Religija I tolerancija, Vol. VIII, Nº 13, Januar Jun, 2010



Yüklə 202,35 Kb.
Pdf görüntüsü
səhifə1/6
tarix28.11.2017
ölçüsü202,35 Kb.
#13044
  1   2   3   4   5   6


Religija i tolerancija, Vol. VIII, Nº 13, Januar – Jun, 2010. 

51

Dr Željko Kaluđerović                                                                       UDK: 141.4 Ксенофан 



Univerzitet u Novom Sadu                                                                Originalan naučni rad 

Filozofski fakultet                                                                               Primljen: 23. 2. 2009.  

e-mail: 

zekikal@uns.ac.rs

                                                     

 

 

BOG I PRAVDA U FRAGMENTIMA  

BARDA IZ KOLOFONA 

 

Rezime 



 

Autor u radu najpre istražuje Ksenofanovo viđenje boga, odnosno njegovo dovođenje u 

pitanje  nasleđenog  mnogoboštva  tezama  o  jednom  bogu  iznad  svih  bogova  i  ljudi. 

Ovakvim  svojim  stavom  Ksenofan  je  posredno  stavio  do  znanja  da  pravi  božanski 

autoritet  počiva  s  onu  stranu  uobičajenih  shvatanja  o  bogovima.  U  Ksenofanovim 

fragmentima  bog  se  poima  ne  samo  bez  bilo  kakvog  afektivnog  odnosa,  tako 

karakterističnog za svaku ozbiljnu religioznost, već se u njima odbacuje i svaka pomisao 

da  bogovi  mogu  imati  ljudska  svojstva,  lik  i  osećanja.  Zatim  se  u  tekstu  analizira 

Ksenofanovo  poimanje  pravde  koje  je,  po  autoru,  bilo  manje  „revolucionarno”  od 

njegovog  protivljenja  antropološkom  prikazivanju  bogova.  Bard  iz  Kolofona,  naime,  u 

svom  prvom  fragmentu  pokazuje  da  respektuje  tradiciju  i  da  mu  je  stalo  do  mere  kao 

načina oblikovanja delatne vrline pravednosti kod ljudi. U drugom fragmentu Ksenofan 

baštini staro aristokratsko poimanje pravde, koje podrazumeva da se čast i ostala dobra 

raspodeljuju  srazmerno  nečijim  zaslugama  za  zajednicu.  Pošto  je,  kao  i  drugi  pesnici, 

verovao  da  je  njegov  doprinos  dobrobiti  polisa  neuporedivo  veći  nego  doprinos  nekog 

atlete, Ksenofan je smatrao da mu adekvatno više pripada svega, a naročito časti. Time bi 

se  konačno,  po  Ksenofanu,  uz  znanje  koje  bi  omogućilo  „dobro  obdelavanje  zakona” 

najbolje zaštitili interesi celine, odnosno polisa. 

 

Ključne reči: Ksenofan, bog, monizam, pravda, mera, geometrijska jednakost. 

 

 



Raritet  je  kada  radovi  jednog  mislioca,  kako  zbog  njihove  strukturalne 

prilagodljivosti, tako i zbog osobene vrednosti, zasluže da se istovremeno nađu u 

pregledima antičke lirike i u istorijama presokratovske filozofije. Još veća retkost 

je kada takav metodološki pristup i argumentacija mogu da se primene na jednu 

elegiju od 24 reda, što je slučaj s Ksenofanovom elegijom, preciznije rečeno, u 

vezi potonjeg tretmana Kolofonjaninovog 1. fragmenta (DK21B1). Ksenofan je i 

autor od koga je sačuvan zavidan broj autentičnih fragmenata (41 sa oznakom B), 

koji  se  zbog  svoje  osobene  pesničke  forme  relativno  lako  mogu  razdvojiti  od 

naknadnih parafraza i imitacija. Njega, kao i neke druge drevne mislioce, prate 

kontroverzne ocene od kojih je, u negativnom smeru, najpoznatija ona koja kaže 

da je on „pesnik i rapsod koji je greškom postao ličnost u istoriji grčke filozofije” 



52 

Ž. Kaluđerović: Bog i pravda u fragmentima Barda iz Kolofona

 

 

52 



(

Černis).


25

 Stejs, zatim, kaže da bi bilo ispravnije razmatrati Ksenofana kao neko-

ga ko pripada području istorije religije, a ne istoriji filozofije (Stace 1950: 40-41). 

