I izbori u znanstveno-nastavna, znanstvena I suradnička zvanja

ANALOGNE POJAVE U HRVATSKIM POKLADNIM

I SVADBENIM OBIČAJIMA

Uvod

Predmet rada su brojne uočene analogije između pojedinih stalnih likova, postupaka i tradicijskih predstavljačkih oblika koji se javljaju i u hrvatskim pokladnim i u svadbenim običajima. Obuhvatit će se ona događanja u okviru pokladnih običaja kojima se oponašaju svadbene situacije (uprizorenja predsvadbenih sastanaka i vjenčanja, dodjeljivanje svatovskih uloga maskiranim ophodnicima, kretanje ophodnika u vidu svadbene povorke, isticanje, ali i parodiranje svadbenih rekvizita), zatim prisutnost maskiranih likova i pokladnih rekvizita na svadbi (lažne nevjeste, svatovski časnik čauš, čija je osnovna uloga uveseljavanje svatova nesvakidašnjom odorom i ponašanjem, družine nepozvanih maskiranih posjetitelja na piru, zoomorfne figure, isticanje lutke tijekom svadbe), kao i pojedine pojave podjednako svojstvene pokladnim i svadbenim zbivanjima (kostimografska inverzija spolova, fingiranje poroda, predaje o grobljima poginulih sudionika itd.).

Građa na kojoj će se istraživanje temeljiti odnosi se na razdoblje od polovice 19. stoljeća do danas. Uključivat će etnološka i folkloristička izdanja, kao i rukopisne zbirke, u prvom redu podatke iz Upitnice Etnološkoga atlasa (Upitnica IV., teme 123.: Tok svadbe i 137.: Ophodi s maskama, pokladni običaji, ljuljanje). Uz materijal zabilježen na području Hrvatske, u obzor istraživanja ući će i podaci prikupljeni među pojedinim hrvatskim skupinama izvan granica Hrvatske. Kao dopuna postojećoj građi koristit će se rezultati vlastitih terenskih istraživanja (provedenih u Istri, senjskom zaleđu, Lici, srednjoj Dalmaciji, Hrvatskom zagorju, Međimurju i Slavoniji).

Teorijska podloga i aktualne relevantne spoznaje

Teorijsku podlogu čine radovi o odnosima između mitskih predodžbi, obrednog čina i današnjih običaja (Vitomir Belaj), kao i oni koji tematiziraju preplitanje svetoga i profanoga u svakodnevici, a kozmogonijski mit tumače kao uzor ljudskom ponašanju (Mircea Eliade). Proučavani problemi razmatrat će se kao dijelovi dinamičkoga društvenoga procesa, odnosno kao sustavi otvorena značenja čije mijene ovise o konkretnom društvenom, političkom i ekonomskom kontekstu (Ingeborg Weber-Kellermann). Pozornost će se usmjeriti i na smjehovni karakter pokladnih i svadbenih elemenata, načelo "svijeta naopako" koji se ostvaruje u trenucima prijelaza (Mihail Bahtin). Interpretacije pojedinih pojava, kao što su inverzija spolova te podjela uloga u pokladnim i svadbenim izvedbama, oslanjat će se na studije roda (Lada Čale Feldman, Judith Butler). Maskiranje i igranje uloga u tradicijskoj kulturnoj praksi također će se razmatrati u okviru teorije predstavljanja (Erwin Goffman, Richard Schechner).

Ciljevi istraživanja i očekivani znanstveni doprinos

Cilj istraživanja je sustavno prikazati i analizirati podudarnosti između sastavnica pokladnih i svadbenih običaja i time stvoriti osnovu za razmatranje njihove moguće zajedničke obredne pozadine. Također će se nastojati utvrditi postoje li prijenosi elemenata iz jednog korpusa običaja u drugi i u suvremenom kontekstu i na koji se način oni odvijaju.

Očekujem da će znanstveni doprinos ove disertacije biti ne samo u novoj prikupljenoj građi i njezinu razvrstavanju, nego u novom postupku. Naime, glavni predmet disertacije (pokladni običaji) jedno je od najobrađivanijih poglavlja iz pučke kulture, ali mu pristupam na novi način, uspoređujući ga s igrama koje se odvijaju tijekom svadbe. Pokazalo se da se pojedini likovi, pa i cijeli motivi iz jednoga korpusa običaja, ponavljaju u drugome, dakako, u drukčijem kontekstu. Tim postupkom očekujem da ću moći ući u dublje povijesne i značenjske slojeve odabranih pokladnih i svadbenih zbivanja i otkriti strukture koje će omogućiti preciznije i uvjerljivije interpretacije no što je to dosad bio slučaj.

