Pogled u toponimiju Zijemlja Uvod



Yüklə 38,2 Kb.
tarix05.02.2018
ölçüsü38,2 Kb.
#24790

Domagoj Vidović

Dragan Vidović


Pogled u toponimiju Zijemlja
1. Uvod

Šire se područje poznato pod imenom Zijemlje nalazi sjeveroistočno od Mostara te crkveno pripada župi Presvetoga srca Isusova u Potocima. Tijekom povijesti to se krško polje dijelilo na Gornja i Donja Zijemlja. U povijesnim se vrelima na području Zijemlja (ili Zijemalja, kako se počesto navodi, poglavito u povijesnim vrelima) od tamošnjih toponima prvo spominje gora Porim. Godine 1377. ondje je opljačkan pismonoša kliškoga trgovca Radiča, o čemu svjedoči pismo iz Podvisokoga. Navedeno je pismo historiografski vrlo važno jer se u njemu Tvrtko I. prvi put spominje kao kralj (Jireček 1892: 37–38). Porim se spominje i 1382. kad su Tvrtka I. dubrovački izaslanici pratili do te gore, a 1384. spominje se toponim Potporim (Vego 1957: 95). Preko Porima je vodio trgovački put Gabela – Konjic te su se preko njega stočari upućivali prema Bjelašnici. U povijesnim se vrelima samo Zijemlje spominje od 1475. – 1477. kad su, po podatcima iz Poimeničnoga popisa sandžaka vilajeta Hercegovine, Donja Zijemlja nastanjivale 34 obitelji i dvoje neženja. Stanovnici su toga naselja tada bili: Vukas, sin Vukosava; Radovan, sin Ratka; Grubiša, sin Radavca; Vukas, sin Stepana; Radak, sin Dodoja; Radivoj, sin Vladića; Radivoj, sin Miletka; Vukan, sin Vlatka; Radoje, sin Vukana; Vukač, sin Vlatka; Vukašin, sin Vukača; Branisav, sin Vukača; Radonja, sin Uglješe; Radivoj, sin Radomira; Radak, sin Ratka; Cvetko, sin Račka; Radavac, sin Cvetka; Živko, sin Radiše; Budisav, sin Živka; Vukša, sin Radivoja; Vučihna, sin Vukše; Ratko, sin Radivoja; Bolko, sin Budisava; Radovan, sin Radaka; Brajilo, sin Ratka; Radila, sin Milovca; Milašin, sin Milovca; Radosav, sin Tvrdiše; Radoje, sin Radina; Radašin, sin Dobrašina; Petar, sin Mileše; Brajo, sin Mileše; Ivko, sin Hranka te Dobrun, sin Ratka (Aličić 1985: 203). Sudeći po demografskim podatcima u Donjim je Zijemljima živjelo oko 340 stanovnika. Istodobno su Gornja Zijemlja nastanjivale četiri obitelji čiji su rodonačelnici bili: Ratko, sin Radonje; Milorad, sin Radonje; Radovan, sin Radosava te Božidar, sin Belosava (Aličić 1985: 440). Po demografskim procjenama u Donjim je Zijemljima živjelo oko 40 stanovnika, a u oba naselja oko 380 stanovnika. Podjela se pak na Gornja i Donja Zijemlja (danas Gornje i Donje Zijemlje) uščuvala do danas s tim da su se razvila i novija naselja.

U nedostatku povijesnih podataka valja napomenuti da je po predaji na širemu području Podveležja stoku držao herceg Stjepan Vukčić Kosača (opširnije u Vukorep 2011). Nakon dolaska Osmanlija Zijemlje je uglavnom raseljeno, a današnje je stanovništvo ondje uglavnom pristiglo u XIX. stoljeću (tek se nekoliko obitelji ondje trajno naselilo koncem XVIII. stoljeća, a predaja spominje starosjedioce Goge koje je „pomorila zima“). Iako je područje uglavnom nastanjeno pravoslavnim življem, a katoličke su obitelji u Zijemlju u novije vrijeme uglavnom boravile kao planištari, razvidno je da su katolici ondje živjeli još tijekom turske vladavine. O tome svjedoči izvješće biskupa Dominika Andrijaševića iz 1629. u kojemu se spominju brojni katolici i katolička crkva svetoga Petra u Podveležju (Draganović 1934: 35). Jevto Dedijer (1991: 234) Zijemlja opisuje kao katunsko naselje u kojemu su posjede imali stolački, travnički i visočki muslimani, koje je nastanjeno pravoslavcima sa stolačkoga i mostarskog područja te katolicima iz Brotnja.

