IzdanjaVije ć aEurop e
Yüklə 0,72 Mb.
|
|
P R I S T U P S O C I J A L N I M P R A V I M A U E U R O P I I z d a n j a V i j e ć a E u r o p e P R I S T U P S O C I J A L N I M P R A V I M A U E U R O P I Izvještaj je priredila Mary Daly Queen's University, Belfast uz pomoć Redakcijske skupine izvještaja o pristupu socijalnim pravima (CS-ASR),
za socijalnu koheziju (CDCS) na 8. sjednici ( Strasbourg, 28-30. svibnja 2002.)
Redakcijska skupina izvještaja o pristupu socijalnim pravima (CS-ASR) Europski odbor za socijalnu koheziju (CDCS) Izdanja Vijeća Europe Englesko izdanje Acces to Social Rights in Europe
Accès aux droits sociaux en Europe ISBN 92-871-4985-2 Za stavove iznesene u ovom radu odgovorna je autorica i oni nužno ne odražavaju službene stavove Vijeća Europe. Sva su prava zadržana. Nijedan dio ove publikacije ne može se prevesti, reproducirati, registrirati ili prenijeti u bilo kojem obliku i bilo kojim sredstvima – elektroničkim (CD-Rom, Internet, itd.), mehaničkim, fotokopijama, registracijom ili na bilo koji drugi način – bez prethodne pismene dozvole Odjela za izdavaštvo Uprave za komunikaciju i istraživanje (F-67075 Strasbourg ili publishing@coe.int). S francuskog na hrvatski jezik preveo Vlado Puljiz. Editions du Conseil de l´Europe F-67075 Strasbourg Cedex ISBN 92-871-4984-4 Conseil de l´Europe, octobre 2002. Imprimé en Allemagne S a d r ž a j
Strana
Predgovor 8
Definicija i doseg 13 Metodologija i pristup 13
1.2. Socijalna prava i europska društva u promjenama 22 1.3. Posljedice odricanja od socijalnih prava 26
2.2 Okvir za analizu proučavanja pristupa socijalnim pravima 34 3. Pristup socijalnim pravima u Europi: stvarno stanje 38 Lanac prepreka socijalnim pravima 38 3.1 Prepreke vezane uz formu prava i prikladnost pravnih i drugih odredbi 39 3.1.1. Nedovoljna preciznost pri definiranju prava 39 3.1.2. Ograničavanje prava na određene kategorije stanovnika ili na određene situacije 42 3.1.3 Praznine u mreži socijalne sigurnosti 43 3.1.4. Nepostojanje temeljnog praga ili monimalnog standarda 44
3.2.Prepreke vezane uz neprikladni monitoring i primjenu 45 3.2.1 Neprikladan monitoring 46 3.2.2. Neadekvatna zaštita od neprimjenjivanja prava 46 3.2.3. Diskriminacija i/ili različit tretman 47 3.2.4. Nedovoljna odgovornost prema korisnicima usluga 48 3.3.Prepreke vezane uz resurse 48 3.3.1. Prepreke koje susreću davatelji usluga i davanja 49 3.3.2. Prepreke na koje nailaze potencijalni nositelji prava 50 3.4.Prepreke vezane uz upravljanje i procedure 51 3.4.1 Fragmentacija odgovornosti između različitih administrativnih razina i službi 51 3.4.2 Nedostatno dogovaranje i savjetovanje s nevladinim organizacijama i korisnicima 53 3.4.3. Složenost procedura 55 3.4.4. Prepreke vezane uz oblike davanja usluga 56 3.5. Prepreke vezane uz informiranje i komunikaciju 57 3.5.1. Odsustvo difuzije kvalitetnih informacija 58 3.5.2. Neprikladan oblik i sadržaj informacija 59 3.5.3. Nedovoljno korištenje “novim” kanalima informiranja i mišljenjem nositelja prava 60 3.6. Prepreke vezane uz psihološke i socio-kulturne čimbenike 60 3.6.1. Psihološke i socio-kulturne prepreke na strani davatelja 61 3.6.2. Psihološke i sociokulturne prepreke na strani korisnika 61 3.7. Prepreke vezane uz nedovoljnu pažnju posvećenu ranjivim skupinama i zapostavljenim područjima 63 3.7.1. Ranjive skupine 64 3.7.2. Zapostavljena područja 65 3.8. Sažetak glavnih izazova koji se postavljaju u pristupu socijalnim pravima u Europi 66
