Metodološki individualizam – pojedinac kao jedinica analize Adam Smith – sebični pojedinac i društvena korist – nevidljiva ruka tržišta, ekonomski čovjek Bentham – utilitarizam, načelo korisnosti: zadovoljstvo (ugoda) i bol Liberalnoindividualističke teorije: F. von Hayek i R. Nozick
Racionalni akter, koji proračunava troškove i koristi. Ekonomska teorija demokracije – Anthony Downs: političke stranke i birači kao sudionici na političkom tržištu, kao što poduzeća i kupci se sreću na ekonomskom tržištu, nastoje postići najbolji ishod Racionalni akter, koji proračunava troškove i koristi. Ekonomska teorija demokracije – Anthony Downs: političke stranke i birači kao sudionici na političkom tržištu, kao što poduzeća i kupci se sreću na ekonomskom tržištu, nastoje postići najbolji ishod Problem "slobodnih strijelaca" ili "švercera" (free riders): Mancur Olson, Logika kolektivnog djelovanja, neracionalnost priključenja organizacijama koje ne donose korist samo članovima. William Niskanen, Birokracija i predstavnička vlast, državni službenici slijede svoje sebične interese; ako nema tržišne konkurencije oni radi povećanja svog statusa, dohotka i zadovoljstva teže uvećanju ureda (javne potrošnje) Tragedija zajedničkog dobra
Polazi od racionalnog pojedinca, modeli igara u kojima pojedinci bolje prolaze ako surađuju i oni u kojima im je bolje ako ne surađuju Polazi od racionalnog pojedinca, modeli igara u kojima pojedinci bolje prolaze ako surađuju i oni u kojima im je bolje ako ne surađuju Najpoznatiji model zatvorenikova dilema – sukobljeni akteri ne mogu dobro komunicirati i ne mogu jasno odrediti svoj interes i ne vjeruju jedan drugom (države) OPIS MODELA: dva zatvorenika optužena za kazneno djelo, nema čvrstih dokaza i potrebno je priznanje. Najbolja situacija da nijedan ne prizna ali postoji strah da će dobiti strožu kaznu ako drugi prizna. A on ne prizna 4 ishoda
1) zatvorenik A priznaje, zatvorenik B priznaje = blaga kazna za obojicu (npr. 2 godine) 1) zatvorenik A priznaje, zatvorenik B priznaje = blaga kazna za obojicu (npr. 2 godine) 2) zatvorenik A ne priznaje, zatvorenik B priznaje = stroga kazna za A (npr. 4 godine), laka za B (npr. 1 godina) 3) zatvorenik A priznaje, zatvorenik B ne priznaje = laka kazna za A (1 godina), stroga za B (4 godine) 4) zatvorenik A ne priznaje, zatvorenik B ne priznaje = izbjegavanje kazne za obojicu
Pokret u političkoj znanosti nakon Drugog svjetskog rata i polazište u proučavanju politike: istražuje se političko ponašanje – što pojedinci doista čine, kako se ponašaju kao glasači, članovi udruga, koje su njihove osobne potrebe i motivi. Pokret u političkoj znanosti nakon Drugog svjetskog rata i polazište u proučavanju politike: istražuje se političko ponašanje – što pojedinci doista čine, kako se ponašaju kao glasači, članovi udruga, koje su njihove osobne potrebe i motivi. Politologija kao stroga znanost. Mjerenje - promatranje, ankete, intervju.
