139
P R I K A Z I
BIBLID 0370-8179, 129(2001) 5-6 p. 139-142
UDC: 616.89-008: 616.61-008.6
BARTEROV SINDROM; NOVA PODELA, STARA TERAPIJA
Amira PECO-ANTI]
1
, Stevan DUDI]
2
, Olivera MARSENI]
1
, Goran @IVI]
1
1. De~ja klinika Medicinskog fakulteta, Beograd, 2. Institut za neonatologiju, Beograd
KRATAK SADR@AJ: Osim prikaza dva bolesnika s Barterovim (
Barrter) sindromom, u ~lanku su izne-
sena najnovija saznawa o etipatogenezi Barterovog sindroma i mogu}nostima le~ewa. Barterov sin-
drom pripada grupi hipokalijemijskih kanalopatija bubrega, koje nastaju kao posledica molekular-
nog, naslednog poreme}aja rada jonskih kanala u tubulima bubrega. Ovi kanali su sme{teni u li-
pidnom sloju membrana }elija, gde predstavqaju vodene prostore kroz koje se obavqa transport jo-
na. Prema vrsti genetskog poreme}aja i klini~koj slici, Barterov sindrom se deli na neonatusni,
klasi~ni oblik i Gitelmanov sindrom. Neonatusni Barterov sindrom se javqa kod novoro|en~eta.
Odlikuje se poliurijom fetusa, prevremenim ro|ewem, epizodama te{ke dehidratacije posle ro|e-
wa, zastojem u rastu, hiperkalciurijom i ranom pojavom nefrokalcinoze. Posledica je mutacije ge-
na koji je odgovoran za aktivnost kotransporta natrijum-kalijum-hlora u tubulima bubrega ili muta-
cije drugog gena koji upravqa kanalom kalijuma zavisnim od
ATP (ROMK). Klasi~ni oblik Bartero-
vog sindroma javqa se kod mla|eg deteta s poliurijom, hipokalijemijom, zastojem u rastu. Posledi-
ca je defekta gena za kanal hlora (
CIC-Kb) na distalnom tubulu bubrega. Gitelmanov sindrom se
javqa u kasnom detiwstvu ili adolescenciji. Nastaje kao posledica mutacije gena odgovornih za ko-
transport natrijum-hlora na distalnom tubulu. Bolesnici s Gitelmanovim sindromom povremeno po-
kazuju slabost mi{i}a ili tetaniju, hipokalijemiju i hipomagnezijemiju. Mada je poznavawe etipato-
geneze Barterovog sindroma mnogo napredovalo u toku posledwih nekoliko godina, mogu}nosti le-
~ewa nisu se znatno izmenile. One se zasnivaju na primeni lekova inhibitora prostaglandina, di-
uretskih lekova koji {tede kalijum i supstitucionoj terapiji.
Kqu~ne re~i:
Barterov sindrom, Gitelmanov sindrom, hipokalijemijska alokaloza. (SRP ARH CELOK
LEK).
UVOD
Barter (
Bartter) i saradnici [1] su 1962. godine opi-
sali dva bolesnika s hipokalijemijskom metabo-
li~kom alkalozom, hiperaldosteronizmom, nor-
malnim pritiskom krvi, smawenim vazopresornim
odgovorom na angiotenzin-dva u intravenskoj infu-
ziji, i hiperplazijom }elija jukstaglomerulskog
aparata bubrega. Od tada se sli~ni poreme}aji kod
odraslih osoba i dece opisuju u literaturi pod na-
zivom Barterov sindrom [2]. Osnovni patofizio-
loški poreme}aj kod ovog sindroma odigrava se u
tubulima bubrega, gde je poreme}ena reapsorpcija
jona hlora, {to povla~i za sobom i poja~anu eks-
kreciju natrijuma, kalcijuma i kalijuma urinom.
