~ 77 ~
u Nipuru, javlja se ime sveštenika Fara (Avramovog oca) iz ugledne porodice smrtnika. A kasnije oko 2.123 godine
pre Hrista, nailazimo na podatak da je rođen Avram u gradu Nipuru, i da njegov otac Fara napušta Nipur i odlazi u
Ur, kako bi uspostavio kontakt sa novom porodicom na vlasti. Avram će kasnije biti od koristi klanu Enlila,u sukobima
oko kosmodroma na Sinajskom poluostrvu. Posle uspostavljenog reda, Ninurta napušta Međurečje, a na njegovo
mesto Enlil postavlja svog najmlađeg sina Nannu. Oko 2.090 godine pre Hrista,umire namesnik Ur Nanša, a za
namesnika postavljaju Ur Nammu, poluboga, sina boginje Ninsun. Grade se brojni hramovi ili domovi za razna
Božanstva - Anunakije. Nanna i njegova žena Ningal, premeštaju prestonicu u svoj grad Ur, koji se naglo razvija. U
ovom periodu, Šumer doživljavlja svoj procvat. Gradi se ogromni kompleks zigurata, i posebno se radi na uzdizanju
morala kod stanovnika, koji nije bio na zavidnom nivou. Enlil poklanja Ur Nammi „Božanstveno oružje” koje treba
koristiti za smirivanje i osvajanje neposlušnih gradova, na teritoriji Hananna. U pohodima na te gradove na
Sinajskom Poluostrvu, van teritorije Šumera, Ur Namma pada sa bornih kola i gine, a na njegovo mesto dolazi smrtni
čovek po imenu Šuljgi. Zatim odlazi u obilazak svoje teritorije. Na Sinajskom poluostrvu gradi nekoliko oltara, i sklapa
saveze sa lokalnom vlastelom koristeći razne metode. Vraća se u Šumer, gradi hram Nanni u Nipuru i dobija zvanje
Vrhovnog Sveštenika. Inanna uočava Šuljgijeve aktivnosti i poteze, i angažuje ga kao ljubavnika i za druge lične
potrebe. Zbog sve većeg nereda na zapadnoj granici prema Hanannu, Šuljgi udajom kćeri u jugoistočnoj provinciji
Elamu,sklapa savez i dobija legion plaćenika za odbranu Šumera. Oko 2.055 godine pre Hrista, Šuljgi započinje vojne
pohode protiv Hananna, koje sa slabim uspehom vodi sve do 2.048 godine pre Hrista, kada ga Anu i Enlil
proglašavaju za „grešnika” i osuđuju na smrt. Tron namesnika dobija njegov sin Amar - Sin, koji prve dve godine
vodi ratove, a zatim sledeće tri vlada u miru. Oko 2.041 godine pre Hrista, ponovo se obnavljaju vojne akcije na
granici sa Hanannom, ali sa slabim uspehom. Nanna nije zadovoljan i on se povlači u grad Enkija, Eridu na položaj
Vrhovnog Sveštenika. Ali vrlo brzo umire od ujeda škorpiona Na upražnjeno mesto namesnika Šumera, oko 2.039
godine pre Hrista dolazi Amarov brat Šu - Sin, koji nastavlja gubitničku politiku svoga brata, i posle devet godina
mora da beži, da ga nebi stigla zla sudbina prethodnika. Sada oko 2.030 godine pre Hrista, na upražnjeno mesto
dolazi poslednji upravitelj Ibi - Sin, međutim Šumer je toliko vojno oslabio da ne može da pruži otpor raznim
zavojevačima, koji haraju zemljom. Država se svela na enklavu oko gradova Ura i Nipura. I to je kraj priče o
preporodu Šumera. Prevaren od svog brata Nergala i izagnan iz Vavilona Marduk ili Ra, čeka svoju šansu punih
dvadeset i četiri godine boraveći u Maloj Aziji sa svojim sinom Nabuom. Koristeći Hanannce za trajnu destabilizaciju
i propast Šumera, odnosno kao osvetu protiv klana Enkija i njegovog sina Ninurte zbog poraza u Egiptu. Marduk ili
