Primarni strukturni elementi magmatskih stijena

Primarni strukturni elementi magmatskih stijena

Prostorni odnosi među stijenama litosfere ovise o njihovim fizičkim i kemijskim svojstvima, prostoru u kojem su nastale i promjenama kojima su bile zahvaćene od postanka do danas. Dakle, međusobni odnosi stijena u litosferi mogu biti veoma složeni, a dijelimo ih na primarne (posljedica prilika koje su vladale u trenutku nastanka stijene) i sekundarne (rezultat naknadnih poremećaja). Primarni strukturni elementi se javljaju u sve tri skupine stijena.

Magmatske stijene mogu nastati u dubokim dijelovima litosfere, pri površini (hipabisalno) i na površini. Oblike iz dubokih dijelova litosfere možemo upoznati zahvaljujući eroziji, denudaciji i tektonskim silama koje ih izdižu na površinu.

Vrste pojavnih oblika magmatskih stijena najviše ovise o mjestu njihova postanka. Razlikujemo dubinske (intruzivne), žične (hipabisalne) i površinske (efuzivne) oblike pojavljivanja magmatskih tijela.

1. 
   Dubinski ( intruzivni ili plutonski) oblici pojavljivanja
   

Intruzivne magmatske stijene koje nastaju u dubljim dijelovima Zemljine kore najčešće se pojavljuju u formi velikih, hektometarskih i kilometarskih tijela koja se općenito nazivaju plutonima. Granice plutona prema okolnim stijenama najčešće su oštre, no s porastom dubine postaju gradacijske ili prijelazne. Medu plutonima razlikuju se:

1. 
   batolit – pluton velikih dimenzija (više desetaka kilometara) i nepravilna oblika. Osnovica (dno) mu je nepoznato (slika 1).
   

2. 
   greda ili štok – pluton manjih dimenzija (do nekoliko kilometara), razvijen u vršnom dijelu batolita. Prema površini se nastavlja u dimnjak vulkana (slika 1).
   

Slika 1. Batolit i štok Slika 2. Lakolit

3. 
   lakolit – intruzivno magmatsko tijelo hektometarske do kilometarske širine, zvonastog ili gljivastog oblika (tj. gornja površina je konveksna). Slojevi sedimentnih stijena koji leže preko lakolita redovito su uzdignuti i borani kao posljedica tlaka pri prodoru magme prema površini. Kontakt lakolita prema okolnim stijenama je konkordantan (slika 2).
   

2. 
   Žični (hipabisalni) oblici pojavljivanja
   

Intruzivne stijene koje nastaju u pripovršinskim, tj. hipabisalnim dijelovima Zemljine kore (tzv. hipabisalne intruzije) redovito pokazuju oštre granice u odnosu na okolne stijene i/ili stijenska tijela. Medu hipabisalnim intruzivnim tijelima razlikuju se:

1. 
   žica, žila ili dajk – relativno malo (<20 m široko) intruzivno tijelo koje nastaje utiskivanjem magme u pukotine. Nepravilno presijeca ranije stvorene stijene te je kontakt između dajka i ranije stvorenih stijena uvijek diskordantan (slika 3).
   

2. 
   sklad – intruzivno magmatsko tijelo pločasta oblika (duljine do nekoliko kilometara i debljine do 50 m) utisnuto paralelno, tj. konkordantno između slojeva ranije stvorenih sedimentnih stijena. U bazi je najčešće povezan s jednim ili više dajkova putem kojih je magma prodirala u sklad (slika 4).
   

Slika 3. Dajk Slika 4. Sklad

3. 
   Površinski (efuzivni) oblici pojavljivanja
   

Površinske magmatske stijene nastaju naglim hlađenjem lave u dodiru s atmosferom ili hidrosferom. Tijela koja nastaju razlikuju se u dimenzijama – neka su manja od metra, a neka su kilometarskih dimenzija. Među efuzivnim tijelima razlikujemo:

1. 
   ploča – tijelo kilometarskih dimenzija nastalo mirnim izljevanjem lave na površini Zemlje.
   

2. 
   vulkanski stožac ili kupa – stožasta izbočina građena od slojeva lave i vulkanoklastičnog materijala.
   

Slika 5. Oblici pojavljivanja magmatskih stijena: batolit (a), štok (b), lakolit (c), ploča (d), kupa (e), žila (f), sklad (g), dimnjak (h)