4.1.1. Službe orijentirane korisnicima 68 4.1.2 Poticaji za aktivnu participaciju i autonomiju te povećanje sposobnosti 69 4.1.3. Kvaliteta 71 4.1.4. Integracija usluga i davanja 72 4.1.5. Partnerstvo i uključivanje 74 4.1.6. Transparentnost i otvorenost 75 4.1.7. Jednakost 76 4.1.8. Monitoring i evaluacija primjene 77 4.2. Nekoliko konkretnih primjera primjene dobre prakse 78 5.Političke smjernice 88 5.1.Jačanje pravne osnove socijalnih prava i poboljšanje prestacija 89 5.1.1. Prava definirati kompletno i precizno 89 5.1.2. Prema adekvatnijem sustavu 91 5.2. Jačanje monitoringa i primjene 92 5.3. Povećanje resursa namijenjenih socijalnim pravima 94 5.3.1. Namjena resursa davateljima usluga 94 5.3.2. Namjena resursa tražiteljima i snaženje njihovih sposobnosti 95 5.4. Modifikacija i poboljšanje upravljanja i procedura 96 5.4.1. Smanjiti fragmentiranost 97 5.4.2. Uključivanje nevladinih organizacija, korisnika i drugih čimbenika civilnog društva 97 5.4.3. Smanjenje kompleksnosti i problema u pristupu 99 5.5. Poboljšanje informiranosti i komunikacije 100 5.6. Borba protiv psiholoških i socio-kulturnih prepreka socijalnim pravima 1o1 5.7. Posebna pažnja specifičnim skupinama i zapostavljenim područjima 102 5.7.1. Ranjive skupine 103 5.7.2. Zapostavljena područja: teritorijalna dimenzija 104
SPM 106
Prilog III. Smjernice za poboljšanje pristupa socijalnoj zaštiti 121 Prilog IV. Smjernice o lokalnim inicijativama u području zapošljavanja 126 Prilog V. Preporuka Rec(2001)12 Odbora ministara državama članicama o prilagodbi zdravstvenih službi zahtjevima skrbi i usluga osobama u marginalnoj situaciji 130 Prilog VI. Sastav Skupine CS-ASR 139 Referencije 141 Uvodna riječ
Socijalna prava jedan su od stupova na kojima je tijekom posljednjeg stoljeća utemeljena Europa. Ipak, usprkos bitnom napretku koji je u tom području ostvaren na našem kontinentu, daleko smo od toga da su socijalna prava u potpunosti i praktično zajamčena svim Europljanima. Kao što to pokazuje ovaj izvještaj, brojne su i raznovrsne prepreke pristupu pravu na socijalnu zaštitu, zdravstvenu zaštitu, zaposlenost, stanovanje i obrazovanje. Kakvu onda vrijednost ima pravo koje se ne može primijeniti? U ovom izvještaju istaknuti su glavni izazovi koji se pojavljuju u korištenju socijalnim pravima u današnjoj Europi. Naglasak je na tome da treba ojačati socijalna prava kao sredstvo smanjivanja ranjivosti pojedinaca pred strukturnim promjenama, razviti njihovu sposobnost prilagodbe i, prema tome, prevladati jaz koji još uvijek stoji pred najranjivijim članovima društva u ostvarivanju njihovih prava. Ističući međuovisnost socijalnih prava, izvještaj predstavlja značajan doprinos razmatranju i akcijama koje treba poduzeti radi poboljšanja pristupa tim pravima, slijedeći pri tome integralan pristup koji uzima u obzir raznovrsnost potreba svakog pojedinca. Pored etičkog opravdanja socijalnih prava, predložene političke smjernice radi poboljšanja pristupa socijalnim pravima daju odgovore na nekoliko temeljnih pitanja koja se postavljaju u borbi protiv siromaštva i socijalne isključenosti. U izvještaju se reafirmira značenje socijalnih prava u Europi, kao i potreba promocije pristupa održivog razvoja utemeljenog na pravima čovjeka kako ih promiče Vijeće Europe u svojim pravnim instrumentima i aktivnostima. Želim zahvaliti autorici izvještaja i članovima redakcijske skupine koji su