2. Ojkonimi u Zijemlju

Po pučkoj su etimologiji visoravan i naselja na njoj prozvani Zijemljem jer je riječ o području s oštrijim zimama te se toponim povezuje s pridjevom ziman (usp. i lik Zimlje zabilježen u austrougarskim popisima). Čini nam se mogućim toponim izvoditi od antroponima povezanim s riječju zima (usp. prezimena Zima i Zimonjić te osobno ime Zimonja). Unutar Gornjega Zijemlja (koje se nekoć nazivalo Gladnim Poljem1) izdvajaju se naselja Dabića Poljana (< Dabić2 + poljana 'komad ravnoga zemljišta'), Golo Brdo (< gol 'nepokriven raslinjem' + brdo), Hansko Polje (< han 'konačište' < tur. han 'kuća' + polje) i Kušići (< Kušić3), a unutar Donjega Zijemlja Dnopolje (ojkonim uvjetovan zemljopisnim smještajem, „prostor udnu polja“), Jankovina (< Janko4 < Jan 'Ivan'), Padežine (< padež 'padina') i Šarica5. Dnopolje se pak dijeli na zaseoke: Rančići (< Rančić6), Mučibabića glavica (< Mučibabić7 + glavica 'brdašce'), Ćurdo (< Ćurdo8), Matkovića glavica (< Matković9 + glavica), Čalina strana (< Čalija10 + strana) ili Miljanovići (< Miljanović11), Pejdino Selo (< Pejdo12 + selo) i Kanavoj (usp. kanavo 'kanal, prokop'). Naselja su u okružju još Baktijevica (usp. muslimansko ime Bahtijar13), Porim (nazvano po gori), Rujišta (< ruja 'ponikva s vodom') i Zastolje (< stol 'prijevoj').