Metodološki postupci

Metodološki postupci na kojima će se temeljiti istraživanje obuhvaćaju deskriptivnu, analitičku, komparativnu i interpretativnu razinu. Uključivat će prikupljanje relevantne građe (terenski rad, arhivska istraživanja) i njezinu klasifikaciju pomoću tehničkih pomagala (tablični prikazi, baze podataka), analizu podataka te njihovu interpretaciju u okviru kulturnopovijesnoga pristupa. Također će se nastojati primijeniti određena načela etnografije svakodnevice.

Nacrt strukture rada

Rad će se sastojati od: uvoda, prikaza gradiva, razrade teme, zaključka i znanstvenoga aparata. U uvodu će se izložiti predmet, svrha rada i istraživačke metode. Prikaz gradiva obuhvatit će osvrt na izvore, na dosadašnje teorijske pristupe i tumačenja ove teme. U drugom dijelu ove cjeline iznijet će se prikupljeni podaci, i to tablično uređeni. U sljedećem će se dijelu (razrada teme) uočene analogije analizirati i interpretirati. Nastojat će se utvrditi i značenjski pomaci koje te pojave doživljavaju u svojem povijesnom trajanju. U zaključnom poglavlju povezat će se rezultati provedenoga istraživanja.

Zagreb, 12. veljače 2004. godine

Mentor: Voditelj studija: Kandidat:

prof. dr. sc. Vitomir Belaj doc. dr. sc. Tihana Petrović Nevena Škrbić Alempijević

FILOZOFSKI FAKULTET

SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

ODSJEK ZA KROATISTIKU

Vijeću poslijediplomskih studija

Filozofskog fakulteta

Predmet: Uvjeti i tema za doktorat

Željka Jozića

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta humanističkih i društvenih znanosti imenovalo nas je na sjednici od 20. veljače 2004. u Stručno povjerenstvo koje će utvrditi je li mr. Željko Jozić zadovoljio sve uvjete predviđene programom Jednogodišnjeg doktorskog studija kroatistike i može li se odobriti tema pod naslovom Morfološko-naglasna poredbena analiza ikavskojekavskih štokavskih govora oko Županje i Orašja (mentorica dr. sc. Mira Menac-Mihalić). Nakon uvida u priložene dokumente i magistarski rad, podnosimo sljedeće

IZVJEŠĆE

1. Željko Jozić upisao je Jednogodišnji doktorski studij kroatistike.

2. Kandidat je izvršio sve obaveze u skladu s programom studija:

a) Položio je sve propisane ispite.

b) Izradio je potrebne seminarske radove.

c) Prosjek mu je ocjena 4.4.

d) Sudjelovao je u znanstveno-istraživačkom radu u Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje na projektu Hrvatski jezični atlas.

e) Ima objavljenih znanstvenih radova.

f) S mentoricom dr. sc. Mirom Menac-Mihalić dogovarao se o temi disertacije.

g) Izradio je i obranio doktorske kvalifikacijske radnje I i II.

3. Poredbena analiza dvaju ikavskojekavskih štokavskih govora Štitara i Donje Mahale (jednoga s bosanske, drugoga sa slavonske strane) izradit će se na temelju vlastitih terenskih istraživanja (uz pomoć unaprijed izrađenog ciljanog upitnika), snimanja nevezanoga govora izvornih govornika, kao i na temelju neobilne literature. Dva su navedena mjesta reprezentativna u dijalektološkom smislu zbog relativne postojanosti dijalekta, i kod mlađe i kod starije populacije, a oba su klasičan primjer staroštokavskoga ikavskojekavskoga govora s peteronaglasnim sustavom te zanaglasnim i dijelom prednaglasnim nenaglašenim duljinama. Slični su po strukturi stanovništva, oba su u blizini većih središta (Županje i Orašja), a bliski su jer ih dijeli samo rijeka Sava. Preliminarnim istraživanjem uočene su neke naglasne posebnosti koje su dale povoda za temeljitiju obradu morfološko-naglasno tipova tih dvaju govora.