pridonijeli njegovoj visokoj kvaliteti. Nadam se da će nas, stavljajući naglasak na dinamičnu primjenu socijalnih prava, ova studija podsjetiti da na dugom putu koji vodi iz socijalne isključenosti mnogi pojedinci susreću velike teškoće i da je naš zadatak da im na raspolaganje stavimo sredstva koja će im pomoći da uspješno prijeđu taj put. Socijalna su prava uvijek aktualna. Omogućavajući građanima Europe korištenje tim pravima, u klimi povjerenja, pridonosimo učvršćenju demokracije i primjeni strukturnih reformi u Europi. Jamstvo socijalnih prava, kako pokazuje ovaj izvještaj, bitan je element uspjeha ekonomskih, političkih i socijalnih reformi koje su sada u tijeku u Europi. Gabriella Battaini – Dragoni, Glavna ravnateljica Socijalne kohezije (Faksimil potpisa) Predgovor Šefovi država i vlada članica Vijeća Europe, okupljeni na Drugom summitu u listopadu l997. godine u Strasbourgu, u svojoj su završnoj Deklaraciji istaknuli da je socijalna kohezija “… jedan od primarnih zahtjeva proširene Europe i (…) nužna dopuna promociji prava i dostojanstva čovjeka.” Oni su zadužili Odbor ministara da definira strategiju socijalne kohezije kako bi se definirali izazovi društva i provele primjerene strukturne reforme u okviru Vijeća Europe. Prva mjera koju je poduzeo Odbor ministara bila je uspostava novog međuvladinog odbora, Europskog odbora za socijalnu koheziju (CDCS), koji je obuhvatio prethodno različita područja aktivnosti (tj. socijalnu politiku, socijalnu sigurnost i zaposlenost). Aktivnosti koje se odnose na socijalnu koheziju temelje se, dakle, na multidisciplinarnosti. Sukladno njegovu mandatu, prva je zadaća Odbora bila izrada strategije socijalne kohezije, koju je 2001. godine podržao Odbor ministara. Ta strategija sadrži srednjoročni program aktivnosti. Jedan od glavnih stupova Strategije socijalne kohezije Vijeća Europe temelji se na promoviranju djelotvornog pristupa svakom socijalnom pravu. Pri tome se posebna pažnja posvećuje osobama koje, zbog situacije ranjivosti u kojoj se nalaze, susreću teškoće pri valoriziranju i primjeni svojih socijalnih prava. Nastojanje da se pitanje pristupa socijalnim pravima tretira u multidisciplinarnom kontekstu pokazalo se osnivanjem odbora stručnjaka: skupina specijalista za pristup socijalnoj zaštiti (CS-PS) i za pristup stanovanju (CS-LO) te skupine stručnjaka za pristup zaposlenosti (CS-EM), koje su između 1999. i 2001. godine okupile vladine stručnjake, predstavnike nevladinih organizacija i istraživače u socijalnom području iz nekoliko država članica Vijeća Europe. Rezultati rada odbora stručnjaka,1 kao i drugih radova obavljenih u okviru Vijeća Europe u području zdravstvene zaštite i obrazovanja bilii su osnova za izradu ovog izvještaja Pristup socijalnim pravima u Europi, koji, u nastojanju da izrazi međuovisnost tih prava, uspostavlja vezu između zaključaka različitih odbora. Mary Daly, profesorica sociologije na Kraljevskom sveučilištu u Belfastu (Sjeverna Irska) dobila je mandat od Vijeća Europe da pripremi izvještaj Pristup socijalnim pravima u Europi. U obavljanju toga zadatka pomagala joj je redakcijska skupina sastavljena od vladinih stručnjaka, predstavnika nevladinih organizacija i istraživača u socijalnom području2, koja je tako pridonijela radu odbora stručnjaka. Europski odbor za socijalnu koheziju (CDCS) usvojio je izvještaj Pristup socijalnim pravima u Europi na svojoj 8. sjednici (28. – 30. svibnja 