P r I k a z I biblid 0370-8179, 129(2001) 5-6 p. 139-142



Yüklə 74,08 Kb.
Pdf görüntüsü
tarix26.03.2018
ölçüsü74,08 Kb.
#34351


139

P R I K A Z I

BIBLID 0370-8179, 129(2001) 5-6 p. 139-142

UDC: 616.89-008: 616.61-008.6

BARTEROV SINDROM; NOVA PODELA, STARA TERAPIJA

Amira PECO-ANTI]

1

, Stevan DUDI]



2

, Olivera MARSENI]

1

, Goran @IVI]



1

1. De~ja klinika Medicinskog fakulteta, Beograd, 2. Institut za neonatologiju, Beograd

KRATAK SADR@AJ: Osim prikaza dva bolesnika s Barterovim (

Barrter) sindromom, u ~lanku su izne-

sena najnovija saznawa o etipatogenezi Barterovog sindroma i mogu}nostima le~ewa. Barterov sin-

drom pripada grupi hipokalijemijskih kanalopatija bubrega, koje nastaju kao posledica molekular-

nog, naslednog poreme}aja rada jonskih kanala u tubulima bubrega. Ovi kanali su sme{teni u li-

pidnom sloju membrana }elija, gde predstavqaju vodene prostore kroz koje se obavqa transport jo-

na. Prema vrsti genetskog poreme}aja i klini~koj slici, Barterov sindrom se deli na neonatusni,

klasi~ni oblik i Gitelmanov sindrom. Neonatusni Barterov sindrom se javqa kod novoro|en~eta.

Odlikuje se poliurijom fetusa, prevremenim ro|ewem, epizodama te{ke dehidratacije posle ro|e-

wa, zastojem u rastu, hiperkalciurijom i ranom pojavom nefrokalcinoze. Posledica je mutacije ge-

na koji je odgovoran za aktivnost kotransporta natrijum-kalijum-hlora u tubulima bubrega ili muta-

cije drugog gena koji upravqa kanalom kalijuma zavisnim od 

ATP (ROMK). Klasi~ni oblik Bartero-

vog sindroma javqa se kod mla|eg deteta s poliurijom, hipokalijemijom, zastojem u rastu. Posledi-

ca je defekta gena za  kanal hlora (

CIC-Kb) na distalnom tubulu bubrega. Gitelmanov sindrom se

javqa u kasnom detiwstvu ili adolescenciji. Nastaje kao posledica mutacije gena odgovornih za ko-

transport natrijum-hlora na distalnom tubulu. Bolesnici s Gitelmanovim sindromom povremeno po-

kazuju slabost mi{i}a ili tetaniju, hipokalijemiju i hipomagnezijemiju. Mada je poznavawe etipato-

geneze Barterovog sindroma mnogo napredovalo u toku posledwih nekoliko godina, mogu}nosti le-

~ewa nisu se znatno izmenile. One se zasnivaju na primeni lekova  inhibitora prostaglandina, di-

uretskih lekova koji {tede kalijum i supstitucionoj terapiji.

Kqu~ne re~i:

Barterov sindrom, Gitelmanov sindrom, hipokalijemijska alokaloza. (SRP ARH CELOK

LEK).


UVOD 

Barter (


Bartter) i saradnici [1] su 1962. godine opi-

sali dva bolesnika s hipokalijemijskom metabo-

li~kom alkalozom, hiperaldosteronizmom, nor-

malnim pritiskom krvi, smawenim vazopresornim

odgovorom na angiotenzin-dva u intravenskoj infu-

ziji, i hiperplazijom }elija jukstaglomerulskog

aparata bubrega. Od tada se sli~ni poreme}aji kod

odraslih osoba i dece opisuju u literaturi pod na-

zivom Barterov sindrom [2]. Osnovni patofizio-

loški poreme}aj kod ovog sindroma odigrava se u

tubulima bubrega, gde je poreme}ena reapsorpcija

jona hlora, {to povla~i za sobom i poja~anu eks-

kreciju natrijuma, kalcijuma i kalijuma urinom.