Ekskrecija kalijuma urinom se odvija najve}im de-
lom pod dejstvom sistema renin-angiotenzin-aldo-
steron (
RAAS), koji je kod ovog sindroma aktivisan
sekundarno, kao posledica hiponatremijske dehi-
dratacije. Hiperprodukcija prostaglandina je,
sli~no aktivisawu sistema
RAAS, sekundarna poja-
va, dok je nedostatak Tam-Horsfalovog proteina, s
gledi{ta patogeneze Barterovog sindroma, još
uvek nejasan [3]. Od pravog Barterovog sindroma
treba razlikovati tzv. la`ni Barterov sindrom
(„pseudo - Barter“) koga odlikuje hipohloremija
usled gubitka jona hlora ekstrarenalnim putem,
kao {to se dešava kod bulimije i cikli~nog povra-
}awa, kod hloridne dijareje, preterane upotrebe
laksativnih lekova, i kod cisti~ne fibroze ili
kod gubitka hlora putem bubrega usled primene di-
uretskih sredstava [4, 5].
Iz grupe pravog, tzv. „klasi~nog“ Barterovog
sindroma, 1966. godine je izdvojena varijanta s hi-
pomagnezijemijom i hipokalciurijom i nazvana Gi-
telmanov sindrom, po Gitelmanu [6], koji ju je prvi
opisao kod tri odrasla bolesnika s epizodama sla-
bosti mi{i}a, tetanije, hipokalijemije i hipomag-
nezijemije. Osamdesetih godina pro{loga veka iz-
dvaja se i druga, neonatusna varijanta Barterovog
sindroma [7, 8], ~iji prvi klini~ki opisi poti~u od
1971. godine [9]. Ovaj tip Barterovog sindroma se
odlikuje poliurijom fetusa, koja izaziva polihi-
dramnion i prevremeno ra|awe deteta, a posle ro-
|ewa, razvojem nefrokalcinoze, izostenurije, per-
zistentne hiperkalciurije i gubitakom soli uri-
nom, dok hipokalijemijska alkaloza nije posebno
te{ka. [tavi{e, u ranom periodu neonatusa, ume-
sto hipokalijemije mo`e se na}i hiperkalijemija,
zbog ~ega se ovo stawe mo`e pogre{no dijagnosti-
kovati kao pseudohipoaldosteronizam.
Danas se, na osnovu rezultata nau~nih ispitiva-
wa, posebno u oblasti molekularne biologije, Bar-
terov sindrom deli na tri razli~ita genetska i
klini~ka entiteta: (1) Barterov sindrom neonatu-
sa, (2) klasi~ni Barterovog sindrom, i (3) Gitelma-
nov sindrom [10].
Ciq našeg rada jeste da, uz prikaz naša dva bo-
lesnika, iznesemo savremena saznawa o Barterovom
sindromu.
140
SRPSKI ARHIV ZA CELOKUPNO LEKARSTVO
Prikaz bolesnika
Prvi bolesnik
, devoj~ica, koja je u ~etvrtom mesecu `i-
vota upu}ena iz Instituta za neonatologiju u Beogradu
radi ispitivawa nefrokalcinoze. Ro|ena je prevremeno
zbog polihidramniona, u 32. nedeqi gestacije, s masom te-
la 1550 grama i du`inom tela 43 centimetara. Indeks Ap-
gar je u prvoj i petoj minuti ocewen sedmicom. U toku le-
~ewa na Institutu za neonatologiju u Beogradu, bolesni-
ca je ispoqila tešku dehidrataciju koja se odlikovala
maksimalnim padom mase tela (21 posto) u drugoj nedeqi
`ivota, hiponatremijom s najni`im koncentracijama na-
trijuma u serumu (114
mmol/L), hipohloremijom i hiperka-
lijemijom, zbog ~ega je postavqena sumwa na pseudohipo-
aldosteronizam, te je sprovedeno le~ewe florinefom,
pove}anim unosom natrijuma i kratkotrajnom primenom
hidrokortizona. Pregled bubrega ultrazvukom u prvoj
nedeqi `ivota pokazao je normalan nalaz, a ponovqenim
pregledom u drugom mesecu otkrivena je nefrokalcinoza
medule, koja se u toku daqih kontrolnih pregleda odr`a-
vala. Dete poti~e od zdravih, mladih roditeqa, koji negi-
raju krvno srodstvo. Prethodne tri trudno}e istih rodi-
teqa (sve tri sa `enskom decom) tako|e su se kompliko-
vale teškim polihidramnionom i prevremenim poro|a-
jem: prvim je ro|eno mrtvo dete, staro 30 gestacionih ne-
deqa, drugim je ro|eno u 28. gestacionoj nedeqi i umrlo
je posle 11 dana, a tre}eim poro|ajem, ro|eno u 29. nede-
qi gestacije, `ivelo je samo tri dana.