2002. ). Svjestan važnosti zaključaka i preporuka formuliranih u ovom izvještaju, Odbor je pozvao stručnjake iz 44 države članice, kao i nekoliko država nečlanica, da se sastanu na konferenciji na Malti u studenome 2002. godine kako bi produbili političke smjernice predložene u izvještaju. Popis kratica CDCS = Europski odbor za socijalnu koheziju CECODHAS = Europski odbor za koordinaciju socijalnog stanovanja CEE-NU = Ekonomsko povjerenstvo Ujedinjenih nacija za Europu CES = Europska konfederacija sindikata CPLRE = Kongres lokalnih i regionalnih vlasti Europe CS-ASR = Redakcijska skupina izvještaja o pristupu socijalnim pravima CS-EM = Odbor stručnjaka za promicanje pristupa zaposlenosti CS-LO = Skupina specijalista za pristup stanovanju CS-PS = Skupina specijalista za pristup socijalnoj zaštiti E2C = Škole druge šanse EAPN = Europska mreža protiv siromaštva FEANTSA = Europska federacija nacionalnih asocijacija za rad s beskućnicima HCR = Visoki komesarijat za izbjeglice HDSE = Projekt o ljudskom dostojanstvu i socijalnoj isključenosti OMS = Svjetska zdravstvena organizacija PAN/incl = Plan nacionalne akcije protiv siromaštva i socijalne isključenosti PNUD = Program za razvoj Ujedinjenih nacija PRAPS = Regionalni programi “pristupa prevenciji i skrbi” SDF = osoba bez stalnog prebivališta SP-SPM = Odbor stručnjaka za prilagodbu ponude skrbi potrebama osoba u marginalnoj situaciji UNIRMET = Nacionalni savez za prekvalifikaciju radnika metalurgije (Napomena prevoditelja: Kratice su navedene prema izvorniku na francuskom jeziku.) Uvod Socijalna su prava imala vrlo važnu ulogu u razvoju Europe i po tome se naš kontinent razlikuje od drugih regija svijeta. Europski je model socijalnih prava omogućio stvaranje i održavanje socijalne kohezije i solidarnost. Ipak, gospodarski je razvoj te drugi čimbenici izvršio pritisak na europski model socijalnih prava. Kraj zlatnog doba gospodarskog rasta, poteškoće zemalja Istočne i Srednje Europe u njihovu naporu tranzicije od centraliziranog na tržišno gospodarstvo, kao i gospodarska globalizacija, izmijenili su odnose između države, politike i tržišta. Fragmentizacija društva - u kojem su brojni pojedinci isključeni iz punog sudjelovanja u nacionalnom životu ili su pak primatelji socijalne pomoći i javnih usluga - velik je izazov za socijalnu koheziju. U tom kontekstu dostupnost, sadržaj i održivost socijalnih prava poprima posebnu važnost. Vijeće Europe prednjači u borbi za redefiniranje socijalnog građanstva i poboljšanje životnih uvjeta ranjivih i isključenih skupina. Vijeće prepoznaje nužnost promjene ravnoteže između individualne odgovornosti i socijalne solidarnosti i, u kontekstu demokratske obnove, potrebu veće pažnje pristupu socijalnim pravima. Radi ostvarenja tog cilja, u ovom se izvještaju daje pregled i analiziraju modaliteti pristupa socijalnim pravima u današnjoj Europi. U izvještaju se spominje određeni broj akcija koje je posljednjih godina poduzelo Vijeće Europe u području stanovanja, socijalne zaštite, zaposlenosti, zdravstva i obrazovanja. Prije svega, radi se o tome kako osigurati pristup socijalnim pravima u kontekstu brzih socijalnih i gospodarskih promjena. Polazište ovog izvještaja je Strategija socijalne kohezije Vijeća Europe kojom se nastoje objediniti prethodno različite aktivnosti Vijeća. U toj je strategiji usvojena teza prema kojoj pojam socijalne kohezije istodobno podrazumijeva stanje društva