Ekskrecija kalijuma urinom se odvija najve}im de-

lom pod dejstvom sistema renin-angiotenzin-aldo-

steron (


RAAS), koji je kod ovog sindroma aktivisan

sekundarno, kao posledica hiponatremijske dehi-

dratacije. Hiperprodukcija prostaglandina je,

sli~no aktivisawu sistema 



RAAS, sekundarna poja-

va, dok je nedostatak Tam-Horsfalovog proteina, s

gledi{ta patogeneze Barterovog sindroma, još

uvek nejasan [3]. Od pravog Barterovog sindroma

treba razlikovati tzv. la`ni Barterov sindrom

(„pseudo - Barter“)  koga odlikuje hipohloremija

usled gubitka jona hlora ekstrarenalnim putem,

kao {to se dešava kod bulimije i cikli~nog povra-

}awa, kod hloridne dijareje, preterane upotrebe

laksativnih lekova, i kod cisti~ne fibroze ili

kod gubitka hlora putem bubrega usled primene di-

uretskih sredstava [4, 5].

Iz grupe pravog, tzv. „klasi~nog“ Barterovog

sindroma, 1966. godine je izdvojena varijanta s hi-

pomagnezijemijom i hipokalciurijom i nazvana Gi-

telmanov sindrom, po Gitelmanu [6], koji ju je prvi

opisao kod tri odrasla bolesnika s epizodama sla-

bosti mi{i}a, tetanije, hipokalijemije i hipomag-

nezijemije. Osamdesetih godina pro{loga veka iz-

dvaja se i druga, neonatusna varijanta Barterovog

sindroma [7, 8], ~iji prvi klini~ki opisi poti~u od

1971. godine [9]. Ovaj tip Barterovog sindroma se

odlikuje poliurijom fetusa, koja izaziva polihi-

dramnion i prevremeno ra|awe deteta, a posle ro-

|ewa, razvojem nefrokalcinoze, izostenurije, per-

zistentne hiperkalciurije i gubitakom soli uri-

nom, dok hipokalijemijska alkaloza nije posebno

te{ka. [tavi{e, u ranom periodu neonatusa, ume-

sto hipokalijemije mo`e se na}i hiperkalijemija,

zbog ~ega se ovo stawe mo`e pogre{no dijagnosti-

kovati kao pseudohipoaldosteronizam.

Danas se, na osnovu rezultata nau~nih ispitiva-

wa, posebno u oblasti molekularne biologije, Bar-

terov sindrom deli na tri razli~ita genetska i

klini~ka entiteta: (1) Barterov sindrom neonatu-

sa, (2) klasi~ni Barterovog sindrom, i (3) Gitelma-

nov sindrom [10].

Ciq našeg rada jeste da, uz prikaz naša dva bo-

lesnika, iznesemo savremena saznawa o Barterovom

sindromu.




140

SRPSKI ARHIV ZA CELOKUPNO LEKARSTVO



Prikaz bolesnika

Prvi bolesnik

, devoj~ica, koja je u ~etvrtom mesecu `i-

vota upu}ena iz Instituta za neonatologiju u Beogradu

radi ispitivawa nefrokalcinoze. Ro|ena je prevremeno

zbog polihidramniona, u 32. nedeqi gestacije, s masom te-

la 1550 grama i du`inom tela 43 centimetara. Indeks Ap-

gar je u prvoj i petoj minuti ocewen sedmicom. U toku le-

~ewa na Institutu za neonatologiju u Beogradu, bolesni-

ca je ispoqila tešku dehidrataciju koja se odlikovala

maksimalnim padom mase tela (21 posto) u drugoj nedeqi

`ivota, hiponatremijom s najni`im koncentracijama na-

trijuma u serumu (114 



mmol/L), hipohloremijom i hiperka-

lijemijom, zbog ~ega je postavqena sumwa na pseudohipo-

aldosteronizam, te je sprovedeno le~ewe florinefom,

pove}anim unosom natrijuma i kratkotrajnom primenom

hidrokortizona.  Pregled bubrega ultrazvukom u prvoj

nedeqi `ivota pokazao je normalan nalaz, a ponovqenim

pregledom u drugom mesecu otkrivena je nefrokalcinoza

medule, koja se u toku daqih kontrolnih pregleda odr`a-

vala. Dete poti~e od zdravih, mladih roditeqa, koji negi-

raju krvno srodstvo. Prethodne tri trudno}e istih rodi-

teqa (sve tri sa `enskom decom) tako|e su se kompliko-

vale teškim polihidramnionom i prevremenim poro|a-

jem: prvim je ro|eno mrtvo dete, staro 30 gestacionih ne-

deqa, drugim je ro|eno u 28. gestacionoj nedeqi i umrlo

je posle 11 dana, a tre}eim poro|ajem, ro|eno u 29. nede-

qi gestacije, `ivelo je samo tri dana.