Na osnovu tipi~ne li~ne anamneze (prematurus, poli-
hidramnion, hiponatremijska dehidratacija s hiperkali-
jemijom, nefrokalcinoza) i porodi~ne anamneze (polihi-
dranmnion s prethodnim prevremenim ra|awem dece
istih roditeqa) postavqena je sumwa na Barterov sin-
drom neonatusa. Slede}a klini~ka zapa`awa i rezultati
laboratorijskih ispitivawa su pokazali veliku sklo-
nost ka hiponatremijskoj dehidrataciji, bez pove}anih
ekstrarenalnih gubitaka, slabijem napredovawu u du`i-
ni tela (brzina rasta 10
cm za prvih {est meseci) i masi
tela (prose~no 300 do 400 grama mese~no), pojavi poliu-
rije sa smawenom sposobno{}u koncentracije urina (86-
200
mmol/kg H
2
O), uz negativnu glikozuriju i cistinuriju,
pove}anu kalciuriju (
Ca/kreatinin urina = 0,87), uz
normalne koncentracije bikarbonata, kalcijuma i magne-
zijuma u serumu i lako sni`enog nivoa imunoreaktivnog
parathormona u krvi (10
ng/L; normalno 11-54). Globalna
funkcija bubrega bila je o~uvana, ali je proteinurija bi-
la blago poja~ana. Plazmareninska aktivnost (merena
angiotenzinom i radioimunoesejom u Klinici za nukear-
nu medicinu u Qubqani) bila je znatno uve}ana (19,1
nmol/h; normalno 1,15-4,16). Nivo aldosterona u plazmi
(meren u Zavodu za specijalizovanu laboratorijsku dijag-
nostiku u Nišu), u ~etvrtom mesecu `ivota, bio je povi-
{en (22,5
ng/dl; normalno 1-16), kao i u desetom mesecu `i-
vota (meren na Klinici za nuklearnu medicinu u Qubqa-
ni) (0,86
nmol/L, normalano 0,028-0,44) .
U osmom mesecu `ivota, osim dijetetskih mera (pove-
}an unos te~nosti i soli), uvedena je terapija ibuprofe-
nom (brufen), u dozi 30
mg/kg mase tela, dnevno, uz doda-
tak kalijum-citrata i natrijum-citrata. Neposredno dej-
stvo se ogledalo u popravqawu stawa elektrolita u krvi,
mada se kalciurija nije normalizovala. Psihomotorni
razvoj deteta je sve vreme bio normalan, kao i pritisak
krvi.
Drugi bolesnik
, de~ak, koji je u uzrastu od devet godi-
na prvi put ispitivan i le~en u De~joj klinici u Beogra-
du. Upu}en iz Republike Srpske zbog bolova u miši}ima
nogu, poliurije, nikturije i polidipsije. Ove tegobe su se
javqale u toku respiracionih infekcija; pojavile su se u
Neonatusni
Barterov sindrom
Prvi bolesnik
„Klasi~ni“ Barterov
sindrom
Drugi
bolesnik
Gitelmanov
sindrom
Klini~ki po~etak - uzrast
Novoro|en~e
Novoro|en~e
2-6 god.
4 god.