promatranog u cjelini te ulogu i mjesto koje u tom društvu imaju ranjive skupine i pojedinci. Poboljšanje pristupa socijalnim pravima strategijski je cilj Europskog odbora za socijalnu koheziju (CDCS) i bitan element Strategije socijalne kohezije. Naglasak na pristupu socijalnim pravima u programu CDCS-a možemo shvatiti kao nastavak projekta o ljudskom dostojanstvu i socijalnoj isključenosti (HDSE) (Duffy, 1998.), koji je pokazao da je pristup socijalnoj zaštiti, stanovanju, zaposlenosti, zdravstvenoj zaštiti i obrazovanju odlučujući činitelj borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti. Socijalna kohezija i socijalna prava ovdje se, dakle, promatraju u multidimenzionalnoj perspektivi. Prema tome, ovaj izvještaj treba shvatiti kao novu etapu u konkretnom ostvarenju socijalnog građanstva i socijalnih prava u Europi. Ovaj se izvještaj uglavnom oslanja na radove Skupine specijalista za pristup stanovanju (CS-LO), Skupine specijalista za pristup socijalnoj zaštiti (CS-PS), Odbora stručnjaka za promicanje pristupa zapošljavanju (CS-EM) i Odbora stručnjaka za prilagodbu ponude skrbi potrebama osoba u marginalnoj situaciji (SP-SPM), kao i na druge radove koji se tiču obrazovanja.1 Svaki od tih odbora dao je koristan doprinos boljem razumijevanju stvarnog stanja socijalnih prava u državama članicama te prepreka koje ometaju pristup tim pravima. Ti se odbori nisu zadovoljili da samo prikupe empirijske podatke, nego su i analizirali politike i postojeće prakse. U prilogu I. u osnovnim crtama izložen je opći pristup i metodologija svake od tih skupina. Specifični su ciljevi ovog izvještaja sljedeći: analizirati prepreke u pristupu raznim socijalnim pravima u cijelom nizu područja promatranih zajedno i odvojeno; dati primjere kako se te prepreke mogu prevladati i definirati opća načela za integrirani način poboljšanja pristupa socijalnim pravima; definirati međusektorske političke smjernice u pristupu socijalnim pravima, naročito kada se radi o modalitetima integracije različitih relevantnih područja socijalne politike. Ovaj izvještaj također nastoji upozoriti na važnost pristupa socijalnim pravima sa stajališta demokratizacije i aktivnog građanstva, a posebno kao sredstvo smanjenja ranjivosti individua u strukturalnim promjenama te razviti njihovu sposobnost prilagodbe. U izvještaju se nastoji pokazati kako socijalna prava povećavaju sposobnost rješavanja problema pojedinaca, a isto tako i skupina, organizacija, vlada i društava. Izvještaj je organiziran oko dvije glavne teme. Prije svega, on naglašava međuovisnost socijalnih prava. Na temelju radova različitih specijaliziranih odbora i drugih aktivnosti vođenih u okviru Vijeća Europe, općenito je prihvaćeno da odsutnost pristupa nekom temeljnom socijalnom pravu ima efekt kaskade, što znači da zainteresiranim osobama otežava pristup drugim socijalnim pravima. Drugim riječima, postoji opasnost višestruke isključenosti. Prema tome, važno je obilježje izvještaja da nastoji uspostaviti vezu između različitih područja socijalnih prava, umjesto da ih tretira izolirano. S druge strane, izvještaj ističe nužnost da se posebna pažnja posveti samom pristupu socijalnim pravima kao takvom. Takva vrsta studije koja stavlja naglasak na primjenu socijalnih prava, ili na praksu koja se na njih odnosi, bitno se razlikuje od radova koji socijalna prava pokušavaju definirati s pravne točke gledišta ili pak identificirati njihov