Predavanja (kolokvij 1) (Marko Jurčić) didaktičke teorije

PREDAVANJA (kolokvij 1)

(Marko Jurčić)

-didaktičke teorije – sustavne veze didaktike, teorije kurikuluma i teorije škole

- nastavnik stvara nastavnu teoriju  razmatranje, spoznaja ( razvijanje spoznaje na temelju didaktičkih teorija), uopćavanje, sustav ideja (poučavanje koje potiče učenje)

- teorija nastave  nastavnik – na temelju didaktičkih teorija nastavnik razmatra što i kako
poučavati, potiče razvoj i teoriju nastave, pomaže učeniku u razvoju
strategije i stilova učenja

učenik – što i kako učiti (s kojim ciljem  cilj treba biti poznat nastavnicima kako bi

pomogli u učenju)

DIDAKTIČKE TEORIJE

-temelje se na nekoliko uporišnih točaka:

1. 
   Činjenice i podaci  iskustvo, dokazi, dosezi u iskustvu
   
2. 
   Refleksija  metodički postupci, doseg i vrijednosti mišljenja i izjava
   
3. 
   Predmetni okvir  odgovarajuće omeđeno područje, usmjerenje u određeni prostor , tj. „predmetni okvir“, nikad nastavni predmet nije do kraja omeđen, nastavni sadržaji su spomenuti i u drugim predmetima
   
4. 
   Koncepcija  konstruirani model – nastavnik razvija svoj model nastave, svoju koncepciju
   
5. 
   Diskusija  sa stručnjacima, uspostavljanje veze s prethodnim istraživanjima
   
6. 
   Pitanja i kritika  nove spoznaje, razumijevanje uobičajenih postupaka (kroz propitivanje, samovrednovanje i samokritiku)
   

• 
  didaktičke teorije kritički razmatraju svoj predmet u smislu radoznalosti i konstruktivne kritike
  
• 
  određene time koliko razvijaju metodologijski instrumentarij
  

• 
  predmeti didaktike – nastava, predmet, odgoj, obrazovanje
  

• 
  cilj didaktike – doprinjeti razvoju predmeta didaktike (nastave, odgoja...)
  

rutinirano ili kreativno, oslobođeno refleksije ili samorefleksivno
-dinamičnost, aktivnost, kreativnost
- teorijsko znanje + stručno znanje = praktično djelovanje


cjelovito, posredovano vlastitim iskustvima, vezano uz kontekst, usmjereno na doživljaje uspjeha, bazirano na vlastitom iskustvu
 temeljna nastavna umijeća
segmentirano i sistematizirano
(znanje i drugih područja – znanje didaktike i
ostalih pedagog. znanosti, ali i psihologije
biologije, fizike, geografije...)

• 
  budući da ne postoji samo jedna didaktička teorija za sve nastavnike, za sve oblike škola i za sve nastavne predmete, potrebno je uzimati u svom stručno-profesionalnom radu mnogoslojnu mješavinu različito akcentuiranih općih didaktičkih teorija
  

DIDAKTIKA

• 
  grč. didaskein = poučavanje
  
• 
  škola – nastavnik - začeci nastave - sadržaji poučavanja - vještina poučavanja i učenja
  

Wolfgang Ratke (1613.)  zalagao se za to da se u nastavu ugradi vještina poučavanja (razlog za preuzimanje riječi didaktika)

Jon Amos Komensky (1632.)  Didaktika – opća vještina poučavanja „svakoga o svemu“ (Komensky je tom definicijom obuhvatio i obrazovanje i odgoj)

-na prijelazu s 19.-og u 20. stoljeće didaktika se ograničava na područje obrazovanja

-sustavnijim proučavanjem utvrđeno je da didaktika nije posebna znanost već je ona grana pedagogije

DIDAKTIKA JE SVEOBUHVATNA ZNANOST O POUČAVANJU I UČENJU !!!

Jan Friedrich Herbart  prvi iznio nacrt didaktike kao teorije obrazovanja

Otto Willmann  analizirao obrazovne ciljeve i puteve obrazovanja

Weiniger, Klafki, Blankertz, Heimann i Klinberg  tijekom 20. stoljeća USTOLIČILI DIDAKTIKU KAO SAMOSTALNU ZNANSTVENU DISCIPLINU

Definicije didaktike:

• 
  didaktika je grana pedagogije koja proučava opće zakonitosti obrazovanja (Poljak)
  
• 
  didaktika je teorija i praksa učenja i poučavanja (Meyer)
  
• 
  didaktika je grana pedagogije koja se bavi teorijom odgojno-obrazovnog procesa (Bognar-Matijević)
  

• 
  didaktika je teorija obrazovanja zato što joj je cilj nastave obrazovanost
  

• 
  didaktika je teorija nastave zato što traga za uspješnim metodama učenja i poučavanja
  

- didaktika nastave bavi se učinkovitošću nastavnog procesa (traga za uspješnim metodama poučavanja; proučava odgojenost, obrazovanost i kompetencije)

- didaktika analizira i strukturira temeljne didaktičke oblike poučavanja i učenja, mijenja, poboljšava i osvješćuje zakonitosti i odnose koji u praksi poučavanja i učenja djeluju (stilovi i kontrole učenja, ciljevi i strategije)

- prema širem smislu didaktika je znanost o poučavanju i učenju, a prema užem smislu didaktika je znanost o nastavi

