Sveučilište u zagrebu
Yüklə 5,98 Mb.
|
- Bu səhifədəki naviqasiya:
- 2. Uže područje rada
Teorijska podlogaPrvi Grci koji su otvorili nove putove i ostvarili prve kontakte u Jadranu bili su trgovci, među kojima se može prepoznati one iz Fokide i Korinta. Korkirani godine 627. pr. Kr. osnivaju Dirahij, na današnjoj albanskoj obali, a zatim zajedno s Korinćanima osnivaju i Apoloniju, godine 588. pr. Kr. Prema antičkim vrelima prva grčka naseobina na hrvatskom dijelu Jadrana je knidska kolonija Korkyra Melaina, osnovana na otoku Korčuli u kasnom 6. st. pr. Kr. Točan položaj ove kolonije nije poznat. Nije poznat ni položaj kolonija koje spominju antička vrela, Anhiale i Herakleja. Tek s političkim djelovanjem moćnog Sirakužanina Dionizija Starijeg, koji je svoje interese usmjerio na Jadran i postavio svoje vojne posade u Adriji, Numani i Ankonu, uslijedilo je i osnivanje kolonija na Visu i Hvaru, početkom 4. st. pr. Kr., odn. kako to saznajemo po povjesničaru Diodoru Sikulskom, Dionizije je pomogao Paranima osnovati Far (Pharos) na mjestu današnjega Staroga Grada na Hvaru godine 385./384. pr. Kr. Gradovi Issa i Far prva su urbana gradska središta i ishodište svekolike grčke uljudbe u Hrvatskoj. Njihovim osnivanjem grčka civilizacija temeljito mijenja sliku Ilirika gdje se javlja novac kao platežno sredstvo, pismenost u agrafskoj sredini, umjetnička dostignuća, te urbanizam i druga civilizacijska dostignuća koja su podigla kvalitetu življenja u autohtonom ilirskom okružju. Od samog početka Issa, kao najznačajnija grčka kolonija na Jadranu, svestrano je razvijala i produbljivala trgovačke veze s lokalnim ilirskim stanovništvom. Svoju političku i gospodarsku aktivnost posebice usredotočuje na središnji dio Jadrana, što se ogleda u osnivanju isejskih potkolonija. Najprije osniva koloniju nepoznata imena na brežuljku Koludrt u Lumbardi na Korčuli, u prvoj polovini 3. st. pr. Kr., o čemu svjedoči znamenita lumbardska psefizma. Nakon toga osniva Tragurij Tragurion, današnji Trogirza koji Strabon kaže da je bio isejsko naselje, i Epetij (Epetion, današnji Stobreč), krajem 3. st. pr. Kr. Obje kolonije i Issa i Far omeđene su snažnim zidinama izgrađenim od velikih kamenih blokova. Građeni su u tehnici emplekton: vanjsko i unutarnje lice sagrađeno je od masivnih kamenih blokova, dok ispunu među njima čini manje nepravilno lomljeno kamenje. Prostor unutar gradova bio je raščlanjen s pravcima gradskih ulica koje su se sjekle pod pravim kutom, što upućuje na zaključak da je naselje sagrađeno prema hipodamskim urbanističkim načelima. Nekropole su se nalazile izvan grada. Kao otočki grad Issa je imala dobru luku, također izgrađenu od velikih kamenih blokova spajanih bez ikakvog veziva. Kameni blokovi danas se nalaze pod morem, a sačuvani su u južnom dijelu grada i uokolo poluotoka Prirova. O luci Fara za sada nema nikakvih saznanja. Za razliku od Isse koja je smještena na padini brijega, Far je sagrađen u ravničarskom dijelu, pa je imao nešto drukčiju urbanističku shemu. Glavni trg - agora bila je na sjecištu glavnih ulica središtu grada, za razliku od Isse gdje je ona, shodno logici terena bila smještena u priobalnom dijelu. 2. Uže područje radaTemeljito će se obraditi svi arhitektonski ostatci unutar pojedinih gradova i emporija (Isa, Far, Tragurij, Epetij, Resnik, Ošanići i dr.), pokušat će se ustanoviti različite građevne faze i mijene kroz koje je pojedini objekt prolazio tijekom življenja grada. Utvrditi namjenu svakog objekta i komparirati ga sa sličnima na prostoru egejsko – jonsko –jadranskog bazena. Sagledati koji su materijali i koje su tehnike korištene pri gradnji pojedinih dijelova objekata (podovi, zidovi, krovišta, ulazni prostori i dr.). Zatim koje su arhitektonske forme i stilovi korišteni, proporcije, dekoracije pojedinih dijelova građevina, U zemljopisnom smislu, razmatrati će se prostor koji pokriva današnja hrvatska obala s pripadajućim zaleđem, a koje doseže i u hercegovačku unutrašnjost.
Cilj je da se objedine sva dosadašnja konzervatorska i arheološka istraživanja kako bi se moglo što cjelovitije sagledati dosege grčke prisutnosti na Jadranskoj obali, te ih komparirati s drugima na Sredozemlju. Dva najvažnija grčka grada na našoj obali, Isa i Far, građeni su prema Hipoamskoj urbanističkoj shemi, gdje se geometrijska pravilnost prilagođava konfiguraciji terena (Isa), ali zadržavajući ortogonalnost ulica. Budući da se ortogonalnim sustavom gradskih ulica dobijaju i pravilno omeđene gradske četvrti, pokušati izdvojiti, na temelju arheoloških istraživanja i usporedbom sa sličnim urbanim rješenjima, gdje su se nalazile zone za izgradnju javnih i stambenih objekata, te zone gdje su se nalazile obrtničke četvrti, nekropole i dr. Na temelju tih podataka pokušati ustanoviti ne samo izgled grada, već i pretpostaviti njegov broj stanovnika, te napučenost pripadnog teritorija. 4. Metodološki postupci U radu će posebna pažnja biti posvećena urbanitetu i arhitektonskoj analizi postojećeg stanja pojedinih građevnih slojeva s osvrtom na slične sklopove u Dalmaciji, južnoj Italiji, Albaniji i Grčkoj. Koristit će se interdisciplinarni pristup utemeljen na rezultatima arheoloških istraživanja, povijesnim izvorima, građevnim tehnikama, petrografskim analizama, geološkim, zemljopisnim i drugim studijama koje će biti od pomoći u rasvjetljavanju grčke arhitekture na našoj obali. Prilikom izrade rada koristiti će se dostupna literatura objavljena u domaćim i inozemnim časopisima i knjigama tematski vezana uz razmatranu temu. Dosadašnji rezultati će se komparativnom metodom uz analizu materijalne građe provjeriti i uz temeljitu reviziju detalja i cjelina, opisati.