Kasnije
Polihidramnion/prevremeno
ro|ewe
Da
Da
Nije pravilo
Ne
Ne
Polidipsija/poliurija
Da
Da
Da
Da
Ne
Gubitak soli
Da
Da
Da
Da
Ne
Zastoj u rastu
Da
Da
Da
Da
Ne
Dehidratacija
Da
Da
Da
Da
Ne
Mi{i}na slabost/tetanija
Ne
Ne
Povremeno
Povremeno
Da
Metabo~i~ka alkaloza
Da, mo`e kasniti
Da
Da
Da
Da
Hipokalijemija
Da, mo`e kasniti
Da, kasnila
Da
Da
Da
Hipomagnezijemija
Ne
Ne
Ne
Ne
Da
Urinarna ekskrecija
NaCl
Jako visoka
Visoka
Visoka
Visoka
Normalna ili
visoka
Urinarna ekskrecija
Ca
Jako visoka
Jako visoka
Visoka ili normalna
Normalna
Niska
Sposobnost koncentracije
urina
Smawena
Smawena
Smawena
Smawena
Normalna
Hiperreninski
hiperaldosteronizam
Da
Da
Da
Da
Da
Pove}ani prostaglandini
Da
Nisu ispitani
Da
Nisu
ispitani
Ne
Hipertrofija
jukstaglomerulskog aparata
Da
Nije ispitana
Da
Nije ispitana
Retko
TABELA 2: Klini~ke i biohemijske odlike Barterovog sindroma
TABLE 2: Clinical and biochemical characteristics of Bartter’s syndrome
TABELA1: Genetska osnova Barterovog sindroma
TABLE 1: Genetic basis of Bartter’s Syndrome
Sindrom
Tip
nasle|a
Lokaliza-
cija gena
Simbol
gena
Genski
produkt
Neonatusni
Barterov
sindrom
(tip-jedan)
AR
15q15-2
SLC12 A1
Kotransport
Na-K-2 Cl
Neonatusni
Barterov
sindrom
(tip-dva)
AR
15q24-25
KCNJ1
Kanal
kalijuma
ROMK
„Klasi~ni“
Barterov
sindrom
(tip-tri)
AR
1q36
CLCNKB
Kanal hlora
CIC-Kb
Gitelmanov
sindrom
AR
16q13
SLC12 A3
Kotransport
Na-Cl
AR = autozomno - recesivan tip nasle|a
141
SRPSKI ARHIV ZA CELOKUPNO LEKARSTVO
~etvrtoj godini `ivota. Posledwe dve godine redovno su
merene koncentracije kalijuma u krvi, koje su uvek bile
sni`ene (od 1,7 do 2,3
mmol/L). Dete poti~e iz tre}e,
normalne trudno}e. Ro|eno je na vreme, prirodnim putem,
s du`inom tela 54
cm i masom tela 3700 g. Porodi~na
anamneza bez zna~aja za osnovno oboqewe. U fizikalnom
nalazu, pri prijemu u bolnicu, uo~qivi su: slaba psi-
ho-fizi~ka razvijenost deteta (visina tela 122
cm odno-
sno mawe od tri percentila, masa tela 21,5
kg), slabo raz-
vijeni mi{i}i, lice trouglastog oblika s naglašenim
~elom i krupnim o~ima; diskretna hipotrofija leve
strane tela i skolioza ki~me toraksa; pritisak krvi
normalan (110/75
mm Hg), bez edema, suvih vidqivih slu-
znica. U toku laboratorijskih ispitivawa potvr|ena je
te{ka hipokalijemija (1,86
mmol/L), blaga hipohloremija
(84-95
mmol/L), normalni nivoi ostalih elektrolita u se-
rumu (natrijum, kalcijum i magnezijum), pove}an gubitak
kalijuma urinom (frakciona ekskrecija 22-55 posto;
normalno 9,6 ± 3,2 posto), metaboli~ka alkaloza, normal-
na globalna funkcija bubrega, proteinurija i kalciuri-
ja i smawena sposobnost koncentracije urina. Nivo aldo-
sterona u krvi (meren u Zavodu za specijalizovanu labo-
ratorijsku dijagnostiku u Nišu) jasno je bio pove}an
(74,0; normalan opseg 1-16), kao i plazmareninska aktiv-
nost (25
ng/ml/h; normalno 0,2-2,8) (izmerena u Endokrino-
lo{koj laboratoriji Klini~ke bolnice „Sestre milo-
srdnice“ u Zagrebu). Pregledom bubrega ultrazvukom ot-
krivene su ciste u desnom bubregu, a intravenskom pije-
lografijom potvr|eni znaci hipokalijemijske nefropa-
tije. Na osnovu hroni~ne hipokalijemije, pove}ane kali-
urije, hipokalijemijske nefropatije i miopatije, hipe-
raldosteronizma, hiperreninizma, uz normalan pritisak
krvi i slabijeg psihofizi~kog razvoja, postavqena je di-
jagnoza klasi~nog Barterovog sindroma i po~eta terapi-
ja ibuprofenom, spirinolaktonom, s dodatkom kalijuma.