Na osnovu tipi~ne li~ne anamneze (prematurus, poli-

hidramnion, hiponatremijska dehidratacija s hiperkali-

jemijom, nefrokalcinoza) i porodi~ne anamneze (polihi-

dranmnion s prethodnim prevremenim ra|awem dece

istih roditeqa) postavqena je sumwa na Barterov sin-

drom neonatusa. Slede}a klini~ka zapa`awa i rezultati

laboratorijskih ispitivawa su pokazali veliku sklo-

nost ka hiponatremijskoj dehidrataciji, bez pove}anih

ekstrarenalnih gubitaka, slabijem napredovawu u du`i-

ni tela (brzina rasta 10 



cm za prvih {est meseci) i masi

tela (prose~no 300 do 400 grama mese~no), pojavi poliu-

rije sa smawenom sposobno{}u koncentracije urina (86-

200 


mmol/kg H

2

O), uz negativnu glikozuriju i cistinuriju,

pove}anu kalciuriju (



Ca/kreatinin urina = 0,87), uz

normalne koncentracije bikarbonata, kalcijuma i magne-

zijuma u serumu i lako sni`enog nivoa imunoreaktivnog

parathormona u krvi (10 



ng/L; normalno 11-54). Globalna

funkcija bubrega bila je o~uvana, ali je proteinurija bi-

la blago poja~ana. Plazmareninska aktivnost  (merena

angiotenzinom i radioimunoesejom u Klinici za nukear-

nu medicinu u Qubqani) bila je znatno uve}ana (19,1

nmol/h; normalno 1,15-4,16). Nivo aldosterona u plazmi

(meren u Zavodu za specijalizovanu laboratorijsku dijag-

nostiku u Nišu), u ~etvrtom mesecu `ivota, bio je povi-

{en (22,5 



ng/dl; normalno 1-16), kao i u desetom mesecu `i-

vota (meren na Klinici za nuklearnu medicinu u Qubqa-

ni) (0,86 

nmol/L, normalano 0,028-0,44) .

U osmom mesecu `ivota, osim dijetetskih mera (pove-

}an unos te~nosti i soli), uvedena je terapija ibuprofe-

nom (brufen), u dozi 30 



mg/kg mase tela, dnevno, uz doda-

tak kalijum-citrata i natrijum-citrata. Neposredno dej-

stvo se ogledalo u popravqawu stawa elektrolita u krvi,

mada se kalciurija nije normalizovala. Psihomotorni

razvoj deteta je sve vreme bio normalan, kao i pritisak

krvi.


Drugi bolesnik

, de~ak, koji je u uzrastu od devet godi-

na prvi put ispitivan i le~en u De~joj klinici u Beogra-

du. Upu}en iz Republike Srpske zbog bolova u miši}ima

nogu, poliurije, nikturije i polidipsije. Ove tegobe su se

javqale u toku respiracionih infekcija; pojavile su se u

Neonatusni

Barterov sindrom

Prvi bolesnik

„Klasi~ni“ Barterov

sindrom

Drugi


bolesnik

Gitelmanov

sindrom

Klini~ki po~etak - uzrast



Novoro|en~e

Novoro|en~e

2-6 god.

4 god.