Split, 1. listopada 2009. Potpis mentora Potpis kandidata Dr. sc. Nenad Cambi, akademik mr. sc. Boris Čargo Dr. sc. Aleksandar Durman, red. prof. Dr. sc. Zdravka Hincak, doc. Dr. sc. Tihomila Težak-Gregl, red. prof.
VIJEĆU POSLIJEDIPLOMSKIH STUDIJA Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Ivana Lučića 3, 10000 Zagreb
Od 1. listopada 2008. godine zaposlena je u Institutu za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu kao znanstvena novakinja na projektu Kulturna animalistika – književni, folkloristički, etnološki i kulturnoantropološki prinosi, voditeljice dr. sc. Antonije Zaradije Kiš. Kandidatkinja je predala sinopsis doktorskoga rada „Životinjski ritualni ukopi i idoloplastika u prapovijesti kontinentalne Hrvatske“. Istaknula je da do sada u Hrvatskoj nisu provođene studije posvećene ulozi životinja u duhovnim i društveno-gospodarskim sustavima prapovijesnih populacija. Stoga se pokazuje potreba za istraživanjem u kojem bi se kroz karakteristike pogrebnog ritusa i predmete materijalne kulture s prikazima životinja razmotrili pojedini aspekti odnosa čovjeka i životinja u prapovijesti. S ciljem sagledavanja uloge životinja u duhovnim i religijskim praksama pojedinih prapovijesnih populacija na području kontinentalne Hrvatske, kandidatkinja bi sintetizirala postojeća saznanja i pružila cjelovit uvid o ukopima životinja, nalazima životinjskih ostataka položenih kao prilog pokojniku, te prikazima životinja na predmetima materijalne kulture u prapovijesnim razdobljima od neolitika do željeznog doba. Kako bi se postigli postavljeni ciljevi istraživanje će se provesti na arheološkoj i zooarheološkoj građi, a u interpretaciji će se razmotriti i drugi antropološki izvori. Budući da u Hrvatskoj do danas ne postoji takav cjelovit prikaz, kandidatkinja pravilno zaključuje, da bi njezin rad mogao poslužiti kao polazište za svaku daljnju komparaciju i znanstvenu obradu. Predložena tema u potpunosti je opravdana zbog navedenog znanstvenog doprinosa, a Filozofski fakultet ovlašten je za područje kome tema pripada (arheologija). Predloženi mentor dr. sc. Aleksandar Durman, redoviti profesor na Odsjeku za arheologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, odgovarajući je stručnjak za mentora predloženog doktorskoga rada.
Imajuću u vidu navedeno povjerenstvo utvrđuje:
Stoga predlažemo da se Maji Pasarić odobri izrada predloženog doktorskoga rada pod vodstvom mentora prof. dr. sc. Aleksandra Durmana. Odsjek za arheologiju prihvatio je ovo izvješće. U Zagrebu, 13. siječnja 2010. godine. Stručno povjerenstvo:
Dr. sc. Tihomila Težak-Gregl, red. prof. Maja Pasarić Fakultetsko vijeće Nova Ves 75 Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu 10000 Zagreb Ivana Lučića 3 10000 Zagreb SINOPSIS doktorskoga RADA Životinjski ritualni ukopi i idoloplastika u prapovijesti kontinentalne Hrvatske Znanstveno područje: humanističke znanosti Polje: arheologija Grana: prapovijesna arheologija Teorijska podloga Pokapanje životinja, odnosno pojedinih njihovih dijelova poznato je još od paleolitika. Najveći broj životinjskih ukopa s naših prostora potječe iz razdoblja eneolitika, a najpoznatiji su oni s nalazišta Vučedol. Na Vučedolu je pronađen veći broj samostalno pokopanih životinja kod kojih je prepoznat ritualni karakter pogrebnog čina, a također se spominju i kosturi pojedinih životinja položeni kao grobni prilozi uz čovjeka (M. Jurišić, R. R. Schmidt). Takve i slične manifestacije u pogrebnom ritusu prisutne su i u drugim prapovijesnim razdobljima (J. Šimić, R. Drechsler-Bižić, M. Šimek). Osim osteoloških životinjskih ostataka među arheološkom građom nalazimo i predmete materijalne kulture obilježene zoomorfnom ikonografijom i ornamentikom te samostalnu životinjsku figuralnu plastiku. Njima se pokušalo razjasniti podrijetlo, definirati funkcija, te razmotriti mogućnost njihovog ritualnog, simboličkog i magijskog značenja (A. Durman, T. Težak-Gregl, M. Miličević, N. Majnarić-Pandžić i dr.). Životinjskim ukopima na našim prostorima do sada je posvećeno malo pozornosti. Noviji nalazi koji bi upotpunili sliku o njihovoj rasprostranjenosti na području Hrvatske najčešće se spominju u oblicima kraćih izvještaja bez širih interpretacijskih okvira. U svijetu je ovoj temi kao i širem spektru odnosa čovjeka i životinja posvećen veći broj radova (I. Hodder, A. Pollex, N. Russell, K. Ryan, P. J. Crabtree i drugi). Činjenica da do sada u Hrvatskoj nisu provođene studije posvećene ulozi životinja u duhovnim i društveno-gospodarskim sistemima prapovijesnih populacija potaknula me na istraživanje koje bi kroz karakteristike pogrebnog ritusa i predmete materijalne kulture s prikazima životinja sagledalo pojedine aspekte odnosa čovjeka i životinja u prapovijesti. Uže područje rada Rad će se usmjeriti na područje kontinentalne Hrvatske, tj. prostor između Save, Drave i Dunava, a pozornost će se obratiti i na prijelazno područje između dva kulturološka kruga, panonskog i mediteranskog, u koje ulazi prostor Like, Banovine i Korduna. Istraživanje će obuhvatiti prapovijesna razdoblja u rasponu od neolitika do kasnog željeznog doba. Pružit će se pregled životinjskih ukopa na području kontinentalne Hrvatske koji će ubrojiti ukope od ranije poznate u literaturi kao i one otkrivene