filozofski temelj. U izvještaju se istražuje odnos između koncepcije i primjene, te se nastoji identificirati i analizirati raskorak koji ponekad postoji između prihvaćanja i primjene odredbi koje se odnose na pristup socijalnim pravima. Definicija i doseg Usprkos različitim definicijama i interpretacijama socijalnih prava, u ovom se izvještaju pod socijalnim pravima razumiju individualne potrebe i socijalna kohezija. Socijalna su prava, prema tome, odredbe sadržane u zakonskim tekstovima, ili u nekoj drugoj formi, koje omogućavaju zadovoljenje socijalnih potreba ljudi i promociju socijalne kohezije i solidarnosti. Što se tiče definicije sadržaja tih prava, u izvještaju se koristi nomenklatura prilagođena određivanju različitih područja koja ulaze u tu kategoriju. U tom smislu socijalna prava, dakle, obuhvaćaju socijalnu zaštitu, stanovanje, zapošljavanje, zdravstvenu zaštitu i obrazovanje. Metodologija i pristup Metodologija korištena u izvještaju jest analiza dokumenata. Autorica se oslonila ne samo na opće istraživanje specijaliziranih publikacija nego i na analizu sve dokumentacije (pisane i druge) koja potječe iz CS-LO, CS-PS, CS-EM i SP-SPM, kao i iz drugih izvora unutar Vijeća Europe. Glavnu empirijsku osnova izvještaja čine, dakle, radovi četiriju specijaliziranih odbora, empirijski materijal (posebno primjeri dobre prakse) prikupljen od tih odbora tijekom njihovih istraživanja te drugi relevantni radovi obavljeni u okviru Vijeća Europe. Europa je heterogeno područje. Vijeće Europe okuplja četrdeset i četiri države članice1 smještene po cijelom kontinentu, koje imaju različite ekonomske i socijalne situacije. Te raznolikosti bile su veliki izazov za autoricu ovog izvještaja. Umjesto da podijeli kontinent u nekoliko regija ili subregija, autorica je pošla od načela da, usprkos velikim razlikama u polaznim situacijama, u svim europskim zemljama postoje brojne zajedničke prakse u području socijalnih prava. Kako bismo se u to uvjerili, trebamo se osloniti na širu i zajedničku koncepciju socijalnih prava. Izvještaj se sastoji od pet glavnih poglavlja. Prvo se odnosi na socijalna prava, način na koji su se ona razvijala u Europi i na njihovo mjesto u današnjem svijetu. U drugom je poglavlju predstavljen okvir analize korišten u izvještaju. U trećem se raspravlja o rezultatima određenog broja radova ostvarenih pod vodstvom CDCS-a posvećenih preprekama koje se javljaju prilikom primjene socijalnih prava i pristupa tim pravima. Četvrto poglavlje bavi se “dobrim praksama” u području socijalnih prava; osim nekih načela, u njemu su sadržani primjeri posuđeni od država članica. Konačno, peto, posljednje poglavlje, na osnovi analize situacije na terenu, sadrži prijedlog političkih smjernica. 1.Trendovi i razvoj socijalnih prava danas u Europi Ovo poglavlje posvećeno je genezi socijalnih prava. Ono pokazuje da njihovo značenje i dalje ostaje veliko, iako su neke njihove temeljne vrijednosti osporavane ili erodirane. Poglavlje je podijeljeno u tri dijela. U prvom se razmatraju načela, procedure i politike koje su omogućile razvoj socijalnih prava u Europi. U drugom se tretira razvoj gospodarskih i socijalnih vrijednosti, kao i nacionalne i međunarodne političke prakse, koje mogu dovesti u pitanje obranu socijalnih prava. Konačno, u trećem su dijelu opisane prednosti koje podrazumijeva pristup utemeljen na socijalnim pravima, kao i troškovi neprimjenjivanja tih prava.