U toku naredna dva meseca bolesnik je dobio u te`ini te-
la dva kilograma, bez epizoda bolnih gr~eva u nogama, ali
su nivoi kalijuma u serumu i daqe bili niski i kretali
se od 2,5 do 3
mmol/L.
DISKUSIJA
U~estalost Barterovog sindroma nije velika, sude-
}i po podacima u literaturi, a odnose se na pojedi-
na~ne slu~ajeve obolevawa ili na male grupe bole-
snika [1-3, 7-10]. Me|utim, u~estalost je sigurno
znatno ve}a od poznate, jer se na Barterov sindrom
retko misli, te ostaje neprepoznat. To potvr|uju i
na{i bolesnici: bolesnica s neonatusnim Barte-
rovim sindromom imala je tri sestre koje su umrle
bez postavqene dijagnoze bolesti, a kod drugog bo-
lesnika je dijagnoza bolesti kasnila pet godina.
Zagonetka patofiziologije Barterovog sindro-
ma je do`ivela svoje kona~no razrešewe tek pos-
ledwih godina, kada su otkrivene mutacije gena ko-
je izazivaju poreme}aj transporta elektrolita u
distalnim nefronima bubrega [10]. Na osnovu ovih
saznawa, Barterov sindrom neonatusa deli se na
najmawe dve podgrupe: prvu ili tzv. genetski tip-je-
dan Barterovog sindroma (Tabela 1), koju odlikuje
nenormalnost gena {to odre|uje aktivnost tran-
sporta
Na-K-2Cl u debelom uzlaznom kraku Henleo-
ve petqe; i drugu, neonatusni tip, tzv. genetski
tip-dva Barterovog sindroma, koji nastaje kao po-
sledica mutacije gena
ROMK, odgovornog za vra}a-
we reapsorbovanog kalijuma iz }elija debelog uz-
laznog kraka Henleove petqe u lumen tubula, ina-
~e va`nog za obavqawe kotransporta
Na-K-2Cl.
Klasi~an Barterov sindrom (genetski tip-tri Bar-
terovog sindroma) nastaje usled nenormalnosti ge-
na, koji upravqa proteinima {to odre|uju aktiv-
nost kanala hlora na bazolateralnoj membrani }e-
lija distalnih tubula i najve}im delom odgovornih
za reapsorpciju jona hlora. Gitelmanov sindrom
nastaje zbog smawene reapsorbcije
NaCl u distal-
nim savijenim tubulima, izazvane poreme}ajem ko-
transporta
NaCl, osetqivog na tijazid. Svi pobro-
jani genetski defekti imaju za posledicu smawenu
reapsorpciju
NaCl, usled ~ega se razvijaju drugi, se-
kundarni poreme}aji, od kojih su neki u pro{losti
tuma~eni kao polazna osnova za nastanak Bartero-
vog sindroma. Tako je sam Barter [1] smatrao da je
kqu~an deficit u vazopresornom odgovoru na angi-
otenzin-dva. Danas se smatra da je to sekundarna po-
java, koja nastaje kao posledica hipersekrecije va-
zodilatacionih prostaglandina (posledica hiper-
aktivnosti
RAAS) i poja~anog dejstva azotnog oksi-
da. Tako|e, hiperprodukcija atrijumskog natriu-
retskog faktora vi{e se ne smatra primarnim ve}
sekundarnim poreme}ajem, uslovqenim pove}anim
koncentracijama prostaglandina, {to se mo`e
normalizovati dejstvom indometacina. Poreme|aj
metabolizma prostaglandina dugo je smatran pri-
marnim uzrokom Bartterovog sindroma. Danas je,
me|utim, jasno da je re~ samo o epifenomenu hro-
ni~ne hipokalijemije i ekcesnog stvarawa angio-
tenzina-dva.