recentnijim istraživanjima. Pozornost će se usmjeriti i na slučajeve kada su pored ljudskih osteoloških ostataka pronađeni i životinjski kosturi ili njihovi pojedini dijelovi, a od interesa će biti i dostupni podaci o općenitoj zastupljenosti različitih vrsta životinja u slojevima na analiziranim nalazištima. Rad će uključiti i saznanja o nalazima materijalne kulture s prikazima životinja koji se javljaju na razmatranim nalazištima ili se ističu kao prepoznatljivo obilježje pojedine prapovijesne kulture. Ciljevi i problemi istraživanja Većina arheoloških i arheozooloških studija u Hrvatskoj i svijetu uglavnom je usmjerena prema biološkim i ekološkim aspektima suodnosa čovjeka i životinja, a manje prema tumačenju društvenih odnosa, povijesti kulture te simboličkim interpretacijama. Ovaj rad će krenuti od pretpostavke da su se, osim kao hrana, sirovina i pomoć u radu, životinje koristile kao oznake kulturnih atributa poput ekonomskih institucija, društvene pripadnosti ili ideologije. Cilj je kroz karakteristike pogrebnog ritusa i predmete materijalne kulture s prikazima životinja pokušati sagledati ulogu životinja u duhovnim i religijskim praksama pojedinih prapovijesnih populacija kao i njihovim gospodarskim i društvenim sistemima. Metodologija Kako bi se omogućila interpretacija ukopa životinja u radu će se koristiti informacije koje o životinjama mogu pružiti arheozoološke analize. Podaci o vrsti, spolu, dobi, načinu smrti životinje, položaju njena tijela, te eventualnim patološkim promjenama važni su za razumijevanje konteksta nalaza. U slučajevima kada se životinja ili pojedini njeni dijelovi pronalaze uz čovjeka značajne će biti i informacije o spolu i dobi osobe kao i drugi antropološki parametri koji mogu pridonijeti interpretaciji pogrebnog ritusa. Važno će biti razmotriti arheološke, odnosno kulturne kontekste pojedina nalaza. Prikazat će se slični primjeri s europskog kontinenta te pobliže promotriti analogije iz nama susjednih područja. U radu će se analizirati i različiti prikazi životinja s nalazišta na kojima je evidentiran ukop životinje ili su one na drugačiji način zastupljene u pogrebnom ritualu te u slučaju kada prikazi životinja čine jednu od prepoznatljivih karakteristika pojedine prapovijesne kulture. Pokušat će se uvidjeti mogu li prikazi životinja u umjetničkom izričaju pružiti dodatne informacije o njihovim ulogama i značaju u gospodarskom, društvenom i duhovnom životu prapovijesnih populacija. Za potrebe ovoga rada, osim arheološke i arheozoološke domaće i svjetske literature proučit će se i kulturnoantropološki, etnološki i kulturnoanimalistički radovi kao i oni posvećeni prapovijesnoj umjetnosti te povijesti religija. Očekivani znanstveni i praktični doprinos Prisutnost životinja u pogrebnom ritusu jednako kao i prikazi životinja u umjetničkom izrazu pojedinih populacija mogu dati različite informacije o duhovnom životu pojedinih populacija te pružiti odraz njihovog društveno-gospodarskog uređenja. Ovaj rad pružit će uvid u pojedine aspekte odnosa čovjeka i životinja u prapovijesti, a s obzirom na malobrojna istraživanja posvećena ovoj tematici poslužit će i kao polazište za buduće interpretacije i analize. U Zagrebu, 4. lipnja 2009. godine Mentor: Kandidat: Prof. dr. Aleksandar Durman Mr. sc. Maja Pasarić Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu Odsjek za povijest umjetnosti Zagreb, 11. siječnja 210. Predmet: Mr. sc. Tatjana Mićević - Đurić Izvješće stručnoga povjerenstva za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskoga studija Imenovani u povjerenstvo koje će utvrditi ispunjava li kandidatkinja mr. sc. Tatjana Mićević – Đurić uvjete za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskoga studija i može li joj se odobriti tema pod naslovom «Bizantska figuralna umjetnost od Budve do Kvarnera» izvještavamo slijedeće: Pregledom dokumentacije priložene uz prijavu utvrdili smo da: 1. Kandidatkinja ima akademski stupanj magistra povijesti umjetnosti znanstvenog polja povijesti umjetnosti što iskazuje Diplomom 2119 FF 15529. 2. Kandidatkinja ima objavljenih nekoliko stručnih radova i dva znanstvena, od kojih je jedan objavljen u časopisu «Peristil» - Zagreb, koji ima međunarodnu recenziju. Taj rad s naslovom : «Prilog poznavanju ikona iz zbirke bratovštine Svih svetih u Korčuli» ( 26 str. ) sadržajem neposredno odgovara tematici disertacije 3. Kandidatkinja je od 2008. godine surađivala na znanstveno-istraživačkom projektu «Umjetnička baština jadranske Hrvatske od 11. do 16. stoljeća» (voditelj prof. dr. Igor Fisković) pri Filozofskom fakultetu u Zagrebu, pa ima više od jedne propisane godine istraživačkoga rada a i nastavnoga na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru. Prema tome mr. sc. Tatjana Mičević-Đurić potpuno ispunjava sve uvjete članka 51. stav. 1. Zakona o visokim učilištima. Uz navedeno iz biografije kandidatkinje, rođene u Krku 1963. godine, prate se podatci o osnovnom i srednjem obrazovanju stečenom u Mostaru, pohađanju Filozofskog fakulteta u Beogradu, studij povijesti umjetnosti, do 1986., te poslijediplomskoga studija Filozofskog fakulteta u Zagrebu, sa uspješno obranjenim magistarskim radom s naslovom «Kretsko-venecijanske ikone Dubrovnika» 2008. godine pod mentorstvom docenta dr.sc. Predraga Markovića. U međuvremenu je profesionalno iskustvo stjecala kao nastavnik srednjih škola u Mostaru 1985. – 1991. godine, a od 1987. paralelno bila uključena u regionalnu službu zaštite spomenika kulture, povremeno kao voditelj istraživanja starijih slojeva graditeljstva. Od godine 1992. bila je stručni suradnik, a od 1994. i šef sektora za zaštitu graditeljskog naslijeđa, te koautor više elaborata i publikacija o njegovu stradanju u ratnim sukobima. Na sličnim zadatcima 1996.