Epilog II: Nauka, rod i moć:
Srbija nekad i sad
Shodno milenijumskim ciljevima o ostvarivanju uslova za postizanje rodne rav-
nopravnosti, u Strategiji za smanjenje siromaštva u Srbiji predložen je niz aktiv-
nosti za njihovo ostvarivanje: integrisanje perspektive rodne ravnopravnosti u
obrazovne programe, razvoj znanja o rodnoj ravnopravnosti, stvaranje zakonskih
preduslova za postizanje ravnopravnosti polova i tako dalje. tako se u Strategiji
obrazovanje prepoznaje kao jedan od osnovnih istrumenata za postizanje ovih
ciljeva. Problem je, međutim, to što se danas u Srbiji za obrazovanje iz budžeta
izdvaja znatno manje od proseka u zemljama eu (čak do 6%). to ima za posle-
dicu dalju feminizaciju obrazovne profesije i osiromašenje materijalne baze obra-
zovnog sistema (SSS, 2003).
Početkom 20. veka u Srbiji je svega 17% devojaka pohađalo osnovnu školu,
a u ukupnoj populaciji pismenih stanovnika bilo je svega 7,4% žena (muškaraca
do 15%). u seoskim sredinama taj procenat bio je zanemarljiv, dok je u Beogradu
više od polovine devojaka i žena bilo opismenjeno. u to
vreme devojke iz Srbije
su studirale na evropskim univerzitetima, najviše u Beču, cirihu i Parizu. na
nemačkim univerzitetima je 1912. studiralo 119 devojaka sa Balkana: 53 iz
Bugarske, 44 iz rumunije i 19 iz Srbije. u cirihu je medicinu završila i draga
Ljočić (1855–1926), prva žena lekar u Srbiji (trgovčević, 2003).
međutim, nisu se sve žene u Srbiji mirile sa tim da je „anatomija naša
sudbina“ (Papić, 2003). tako se maga magazinović (1882–1968), kao vanredna
studentkinja filozofije na univerzitetu u Beogradu u klasi profesora Branislava
Petronijevića, izborila za pravo da dobije regularni indeks i polaže ispite pred
komisijom pred kojom su polagale i njene kolege. Bila je jedna od prvih novinarki
u Srbiji, jedna od osnivačica Ženskog studentskog društva i začetnica modernih
igara. njen prvi članak, objavljen 1905, „obrazovanje ženskinja u Srbiji“, bavio
se ekonomskim preduslovima neophodnim da bi žene mogle da ostvare pravo na
obrazovanje, kao i položajem udovica i razvedenih žena koje se same izdržavaju
(magazinović, 2000).
u klasi profesora Petronijevića studirala je i doktorirala, u 28. godini, naša
sigurno najpoznatija filozofkinja Ksenija atanasijević (1894–1981), prva žena
doktor nauka u jugoslaviji (tadašnjoj Kraljevini Srba, hrvata i Slovenaca) i
prva žena izabrana za docentkinju na univerzitetu u Beogradu. napisala je