Snažna tradicija socijalnih prava integralni je dio europskog socijalnog modela. U povijesti naših društava, uvođenje socijalnih prava tijesno je vezano uz razvoj građanstva i napredak. Javne su vlasti prihvatile skupinu minimalnih prava svakog građanina, bez obzira na njegov ekonomski status, radi toga da njegova dobrobit ne bi ovisila jedino o njegovoj sposobnosti da osigura svoju egzistenciju ili pak o milostinji. Dakle, socijalni programi služe ne samo povećanju dobrobiti pojedinaca nego isto tako učvršćivanju političke zajednice i osjećaju kolektivnog identiteta. Postupni je razvoj socijalnih prava, dakle, dio projekta izgradnje države-nacije. Socijalna prava u Europi počivaju na dva različita temelja. Prvi, nacionalni temelj, definiran je i poduprt rastom socijalne države na osnovama keynzijanskog modela na Zapadu i modela dirigiranog gospodarstva u zemljama Srednje i Istočne Europe. Različita ekonomska i socijalna prava koja su upisana u nacionalne ustave ili su pak rezultat određenih zakonskih odredbi, uspostavljena su prije i poslije Drugog svjetskog rata radi toga da se utječe na raspodjelu moći, kao i na participaciju, dododak i životne šanse pojedinaca. U europskim su zemljama ekonomska i socijalna prava najčešće rezultat niza međusobno povezanih mjera. Usprkos značajnim razlikama od jedne do druge zemlje, te se mjere mogu promatrati na tri političke razine. Prva razina obuhvaća socijalna prava u cjelini programa socijalne sigurnosti te fiskalne mjere kojima se želi uspostaviti sigurnost i redistribucija dohotka, a isto tako pobijediti siromaštvo. Minimalni dohoci, mirovine, naknade za nezaposlenost, naknade za majčinstvo i obiteljski dodaci, u različitom stupnju financirani od poslodavaca, zaposlenika i javne vlasti, za to su tipični primjeri. Drugu razinu nacionalne zgrade socijalnih prava čine mreže socijalnih službi koje se ponajprije odnose na zdravstvenu zaštitu, obrazovanje i stanovanje, iako većina europskih zemalja također nudi niz socijalnih službi za poboljšanje kvalitete života. Te javne službe također pomažu u kreiranju zaposlenosti. Pored ostalog, te su službe u prošlosti javnom sektoru omogućile isključivu kontrolu osnovnih usluga. Međutim, promjena organizacije i financiranja socijalnih službi posljednjih je nekoliko desetljeća zamaglila granicu između javnog i privatnog sektora. Konačno, reguliranje tržišta rada, kojim se priznaju i štite neka prava zaposlenih, predstavlja treću razinu socijalnih prava. Ta vrsta mjera istodobno promiče kontrolu uvjeta rada i sudjelovanje pojedinaca na tržištu rada. Yüklə 0,72 Mb. Dostları ilə paylaş:
|