-1999. obavljala je dužnost pomoćnika za poslove kulturno-povijesnog nasljeđa u uredu UNESCO-a za Bosnu i Hercegovinu, posebno radeći na inventarizaciji kulturnih dobara, tako da je stekla raznorodna iskustva posredstvom kojih se postupno usmjeravala na istraživački rad. To je ostvarila uključivanjem u svojstvu vanjskog suradnika na znanstveno-istraživačkim projektima pri Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu, ujedno očekujući trajno zaposlenje na visoko-školskim ustanovama u gradu stalnog boravka. Od 2000. do 2004. bila je vanjski suradnik Odjela za likovne umjetnosti Nastavničkog fakulteta Univerziteta «Džemal Bijedić» kao predavač, potom imenovana za asistenta s obvezama u nastavi iz osnovnih predmeta studija, što i danas obavlja. Od 2008. godine angažirana je kao vanjski suradnik na Odsjeku po povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru po programu istovjetnom onome sa zagrebačkog Filozofskog fakulteta. Na njemu je obranila svoj magistarski rad, te sada nastavlja sudjelovanje u istraživačkim projektima prof. dr. Igora Fiskovića i s toga područja počevši objavljivanje građe staroga slikarstva prijavljuje svoj doktorski rad.
Uže područje rada obuhvatit će djela figuralne umjetnosti, posebice slikarstva, u kojima se prepoznaju osobine bizantskog likovnog izričaja, pa im je nužno prepoznati podrijetlo kao i odrediti datacije nastajanja. Najavljeni se naglasak stavlja na razlikovanje importiranih djela i domaćih ostvarenja koje su asimilirale bizantski stilski izraz, što je i glavni problem klasifikacije raznih a brojnih djela u obalnoj baštini Hrvatske pa i današnjeg njezine obrade ili znanstvenog spoznavanja. Jedan je od ključnih ciljeva proučiti zidno slikarstvo, ikone i minijature u usporedbi s drugim umjetničkim vrstama, te s njihovom analizom doći do cjelovitijih zaključaka o nasljeđu iz razdoblja od 10. do 17. stoljeća. Uvodne spoznaje i predložene metode, kao i ocjena dosadašnjeg doprinosa mr. sc. Tatjane Mićević – Đurić rada pružaju jamstvo uspješnosti u rješavanju niza aktualnih pitanja o našoj nacionalnoj baštini, putovima importa i izvorima utjecaja u slikarstvu navedenog razdoblja. Nastavnici Odsjeka za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta kompetentni su za područje kojem tema pripada. Na temelju gore iznesenoga ovo povjerenstvo smatra da se zahtjev mr. sc. Tatjane Mićević Đurić za pristup izradi i obrani disertacije izvan doktorskoga studija na našem fakultetu može odobriti i predlaže da se postupak nastavi s pozitivnim rješenjem. Prof. dr. Igor Fisković……………………. Prof. dr. Sanja Cvetnić …………………… Doc. Dr. Ana Munk……………………….. Tatjana Mićević – Đurić Fakultetsko vijeće M. Tita 159 Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Mostar Ivana Lučića 3 Bosna i Hercegovina 10000 Zagreb SINOPSIS doktorskoga RADA BIZANTSKA FIGURALNA UMJETNOST OD BUDVE DO KVARNERA Znanstveno područje: humanističke znanosti Polje: povijest umjetnosti Grana: Povijest i teorija likovnih umjetnosti, arhitekture, urbanizma i vizualnih komunikacija Teorijska podloga Istraživanje djela figuralne umjetnosti, u prvom redu slikarstva sa značajkama bizantskog stila na prostoru koji se proteže od Kvarnera do Budve uglavnom će se zasnivati na propitivanju importa gotovih umjetina ili rada umjetnika odgojenih u istočnomediteranskim centrima, te njihovoj aktivnoj ili pasivnoj asimilaciji u domaćoj sredini našega primorja. U tu svrhu će se koristiti opći prikazi razvoja bizantske umjetnosti (V. N. Lazarev, A. Grabar, D. Talbot Rice, S. Runcinman), kao dosadašnja istraživanja srednjovjekovne srpske umjetnosti, koja je bila odraz sveukupnih zbivanja u bizantskoj kulturnoj sferi (V. Petković, S. Radojčić, V. J. Đurić). Također, bit će potrebno zadržati se i na povijesnim pregledima Bizantskog carstva (V. Ostrogorski), a posebice rečenog prostora u razdoblju od dolaska Slavena kroz čitavo razdoblje srednjeg vijeka (B. Mimica, V. Foretić). Neizostavnu osnovu za ovo istraživanje bit će i objavljena arhivska građa iz primorskih arhiva (J. Tadić, R. Samarđić i dr.). Uz to bit će neophodno proučiti i opće preglede zapadnoeuropskih umjetničkih stilova, romanike i gotike, budući da je rečeni prostor tijekom srednjovjekovlja bio konstantno izložen njihovim umjetničkim pravcima i strujama su kao likovni izraz zapadnog kršćanstva bolje odgovarali domaćoj publici. Nažalost, ne postoje cjeloviti pregledi ostvarenja bizantske umjetnosti na istočnoj obali Jadrana, pa će se tijekom istraživanja naša saznanja oslanjati na dosad, prilično fragmentarno i sporadično pisane tekstove u kojima se dodiruje ova problematika, radove većine značajnih hrvatskih povjesničara umjetnosti starije i srednje generacije (Lj. Karaman, C. Fisković, G. Gamulin, I. Petriccoli, I. Fisković).