Svrha je rada opisati fonološke, morfološke, leksičke i sintaktičke osobitosti proučavanih govora, a cilj doći do zaključaka o međusobnim razlikama navedenih govora, o njihovu odnosu i mjestu unutar posavskog dijalekta i unutar štokavskoga narječja.

Smatramo da je tema pod naslovom Morfološko-naglasna poredbena analiza ikavskojekavskih štokavskih govora oko Županje i Orašja zanimljiva ne samo za štokavsku i hrvatsku nego i za cijelu slavensku dijalektologiju. Stoga

ZAKLJUČUJEMO
da je Željko Jozić ispunio sve uvjete predviđene programom Jednogodišnjeg doktorskog studija kroatistike i da mu se tema pod naslovom Morfološko-naglasna poredbena analiza ikavskojekavskih štokavskih govora oko Županje i Orašja može odobriti.

Stručno povjerenstvo:
1. dr. sc. Ivo Pranjković, red. prof.

predsjednik povjerenstva

2. dr. sc. Mira Menac-Mihalić, doc.

član povjerenstva

3. dr. sc. Josip Silić, red. prof.

član povjerenstva

U Zagrebu, 1. ožujka 2004.

Fakultetsko vijeće Željko Jozić

Filozofskoga fakulteta V. Ruždjaka 16

Sveučilišta u Zagrebu 10000 Zagreb

Ivana Lučića 3

10000 Zagreb

Sinopsis doktorskoga rada
MORFOLOŠKO-NAGLASNA POREDBENA ANALIZA IKAVSKOJEKAVSKIH ŠTOKAVSKIH GOVORA OKO ŽUPANJE I ORAŠJA

Znanstveno područje: humanističke znanosti

Polje: jezikoslovlje

Ikavskojekavski štokavski govori oko Županje i Orašja dio su staroštokavskih govora slavonske i (manjim dijelom) bosanske Posavine, koji su u literaturi poznati pod nazivom posavski dijalekt. U posavski se dijalekt osim ikavskojekavskih govora (koji obuhvaćaju najveći dio Posavine – od Banovaca, Bebrine i Brodskih Zdenaca zapadno od Slavonskoga Broda do Semeljaca i Babine Grede zapadno od Županje, zatim od Štitara do Račinovaca na krajnjem istoku Hrvatske zahvaćajući samo uski pojas mjesta uza Savu) ubrajaju i vrlo rasprostranjeni ikavski govori u preostalom dijelu Posavine, s iznimkom skupine od 11 mjesta jugozapadno od Vinkovaca u kojima se govori ekavski.

Na cijelom području posavskoga dijalekta, počevši od Mačkovca na zapadu pa do Račinovaca na istoku, nigdje nema dijalektne podudarnosti između govora s jedne i druge strane Save, a pogotovo ne pripadnosti istom naglasnom tipu kao što je to slučaj s govorima u okolici Županje i Orašja. Povijesna povezanost tih dvaju krajeva uza Savu, česte migracije s jednog područja na drugo te administrativno-upravna granica daju dovoljno povoda za jednu sustavniju analizu i usporedbu tih govora, pogotovu i stoga što se govori o kojima je riječ bez većih poteškoća u normalnoj komunikaciji mogu prepoznati kao različiti, i fonološki i morfološki, a da ne govorimo leksički i sintaktički. No u dijalektološkoj su literaturi ti govori vrlo rijetko bili predmetom istraživanja (najčešće je riječ o istraživanjima s početka 20. st., od kojih je posebno važna studija Stjepana Ivšića Današnji posavski govor iz 1913. g.), a komparatističkih studija kojima bi se utvrdile jezične različitosti i specifičnosti posavskih govora u Slavoniji i onih u Bosni nema.

Uže područje rada je morfološko-naglasna poredbena analiza dvaju ikavskojekavskih štokavskih govora (jednoga s bosanske, jednoga sa slavonske strane), a za to su odabrana dva reprezentativna mjesta: Štitar i Donja Mahala. Ta su dva mjesta reprezentativna u dijalektološkom smislu zbog relativne postojanosti dijalekta, i kod mlađe i kod starije populacije, a oba predstavljaju klasičan primjer staroštokavskoga ikavskojekavskoga govora s peteronaglasnim sustavom te zanaglasnim i dijelom prednaglasnim nenaglašenim duljinama. Jednako tako oba su mjesta vrlo slična po strukturi stanovništva, oba su u blizini većih središta (Županje i Orašja), a, ne manje važno, jedno na drugo bili su oduvijek i još uvijek jesu "naslonjeni" jer ih dijeli samo rijeka Sava. Preliminarnim istraživanjem govora tih dvaju mjesta uočene su mnoge fonološke, morfološke, leksičke i sintaktičke posebnosti, koje su dale povoda za temeljitiju usporedbu morfološko-naglasnih tipova tih dvaju govora.

