~ 50 ~
Na ovoj zamišljenoj liniji, ili vrlo blizu nje, se nalaze: Maču Pikču u Peruu, Latinska Amerika, Kusko, Velika
Piramida u Gizi, egipatski Heliopolis, Eridu u Sumeru, Perzepolis, Harappa, Angkor Wat i Uskršnja Ostrva – Rapa Nui.
Ova linija u velikoj meri „prolazi kroz” 30 paralelu, na kojoj se, inače, nalaze sveti gradovi paganskih religija: Egipatski
Heliopolis, sumerski Eridu, Harappa u Indiji, i Lasa na Tibetu. Slučajno?
Kada smo kod broja trideset, sam broj tri je kod okultista magijski broj, i to je Marsov broj, nakon Sunca i Meseca.
Još kod Pitagore je broj tri bio broj savršenstva jer označava početak sredinu i kraj, kao i broj Trojstva. O kakvim se
trojstvima ili trojstvu radi, objasnićemo. Po sledbenicima Nju Ejdža, nula predstavlja stanje pre početka kretanja i
zračenja broja jedan. S nulom ne postupamo na isti način kao s ostalim brojevima, no ona je svejedno važna, jer iz
nje sve proističe i u nju se sve vraća. U njoj je sadržano sećanje na sve što je prošlo, kao i mogućnosti novog
stvaranja. Nula predstavlja kritičnu tačku u kojoj jedan ciklus završava, a idući započinje, sadržavajući dovršetak
onoga što je prošlo i naznake novog početka, smrt i rođenje ili ponovno rođenje. Itekako bitno za ideologe Doba
Vodolije. U numerologiji je nula poznata i kao Svevideće Oko koje sve vidi, ali ne može delovati, ako nema ispred
sebe neki broj sa njegovim karakteristikama. Sada povežimo broj tri, Trojstvo sa nulom, Svevidećim Okom. Najviši
stepen masonerije je 33, 30+3. 30 ili XXX takođe ima skrivenu simboliku. Broj XXX je trostruki broj 6. U engleskom
alfabetu je to „iks“ koje je po redu 24to. A 2+4=6, što je 666 kakvo ima značenje i u Pitagorejskoj numerologiji. Slovo
X je u grčki alfabet došlo iz feničanskog pisma, koje svoje delimično poreklo vuče iz egipatskih hijeroglifa, gde je ono
označavalo stub. Broj 3 je sveti broj svih paganskih religija, broj mnogostrukosti, čiji je simbol trougao, vrlo važan u
masonskoj simbolici i obredima, kao i u paganskoj simbolici. Jedan veoma čest i važan simbol je svevideče oko u
trouglu koje je simbol Ozirisa i nimalo dobronamernih Iluminata. Sve u svemu, ovaj broj 30 ima jako puno značenja,
koja okultisti, astrolozi, satanisti i masoni primenjuju i tumače. Jedan interesantan detalj je i 30 stepen masonerije
koji se naziva Vitez Kadoš. Na hebrejskom Kadoš se izvodi iz reči Kadiš (käddicsh) molitva za mrtve i El-ha-Kadoš
(Sveti Bog) iz čega se može izvući zaključak da se radi o bogu mrtvih – Ozirisu, koji kod masona ima veliku ulogu, o
čemu ćemo u daljem nastavku. Sam posvećenik u 30 stepen Viteza Kadoš se zaklinje da će da se bori protiv
hrišćanstva, a ovaj stepen je kopija Hristovih 30 godina kada je Gospod kršten i kada je započeo svoj rad. Vitez Kadoš
se zaklinje tada bogu mrtvih, koji nije Gospod da će mu služiti. Mnogo simbolike ima i ko nauči da je prati može da
spozna na kojim temeljima počiva svet i ubrzo će da uvidi da sve ono što je do tada znao nema veze sa istinom.