Uže područje rada obuhvatit će istraživanje djela figuralne umjetnosti u kojima se prepoznaju osobine bizantskog umjetničkog izričaja, a koja su na rečeni prostor stigla kao import ili su ostvarenja umjetnika odgojenih u istočnomediteranskim centrima. Također, istražit će se i stvaralaštvo domaćih radionica koje su u većoj ili manjoj mjeri asimilirale bizantski stilski izraz. Istraživanje će se baviti u prvom redu slikarskim djelima - ostvarenjima zidnog slikarstva, ikonama i minijaturama, ali će obuhvatiti i ostale pojave figuracije bizantskih svojstava, kao što su reljefi, radovi zlatarskog obrta, umjetničkog veza i dr. Izvršit će se ikonografske i formalne analize tih spomenika, kako bi se uz eventualne povijesno dokumentirane činjenice odredile osobitosti svakog od njih. Unaprijed se može reći da je riječ o nehomogenom materijalu, djelima koja su nastajala u širokom vremenskom rasponu (10. – 17./18. st.) odražavajući sve mijene koje su zahvaćale rečeni prostor, tako da s idejnih i estetskih aspekata pokazuje veliku raznolikost. Radovi su to koji prikazuju široki raspon „bizantskog“ u formalno-stilskom i ikonografskom smislu, od ostvarenja izrazito bizantskog govora i duha do onih u kojima prepoznajemo različite stupnjeve i načine miješanja bizantske umjetničke tradicije s umjetničkim iskustvima i težnjama Zapada. Prema tomu, nakon ispitivanja svakog pojedinog djela bizantskih ili bizantinizirajućih svojstava, istraživanje će se usmjeriti ka definiranju količine i kakvoće pritjecanja umjetničkih utjecaja iz istočnomediteranskih centara na rečene prostore, kao i na načine i putove njihova širenja. Ciljevi istraživanja Glavni cilj rada je istražiti postojeća ostvarenja figuralne umjetnosti prepoznatljivih bizantskih i bizantinizirajućih svojstava na primorju od Budve do Kvarnera radi stjecanja točne predodžbe o opsegu i karakteru ove vrste spomeničke građe na tom prostoru. Nakon uvida u opseg i karakter rečene građe, cilj je interpretirati ju u odnosu na pojedine pojave u bizantskoj umjetnosti, kao i na mnoge oblike bizantinizama koji su se javljali u Italiji i diljem istočnomediteranskoga prostora. To će dovesti do definiranja njihovoga mjesta u okvirima srednjovjekovne umjetnosti na obalnim dijelovima današnje južne Hrvatske i Crne Gore. Također, vrlo važan cilj ovog istraživanja bit će pokušaj određivanja pravaca i putova širenja bizantske umjetnosti i njezinih utjecaja, odnosno prepoznavanja umjetničkih i trgovačkih središta iz kojih je u naše krajeve stizao bizantski utjecaj u vidu importa gotovih likovnih ostvarenja ili angažiranja stranih majstora formiranih u umjetničkim radionicama istočnog Mediterana. U tom svjetlu važna je razmjena dobara ili opći dodiri s južnom Italijom, posebice s Venecijom, odakle su stalno tekli utjecaji ili su nabavljana gotova djela svih vrsta umjetnosti. Vjerujemo da će biti moguće utvrditi koji su bili dominantni načini i putovi širenja utjecaja bizantske umjetnosti na prostore istočne obale Jadrana. Osobito će biti interesantno utvrditi odnos jačine utjecaja koji su u primorje dolazili preko mora, iz zemalja zapadnog kršćanstva, te onih koji su tu mogli stići iz zaleđa, prostora obilježenog uglavnom pravoslavnom kulturom. Metodološki postupci Istraživanje će se temeljiti na terenskom radu, snimanju, te ikonografskoj i stilskoj analizi dostupnog spomeničkog materijala, te na međusobnom kompariranju pronađenog materijala, kao i njegovom kompariranju s objavljenim i kompetentno datiranim i atribuiranim djelima. Od velikog značaja bi moglo biti i proučavanje arhivske građe, tamo gdje ona postoji i gdje je dostupna, posebice s obzirom na djelovanje grčkih majstora na našim prostorima, te mogućnosti njihovog udjela u formiranju domaćeg likovnog stvaralaštva. Očekivani znanstveni i / ili praktični doprinos Rezultat ovog istraživanja bit će objedinjen pregled bizantske i bizantinizirajuće figuralne umjetnosti na prostoru od Budve do Kvarnera. Time će se dobiti potpuniji uvid u cjelinu srednjovjekovne umjetnosti prisutne na ovom prostoru. Takav pregled će dati komparativno i kronološko sagledavanje istraženih spomenika u odnosu na cjelinu bizantske, ali i zapadne srednjovjekovne umjetnosti rečenog prostora. Uslijed tijesne povezanosti domaćeg umjetničkog djelovanja tijekom čitavog srednjeg vijeka s bizantskom tradicijom, ali i bizantinizirajućim pojavama u umjetnosti susjedne Italije dobit će se daljne potvrde o postojanju stalnih veza između istočne i zapadne umjetnosti, zaključci o jačini međusobnih utjecaja umjetnosti Istoka i Zapada jedne na drugu, kao i o načinima na koji se oni pojavljuju i putovima kojima se šire. 31. ožujka 2009. godine Mentor: Kandidat: prof. dr. Igor Fisković Tatjana Mićević - Đurić
Poštovani Prof. dr. Damir Boras, dekan Vijeće Filozofskoga fakulteta Ovdje 27. prosinca 2009. Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu na sjednici održanoj 7. srpnja 2009. imenovalo nas je u povjerenstvo koje treba napisati izvješće o tome zadovoljava li mr. sc. Irfan Hošić uvjete propisane člankom 51. stavkom 1. Zakona o visokim učilištima za pristupanje izradbi i obrani disertacije izvan doktorskoga studija, odnosno mogućnosti prihvata teme disertacije pod naslovom „Slikar Vojo Dimitrijević“, a da se za mentora predloži dr. sc. Zvonko Maković, red. prof. Na temelju uvida u priloženu dokumentaciju i nacrt teme podnosimo vijeću skupno IZVJEŠĆE