Prema klini~kim i laboratorijskim nalazima,
naši bolesnici se „uklapaju“ u klini~ku sliku
neonatusnog, odnosno klasi~nog Barterovog sin-
droma. Uporedne glavne klini~ke odlike na{ih
bolesnika i tri glavna oblika Barterovog sindro-
ma predstavqeni su u tabeli 2.
Dijagnoza pre ro|ewa deteta s neonatusnim Bar-
terovim sindromom ranije se zasnivala na nalazu
visoke koncentracije jona hlora u amnionskoj te~-
nosti, dok je u novije vreme mogu}a ranija i preciz-
nija dijagnostika analizom
DNA iz trofoblasta
[10-12].
Le~ewe Barterovog sindroma jo{ uvek se zasni-
va na primeni lekova inhibitora sinteze prosta-
glandina, mada se kod klasi~nog oblika ~esto doda-
ju i soli kalijuma i diuretska sredstva koja {tede
kalijum. Kod Gitelmanovog sindroma primewuju se
soli magnezijuma (najboqe
MgCl). Upotreba inhi-
bitora prostaglandina se ne preporu~uje u prena-
tusnom i ranom neonatusnom periodu [13, 14].
Povoqno dejstvo inhibitora prostaglandina se ne
temeqi na popravqawu osnovnog poreme}aja tran-
sporta u tubulima bubrega, nego na neutralizaciji
sekundarnog dejstva prekomerne koli~ine vazodi-
latacionih prostaglandina. Uop{te uzev, ova tera-
pija omogu}ava dobar psihofizi~ki razvoj obole-
lih malih bolesnika. Me|utim, ona ne smawuje hi-
perkalciuriju, niti opasnost od hroni~ne tubulo-
142
SRPSKI ARHIV ZA CELOKUPNO LEKARSTVO
intersticijumske nefropatije[10], ve} naprotiv,
sama po sebi mo`e da ubrza wen razvoj [15]. Daqi
napredak nauke ponudi}e boqa terapijska re{ewa,
bar u dalekoj budu}nosti, poput genske terapije
Barterovog sindroma.
LITERATURA
1
1. Bartter PC, Pronove P, Gill JR Jr, MacCardle RC. Hyperplasioa of jux-
taglomerular complex with hyperaldosteronisam and hypokalemic al-
kalosis. Am J Med 1962;33:811-28.
1
2. Clive DM. Bartter’s syndrome: the unsolved puzzle. Am J Kidney Dis
1985;25:813-23.
1
3. McCredie DA. Variants of Bartter’s syndrome. Pediatr Nephrol
1996;10:419-21.
1
4. Mersin SS, Rimelli GP, Laux-End R, Bianchett MG. Urinary chloride
excretion distinguishes between renal and extrarenal metabolic alkalo-
sis. Eur J Pediatr 1995;154:979-82.
1
5. D’Avanzo M, Santinelli R, Tolone C et all. Concealed adiministration
of furosemide simulating Bartter syndrome in a 4,5-year-old boy. Pedi-
atr Nephroh 1995;9:749-50.
1
6. Gitelman HJ, Graham JB, Welt LG. A new familial disorder characteri-
zed by hypokalemia and hypomagnesemia. Trans Assoc Am Physici-
ans 1966;79:221-3.
1
7. Rodriguez Pereira R, Hasaart T. Hydramnion and observations in
Bartter’s syndrome. Acta Obstet Gynecol Scand 1982;61:477-8.
1
8. Ohlsson A, Sieck U, Cumming W, Akhtar M, Serenius F. A variant of
Bartter’s syndrome. Bartter’s syndrome associated with hydramnio,
prematurity, hypercalciuria and nephrocalcinosis. Acta Paediatr Scan
1984;73:868-74.