Elita i masa kao osnovne i trajne odrednice politike i političkog života Elita i masa kao osnovne i trajne odrednice politike i političkog života Vilfredo Pareto, Rasprava o općoj sociologiji (1916) – instinkt kombinacije (inventivnost) i instinkt postojanosti agregata (konzervativna sklonost), cirkulacija elita – "povijest je groblje aristokracija", lavovi i lisice Gaetano Mosca, Vladajuća klasa (1896) – manjina vladajuća klasa, organizacijska nadmoć, aristokratska (zatvorena) i demokratska (otvorena) elita Robert Michels – željezni zakon oligahije u demokratskoj organizaciji Ch. Wright Mill, Elita vlasti (1956) – u SAD oligarhijska elita: korporacije, vojska federalna vlast, unutarnja cirkulacija, obrazovanje, način života, vrijednosti
Uvjerenje da je raznolikost dobra, da se društvo sastoji od različitih grupa. Pojedinac kao član različitih grupa Uvjerenje da je raznolikost dobra, da se društvo sastoji od različitih grupa. Pojedinac kao član različitih grupa Demokratsko društvo – disperzija moći, nehijerarhijska i kompetitivna raspodjela R. Dahl (1956), Tko vlada (1961), nema elite, složena struktura moći - poliarhija Neopluralizam – sve grupe nemaju jednak pristup političkom procesu; povlaštene grupe - novac
Nastoji otkriti uvjete potrebne za održavanje, modernizaciju i stabilnost društvenih i političkih sustava. Radi se o načinima na koje se pojedince odgaja za uloge i kako se oni u težnji za ostvarenjem svojih društveno sankcioniranih ciljeva prilagođavaju promjenjivim okolnostima. Nastoji otkriti uvjete potrebne za održavanje, modernizaciju i stabilnost društvenih i političkih sustava. Radi se o načinima na koje se pojedince odgaja za uloge i kako se oni u težnji za ostvarenjem svojih društveno sankcioniranih ciljeva prilagođavaju promjenjivim okolnostima. Pod utjecajem Parsonsa, razvio ga je David Easton: 4 elementa 1. politički sustav – autoritativna alokacija vrijednosti (distribucija nagrada u obliku bogatstva, moći i statusa) 2. okolina sustava – kulturni, socijalni, ekonomski podsustavi 3. inputi (ulazne informacije) iz okoline: zahtjevi i podrška 4. outputi (izlazne informacije), suočavanje s utjecajima Gabriel Almond – analiza komparativnih sustava i kultura
Marx – materijalističko shvaćanje povijesti; teorija klasa, vladajuća i podređena klasa Marx – materijalističko shvaćanje povijesti; teorija klasa, vladajuća i podređena klasa klasna dominacija – kontrola proizvodnih resursa – vlasništvo Ralph Miliband – instrumentalistički pristup, kontrola države u rukama kapitalističkih snaga Claus Offe – strukturalistički pristup, logika kapitala, ustupci podređenoj klasi
Stari smjer razmišljanja – Platon, Aristotel, Montesquieu Stari smjer razmišljanja – Platon, Aristotel, Montesquieu Klasični institucionalizam – vladao u početku politologije, institucije kao osnovni faktor oblikovanja političkog ponašanja, bavi se institucijama u održanju stabilnosti, opisivanje ustavnih obilježja i djelovanja, pozitivizam i normativizam Novi institucionalizam – nastao u 1980-im: nije zaokupljen samo formalnim institucijama, već i neformalnim običajima 1. Normativni institucionalizam: središnja uloga normi i vrijednosti institucija za ponašanje članova; vezanost za konkurentske institucije – intenzitet povezanosti i privrženosti 2. Institucionalizam racionalnog izbora – motivi i interesi aktera 3. Historijski institucionalizam važnost početnih odluka, formalne i neformalne institucije (North – ropstvo)
Jean-Francois Lyotard, Postmoderno stanje, kraj velikih priča, sumnja u prosvjetiteljsku ideju napretka i emancipacije Jean-Francois Lyotard, Postmoderno stanje, kraj velikih priča, sumnja u prosvjetiteljsku ideju napretka i emancipacije Jean Baudrillard - dominacija masovnih medija, posebno televizije (spektakl) Michael Foucault – odbacivanje tradicionalnih pristupa moći, nema središnje moći, širenje moći je kapilarno i mikrofizičko, svuda nastaje (tvornica, bolnica, ludnica)
Dostları ilə paylaş: |