Upisao je i završio poslijediplomski studij na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskoag fakulteta u Zagrebu i 2008. obranio magistarsku radnju „Slikar Edin Numankadić“ (mentor dr. sc. Zvonko Maković). Irfan Hošić živi u Bihaću gdje radi kao viši asistent na Tehničkom fakultetu na predmetima Historija umjetnosti i Historija tekstila i mode 20. vijeka. Suradnik je u nekoliko časopisa koji izlaze u Bosni i Hercegovini, a zamjenik urednika časopisa za suvremene vizualne umjetnosti, likovnu kritiku i teoriju „Vizura“ iz Sarajeva. Objavio je petnaestak stručnih i znanstvenih radova, dvije recenzije knjiga i dva prijevoda stručnih tesktova s njemačkoga jezika. Koncipirao je i realizirao vrlo dobru izložbu „Šta je to apstrakcija? Umjetnost u BiH pedesetih i šezdesetih“ u Gradskoj galeriji Bihać 2007. koju je pratio opsežan, vrlo dobro uređen katalog s uvodnim tekstom koji predstavlja prvi sintezni pregled jednoga važnog segmenta bosanskohercegovačke suvremene umjetnosti . U popisu objavljenih radova mr.sc. Irfan Hošić naveo je nekoliko njih koji odaju njegovu punu stručnu i znanstvenu zrelost, a osobito bismo istaknuli slijedeće:
Od izdvojenih radova, međutim, samo je rad Slikar Edin Numankadić i zvuk. Muzika, br. 2. Sarajevo, 2007, str. 44-52. recenziran kao izvorni znanstveni rad i objavljen u relevantome časopisu (UDK/UDC: 347.782), a čime bi pristupnik, uz akademski stupanj magistra znanosi koji je stekao na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, zadovoljio potrebne uvjete članka 51. stavka 1. Zakona o visokim učilištima. Prema tome, možemo konstatirati kako mr. sc. Irfan Hošić zadovoljava sve uvjete propisane Zakonom o visokim učilištima. S obzirom na postavljene zadatke i njihovu metodološku razradu u nacrtu teme doktorskoga rada, smatramo da će mr. sc. Irfan Hošić uspješno obaviti postavljeni zadatak, a na temelju prethodno iznesenih uvjeta predlažemo Fakultetskom vijeću, ovlaštenom za područje humanističkih znanosti, polje povijest umjetnosti, da mr. sc. Irfanu Hošiću odobri izradu doktorskoga rada iz povijesti umjetnosti pod naslovom ”Slikar Vojo Dimitrijević ”, te da za mentora imenuje prof. dr. sc. Zvonka Makovića. Izvješće je usvojeno na sjednici vijeća Odsjeka, 14. siječnja 2010. godine Povjerenstvo: dr. sc. Zvonko Maković, red. prof. predsjednik povjerenstva dr. sc. Frano Dulibić, doc. član povjerenstva dr.sc. Jasna Galjer, izv. prof član povjerenstva mr. sc. Irfan Hošić Fakultetsko vijeće Mehmeda Kurtćehajića bb Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u BiH – 77000, Bihać Zagrebu Ivana Lučića 3 10000 Zagreb SINOPSIS DOKTORSKOGA RADA Slikar Vojo Dimitrijević Znanstveno područje: humanističke znanosti Polje: povijest umjetnosti Grana: povijest i teorija likovnih umjetnosti, arhitekture, urbanizma i vizualnih komunikacija
Razlog i motivacija istraživanja cjelokupnog stvaralaštva Voje Dimitrijevića temelji se na važnom umjetničkome i društevnom značenju njegovog djela, ali i na potrebi za sintezom i kontekstualizacijom. Sustavna analiza i katalogizacija Dimitrijevićeva opusa bila bi važan oslonac u daljem istraživanju sličnih i srodnih poglavlja novije bosanskohercegovačke povijesti umjetnosti. Uže područje rada Zbog stilske raznolikosti Dimitrijevićevog slikarskog opusa bit će od koristi klasificirati radove na stilske cjeline smještajući ih u bosanskohercegovački povijesnoumjetnički, ali i širi kontekst. Od osobitog će značenja biti spoznaje o razlozima Dimitrijevićeva napuštanja socijalno angažirane umjetnosti, transformacija tijekom šezdesetih godina i definiranje zrelog stila tijekom sedamdesetih godina. Također, potrebno je u svemu tome valorizirati i udio njegova sina Brace Dimitrijevića kao ključnog poticatelja stilskih mijena starijeg Voje Dimitrijevića u njegovu kasnom razdoblju. Nije slučajno da se slikarska emancipacija Voje Dimitrijevića tijekom sedamdesetih godina vremenski podudara sa konceptualnim nastupima i širokoj afirmaciji njegova sina Brace Dimitrijevića. Sve navedeno trebalo bi determinirati mjesto Voje Dimitrijevića u kontekstu bosanskohercegovačke umjetnosti 20. stoljeća. Ciljevi istraživanja S vremenskom distancom od gotovo tri desetljeća nakon smrti Voje Dimitrijevića primarni cilj ovog istraživanja je prikupljanje relevantne građe, njena formalno-stilska analiza te zaključna komparativna sinteza. Katalogizacijom značajnijih djela njegovog intrigantnog i šarolikog opusa postigao bi se sustavan okvir za uspješno smještanje umjetnikovog opusa u bosanskohercegovački kontekst. Ovom metodom uspostavila bi se povoljna konstrukcija za evidentiranje i kontekstualiziranje konkretnih događaja koji su bili važni za umjetnički razvoj slikara Voje Dimitrijevića. Metodološki postupci Primarni istraživački oslonac slikarskog opusa Voje Dimitrijevića