1
9. Fanconi A, Schachenmann G, Nuessli R, Prader A. Chronic hypokalie-
mia with growth retardation, normotensive hyperrenin-hyperaldoste-
ronism (Bartter’s syndrome) and hypercalciuria. Report of two cases
with emphasis on natural history and on catch-up growth during tre-
atment. Helv Paediatr Acta 1998;6:144-63.
10. Rodriguez-Soriano J. Bartter and related sundromes: the puzzle is al-
most solved. Pediatr Nephrol 1998;12:315-27.
11. Proesmans W, Massa G, Vanderberghe K, Assache AV. Prenatal diag-
nosis in Bartter suyndrome. Lancet1987;1:394.
12. Konard M, Kockerling A, Leonhardt A, Karoly L, Seyberth HW. Pre-
and postnatal diagnosis of hyperprostaglandin E syndrome following
molecular diagnosis from amniocytes. J Am Soc Nephrol 1997;8:90.
13. Kaplan BS, Resiano I, Raual DS, Gottlieb RP, Bernstein J. Renal failure
in the neonate associated with in utero exposure to nesteroidal anti-in-
flamatory agens. Pediatr Nephrol 1994;8:700-4.
14. Marlow N, Chiswick ML. Neonatal Bartter’s syndrome, indometacin
and necrotizing enterocolitis. Acta Paediatr Scand 1982;1:1031-2.
15. Schachter AD, Arbus GS, Alexander RJ, Balfe JW. Non-steroidal anti-
infalamory drug-associated nephrotoxicity in Bartter syndrome. Pedi-
atr Nephrol 1998;12:775-7.
BIBLID 0370-8179, 129(2001) 5-6 p. 142
UDC: 616.89-008: 616.61-008.6
BARTTER’S SYNDROME, NEW CLASSIFICATION, OLD THERAPY
A. PECO-ANTITSH
1
, S. DUDITSH
2
, O. MARSENITSH
1
, G. ZHIVITSH
1
1. University Children's Hospital, Belgrade; 2. Institute of Neonatology, Belgrade
We report on two cases of Bartter’s syndrome, together with
the review of current literature on the aetiology, development
and treatment of Bartter’s syndrome. Bartter’s syndrome
belongs to a group of hypokalaemic renal channelopathies,
which are caused by a molecular hereditary disorder of ion
channels in renal tubules. These channels are located in the
lipid layer of cell membranes where they exist as water chan-
nels through which ion transport is performed. Based on the
type of genetic disorder and clinical presentation, Bartter’s
syndrome is classified as neonatal, classical and Gitelman’s
syndrome. Neonatal form is found in newborns and is char-
acterized by foetal polyuria, premature birth, postnatal
episodes of severe dehydration, growth retardation, hyper-
calciuria and early nephrocalcinosis. It is the result of muta-
tion of a gene responsible for renal tubular Na-K-2Cl co-
transport or another gene which controls the ATP-dependant
potassium channel (ROMK). Classic form is found in young
children with polyuria, hypokalaemia and growth retardation.
This type is caused by a defect of a gene for chloride chan-
nel (CIC-Kb) in the distal tubule. Gitelman’s syndrome is
found in late childhood or adolescence. It is caused by muta-
tion in the gene for Na-Cl co-transport in the distal tubule.
Children with Gitelman’s syndrome occasionally have mus-
cle weakness or tetany, hypokalaemia and hypomagne-
saemia. Even though there have been advances in under-
standing the aetiology and pathogenesis of Bartter’s syn-
drome in the recent years, the possibilities and strategies for
its management remained almost the same. Treatment is
based on prostaglandin inhibitors, potassium sparing diuret-
ics and substitution therapy.
Key words: Bartter’s Syndrome, Gitelman’s Syndrome,
hypocalcaemic alkalosis. (SRP ARH CELOK LEK).
AMIRA PECO-ANTI]
Univerzitetska De~ja klinika
Hemodijaliza
11 000 Beograd, UI. Tiršova 10
Tel.: 011/688-558
E-mail: amipecob@EUnet.yu
Rukopis je dostavqen Uredni{tvu 16. VIII 2000. godine
Dostları ilə paylaş: |