učitelji, kroz vekove, promovisali su etos „ljubavi prema bližnjem". Da li
je moguće da, ako volim tebe, mogu da udvostručim svoj napon, svoju
emotivnu i duhovnu energiju? Napon duše raste. Ova kreativna energija,
kada bude oslobođena iz mog raspadnutog tela, može da se vrati svom
izvoru, ispunjavajući tvorčev cilj rasta. Ovo će pomiriti božanski cilj rasta
sa učestalim fizičkim uništenjem, sa potrebom da vraćamo pročišćenu
energiju duše. Kad god se dogodi fizičko stradanje, pročišćene duše bi se
vratile svom tvorcu. Stoga ima smisla što se svet periodično uništava jer za
posledicu ima rast određene količine univerzalne ljubavi.
Videli smo kako se fizičko uništenje prilagođava kroz cikluse katastrofa
izazvane suncem (Dodatak 1), i sada ima potrebu da se prilagodi pojavi
reinkarnacije. Ako jedna osoba mrzi drugu, napon duše opada, dok ga
mržnja iznutra izjeda. Napon duše ovakve osobe se iscrpljuje, kao pražnjenje
baterije. Duša čiji napon je smanjen tokom fizičkog trajanja života, mora
unutar tih okvira da se vrati na zemlju u trenutku fizičke „smrti", radi
drugog pokušaja pročišćenja.
Reinkarnacija
Neverovatni Poklopac Palenke prikazuje mnoge scene koje pojašnjavaju
proces reinkarnacije, prosvetljujući nas raznim de-stinacijama mrtvih.
Svete knjige - bramanska Bagavadgita, budistička Damapada, hrišćanska
Biblija - slično potvrđuju da će se duše koje su živele dobar život (koje su
povisile napon uma) vratiti (ako je napon dovoljno visok) Bogu. Na ovaj
način, Bog će uzrasti, ostvarujući cilj božanskog rasta. Cak i ako ove duše
nisu dovoljno dobre da bi se vratile Bogu, posle jednog života na zemlji,
sledeći put kada se budu ponovo vratile, radiće na povećavanju napona,
koje će biti zdravije, bolje odgajano, bolje hranjeno, i imaće mnogo veće
privilegije nego u prethodnom životu. Biće „nagrađene" za ljubav prema
bližnjima u prethodnom životu.
Smanjen napon duše neće je vratiti Bogu u trenutku fizičke smrti, već
će je automatski vratiti na zemlju pružajući joj još jednu šansu za pročišćenje,
mada će tokom narednog života dušu sa smanjenim naponom privlačiti
nizak napon, inferiornost, manje privilegovano telo, i tako će patiti zbog
mržnje u prethodnom životu. Ove mogućnosti odgovaraju pojmu „karme",
koja tvrdi da će svi gresi biti plaćeni ili u ovom ili u narednom životu.
Savršeno čiste duše, sveci koji nose oreole svetlosti, kojima svetlo zrači
iz glave (oni sa brojem 144.000 zapisanim na čelu), u trenutku fizičke smrti
će se, naravno, vratiti Bogu da bi iskusili nagradu večnog života.
Ovo znanje nije novo. Ilustracija 30a prikazuje Boga kao belog čoveka
sa bradom kako u levoj ruci drži krst od sunca, stvarajući univerzum svojim
dahom, solarnim vetrom. Solarni vetar ujedno stvara sazvežđa. Ovo je
slikarsko predstavljanje astrogenetske teorije koja je detaljno opisana u
152
Slika 89: Oreoli oslikavaju energiju zračenja čistih duša i njihov dizajn
varira u odnosu na stepen pročišćenja. Ovo su samo neki od hrišćanskih tipova
oreola. Krug u okviru kog se nalazi krst nosili su samo Bog otac i Hrist.
Dodatku 1. Jedinstvena stvar je u tome da se ova slika nalazi na bojenom
staklu prozora crkve u Hengrejv Holu, u Safolku, u Engleskoj, koja je
sagradena oko 1550. godine nove ere. Neko je posedovao znanje u to vreme
i zapisao ga na staklu za pokolenja.
Kolekcija keltskih krstova (ilustracija 30b, c, d i e) prikazuje strukturu
Sunčevog magnetnog polja izdeljenog na sektore. Ilustracija 30d prikazuje
pet Sunčevih doba kao pet spirala koje se uzdižu duž centralnog stuba.
Spirale se naizmenično menjaju po dobima, prikazujući da se Sunčevo
magnetno polje menja iz jednog u drugo doba. Ilustracija 30f prikazuje
Raspeće na bojenom staklu; Hrist jedini nosi oreol koji sadrži sunčev krst,
predstavljajući četiri magnetna polja oko sunčevog ekvatora. Ko god da je
ovo dizajnirao, pre skoro 1000 godina, poznavao je tajnu nauku Sunca i
istinsku božansku prirodu. Oreoli nižih smrtnika, kao što su svetitelji, ne
sadrže Sunčev krst.