Ni

če je, pak, Ksenofana imenovao kao „staru lutalicu”, „rapsoda” i „pevača mis-



ti

čne deifikacije prirode”, za koga nije moguće precizno utvrditi „otkud se i kada 

u njemu pojavila mistična sklonost ka Jednom i večito Počivajućem” (Niče 1979: 

49).  Sa  druge,  afirmativne,  strane  među  potonjim  Grcima  Ksenofan  je  stekao 

reputaciju čoveka  koji  je  utemeljio  elejsku  filozofsku  školu.  Zanimljivo  je  da  i 

jedni i drugi potvrdu za izrečene kvalifikacije o Ksenofanu pokušavaju zasnovati 

na Aristotelovim beleškama. Prvi su to činili na osnovu toga što Aristotel odista 

nije mnogo obraćao pažnju na Ksenofana, a i kada je to činio tretirao ga je kao 

naivnog i konfuznog mislioca (Met.986b25-27). Prethodno navedeno ovi autori 

dodatno  su  potkrepljivali  tvrdnjom  da  je  Aristotel  autor  jednog  spisa  koji  nosi 

indikativan naslov: ''Protiv Ksenofanovog učenja'' (DL,V,25). Drugi su iz sačuva-

nih Aristotelovih radova izvlačili segmente poput (Met.986b22): „jer za Parmeni-

da se kaže da je postao njegov (Ksenofanov, prim. Ž. K.) učenik” (Aristotel 2007: 

20). Oni su se koristili i pseudoaristotelovskim spisom ''O Melisu, Ksenofanu i 

Gorgiji'',  koji  Ksenofana  tretira  kao  konsekventnog  i  sistematskog  mislioca 

elejske  provenijencije.  Čini  se  ipak  da  je  sa  ovim  i  nekim  sličnim  oprečnim 

ocenama  o  lutajućem  pesniku  iz  Kolofona  moguće,  manje  ili  više  adekvatno, 

iza


ći na kraj jer je jezičak na vagi pretegao na stranu Ksenofana kao filozofa.

26

 



Aristotel u ''Fizici'' 184b15-22 istražuje broj i svojstva prvih načela priro-

de.  Stagiranin  je  klasifikaciju  izvršio  na  sledeći  način:  mora  biti,  ili  1.  jedno 

na

čelo, ili 2. više od jednog načela. Ako je jedno načelo, ono mora biti, ili 1.1. 



nepokretno  (Parmenid,  Melis),  ili  1.2.  pokretno  („fisičari”  poput  Anaksimena  i 

Diogena, Talesa i Hipona). Međutim, ako ima više od jednog načela, onda ona 

moraju  biti  2.1.  ograničena  po  broju,  ili  2.2.  neograničena  po  broju.  Ako  su 

ograničena po broju, a više ih je od jednog, onda ih mora biti ili dva (verovatno se 

misli na pitagorejsku kosmologiju opisanu u Parmenidovom „putu mnenja”, gde 

se spominju vatra i noć (svetlo i tama), ili na kasnije pitagorejce koji su razmatrali 

vatru i zemlju kao načela), ili tri (Filopon nagoveštava da bi se ovo moglo odnosi-

ti  na  Timaja  i  njegova  tri  principa  boga,  ideju  i  tvar.  Moguće  je  da  Stagiranin 

ovde nije mislio ni na kog određenog, kao ni kada je rekao „ili kakav drugi broj”), 

ili  četiri  (misli  se  na  Empedokla  i  Hipokrata  i  njihove  vatru,  vodu,  zemlju  i 

vazduh),  ili  neki  drugi  broj.  Ako  su  pak  neograničena  po  broju  onda  načela 

moraju biti a) generički jedno a razlikovati se po obliku (Demokrit), ili b) različita 

u  vrsti  ili  čak  oprečna  (Anaksagora,  a  Ladan  u  svom  komentaru  dodaje  i 

pitagorejce, jer su i oni „priznavali ... opreke ... kao počela” (Aristotel 1988: 3). 

                                                 

25

 Blaža verzija kaže da Ksenofana treba razmatrati prvenstveno kao pesnika, ali pesnika sa 



izuzetno  širokim  spektrom  interesovanja  i  jasno  izraženim  stavovima  o  mnogim  temama 

(Heidel 1943: 267). 

26

 Hegel kaže: „Što se tiče Ksenofanove filozofije, on je prvi definisao apsolutnu suštinu kao 



jedno: „Svemir je jedno.” ... Princip je: samo jedno jeste, samo biće jeste.” (Hegel 1975: 207) 


Yüklə 202,35 Kb.

Dostları ilə paylaş:
  1   2   3   4   5   6




Verilənlər bazası müəlliflik hüququ ilə müdafiə olunur ©genderi.org 2024
rəhbərliyinə müraciət

    Ana səhifə