Sveti gradovi paganskih religija vezanih za kult Sunca - Heliopolis, Eridu i Perzepolis… 30 paralela
~ 51 ~
Maje su verovatno najmanje poznata kultura od svih klasičnih civilizacija koje su se razvile na području koje
danas nazivamo Amerika. Javljaju se na poluostrvu Jukatan oko 2600. godine pre Hrista, vrhunac dostižu negde oko
250. godine nove ere na teritoriji današnjeg Meksika, Gvatemale, severnog Belizea i zapadnog Hondurasa. Gradeći
na nasleđenim izumima, znanjima i idejama ranijih civilizacija kao što su Olmeci, pamte se i po svojoji studioznoj i
dekorativno bogatoj ceremonijalnoj arhitekturi, uključujući hramove-piramide, palate i opservatorije sagrađene u
potpunosti bez korištenja metalnih alatki. Bili su vešti zemljoradnici, krčili su velike površine tropske šume i gradili
pozamašne podzemne rezervoare za kišnicu tamo gde nije bilo dovoljno površinske vode. Poznavali su i veštine
pletenja, bili dobri grnčari i krčili puteve kroz džungle i močvare podstičući razvoj zanata i razmenu zanatlijskih
proizvoda sa udaljenim narodima i plemenima. Maje su verovali u cikluse stvaranja i uništavanja koji se ponavljaju
i ako na svaki od njih gledamo kao na eru, svaka traje oko 5.200 modernih godina. Sadašnji ciklus je po verovanju
Maja počeo 3114. ili 3113. godine pre Hrista po našem kalendaru, i treba da završi 2011. ili 2012, godine, na čemu
se danas temelje pretpostavke i teorije o sudnjem danu i kraju sveta, od čega nema ništa. Sa znanjem koje danas
posedujemo o Maja civilizaciji nije nam lako da rekonstruišemo i razumemo u potpunosti njihovu kosmologiju,
mada je jasno da su verovali da je Zemlja ravna i da ima četiri ugla, što je čudno kada se osvrnemo na njihova znanja.
Svaki ugao nalazio se na mestu velike važnosti i imao svoju određenu boju; crvena je bila za istok, bela za sever,
crna za zapad i žuta za jug. Centar je bio mesto za zelenu boju. Neke Maje su također verovale da je nebo sastavljeno
od više slojeva i da ga na uglovima drže četiri božanstva neopisive fizičke snage koja su zvali Bakabsi. Druge Maje su
verovale da je nebo naslonjeno na četiri drveta različite boje i vrste sa zelenim ceiba drvetom u sredini. Kalendar
Maja u svojoj finalnoj formi najverovatnije potiče iz 1. veka pre Hrista, mada to nije utvrđeno. Neverovatno je tačan
i proračuni sveštenika Maja toliko su precizni da je korekcija kalendara jedan deset hiljaditi deo dana preciznija nego
kalendar koji mi danas koristimo. Od svih davnih kalendara, kalendar Maja i drugih kultura Mezoamerike je
najkompleksniji i najinteresantniji. Mesec je po njemu imao 20 dana i imao je 2 različite kalendarske godine:
Religiozni kalendar Maja, Sveti Ciklus ili Tzolkin, koji je imao 260 dana i Solarni kalendar Maja Neodređena Godina
ili haab koja je imala 365 dana.