Kasnije

Polihidramnion/prevremeno

ro|ewe

Da

Da



Nije pravilo

Ne

Ne



Polidipsija/poliurija

Da

Da



Da

Da

Ne



Gubitak soli

Da

Da



Da

Da

Ne



Zastoj u rastu

Da

Da



Da

Da

Ne



Dehidratacija

Da

Da



Da

Da

Ne



Mi{i}na slabost/tetanija

Ne

Ne



Povremeno

Povremeno

Da

Metabo~i~ka alkaloza



Da, mo`e kasniti

Da

Da



Da

Da

Hipokalijemija



Da, mo`e kasniti

Da, kasnila

Da

Da

Da



Hipomagnezijemija

Ne

Ne



Ne

Ne

Da



Urinarna ekskrecija 

NaCl

Jako visoka

Visoka

Visoka


Visoka

Normalna ili

visoka

Urinarna ekskrecija 



Ca

Jako visoka

Jako visoka

Visoka ili normalna

Normalna

Niska


Sposobnost koncentracije

urina


Smawena

Smawena


Smawena

Smawena


Normalna

Hiperreninski

hiperaldosteronizam

Da

Da



Da

Da

Da



Pove}ani prostaglandini

Da

Nisu ispitani



Da

Nisu


ispitani

Ne

Hipertrofija



jukstaglomerulskog aparata

Da

Nije ispitana



Da

Nije ispitana

Retko

TABELA 2: Klini~ke i biohemijske odlike Barterovog sindroma



TABLE 2: Clinical and biochemical characteristics of Bartter’s syndrome

TABELA1: Genetska osnova Barterovog sindroma



TABLE 1: Genetic basis of Bartter’s Syndrome

Sindrom


Tip

nasle|a


Lokaliza-

cija gena

Simbol

gena


Genski

produkt


Neonatusni

Barterov


sindrom

(tip-jedan)



AR

15q15-2



SLC12A1

Kotransport



Na-K-2Cl

Neonatusni

Barterov

sindrom


(tip-dva)

AR

15q24-25



KCNJ1

Kanal


kalijuma

ROMK

„Klasi~ni“

Barterov

sindrom


(tip-tri)

AR

1q36



CLCNKB

Kanal hlora



CIC-Kb

Gitelmanov

sindrom

AR

16q13



SLC12A3

Kotransport



Na-Cl

AR = autozomno - recesivan tip nasle|a


141

SRPSKI ARHIV ZA CELOKUPNO LEKARSTVO

~etvrtoj godini `ivota. Posledwe dve godine redovno su

merene koncentracije kalijuma u krvi, koje su uvek bile

sni`ene (od 1,7 do 2,3 

mmol/L). Dete poti~e iz tre}e,

normalne trudno}e. Ro|eno je na vreme, prirodnim putem,

s du`inom tela 54 

cm i masom tela 3700 g. Porodi~na

anamneza bez zna~aja za osnovno oboqewe. U fizikalnom

nalazu, pri prijemu u bolnicu, uo~qivi su: slaba psi-

ho-fizi~ka razvijenost deteta (visina tela 122 



cm odno-

sno mawe od tri percentila, masa tela 21,5 



kg), slabo raz-

vijeni mi{i}i, lice trouglastog oblika s naglašenim

~elom i krupnim o~ima; diskretna hipotrofija leve

strane tela i skolioza  ki~me toraksa; pritisak krvi

normalan (110/75 

mm Hg), bez edema, suvih vidqivih slu-

znica. U toku laboratorijskih ispitivawa potvr|ena je

te{ka hipokalijemija (1,86 

mmol/L), blaga hipohloremija

(84-95 


mmol/L), normalni nivoi ostalih elektrolita u se-

rumu (natrijum, kalcijum i magnezijum), pove}an gubitak

kalijuma urinom (frakciona ekskrecija 22-55 posto;

normalno 9,6 ± 3,2 posto), metaboli~ka alkaloza, normal-

na globalna funkcija bubrega, proteinurija i kalciuri-

ja i smawena sposobnost koncentracije urina. Nivo aldo-

sterona u krvi (meren u Zavodu za specijalizovanu labo-

ratorijsku dijagnostiku u Nišu) jasno je bio pove}an

(74,0; normalan opseg 1-16), kao i plazmareninska aktiv-

nost (25 



ng/ml/h; normalno 0,2-2,8) (izmerena u Endokrino-

lo{koj laboratoriji Klini~ke bolnice „Sestre milo-

srdnice“ u Zagrebu). Pregledom bubrega ultrazvukom ot-

krivene su ciste u desnom bubregu, a intravenskom pije-

lografijom potvr|eni znaci hipokalijemijske nefropa-

tije. Na osnovu hroni~ne hipokalijemije, pove}ane kali-

urije, hipokalijemijske nefropatije i miopatije, hipe-

raldosteronizma, hiperreninizma, uz normalan pritisak

krvi i slabijeg psihofizi~kog razvoja, postavqena je di-

jagnoza klasi~nog Barterovog sindroma i po~eta terapi-

ja ibuprofenom, spirinolaktonom, s dodatkom kalijuma.