-didaktika je znanstvena refleksija organiziranih procesa i učenja

-predmet didaktike je sustavno, organizirano učenje, tj. teorijsko promišljanje nastave (ono je orijentirano na učenikove individualne maksimalne potencijale)
 prema tome, didaktika predstavlja sustav ideja, uputa i naputaka o vještini poučavanja
 u središtu odgojno-obrazovnog procesa je učenik (nekad je u središtu bio sadržaj),
njemu se prilagođavaju metode i tehnike

 pretpostavke za učenje – kognitivne, afektivne i motivirajuće

ODREĐENJA DIDAKTIKE

1. 
   Didaktika stupnjeva - posebne, specijalizirane didaktike(osnovnoškoslka didaktika, didaktika srednjeg obrazovanja, posebne didaktike (specijalni odgoj i obrazovanje) te visokoškolska didaktika
   
2. 
   Didaktika područja - društveno, matematičko, ekonomsko područje, medicina...
   
3. 
   Didaktika predmeta (metodika)  didaktika pojedinog predmeta, kolegija...
   

Didaktika je teorijsko promišljanje nastave, tj. ona predstavlja sustav ideja, uputa i naputaka o vještini poučavanja.

OBRAZOVANJE

- obrazovanje je jedinstvo znanja i sposobnosti

- znanje  sustav činjenica i generalizacija o objektivnoj stvarnosti

- sposobnost  uspješno obavljanje rada, aktivnosti i funkcije (intelektualna sposobnost je na prvom mjestu, ona je pretpostavka za postizanje ostalih sposobnosti)

STUPNJEVI ZNANJA: (prema Poljaku)

• 
  prisjećanje – učenik se sjeća da je nešto učio o nekom pojmi, ali ništa više o tome ne zna
  
• 
  prepoznavanje – učenik prepoznaje neke sadržaje, ali ih ne može objasniti i obrazložiti
  
• 
  reprodukcija – učenik može nastavne sadržaje reproducirati, ali to znanje ne može primijeniti u svakodnevnom radu i životu
  
• 
  operativno znanje – učenik stečenim znanjem operira ( sadržaje može objasniti i obrazložiti)
  
• 
  kreativno znanje – na temelju stečenog znanje daljnje napredovanje u stvaranju novih dobara (uglavnom do izražaja dolazi nakon obrazovanja)
  

-pored ovih stupnjeva postoje i još neki stupnjevi: (prema Poljaku)

- proceduralno znanje- „znanje kako“, učenik ga stječe na temelju promatranja, zaključivanja, procjene određenih podataka, predviđanja, postavljanja pitanja, argumentiranja, povezivanja
- govori o tome kako se nešto radi na temelju vlastite procjene i vlastitog zaključivanja

- sintaktičko znanje – sustav i struktura rečenica. Učenik može povezati smisleno riječi i pojmove u rečenicu) – vješto komuniciranje, važno je umjeti prikazati znanje kroz verbalnu komunikaciju

- supstantivno znanje – kada učenik razumije sadržaje i može dalje razvijati teorijski okvir nekog pojma; rad na nekom projektu traži ovaj stupanj znanja

- propozicijsko znanje- „znanje o“ (znanje o nečemu, kako nešto teče, kako nešto treba uraditi –npr. seminar)

• 
  znanje je rezultat osobne konstrukcije i izgradnje pojmova
  
• 
  osobne „misaone mape“ sudjeluju u konstrukciji novog znanja
  
• 
  znanje se nadograđuje ali i resistematizira
  

PODRUČJA LJUDSKE SPOSOBNOSTI

• 
  PERCIPTIVNE – osjetne (osjetilno zapažanje)  vid, sluh, dodir…
  
• 
  PRAKTIČNE – manualne – aktivan odnos čovjeka prema materiji, nešto što se može učiniti
  
• 
  SPOSOBNOST IZRAŽAVANJA – brzo, lako, jednostavno izražavanje (uz činjenice)
  
• 
  INTELEKTUALNE – pretpostavka svim ostalim sposobnostima
  

- obrazovanje se dijeli na opće, usmjereno, specijalističko, ekonomsko, tehničko, društveno...

-obrazovanje je permanentni proces nema kraja (stalno traje, obrazujemo se cijeli život)

- čimbenici nastave: nastavnik, učenik, nastavni sadržaji, nastavna tehnika i tehnologija

-nastavnik – odgojena, obrazovana osoba i upućena u odgojno-obrazovni proces (kvalificirani stručnjak)

-upućenost u odgojno-obrazovni proces podrazumijeva pet temeljnih osobina:

-jasnoća – smislenost pri objašnjavanju i prikazivanju, uz više promjena, primjera, na više
načina kako bi učenicima postalo jasno i razumljivo

-raznolikost – uporaba širokog repertoara didaktičko-metodičkih alternativa (te biranje

najboljeg načina za obradu sadržaja)

-oduševljenje – prenijeti oduševljenje i zadovoljstvo za predmet na učenike, pokazati im

svoju motovaciju za rad te tako i njih motivirati

-orijentacija prema zadacima nastave - što treba ostvariti na području odgoja, obrazovanja,

materijalnih i funkcionalnih zadataka

-orijentacija prema ciljevima učenja - što učenik treba znati na kraju određene cjeline,

polugodišta i sl.

- nastavnik pozitivnih odlika uživa ugled učenika, roditelja i sociokulturne sredine

-on treba steći autoritet i poštovanje od strane učenika (ugled)

-tamo gdje se odgaja snagom uzora, dobro se odgaja i tu nije potrebna bilo kakva prisila

-nastavnik je uzor svojim učenicima