Ova prva dva kalendara podudarala su se svake 52 godine. Ovaj period od 52 godine nazivao se „svežanj” i
Majama je značio otprilike isto što nama danas predstavlja jedan vek. Sveti Ciklus od 260 dana sastavljen je od dva
manja ciklusa. Svaki od dana predstavljen je imenom boga koji nosi vreme preko neba i tako označava smenu dana
i noći. Imena dana su Imix, Ik, Akbal, Kan, Chiccan, Cimi, Manik, Lamat, Muluc, Oc, Chuen, Eb, Ben, Ix, Men, Cib,
Caban, Eiznab, Kauak i Ahau. Neki od ovih su bogovi životinja, kao što je Khuen - pas i Ahau - orao. Arheolozi su
istakli da Majanski redosled životinja ima sličan redosled sa lunarnim zodijakom mnogih istočnih i Jugoistočnih
Azijskih civilizacija. U 260 dnevnom Tzolkinu, vreme ne teče pravolinijski, nego se kreće u ponavljajućem krugu
sličnom spirali. Dva ciklusa od 13 i 20 dana prepliću se i ponavljaju bez prekida. Kalendar bi počeo sa 1 Imix, 2 Ik, 3
Akbal, i tako dalje sve do 13 Ben, nakon čega se ciklus nastavlja sa 1 Ix, 2 Men, i tako dalje. Ovoga puta dan Imix bio
bi pod brojem 8 Imix, i poslednji dan u 260-dnevnom ciklusu bio bi 13 Ahau. Niko nije siguran kako je tako neobičan
kalendar uveden u upotrebu. 260- dnevni ciklus može da poveže nekoliko nebeskih pojava, uključujući konfiguraciju
Marsa, pojave Venere, ili sezone pomračenja. Može čak da predstavi i interval između začeća bebe i njenog rođenja.
260-dnevni kalendar je korišten da odredi važna događanja kako za ljude tako i za bogove. Bio je korišten da imenuje
pojedince, predoči budućnost, da odredi povoljne dane za bitke, brakove i tako dalje. Svaki dan imao je svoje
znamenje i svoju asocijaciju, i nemilosrdni marš od 20 dana je bio kao neprekidna mašina za proricanje koja je
određivala sudbine Maja. Neodređena godina ili haab, koja je brojala 365 dana slična je današnjem, modernom
kalendaru. Sastavljena je od 18 meseci od kojih svaki sadrži 20 dana, sa nesrećnim periodom od 5 dana na kraju.
Ovaj svetovni kalendar bavio se isključivo godišnjim dobima i poljoprivredom i bio je baziran na sunčevom ciklusu.
Meseci su se, po redu, zvali ovako: Pop, Uo, Zip, Zotz, Tzec, Xuc, Yaxkin, Mol, Chen, Yax, Zac, Ceh, Mac, Kankin,
Maun, Pax, Kayab i Kumku. Nesrećni period od 5 dana je bio poznat kao uaieb, i smatrao se za zlosutno vreme koje
je moglo da uzrokuje opasnost, smrt i lošu sreću. Po Majanskom „sunčevom” kalendaru pretpostavlja se da je nova
godina počinjala u julu po našem današnjem kalendaru sa mesecom zvanim Pop. Majanski 20-dnevni mesec uvek
je počinjao sa završetkom prethodnog meseca i nastavljao se sa danima od 1 do 19 dok je 20 dan opet bio početak
sledećeg meseca i tako dalje. Iz tog razloga Maje su verovale da svaki mesec vrši uticaj na sledeći. Prema tome bi
nova godina u kalendaru Maja počela sa 1 Pop, praćena sa 2 Pop, sve do 19 Pop i bila nastavljena sa početkom
meseca Uo koji bi se označavao kao 0 Uo, pa tek onda 1 Uo, 2 Uo, i tako dalje. Povezivanjem kalendarskih godina
(Tzolkin i Haab) nastaje ciklus od 18.980 dana ili približno 52 kalendarske godine. Kraj ovog ciklusa od 52 godine
uvek je unosio strah u ljude jer se verovalo da bi došlo do kraja sveta i nebo bi palo na zemlju ukoliko bogovi nisu
bili zadovoljni načinom na koji su ljudi izvršavali svoje obaveze. 52-godišnji ciklus je međutim bio neadekvatan da
meri proticanje vremena. Iz tog razloga nastao je treći kalendar nazvan: Dugački kalendar, ili kalendar dugog
brojanja ili računanja koji je bio baziran na sledećim vremenskim jedinicama: kin (jedan dan); uinal (mesec sadržan
od 20 dana); tun (godina od 360 dana ili 18 meseci); katun (20 godina); baktun (400 godina). Postojale su i veće