Milan Uzelac
Istorija filozofije I
www.uzelac.eu
51
jedinstvu svetskog procesa. Budući da sve postojeće može da
predstavi sebi samo kao svet materijalnih stvari, on nastoji
da u mnoštvu prvobitnih stvari pronađe onu koja bi bila
zajednički uzrok sveg kretanja. To treba da je sila koja us-
postavlja poredak među stvarima i po analogiji s živim bići-
ma (koja poseduju um), Anaksagora je rekao da u prirodi
kao uzrok sveta i sveg reda vlada um (noûs) (Met., 984b).
Zato će mnogo stoleća kasnije, u predavanjima iz istorije
filozofije, izlaganje o Anaksagori Hegel započeti rečima "tek
ovde počinje da se rađa jedna svetlost (ona je doduše još
slaba): razum se priznaje kao princip" (Hegel, 1970, I/281) i
poziva se na upravo pomenuto mesto iz Metafizike gde Aris-
totel za Anaksimandra kaže kako je "u poređenju sa onima
koji su ranije govorili nasumice izgledao kao jedini razboriti
čovek" (Met., 984b). Noûs treba razumeti kao supstrat
misli; u makro- i mikro-kosmosu noûs je jednak Heraklito-
vom logosu i ima ulogu vatre. Poredak (kósmos) i svrsishod-
nost empirijskog sveta (što je Anaksagori potvrda
postojanja uma koji sve dovodi u red) Anaksagora ne nalazi
samo u odnosima pojedinačnih stvari već i u harmoničnom
kretanju nebeskih tela. Tako se njegov monistički i
teleološki način izražavanja zasniva na astronomskim
motivima. Njegovo tumačenje je čisto naturalističko i nema
ničeg zajedničkog s religioznim tendencijama. Ako neki an-
tički autori izveštavaju kako je Anaksagora um nazivao
bogom, tu bi reč bila samo o metafizičkom načinu
izražavanja kakav se sreće već kod Milećana.
Um je nematerijalno načelo - duh; kao što je kod
Anaksimena vazduh, ili kod Heraklita vatra; on je zapravo
poslednja reč dosokratovske filozofije. Jedino taj um je živ i
pokreće se sam od sebe, suprotstavljen svim drugim stvari-
ma. Anaksagora smatra da "sve ostale stvari imaju udela u
svemu, ali um je nešto neograničeno i nezavisno, i nije
pomešan ni sa jednom stvari, nego je sam, samostalan, za
Milan Uzelac
Istorija filozofije I
www.uzelac.eu
52
sebe (...) Um je najnežnija i najčistija od svih stvari i
poseduje potpuno znanje o svemu i ima najveću moć; nad
bićima koja imaju dušu, koja su veća i manja, nad svima
njima vlada um. Nad celokupnim kretanjem um je preuzeo
vlast tako da je tom kretanju/obrtanju dao početni udarac.
Prvo je to obrtanje počelo od neke male tačke, zatim je
postajalo sve veće i postaće još veće. I šta se tu mešalo i
odvajalo i razdvajalo, sve je to spoznao um. I kakvo je tre-
balo da bude i kakvo beše ono što sad više nije, i sve što sad
postoji i kakvo će biti, sve je rasporedio um pa i ovo obrtanje
koje sad izvode sunce, mesec, vazduh i etar koji se odvajaju.
A upravo to obrtanje uzrokovalo je da su se odvajali. I od-
vaja se od retkog gusto, od hladnog toplo, od tamnog -
svetlo, od vlažnog - suvo. Pri tom postoje mnogi delovi
mnogih stvari. A ništa se potpuno ne odvaja niti ne
razdvaja jedno od drugoga, osim uma. A um je uvek jednak,
i onaj veći i onaj manji. A inače nijedna stvar nije jednaka
drugoj, nego čega u nekoj stvari najviše ima, to je svaka
pojedina stvar kao najočiglednija bila i to jeste" (Diels, 59 B
12).
Um kao misaono počelo Anaksagora uvodi da bi,
objasnio načelo kretanja uopšte, ali i takve pojave u
pojedinim stvarima koje se nisu mogle objasniti iz me-
haničkog toka jednom pokrenutog kretanja sveta. Aristotel
će kasnije zameriti Anaksagori što nije razdvojio princip
mišljenja (noûs) od oživljujućeg principa (psyhè) (O duši,
404b).
Sredinom V stoleća pre naše ere Anaksagora je prvi od
velikih filozofa koji se nastanio u Atini; oko sebe je okupio
najznačajnije ljude a među njegovim prijateljima beše i
Perikle; iako jedan od najumnijih ljudi tog doba,
Anaksagora je 434. godine bio optužen za neverovanje u
bogove koje slavi država (asebeia) te je prognan iz Atine;
otišao u Lampsak gde je umro nakon nekoliko godina. Na
Milan Uzelac
Istorija filozofije I
www.uzelac.eu
53
pitanje: "Osećaš li nedostatak društva Atinjana?" -
Anaksagora je odgovorio: "Nisam ja lišen njih, nego oni
mene." A nekom čoveku koji se žalio da će umreti u stranom
svetu odgovorio je: "Sa svih mesta jednak je put u Had" (D.
Laert., II 3, 10-11). U odsustvu Anaksagora je u Atini bio
osuđen na smrt; kad mu je to bilo javljeno, kao i da su
njegovi sinovi mrtvi, on je za suđenje rekao: "Već odavno je
priroda, kao i vi (sudije) mene osudila na smrt." A u vezi sa
sinovima: "Znam da sam ih rodio tako da će umreti" (II 3,
13).
Atomizam
Da bi se izbegle konsekvence Empedoklovog učenja o
četiri elementa moglo se ili tvrditi da su sva kvalitativna
određenja počela (što je smatrao Anaksagora), ili tvrditi da
nijedan od tih kvaliteta nije počelo. Ovaj drugi put izabrali
su atomisti koji su empirijsko postojanje objašnjavali
mnoštvom nepromenljivih bića/suština ali su pritom sve
kvalitativne razlike u svetu sveli na kvantitativne.
Učenje atomista se obično izlaže zajedno s dosofističkim
sistemima; to se čini polazeći od toga što nema nikakvih
pouzdanih svedočanstava o njenom rodonačelniku Leukipu
(koji je savremenik Zenona, Empedokla i Anaksagore), već
da o atomizmu znamo na osnovu toga kako ga je izložio
Demokrit (koga od Leukipa dele četiri decenije i koji je
savremenik Sokrata a u starosti i Platona). Tako se i može
objasniti činjenica da je osnovna atomistička misao nastala
kao metafizički postulat iz heraklitovsko-parmenidovskog
postavljanja problema, a da je izvođenje, kakvo imamo kod
Demokrita, bilo moguće samo na osnovu sofističkih teorija
(posebno Protagore). I dok je učenje Leukipa pre jedna me-
tafizičko-fizička teorija u duhu njegovih savremenika
Empedokla i Anaksagore, Demokritovo učenje već liči na
Dostları ilə paylaş: |