Tipovi oreola razlikuju se po stepenu čistote duše (ilustracija 31).
Ovde, svaki svetitelj zrači svetlošću, svaki je pročistio svoj duhovni napon,
ali to uvek ne znači da se u trenutku smrti sa sigurnošću vraćaju Bogu.
Povratak u božanstvo zagarantovan je samo Hristu, čiji oreol sadrži sunčev
krst.
Slika 88 poredi putovanje duše sa kapima kiše, koja se rada, egzistira
jedan kratak period i potom umire. Tokom svakog životnog veka svaka kap
kiše vidi sebe kao jedinku. Na „samrti", kišna kap se sjedinjuje sa ostalim
kapima u potoku, potok se uliva u reku, a reka u okean. Okean isparava,
oblaci se kondezuju i kišne kapi se ponovo rađaju.
Ovo je poruka superbogova.
1 5 3
Detaljno o đavolu
Brojka Brusa Detija od 144.000 minuta ugla u sekundi za brzinu
svetlosti otkriva još više. Ako je e = mC
2
, onda, kada se e stavi u Ajnštajnovu
jednačinu, postaje - m, matematički „znak" (predispozicija mase) mora
biti jednak i suprotan (prosto pravilo algebre). Dakle, da je Bog odbacio
plus 5 napona pozitivne energije, ono bi se pretvorilo u minus 5 volti mase.
(Nivoi napona ovde se koriste samo da bi približili objašnjenje pomenutih
principa.) Bog će uvek nazad privlačiti masu po prirodnom pravilu po
kojem se suprotni polariteti privlače (kao što severni magnetni pol privlači
južni magnetni pol). Ovo je jedan od razloga zašto ljudi kroz istoriju tragaju
za Bogom. To znači da, ako Bog predstavlja dobro (pozitivno), onda je masa
loša (negativna). Stoga fizički svet, i sve u njemu, mora biti loš, što znači da
je ovaj fizički svet koji vidimo oko sebe u stvari pakao.
Da je tako
;
pojašnjava Ketijeva cifra od 144.000: 144.000 minuta
ugla jednako je 6.66 obrtaja Zemlje. To prosto znači da u jednoj sekundi
svetlost putuje 6.66 puta oko Zemlje (144.000 podeljeno sa 60 (minuta)
podeljeno sa 360 (stepeni) jednako je 6.66 obrtaja). Ovo potvrduje da
Zemlja, i sve na njoj (fizički svet), mora biti đavo, zver. Po rečima Sv.
Jovana u Otkrovenju, kralja Pakala na dešifrovanom Poklopcu Palanke i
Tutankamona u riznici njegove grobnice 666 je „zver". Znači da je telo
đavo, 666, a Bog duša odnosno svetlost (144.000). Da li bi trebalo da nas
iznenadi to što nam je teško da volimo svog bližnjeg? Telo i njegova čula
vode nas u iskušenja. Telo je ono koje „želi". Želja vodi ka frustraciji (ne
može svaka želja da se ispuni). Ovo dalje vodi ka besu, bes ka obmani, a
obmana ka destrukciji sebe i ostalih. Duša pati zbog telesnih želja i tokom
sledeće inkarnacije, telo pati zbog onoga što je iskusila duša.
Gore pomenuti proces pročišćenja je, naravno, uprošćen.
Razlog tome što je mehanizam duhovnog iskupljenja obeležen kao
„učestao" jeste taj što je potrebno mnogo ciklusa reinkarnacije pre nego
što duša dostigne savršenu čistotu. Mehanizam sam po sebi diktira da
ovo mora da ide tim tokom. Uzmimo na primer dušu od +5 volti. Nju
prvenstveno privlači telo od -5 volti. Zamislimo da određena osoba teži
ka svetiteljstvu tokom svog života. Njen napon će porasti na (recimo)
+ 10 volti. Medutim, da bi dostigla Boga, morala bi da poraste na (recimo)
+ 100 volti i da zrači svetlost. Dakle, u trenutku fizičke smrti duša se vraća
na zemlju radi još jednog pokušaja pročišćenja. Ovoga puta ona se vezuje
za telo od -10 volti, dakle za dvostruko veću vrednost tela nego pre. Ovo
telo je dvostruko zdravije, jače, lepše i inteligentnije, rodeno u porodici
koja je bogatija. Duša će sada iskusiti privilegovan život, ne sećajući se
apsolutno ničega iz prethodnog života. Možda će nova osoba živeti u palati,
okružena luksuzom i slugama, držaće je kao malo vode na dlanu i nikada
154
Dostları ilə paylaş: |