Cilj je rada utvrditi međusobne razlike navedenih govora, koji prema svim klasifikacijama pripadaju istom govornom tipu, a usporedan prikaz tih dvaju govora dat će jasnu sliku fonoloških, ponajprije naglasnih, te morfoloških razilaženja, uz kratak prikaz leksičkih i sintaktičkih osobitosti. Osim toga, pokazat će se kako su neke govorne osobine (koje je Ivšić zabilježio i prema kojima je, dapače, utvrđivao pripadnost pojedinoj naglasnoj skupini) u govorima koji su temom ovoga rada netragom nestale ili se pronalaze još samo u tragovima. Dijalektološka vrijednost tih govora u naglasnom i morfološkom smislu jest u njihovoj prijelaznosti iz staroštokavskoga u novoštokavski sustav, pri čemu se može pratiti evolucija prahrvatskog tronaglasnog sustava širenjem preko dvaju novoštokavskih uzlaznih naglasaka (uz zadržavanje petog, novog ili metatonijskog akuta) u novoštokavski naglasni sustav.

Metodološki postupci u izradi rada obuhvaćaju vlastita terenska istraživanja, a ona podrazumijevaju ispitivanje govora uz pomoć unaprijed priređenog ciljanog upitnika, snimanje nevezanog govora izvornih govornika te naknadno provjeravanje jezični datosti prikupljenih takvim načinom rada. Na temelju znanstvene literature te takvog načina istraživanja dobit će se autentična jezična slika govorâ o kojima je u radu riječ.

Strukturu rada činit će uvodni dio u kojem će se jezično i zemljopisno smjestiti područje istraživanja, s osobitim naglaskom na dosadašnja djelomična istraživanja ikavskojekavskih govora u Posavini, te prikazati dijalektalno okružje istraživanih govora uz nekoliko zemljovida; zatim će se donijeti prikaz osnovnih fonoloških osobitosti tih govora kao uvod u temeljitu razradu morfoloških osobitosti s obzirom na naglasne tipove, za određivanje kojih su u obzir uzeti kriteriji postojanosti vrste i mjesta naglaska. Kako bi se dobila cjelovita slika o govorima koji su predmetom ove radnje, donijet će se i osnovne leksičke i sintaktičke značajke istraživanih govora.

21. siječnja 2004.

Mentorica: Voditelj studija: Pristupnik:
doc.dr.sc. Mira Menac-Mihalić prof.dr.sc. Ivo Pranjković mr.sc. Željko Jozić

Dr. sc. Tatjana Jukić, doc.

Dr. sc. Boris Senker, red. prof.

Dr. Sc. Boris Berić, viši. pred. (Osijek)

Imenovani u stručno povjerenstvo koje će utvrditi je li Biljana Oklopčić ispunila sve uvjete predviđene programom Poslijediplomskog doktorskog studija književnosti i može li joj se odobriti tema pod naslovom Tvorba ženskog identiteta na američkom jugu: Koncepti stereopije i/li subverzije u djelima Williama Faulknera i Tennessee Williamsa, podnosimo Vijeću ovo

IZVJEŠĆE
1. Gđa Biljana Oklopčić upisala je poslijediplomski doktorski studij književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
2. Upisala je sve propisane kolegije i položila sve ispite.

Tijekom studija izradila je sve potrebne seminarske radove.

Prosjek ocjena: 4,9.

Kao profesorica engleskoga jezika na srednjim školama u Osijeku te, od 1. listopada 2003, predavačica engleskoga jezika na Pedagoškom fakultetu u Osijeku, sudjelovala je na nekoliko stručnih seminara, jezičnih i prevoditeljskih tečajeva; nije sudjelovala ni na jednom znanstvenom projektu.

Nema objavljenih znanstvenih radova.

Dogovorila se s mentorom o temi disertacije.