3. Mikrotoponimi u Zijemlju

Odrazi su toponomastičkih apelativa na Zijemljima toponimi Doline, Lokva, Naplavi (< naplav 'vodoplavno mjesto'), Plesno (usp. pleso 'široki dio veće vodene površine'), Poljana (< poljana 'komad ravnoga zemljišta'), Poljice (< poljice 'malo polje'), Preočka draga (< prehod 'prijelaz' + draga), Pri(je)vorac (< prijevor 'prijevoj'), Val (usp. vala 'polje, uvala'), Vrelo/Vrilo i Zvorak/Žvorak (< zvorak 'malo vrelo'). Toponomastičkim metaforama uvjetovani su toponimi Banci (< banak 'klupica'), Grbenjak (< grba), Kita (< kita 'snop cvijeća'), Kovijevac (< kova 'vjedro' < tur. kova), Kučeljci (< kučeljak 'mali kuk'; Kraljević 2013: 153), Lopare (< lopar 'lopata za kruh'), Podždrijelo (< ždrijelo 'tjesnac'), Raljevače (< ralje), Rebra (< rebro 'kosa, greben'), Stećak, Stupni do i Veliki stupi, Škrbina (< škrba 'krhotina'), Šljeme14, Zazubak (< zub 'rt') te Žljebina (< žlijeb15). Oblik terena iskazan je u toponimu Ćur-njive (kratke i uske njive), a smještajem su zemljopisnoga objekta uvjetovani toponimi Gluhi Porim (< gluh 'tih, izvan putova'), Nugli (< nugo 'kut') i Osredak (< osredak 'zemljište u sredini'). Na stjenovita područja upućuju toponimi Debela ljut (< debel 'širok' + ljut 'kamen živac'), Grude (< gruda 'okruglast kamen'), Kamena vlaka (< kameni + vlaka 'duga zavučena njiva') te Ploče i Pločno (< ploča 'kvadratni kamen'), na obradiva područja toponim Meke kose (< mek 'obradiv' + kosa 'padina'), a na područja na kojima se zadržava voda toponimi Vodeni dolovi i Vodeni kuk. Na zvukove koje prouzročuju povremeni ili stalni vodotoci odnosi se toponim Pišteti (usp. pištati), a na područja okrenuta Suncu toponimi Čelopek i Lice. Izgled zemljopisnoga objekta odaju toponimi Široka i Tijesna draga. Na biljni se svijet odnose toponimi Brasina (usp. braska 'vodena zeljasta biljka'; RSKNJ 2: 110), Brekinja (< brekinja 'vrsta listopadnoga stabla, Sorbus terminalis'), Breza (< breza 'Betula alba'), Bukovac (< bukva 'Fagus'), Crna gora (< crna gora 'prostor pod vazdazelenim raslinjem'), Drijenjak (< drijen 'Cornus mas'), Gaj i Gaja (< gaj 'uzgojena šuma'), Gozd i Gvozdenac (usp. gvozd 'šuma'), Grabi (< grab 'Carpinus'), Jabuka (< jabuka 'Malus'), Jasikovac (< jasika 'biljka iz porodive vrba, Populus tremula'), Jelovac16 (< jela 'Abies alba'), Kruševac (< kruša 'kruška, Pyrus'), Kruške, Lisac (< osl. *lěsъ 'lisnata šuma'), Mliječavci (< mliječavac 'gorčika, Sonchus oleraceus'), Sibadija (< sib 'svib' + -adija; usp. toponime Šokadija i Šumadija), Ošljak (< ošljak 'vrsta ječma'), Prenj (< prenj 'šiblje, niska šuma'; usp. apelativ frenje nastao prema mađarskome fenyö, fenyü 'bor, jela' istoznačan hrvatskomu apelativu smrijek; Sk 1: 511), Smrčanj (< smreka 'Juniperus'), Suha jelovina, Tisa (< tisa 'Taxus'), Trnovača (< trn17 'Prunus spinosa') i Visoka jela (< jela 'Abies alba'), a na izostanak biljnoga pokrova upućuju toponimi Gola glava, Golo brdo i Goljevina (< gol 'ogoljen'). Nazivima životinja uvjetovani su toponimi Jarčije luke (: jarac), Orlinka (: orao), Pasji kamen (: pas) i Vučji rat. U skupinu se odnosnih toponima ubrajaju toponimi Breza mala, Breza velika i Brezica, Podrujišnica, Potporim te Rujišta mala i Rujišta velika. Gospodarska se djelatnost pučanstva ogleda u toponimima Bunarić (< bunar 'zdenac' < dijal. tur. bunar), Čair (< čair 'pašnjak' < tur. çayır), Guvništa (< guvno 'gumno, mjesto na kojemu se vrše žito'), Klačine (< klačina 'vapnenica'), Kozarnice (< kozarnica 'kozji obor'), Kućetine, Lazine (< lazina 'krčevina'), Majdan (< majdan 'kamenolom, rudnik' < tur. maden; s obzirom na toponime Crna stijena i Crne njive moguće je da je u Zijemlju bilo rudnih nalazišta), Opaljike i Paleža (oba toponima upućuju na pašnjake dobivene paljenjem), Plandište (< plandište 'sjenovito mjesto na koje se stoka sklanja za velikih vrućina'), Šatorine (< šator < tur. çadır), Velika čatrnja (< čatrnja 'zdenac'; usp. lat. cisterna) te možda (S)kubanja (toponim bi se mogao odnositi na mjesta stočarskih okupljanja), a na vrste obradivoga zemljišta Bašča (< bašča 'vrt' < tur. bahçe)', Ćetenište (< ćeten 'lan' < tur. keten), Krivače (< krivača 'zakrivljena njiva'), Plužne njive (< kratina 'kraća njiva'), Podvornica (< podvornica 'glavna seoska njiva'), Šenikovište i Vlake (< vlaka 'zavučena duža njiva'). Na putove i raskrižja upućuju toponimi Poprečice i Prekače (kojima su imenovani prečaci) te Razdolje i Travarski put. Mjesto negdašnjih obrambenih objekata označena su toponimima Gradina (< gradina 'utvrda'), Karaula (< karaula 'stražarnica' < tur. karavulhane) i Varda (< varda 'stražište'; usp. alb. vardhë 'čuvar' < lat. guarda 'čuvaj se'), vjerskih znamenja Krst i Krstac18 te Neđelja (mjesto na kojemu se vjerojatno obavljalo bogoslužje), a na mjesta na kojima se molilo Moljevine. Na pučka vjerovanja upućuju toponimi Vilino polje, a na predaje Gusar i Herceg-vrilo (toponim je povezan s predajama o hercegu Stjepanu Kosači).