U toku naredna dva meseca bolesnik je dobio u te`ini te-

la dva kilograma, bez epizoda bolnih gr~eva u nogama, ali

su nivoi kalijuma u serumu i daqe bili niski i kretali

se od 2,5 do 3 

mmol/L.

DISKUSIJA 

U~estalost Barterovog sindroma nije velika, sude-

}i po podacima u literaturi, a odnose se na pojedi-

na~ne slu~ajeve obolevawa ili na male grupe bole-

snika  [1-3, 7-10]. Me|utim, u~estalost je sigurno

znatno ve}a od poznate, jer se na Barterov sindrom

retko misli, te ostaje neprepoznat. To potvr|uju i

na{i bolesnici: bolesnica s neonatusnim Barte-

rovim sindromom imala je tri sestre koje su umrle

bez postavqene dijagnoze bolesti, a kod drugog bo-

lesnika je dijagnoza bolesti kasnila pet godina.

Zagonetka patofiziologije Barterovog sindro-

ma je do`ivela svoje kona~no razrešewe tek pos-

ledwih godina, kada su otkrivene mutacije gena ko-

je izazivaju poreme}aj transporta elektrolita u

distalnim nefronima bubrega [10]. Na osnovu ovih

saznawa, Barterov sindrom neonatusa deli se na

najmawe dve podgrupe: prvu ili tzv. genetski tip-je-

dan Barterovog sindroma (Tabela 1), koju odlikuje

nenormalnost gena {to odre|uje aktivnost tran-

sporta 


Na-K-2Cl u debelom uzlaznom kraku Henleo-

ve petqe; i drugu, neonatusni tip, tzv. genetski

tip-dva Barterovog sindroma, koji nastaje kao po-

sledica mutacije gena 



ROMK, odgovornog za vra}a-

we reapsorbovanog kalijuma iz }elija debelog uz-

laznog kraka Henleove petqe u lumen tubula, ina-

~e va`nog za obavqawe kotransporta 



Na-K-2Cl.

Klasi~an Barterov sindrom (genetski tip-tri Bar-

terovog sindroma) nastaje usled nenormalnosti ge-

na, koji upravqa proteinima {to odre|uju aktiv-

nost kanala hlora na bazolateralnoj membrani }e-

lija distalnih tubula i najve}im delom odgovornih

za reapsorpciju jona hlora. Gitelmanov sindrom

nastaje zbog smawene reapsorbcije 



NaCl u distal-

nim savijenim tubulima, izazvane poreme}ajem ko-

transporta 

NaCl, osetqivog na tijazid. Svi pobro-

jani genetski defekti imaju za posledicu smawenu

reapsorpciju 

NaCl, usled ~ega se razvijaju drugi, se-

kundarni poreme}aji, od kojih su neki u pro{losti

tuma~eni kao polazna osnova za nastanak Bartero-

vog sindroma. Tako je sam Barter [1] smatrao da je

kqu~an deficit u vazopresornom odgovoru na angi-

otenzin-dva. Danas se smatra da je to sekundarna po-

java, koja nastaje kao posledica hipersekrecije va-

zodilatacionih prostaglandina (posledica hiper-

aktivnosti 

RAAS) i poja~anog dejstva azotnog oksi-

da. Tako|e, hiperprodukcija atrijumskog natriu-

retskog faktora vi{e se ne smatra primarnim ve}

sekundarnim poreme}ajem, uslovqenim pove}anim

koncentracijama prostaglandina, {to se mo`e

normalizovati dejstvom indometacina. Poreme|aj

metabolizma prostaglandina dugo je smatran pri-

marnim uzrokom Bartterovog sindroma. Danas je,

me|utim, jasno da je re~ samo o epifenomenu hro-

ni~ne hipokalijemije i ekcesnog stvarawa angio-

tenzina-dva.