Ra oko 2.024 godine dolazi u Međurečje sa svojim saveznicima i ponovo se smešta u Vavilon, koji je u međuvremenu
delimično obnovljen.Sada Marduk ili Ra zauzima ceo Šumer, i u Nipuru skrnavi hram Enlila u potrazi za „Svetinjom
svih Svetinja” (verovatno nekim oružjem ili bazom podataka od izuzetnog značaja za sve Anunakije). je saznao za
ovo Enlil saziva Savet Velikih Anunakija, na kome Mardukov brat Nergal, koji je sada u klanu Enlila, predlaže da se
upotrebi „Sedam strašnih oružja” (verovatno se radi o atomskom, neutonsnskom ili nekom još razornijem
oružju).Enlilov sin Ninurta podržava ovu ideju. Enki je protiv, a neki Anunaki su bili uzdržani. Konačnu odluku donosi
Anu, koji odobrava ovu akciju. Izabrana su dva cilja. Prvi cilj bio je strateški, a to je bila odluka da se potpuno uništi
Kosmodrom na Brdu Morija ili „Visokoj Gori”, koji je bio osnovni razlog sukoba ova dva klana. Drugi cilj je bio taktičke
prirode, a to je bilo uništavanje Sodoma, Gomore i još tri grada, južno od Mrtvog Mora u plodnoj dolini reke Jordan,
jer su namesnici i stanovnici tih Hanannskih gradova, podržavali i pomagali Marduka ili Ra, da postepeno i
organizovano uništava Šumer. Oba zadatka su 2.024 godine pre Hrista izvršili Enkijev sin Nergal i Enlilov sin Ninurta.
Ali kobne posledice atomskog udara na Sinajskom Poluostrvu, platio je i Šumer, jer su zapadni vetrovi doneli u celo
Međurečje „Oblak Smrti”, radioaktivni oblak, koji je sekundarnim dejstvom uništio ogroman broj nedužnog
stanovništva, biljke i životinje u Šumeru. Znajući za posledice nuklearnog udara na Sinajsko Poluostrvo, Anunaki su
se u svojim letilicama povukli iz Međurečja, u daleke kolonije u Južnoj Africi, Srednjoj Americi, na Indijski
podkontinent u dolinu reke Inda ili možda daleko u Aziju u dolinu reke Huanhu, koja se nalazi u današnjoj Kini.
Marduk ili Ra otišao je negde na sever, a njegov sin Nabu na neko ostrvo u Sredozemnom Moru. Posle sedam
godina, negde oko 2.017 godine pre Hrista, Anu i Enlil donose odluku da zagađeni Šumer i celo Međurečje prepuste
upornom Marduku ili Ra, odnosno klanu Enkija. Ovo sudbonosno rešenje zapisao je Vavilonski car Hamurabi u
preambuli svoga Zakonika. Šumer je prestao da postoji na ovim prostorima, da bi svoje mesto ustupio Vavilonu, koji
se digao iz pepela uništenog Šumera, a kasnije Vavilon je svoju ulogu prepustio Akadu. Sada je celo područje
Međurečja i dolinu reke Nila kontrolisao klan Enkija.Šta je dalje bilo sa klanom Enlila, može samo da se nagađa. Prva
mogućnnost - klan Enlila se preselio u nove kolonije na drugim kontinentima, u dolinu reke Inda u Aziji, na Jukatan
i u Ande u Srednjoj Americi, u Južnu Afriku, gde su već bili rudnici zlata ili u dolinu reke Huanhu u Kini. Druga
mogućnost - ovaj klan je napustio planetu Zemlju i vratio se na matičnu planetu Nibiru, pod uslovom da su Anunaki
na nekom drugom mestu izgradili nov kosmodrom i potrebne centre za navigaciju. I treća mogućnost je sinteza ove
dve predpostavke.
Ovo je ukratko priča koju je Zeharija Sičin sastavio tumačeći sumersko – akadsko – vavilonske legende i sve što