U odnosu je na Donju Hercegovinu razmjerno malen udio toponima antroponimnoga postanja, što upućuje na česte smjene stanovništva. Narodnim su imenima motivirani toponimi Bolješevina (< Bolješa < Boljo < Boleslav), Borovo brdo (< Boro < Borimir/Borislav/Borivoj, Božikov do (< Božika < Božo < Božidar), Cvitanovo guvno (< Cvitan19) i Ruževača (< Ruža) kršćanskim imenom toponim Ristin čair (< Risto < Hristo < Hristofor 'Kristofor'), a stranim Olješevina (< Olješ; vjerojatno prilagođenica jedne od albanskih inačica kršćanskoga imena Aleksandar). Nadimačkoga su postanja toponimi Runješevica (< Runješa 'dlakava osoba'), Stačić (< Stako < Stanimir/Stanislav), Stucin kamen (< Stuco < stucati 'udarcima mrviti'), Štukov do i Štukovac (< štuka 'riba'20), Topuša21 (< topo 'osoba s jednom kraćom nogom' < tur. topal) te Žeravac (usp. prezime Žeravica22), a vjerojatno je prezimenom Rosić23 uvjetovan toponim Rosulje.

Etničkoga su postanja toponimi Humska dubrava (< Hum + dubrava 'listopadna šuma') i Kušićko polje (< Kušić + polje), a vjerojatno etnonimskoga Vlajina i Vlašnik24.

Među toponimima nejasne motivacije izdvajaju se oronimi Porim i Velež, koje pojedini etnolozi i povjesničari, više ili manje uvjerljivo, drže prežitkom starih slavenskih vjerovanja. Oronim Porim moguće je povezati s egzonimom Rim (usp. prezime Rimac i glagol porimiti 'pokatoličiti'), moguće ga je povezati s toponimima Drim i Drina (usp. korijen *dreu- 'trčati, teći' i ilirski *dri-; pretpostaviti valja lik *Podrim od kojega je mogao nastati današnji Porim; Sk 1: 439, 440) te s glagolom parati (< psl. *parati/*poriti/*perti 'udariti'). Dovođenje oronima Porim u vezu s Perunom nije opravdano. Oronim se pak Velež u nejezikoslovnoj literaturi obično povezuje s Perunovim suparnikom Velesom (nije nemoguće pretpostaviti lik *Velesja gora25 'Velesova gora'), no moguće ga je povezati i s pridjevom velik (može biti riječ o toponimu pridjevskoga postanja kojim bi se mogla označivati velika planina ili je riječ o toponimu antroponimnoga postanja koji je prežitkom negdašnjih vlasničkih odnosa26). Toponim Kazevalji/Kozevalji mogao bi biti u vezi s apelativom kavaz 'strijelac', Uborak s romanizmom borak (usp. borgo 'utvrda'), a hidronim bi Čema mogao biti antroponimnoga postanja (vjerojatno prema Džemaludin).