Prema klini~kim i laboratorijskim nalazima,

naši bolesnici se „uklapaju“ u klini~ku sliku

neonatusnog, odnosno klasi~nog Barterovog sin-

droma. Uporedne glavne klini~ke odlike na{ih

bolesnika i tri glavna oblika Barterovog sindro-

ma predstavqeni su u tabeli 2.

Dijagnoza pre ro|ewa deteta s neonatusnim Bar-

terovim sindromom ranije se zasnivala na nalazu

visoke koncentracije jona hlora u amnionskoj te~-

nosti, dok je u novije vreme mogu}a ranija i preciz-

nija dijagnostika analizom 



DNA iz trofoblasta

[10-12].


Le~ewe Barterovog sindroma jo{ uvek se zasni-

va na primeni lekova inhibitora sinteze prosta-

glandina, mada se kod klasi~nog oblika ~esto doda-

ju i soli kalijuma i diuretska sredstva koja {tede

kalijum. Kod Gitelmanovog sindroma primewuju se

soli magnezijuma (najboqe 



MgCl). Upotreba inhi-

bitora  prostaglandina se ne preporu~uje u prena-

tusnom i ranom neonatusnom periodu [13, 14].

Povoqno dejstvo inhibitora prostaglandina se ne

temeqi na popravqawu osnovnog poreme}aja tran-

sporta u tubulima bubrega, nego na neutralizaciji

sekundarnog dejstva prekomerne koli~ine vazodi-

latacionih prostaglandina. Uop{te uzev, ova tera-

pija omogu}ava dobar psihofizi~ki razvoj obole-

lih malih bolesnika. Me|utim, ona ne smawuje hi-

perkalciuriju, niti opasnost od hroni~ne tubulo-



142

SRPSKI ARHIV ZA CELOKUPNO LEKARSTVO

intersticijumske nefropatije[10], ve} naprotiv,

sama po sebi mo`e da ubrza wen razvoj [15]. Daqi

napredak nauke ponudi}e boqa terapijska re{ewa,

bar u dalekoj budu}nosti, poput genske terapije

Barterovog sindroma.

LITERATURA

1

1. Bartter PC, Pronove P, Gill JR Jr, MacCardle RC. Hyperplasioa of jux-



taglomerular complex with hyperaldosteronisam and hypokalemic al-

kalosis. Am J Med 1962;33:811-28.

1

2. Clive DM. Bartter’s syndrome: the unsolved puzzle. Am J Kidney Dis



1985;25:813-23. 

1

3. McCredie DA. Variants of Bartter’s syndrome. Pediatr Nephrol



1996;10:419-21.

1

4. Mersin SS, Rimelli GP, Laux-End R, Bianchett MG. Urinary chloride



excretion distinguishes between renal and extrarenal metabolic alkalo-

sis. Eur J Pediatr 1995;154:979-82.

1

5. D’Avanzo M, Santinelli R, Tolone C et all.  Concealed adiministration



of furosemide simulating Bartter syndrome in a 4,5-year-old boy. Pedi-

atr Nephroh 1995;9:749-50.

1

6. Gitelman HJ, Graham JB, Welt LG. A new familial disorder characteri-



zed by hypokalemia and hypomagnesemia. Trans Assoc Am Physici-

ans 1966;79:221-3.

1

7. Rodriguez Pereira R, Hasaart T. Hydramnion and observations in



Bartter’s syndrome. Acta Obstet Gynecol Scand 1982;61:477-8.

1

8. Ohlsson A, Sieck U, Cumming W, Akhtar M, Serenius F. A variant of



Bartter’s syndrome. Bartter’s syndrome associated with hydramnio,

prematurity, hypercalciuria and nephrocalcinosis. Acta Paediatr Scan

1984;73:868-74. 

1

9. Fanconi A, Schachenmann G, Nuessli R, Prader A. Chronic hypokalie-



mia with growth retardation, normotensive hyperrenin-hyperaldoste-

ronism (Bartter’s syndrome) and hypercalciuria. Report of two cases

with emphasis on natural history and on catch-up growth during tre-

atment. Helv Paediatr Acta 1998;6:144-63.