Izradila je veoma dobar kvalifikacijski rad na temu ženskoga identiteta u obiteljskim ciklusima W. Faulknera i M. Krleže.
3. Već svojim kvalifikacijskim radom kandidatkinja je dokazala da je ovladala teorijskom literaturom, napose feminističkom i arhetipskom kritikom, te da stečeno znanje može kompetentno primijeniti na izabrani korpus tekstova. Predložena tema njezine disertacije bliska je temi kvalifikacijskoga rada, ali nije istovjetna. U disertaciji će, naime, ostati na području amerikanistike te ispitati problem tvorbe ženskoga identiteta u dvojice svjetski poznatih predstavnika dvadesetostoljetne književnosti na Jugu Sjedinjenih Američkih Država. Iz sinopsisa se razaznaje da će se u središtu njezina znanstvenog zanimanja nalaziti 'patrijarhalni diskurs' i žena koja u njemu 'funkcionira kao radikalni pojam koji razotkriva i potire (njegove) strukture'. Budući da se o toj temi u nas nije pisalo, premda se usporedbom Faulknera i Krleže dokazalo da je ona za našu kulturu i književnost nadasve relevantna, mišljenja smo da je i opravdana, i uvjerljivo obrazložena, i da će biti poticajna za nova istraživanja srodnihi književnih i kulturalnih problema u nas i u svijetu.

Predlažemo, međutim, da se naslov disertacije skrati te da Vijeće odobri kandidatkinji njezinu izradu pod naslovom:

Tvorba južnjačkoga ženskog identiteta u djelima W. Faulknera i T. Williamsa.
U Zagebu, 29. siječnja 2004.
Dr. sc. Tatjana Jukić, doc.

Dr. sc. Boris Senker, red. prof.

Dr.Sc. Boris Berić, viši. pred. Pedagoškog fakulteta u Osijeku

Biljana Oklopčić

Ulica omorika 1

31 000 Osijek

Sinopsis doktorske disertacije
TVORBA ŽENSKOG IDENTITETA NA AMERIČKOM JUGU:

Koncepti stereotipije i/li subverzije u djelima Williama Faulknera i Tennessee Williamsa

Znanstveno područje: humanističke znanosti

Polje: znanost o književnosti

1. Uvod

Disertacija bi obuhvatila narativnu prozu (romane i novele) Williama Faulknera te dramsku i narativnu prozu Tennesseeja Williamsa (novele, roman i drame) nastale u periodu između 1928. i 1962. Kao istovremeno specifično regionalne, ali i univerzalne književne tvorevine, Faulknerova i Williamsova djela mogu se shvatiti dvojako: kao vjerni dokumenti vremena u kojem su nastali i kao reakcija na vrijeme koje je u njima prikazano. Prvi pristup je odlika tradicionalne kritike koja je u ova dva pisca prepoznala kroničare svojega vremena, dok drugi pristup subverzijom i/li dekonstrukcijom propituje opreke na kojima patrijarhalni diskurs utemeljuje identitet i kulturu. Među tim oprekama nalazi se i opreka muškarac/žena, heteroseksualna matrica koju je zapadnjački diskurs učinio svojom osnovom, a koju svojim postavkama propituju i dovode u pitanje feministička teorija i rodni studiji. Žena, dakle, u Faulknerovoj i Williamsovoj narativnoj i dramskoj prozi, iako smještena u stereotipne uloge, funkcionira kao radikalni pojam koji razotkriva i potire strukture, pretpostavke i pojmove patrijarhalnog diskursa.

2. Teorijska podloga i aktualne relevantne spoznaje

Polazeći od shvaćanja književnosti kao polikontekstne znanosti koja je izložena utjecaju promjena unutar cjelokupnog znanstvenog sustava, disertacija bi se koristila teorijskom podlogom i aktualnim relevantnim spoznajama feminističke kritike. Kao teorijski diskurs, feministička kritika usmjerava svoju pozornost na postupke i strategije propitivanja i redefiniranja iskustva drugosti kako bi književnost, i ostale diskurse, oslobodila spolne tj. rodne, rasne, pa i kulturalne ograničenosti njenih koncepata. Teoretičarke koje se bave aspektima istraživanja značajnima za ovaj rad su, među ostalima, Gayle Austin, Catherine Belsey, Victoria E. Bynum, Doreen Fowler, Anne Fleche, Judith Spector, Bety Friedan, Susan Philips, Sarah Carter, Sandra Gilbert, Susan Gubar, Minrose C. Gwin, Diane Roberts, Annette J. Saddik i dr. Smatra se da upravo ovakav (ili sličan) izbor pisaca može omogućiti kako narativnu konstrukciju, tako i tematsko-pojmovna čvorišta važna za razumijevanje ove teme. Njima treba dodati i «klasike» književne teorije – Mihaila Bahtina i Sigmunda Freuda koji su svojim pojmovima klasičnog/grotesknog tijela i ženskosti našli svoje mjesto u konceptima gore navedenih teoretičarki.