4. Zaključna razmatranja

U ovome je radu obrađeno oko 160 toponimnih različnica u Zijemlju, području u kojemu se Tvrtko I. prvi put naziva kraljem. U mjesnoj su toponimiji uz temeljni slavenski sloj uščuvani i tragovi drugih jezika, ponajviše turskoga postanja (ponajviše u skupini gospodarskih toponima, npr. Bašta, Bunarić, Čair, Ćetenište, Han, Majdan ili Šatorine), rjeđe i starijega (npr. Ploče) ili mlađega romanskoga postanja (npr. Kanavoj), a nahodimo i albanske prežitke (npr. Varda). Unutar slavenskoga se temeljnog sloja katkad nedvojbeno luči hrvatski (npr. ikavski likovi određenih toponima; usp. Vrilo) sloj, a u toponimima Neđelja, Ošljak i Šljeme nahodimo primjere treće jotacije zajedničke dijelu hrvatskih i bošnjačkih te većini srpskih govora u istočnoj Hercegovini. Pokazatelj su hrvatske katoličke prisutnosti na obrađenome području toponimi antroponimnoga postanja u kojima su uščuvana hrvatska prezimena iako neki od nositelja tih prezimena već više stoljeća ne nastanjuju taj kraj. Oni potvrđuju podatke iz povijesnih vrela po kojima je župa Blagaj i Podveležje u prvoj polovici XVII. stoljeća bila napučena sa 66 katoličkih obitelji koje su, kako ističe Krunoslav Draganović, „živjele na način svetoga Joba, u stalnoj pogibli od apostazije“. Neka ovaj mali prilog bude u spomen našim predcima, a u pamet novim pokoljenjima da se ne odreknu pašnjaka i posjeda koje su njihovi stari mukotrpno stjecali i grčevito branili.



Literatura

Aličić, Ahmed S. 1985. Poimenični popis sandžaka vilajeta Hercegovine. Orijentalni institut u Sarajevu. Sarajevo.

ARj = Rječnik hrvatskoga ili srpskog jezika. 1881. – 1976. JAZU. Zagreb.

Dedijer, Jevto. 21991. Hercegovina: antropogeografske studije. Veselin Masleša. Sarajevo.

Draganović, Krunoslav. 1934. Tobožnja stjepanska biskupija – Ecclesia Stephanensis – u Hercegovini. Croatia Sacra 4. 29–58.

Jireček, Konstantin. 1892. Spomenici srpski 11. Srpska kraljevska akademija. Beograd.

Katičić, Radoslav. 1998. Litterarum studia. Matica hrvatska. Zagreb.

Milićević, Risto. 2005. Hercegovačka prezimena. Svet knjige. Beograd.

Nosić, Milan. 1999. Bosansko-hercegovačka hrvatska prezimena. Hrvatsko filološko društvo. Rijeka.

RSKNJ = Rečnik srpskohrvatskog književnog i narodnog jezika, I. – XVII. 1959. – 2006. Institut za srpskohrvatski jezik. Beograd.

Sk = Skok, Petar. 1971. – 1974. Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskog jezika, I – IV. JAZU. Zagreb.

Šimunović, Petar. 2005. Toponimija isto



nojadranskoga prostora. Golden maketing – Tehnička knjiga. Zagreb.

Škaljić, Abdulah. 1979. Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku. Svjetlost. Sarajevo.

Vego, Marko. 1957. Naselja bosanske srednjovjekovne države. Svjetlost. Sarajevo.

Vidović, Domagoj. 2014. Zažapska onomastika. Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Zagreb.

Vidović, Dragan; Jurič, Marko. 22012. Župa Goranci kod Mostara. Hrvatski leksigrafski institut BiH – Dragan Vidović. Mostar.

Vukorep, Stanislav. 2011. Kraljica Katarina na putu u Ston kroz Donju Hercegovinu i Neretvansku krajinu. Hrvatski neretvanski zbornik 3. Ur.: Šešelj, Stjepan. Društvo Neretvana i prijatelja Neretve u Zagrebu. Zagreb.



1 Apelativ gladan u toponimiji nosi značenje neplodan.

2 Dabići (< Dabo < Dabiživ) su mjesna pravoslavna obitelj koja se na Zijemlja doselila iz Bijeloga Polja, a ondje iz Ljubomira.