10. Rodriguez-Soriano J. Bartter and related sundromes: the puzzle is al-

most solved. Pediatr Nephrol 1998;12:315-27.

11. Proesmans W, Massa G, Vanderberghe K, Assache AV. Prenatal diag-

nosis in Bartter suyndrome. Lancet1987;1:394.

12. Konard M, Kockerling A, Leonhardt A, Karoly L, Seyberth HW. Pre-

and postnatal diagnosis of hyperprostaglandin E syndrome following

molecular diagnosis from amniocytes. J Am Soc Nephrol 1997;8:90.

13. Kaplan BS, Resiano I, Raual DS, Gottlieb RP, Bernstein J. Renal failure

in the neonate associated with in utero exposure to nesteroidal anti-in-

flamatory agens. Pediatr Nephrol 1994;8:700-4.

14. Marlow N, Chiswick ML. Neonatal Bartter’s syndrome, indometacin

and necrotizing enterocolitis. Acta Paediatr Scand 1982;1:1031-2.

15. Schachter AD, Arbus GS, Alexander RJ, Balfe JW. Non-steroidal anti-

infalamory drug-associated nephrotoxicity in Bartter syndrome. Pedi-

atr Nephrol 1998;12:775-7.

BIBLID 0370-8179, 129(2001) 5-6 p. 142

UDC: 616.89-008: 616.61-008.6

BARTTER’S SYNDROME, NEW CLASSIFICATION, OLD THERAPY

A. PECO-ANTITSH

1

, S. DUDITSH



2

, O. MARSENITSH

1

, G. ZHIVITSH



1

1. University Children's Hospital, Belgrade; 2. Institute of Neonatology, Belgrade

We report on two cases of Bartter’s syndrome, together with

the review of current literature on the aetiology, development

and treatment of Bartter’s syndrome. Bartter’s syndrome

belongs to a group of hypokalaemic renal channelopathies,

which are caused by a molecular hereditary disorder of ion

channels in renal tubules. These channels are located in the

lipid layer of cell membranes where they exist as water chan-

nels through which ion transport is performed. Based on the

type of genetic disorder and clinical presentation, Bartter’s

syndrome is classified as neonatal, classical and Gitelman’s

syndrome. Neonatal form is found in newborns and is char-

acterized by foetal polyuria, premature birth, postnatal

episodes of severe dehydration, growth retardation, hyper-

calciuria and early nephrocalcinosis. It is the result of muta-

tion of a gene responsible for renal tubular Na-K-2Cl co-

transport or another gene which controls the ATP-dependant

potassium channel (ROMK). Classic form is found in young

children with polyuria, hypokalaemia and growth retardation.

This type is caused by a defect of a gene for chloride chan-

nel (CIC-Kb) in the distal tubule. Gitelman’s syndrome is

found in late childhood or adolescence. It is caused by muta-

tion in the gene for Na-Cl co-transport in the distal tubule.

Children with Gitelman’s syndrome occasionally have mus-

cle weakness or tetany, hypokalaemia and hypomagne-

saemia. Even though there have been advances in under-

standing the aetiology and pathogenesis of Bartter’s syn-

drome in the recent years, the possibilities and strategies for

its management remained almost the same. Treatment is

based on prostaglandin inhibitors, potassium sparing diuret-

ics and substitution therapy.



Key words: Bartter’s Syndrome, Gitelman’s Syndrome,

hypocalcaemic alkalosis. (SRP ARH CELOK LEK).

AMIRA PECO-ANTI]

Univerzitetska De~ja klinika 

Hemodijaliza  

11 000 Beograd, UI. Tiršova 10

Tel.: 011/688-558

E-mail: amipecob@EUnet.yu



Rukopis je dostavqen Uredni{tvu 16. VIII 2000. godine

Yüklə 74,08 Kb.

Dostları ilə paylaş:




Verilənlər bazası müəlliflik hüququ ilə müdafiə olunur ©genderi.org 2024
rəhbərliyinə müraciət

    Ana səhifə