3. Praktična primjenjivost spoznaja disertacije

Iako karakteristični za američko regionalno područje, koncepti stereotipnih uloga kojima se koristi (američko) patrijarhalno društvo kako bi kategoriziralo i klasificiralo ženu, mogli bi poslužiti kao primjer ili nacrt mogućeg obrasca opće stereotipizacije žena. Disertacija bi mogla poslužiti i kao polazište i kao osnova komparatističke studije o različitim vrstama ženskih stereotipova u različitim nacionalnim književnostima upućujući na moguće rasne, vjerske, kulturalne i dr. sličnosti i razlike među njima.

4. Uže područje rada

Disertacija bi se u početku usredotočila na obradbu pojma američkog Juga – kako «starog» tako i «novog» - kao paradigme patrijarhalnog diskursa koji kulturu i identitet ustanovljuje na mnoštvu binarnih opreka rasne, rodne, spolne, klasne i vjerske prirode. Američki Jug kao paradigma muškog, bjelačkog, regionalnog, agrarnog i kršćanskog upisuje svoj povijesno izdvojeni položaj u američku povijest, povijest koja traje i danas jer se Jug i dalje doživljava kao kaleidoskop proturječnih pojmova, reprezentacija i predodžbi, pozitivnih i negativnih, povijesnih, političkih i fikcionalnih - kao opreka američkog Sjevera.

Nakon rasne, klasne i spolne tj. rodne definicije američkog Juga pozornost bi se usmjerila na «negativni» tj. «neprivilegirani» dio binarne opreke na kojoj je američki Jug izgradio svoju hijerarhiju: bijelu, crnu, kršćansku, pogansku, klasno ne/svjesnu, heteroseksualnu i homoseksualnu ženu. Želi se pokazati kako opreka koja definira ženu onim što ona nije, nije niti prirodna niti nužna jer je konstrukt proizveden diskursima koji na njoj počivaju. Ako je američki Jug definiran kao paradigma patrijarhalnog diskursa, sredstvo razotkrivanja njegovih diskurzivnih praksi bit će u ovom radu dijakronijski pristup ženi. Naglasak će se, dakle, staviti na promjenljivu definiciju uloge, položaja i značenja žene s američkog Juga u razdoblju od 1600. do šezdesetih godina dvadesetog stoljeća.

Središnji dio disertacije obradio bi kompleksne interpretacije kako povijesnih tako i književnih konstrukcija pojma žene nastalih na području američkog Juga. Mnoge od njih oslanjaju se na prepoznatljive likove i stereotipe koji su pokušaj, manje ili više nasilnog, spajanja personifikacije i osobnosti, te zapravo reflektiraju duboko ukorijenjeni strah da žena može pobjeći hegemoniji patrijarhalnog društva što bi značilo anarhično rušenje simboličkog poretka baziranog na oprekama bijel/crn, gospodar/rob, časna žena/prostitutka, muško/žensko. Stereotip je siguran jer predstavlja zatvorenu, ograničenu i lako upravljivu personifikaciju; osoba, nasuprot tome, predstavlja ono što je samovoljno i problematično, dakle, potencijalno opasno. Stereotipima su, kao južnjaci, inspirirani i William Faulkner i Tennessee Williams. Mammy (dadilja), the Tragic Mulatta (tragična mulatkinja), the Confederate Woman (konfederativka), the Old Belle (stari tip južnjačke ljepotice), the New Belle (novi tip južnjačke ljepotice), the Spinster (usidjelica), the Mother (majka) samo su neki od stereotipnih ženskih likova u Faulknera i Williamsa. Oba autora, koristeći stereotipne prikaze južnjakinja iz klasične ili popularne književnosti, zapravo propituju kategorije u koje patrijarhalni diskurs smješta ženu, te ih doživljavaju kao disruptivnu snagu koja potkopava sve vrijednosne sustave južnjačke hijerarhije. Svako poglavlje ovog središnjeg dijela rada obradit će različiti ženski stereotip. Prvi dio svakog poglavlja prikazat će model određenog ženskog stereotipa u južnjačkoj kulturi, književni ili popularni kontekst u kojem se taj stereotip pojavljuje, te kontekst u kojem Willam Faulkner i Tennessee Williams oživljavaju taj stereotip u svojim djelima. Drugi dio svakog poglavlja predstavljat će direktnu reprezentaciju ženskog lika u Williama Faulknera i Tennesseeja Williamsa iz očišta feminističke teorije.