3 Prezime se Kušić povezuje ili s inačicom kršćanskoga imena Kuzma ili biljnim nazivom kuš 'kadulja'. Nije navedeno u povijesnim vrelima u Podveležju, no nahodimo ga u mletačkim katastrima u Neretvanskoj krajini.

4 Napominjem da je Jankovića u Hercegovini bilo u okolici Trebinja.

5 Možda je toponim povezan s rodom Šarić (Šarići muslimani nastanjivali su Blagaj, a katolika je starinom bilo i u Drežnici) ili s kojim bliskozvučnim antroponimom (usp. šaren 'raznobojan').

6 Rančići (< Ranko; usp. Hranko < Hranislav) su katolici iz Lizoperaca u Rami.

7 Mučibabići (< mučiti babu) su pravoslavci podrijetlom iz Ljeskova Duba kod Gacka.

8 Ćurde (usp. ćurdija 'gornja haljina podstavljena krznom' < tur. kürde) su katolici iz Rakitna i Gorice kod Prozora.

9 Matkovići (< Matko < Mato < Matej/Matija) su pravoslavci podrijetlom iz Bogodola sjeverozapadno od Mostara.

10 Čalije (< čalija 'grmlje, šikara' < tur. çalı) su pravoslavci podrijetlom iz Bežđeđa kod Nevesinja.

11 Miljanovići (< Miljan < Miloslav) su pravoslavci u Ljubomiru i muslimani u Stocu.

12 Pejde (< Pejdo < Pejo < Petar) su pravoslavci iz Kuti.

13 Muslimanski rod Bahtijarević (< Bahtijar) nastanjuje Mostar.

14 U oronimiji apelativ sljeme najčešće označuje vrh.

15 U oronimiji apelativ žlijeb najčešće označuje klisuru.

16 Moguće je da je riječ i o toponimu motiviranom osobnim imenom Jela ili kojim prezimenom koje je njime uvjetovano (npr. Jelović).

17 Dio je toponima koji sadržavaju naziv biljke trn vjerojatno motiviran pučkim vjerovanjem da se crni trn (ili trnjina, Prunus spinosa) pušta da raste u blizini kuća kako bi se zli duhovi na njih naboli.

18 Moguće je (poglavito se to odnosi na toponim Krstac) i da je riječ o raskrižjima.

19 Moguće je i da je riječ o toponimu motiviranom prezimenom Cvitanović koje se spominje u Bijelome Polju i Iićima 1744. (Nosić 1999: 73–74)

20 U primorskim krajevima bliskozvučni se antroponimi izvode od građevinskoga naziva mletačkoga postanja štuk 'žbuka na stropu' (usp. prezime Štuk u Orebiću).

21 Topići su nastanjivali i obližnje Gorance (zaselak Domazeti; Vidović i Jurić 2012: 183).

22 Žeravice su po predaji nastanjivali Donji Drijen. Moguće je da su stoku imali i negdje na obroncima Veleža.

23 Rosići (< Rosa) katolici nastanjuju okolicu Mostara. Moguće je i da je toponim motiviran smještajem u osoju, odnosno na mjestu do kojega ne dopiru Sunčeve zrake.

24 Nije posve razvidno odnosi li se toponim na vjersku (< Vlah 'pravoslavac') ili etničku (< Vlah 'romanski stočar').

25 S tim je u vezi zanimljivo da pravoslavci u Zijemlju slave Ognjenu Mariju (čašćenje je Blažene Djevice Marije među pravoslavcima često odraz negdašnjih katoličkih korijena) koja je zamijenila slavensko božicu Mokoš (opširnije u Vidović 2014: 262–263).

26 U tome bi slučaju Velež označivao Veležinu (zbog sklanjanja oronima Velež – Veleži) goru . Nije nemoguće da je oronim nastao ukrštanjem dviju osnova, no za to bi nam trebalo više povijesnih potvrda.

Yüklə 38,2 Kb.

Dostları ilə paylaş:




Verilənlər bazası müəlliflik hüququ ilə müdafiə olunur ©genderi.org 2024
rəhbərliyinə müraciət

    Ana səhifə