5. Ciljevi istraživanja i očekivani znanstveni doprinos

Istraživanje bi imalo slijedeće ciljeve:

1. 
   historiografski opis američkog Juga kroz prizmu rasnih, klasnih i spolnih /rodnih odnosa te usporedba tako dobivenih podataka sa slikom Juga u djelima Williama Faulknera i Tennessee Williamsa;
   
2. 
   pomak s globalne slike spolnih/rodnih odnosa na američkom Jugu na lokalnu i promjenljivu definiciju uloge, položaja i značenja žene s američkog Juga;
   
3. 
   propitivanje postojećih ženskih stereotipova na američkom Jugu;
   
4. 
   prikaz postojećih ženskih stereotipova u djelima Williama Faulknera i Tennesseeja Williamsa kao mogućeg načina subverzije koji potire koncept američkog Juga kao paradigme patrijarhalnog diskursa.
   

Uzevši u obzir sve navedeno, disertacija bi svojim spoznajama dala značajan doprinos Američkim studijima u Hrvatskoj, pomogla bi široj popularizaciji feminističke kritike kao teorijskog diskursa, te proširila postojeću kritičku građu o Williamu Faulkneru i Tennesseeju Williamsu na tlu Hrvatske. U kraćoj verziji i na engleskom jeziku rad bi se mogao predstaviti na simpoziju Faulkner and Yoknapatawpha koja se svake godine održava na mississippijskom sveučilištu.
6. Metodološki postupci

Metodologijom, koja će se temeljiti kako na pomnom čitanju tekstova i njihovih estetsko-književnih interesa tako i na njihovoj kontekstualizaciji, pokušalo bi se smjestiti ovu amerikanističku temu u suvremeni teorijski diskurs. Promišljanje ove teme najbolje se može obuhvatiti paralelnim teorijskim sustavima kao što su: feministička teorija, rodni studiji, teorija nastranosti, etnički studiji, bahtinovska poliglosija. Korisne spoznaje mogu pružiti i Američki studiji kao interdisciplinarni protokol.

7. Struktura rada

U uvodnom dijelu obrazložila bih izbor tekstova i definirala svoje stajalište. Potom bi bilo riječi o patrijarhalnom diskursu i pojmu američkoga Juga te o promjenljivoj definiciji ženskoga identiteta na američkom Jugu. U sljedećem dijelu problematizirao bi se odnos između postupka stereotipizacije i/ili subverzije u odabranim djelima Williama Faulknera i Tennesseeja Williamsa te bi se, kako je rečeno, analizirali prije spomenuti ženski stereotipi: Mammy, The Confederate Woman, The Tragic Mulatta, The Old Belle, The New Belle, The Spinster i The Mother. Na kraju disertacije formulirala bih zaključke koji bi slijedili iz tih analiza i navela literaturu kojom ću se koristiti pri njezinoj izradbi.

U Osijeku, 5. ožujka 2004.
Mentor Voditelj studija Kandidatkinja

Prof. dr. sc. Boris Senker Prof. dr. sc. Milivoj Solar Biljana Oklopčić

FILOZOFSKI FAKULTET U ZAGREBU

ZAGREB, I. Lučića 3

FAKULTETSKOM VIJEĆU

VIJEĆU POSLIJEDIPLOMSKIH STUDIJA

Zagreb, 3. ožujka 2004.


Predmet: Molba Ivana Boškovića da mu se odobri izrada doktorske disertacije bez slušanja nastava i polaganja ispita na Poslijediplomskom studiju kroatistike u skladu s člankom 73. stavak 4. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju

Na sjednici Fakultetskog vijeća održanoj 9. veljače 2004. godine izabrani smo u povjerenstvo koje će utvrditi može li se Ivanu Boškoviću odobriti izrada doktorske disertacije bez slušanja nastave i polaganja ispita na Poslijediplomskom studiju kroatistike. S time u vezi podnosimo Fakultetskom vijeću i Vijeću poslijediplomskih studija sljedeće