bit će neposredna analiza njegovih djela zbrinutih u privatnim i javnim zbirkama. Kako je umjetnik i njegov rad bio predmetom mnogih stručnih rasprava, bitan oslonac u istraživanju sačinjavat će tekstovi objavljeni u knjigama, stručnim časopisima, izložbenim katalozima i dr. Ne manje važan oslonac u prikupljanju dostupne građe i informacija činit će izjave umjetnikove obitelji, izjave kolega, prijatelja i suradnika. Posebna pažnja bit će usmjerena prikupljanju releventnih informacija od Vojinog sina i danas poznatog konceptualnog umjetnika Brace Dimitrijevića. Očekivani znanstveni i praktični doprinos Svi navedeni rezultati istraživanja Dimitrijevićeva slikarstva trebali bi pomoći u tumačenju bosanskoherecegovačke novije povijesti umjetnosti. Fokusiranjem na slikarski opus Voje Dimitrijevića, a kroz prizmu odnosa s mnogo poznatijim sinom čije je djelo i valorizirano, i uklopljeno u najširi krug novije umjetničke prakse, moglo bi doći do zanimljivih spoznaja o direktnom utjecaju sina na stilski razvoj oca. Time se može otvoriti konstruktivna rasprava, ali i pokrenuti nova pitanja. Nadalje, cjelokupno istraživanje djela Voje Dimitrijevića moglo bi rezultirati obimnom i referentnom publikacijom kao pomagalom u sagledavanju nekih stilskih, povijesnoumjetničkih, društvenih i političkih pitanja u bosanskohercegovačkom kontekstu. Datum: 9. veljače 2009. Potpis mentora Potpis voditelja doktorskoga studija Potpis kandidata ......................................... .................................................. ............................ (Dr.sc. Zvonko Maković, (Dr.sc. Dino Milinović, docent) (Mr.sc. Irfan Hošić) red. prof.) Dr. sc. Nikolina Maraković, viši asistent (Odsjek za povijest umjetnosti, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu), predsjednik povjerenstva Dr. sc. Vladimir Goss, red. prof. (Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci), član povjerenstva Dr. sc. Miljenko Jurković, red. prof. (Odsjek za povijest umjetnosti, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu), član povjerenstva
I. Lučića 3 10000 Zagreb
Temeljem uvida u priloženu dokumentaciju povjerenstvo podnosi naslovu IZVJEŠĆE Mr. sc. Vjekoslav Jukić rođen je 1978. godine u Osijeku. Osnovnu školu i opću gimnaziju završio je u Slatini, a 1996. godine upisao je filozofiju i povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Diplomirao je 2002. godine, a magistrirao 2009. godine na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu s radom pod naslovom „Srednjovjekovna umjetnička topografija istočnohrvatske ravnice (od 11. do početka 14. stoljeća)“ (mentor prof. dr. sc. V. Goss, Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci; komentor prof. dr. sc. Miljenko Jurković). Tijekom 2003. godine pristupnik je radio u Hoteljersko turističkoj školi u Zagrebu, držeći nastavu iz predmeta „Kulturno povijesna baština“. Tijekom 2003. i 2004. godine radio je u Muzeju za umjetnost i obrt kao kustos te sudjelovao u pripremi izložbe „Secesija u Hrvatskoj“. Od 2005. godine zaposlen je kao znanstveni novak na Filozofskom fakultetu u Rijeci na projektu „Romanika u međurječju Save i Drave i europska kultura“ (voditelj: prof. dr. sc. Vladimir Goss) te sudjeluje u nastavi na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Rijeci. Sudjelovao je u pripremi izložbe „Stotinu kamenčića izgubljenog raja“ koja je 2007. godine postavljena u Arheološkom muzeju u Zagrebu te je autor dijela kataloga izložbe. Osim toga, sudjelovao je u pripremi izložbe „Slavonija, Baranja i Srijem“ te je autor nekoliko kataloških jedinica. Mr. sc. Vjekoslav Jukić objavio je nekoliko znanstvenih radova – „Medieval Sites on the Danube Limes“ u „Histria antiqua“ 18, Pula, 2009; „Rural Romanesque and a Europe without Borders: the Case of St. Marks's Church in Vinica“, u „Hortus artium medievalium“ 14, Zagreb-Motovun, 2008 (s V. Gossom), „Medvedgrad-Ocsa-Spiš. Some Stylistic Considerations“ u „Starohrvatska prosvjeta“ 34, Split, 2007. (s V. Gossom). Svojem zahtjevu za pristupanje izradi i obrani disertacije izvan doktorskoga studija pristupnik mr. sc. Vjekoslav Jukić priložio je sljedeću dokumentaciju: 1. životopis, 2. popis objavljenih radova, 3. potvrdu o sudjelovanju na znanstvenom projektu, 4. presliku diplome o završenom dodiplomskom studiju filozofije i povijesti umjetnosti, 5. potvrdu o stečenom akademskom stupnju magistra znanosti iz područja humanističkih znanosti, polje povijest umjetnosti, grana povijest i teorija likovnih umjetnosti, arhitekture, urbanizma i vizualnih komunikacija, 6. sinopsis doktorskoga rada, 7. obrazac Sveučilišta u Zagrebu DR.SC.-01. Uvidom u priloženu dokumentaciju povjerenstvo je utvrdilo sljedeće relevantne činjenice:
Iz svega navedenog proizlazi da pristupnik zadovoljava uvjete članka 51. stavak 1. Zakona o visokim učilištima: ima akademski stupanj magistra znanosti unutar znanstvenoga polja povijesti umjetnosti te ima više od jedne godine istraživačkoga rada i objavljen znanstveni rad koji se dotiče teme disertacije. Predložena tema disertacije pod naslovom Figuralna plastika srednjovjekovne Slavonije do provale Tatara opravdana je jer je riječ o dosad nedovoljno istraženoj temi. Istraživanjem bi se prije svega nastojalo ukazati na važnost srednjovjekovnoga spomeničkog sloja koji prethodi gotičkome razdoblju, a koji je još uvijek nedovoljno poznat i nedostatno analitički obrađen. Obuhvatila bi se kamena skulptura slavonskoga prostora nastala u vremenskom rasponu od 11. do sredine 13. stoljeća, koja dosad nije bila sustavno obrađena, niti nam je poznat njezin cjeloviti korpus. Riječ je mahom o skulpturi i fragmentima skulpture koja je pohranjena u lokalnim muzejima, ali također o nizu do sada neistraženih spomenika koje je pristupnik dokumentirao prilikom svojih terenskih istraživanja. Cilj je istraživanja cjelovitiji uvid u umjetničku produkciju srednjovjekovne Slavonije, kontekstualizacija i valorizacija svih dokumentiranih i proučenih spomenika u okvirima istovremenog (srednjo)europskog stvaralaštva te konačno stvaranje potpunije slike o kulturnom i umjetničkom životu Slavonije prije provale Tatara. Povjerenstvo smatra da pristupnik ispunjava sve zakonom propisane uvjete za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskoga studija te da je iz sinopsisa razvidna znanstvena opravdanost predložene teme doktorskoga rada i da tema predložene disertacije pripada znanstvenom području, odnosno polju za koje je Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu ovlašten provoditi postupak stjecanja doktorata znanosti. Povjerenstvo prihvaća prijedlog da za mentora bude imenovan prof. dr. sc. Vladimir Goss (Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci), a za komentora prof. dr. sc. Miljenko Jurković. Na temelju svega iznesenog stručno povjerenstvo predlaže Fakultetskom vijeću da se mr. sc. Vjekoslavu Jukiću odobri pristup izradi disertacije izvan doktorskoga studija te prihvati naslov disertacije Figuralna plastika srednjovjekovne Slavonije do provale Tatara pod vodstvom mentora prof. dr. sc. Vladimira Gossa i komentora prof. dr. sc. Miljenka Jurkovića. U Zagrebu, 30. prosinca 2009.
Predsjednik povjerenstva Dr. sc. Vladimir Goss, red. prof. (Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci) Član povjerenstva Dr. sc. Miljenko Jurković, red. prof. Član povjerenstva
SINOPSIS doktorskoga RADA Figuralna plastika srednjovjekovne Slavonije do provale tatara Znanstveno područje: humanističke znanosti Polje: Povijest umjetnosti Grana: Povijest i teorija likovnih umjetnosti, arhitekture, urbanizma i vizualnih komunikacija 1. Teorijska podloga rada: Intenziviranje istraživanja srednjovjekovne umjetnosti na području kontinentalne Hrvatske te porast broja prepoznatih spomenika datiranih ili redatiranih u srednji vijek znatno je povećalo broj elemenata na temelju kojih možemo početi sustavno proučavanje figuralne skulpture u srednjovjekovnoj Slavoniji do 1242. Temelj rada čini izložba Stotinu kamenčića izgubljenog raja (održana 2007. godine u Arheološkom muzeju u Zagrebu), koja bi zahvaljujući katalogu izložbe bila baza za temeljito proučavanje spomenika, njihovog grupiranja, utjecaja, sličnosti, porijekla, itd. Takvim bi se pristupom u jednu cjelinu pokušalo zaokružiti postojeća saznanja proširena sa novootkrivenim spomenicima figuralne skulpture (Gornji Kneginec, Varaždin, Vinično i sl.), spomenicima in situ (Križovljan, Koška i sl.), te spomenicima koji nisu bili zahvaćeni izložbom (Sisak, Gora, Topusko, i sl). 2. Uže područje rada: Vremenski rad bi se usredotočio na figuralnu skulpturu od 11. do sredine 13. stoljeća, na području srednjovjekovne Slavonije, t.j., međuriječja Save i Drave, Baranje te srednjovjekovnih županija goričke i gorske. Tematski se radnja veže uz istraživanja na projektu MZOŠ-a 009-1300623- 0964) «Romanika u međuriječju Save i Drave i europska kultura» (nositelj: Prof. dr. sc. Vladimir P. Goss), te će se koristiti obilan materijal prikupljen u terenskom radu u kojem kao znastveni novak sudjelujem. Tema rada pažljivo je izabrana da nadopuni uvide stečene mojim magistarskim radom (Srednjovjekovna umjetnička topografija istočnohrvatske ravnice) i dosadašnjim terenskim radom projekta. 3. Ciljevi/problemi istraživanja: Cilj rada je stvaranje potpunije slike o figuralnim skulptorskim ostvarenjima u srednjovjekovnoj Slavoniji s željom da se taj materijal u srednjovjekovnoj Slavoniji u potpunosti obradi, uz što je moguće točnije određivanje lokalnih činbenika, utjecaja, slojeva koji im prethode (pretpovijest, antika, pretkršćanski sloj), te dodira s relevantnim područjima srednje i istočne Europe, a posebice Karpatskog bazena. Najveći problemi zamišljenog rada su fragmentarna očuvanost materijala, nepostojanje monumentalnih programa in situ te nepreciznost dosadašnjih datacija (koje je svakako potrebno popraviti i precizirati). 4. Metodološki postupci: Pažljivo i sustavno ću istražiti sve poznate domaće i strane izvore vezane uz spomenike, te ih stilski, sadržajno i tematski prikazati i obraditi. Pojedine spomenike ću povezati u veće cjeline, te pronaći sličan materijal izvan granica srednjovjekovne Slavonije, čime bi se pružila cjelovitija slika o skulptorskoj djelatnosti srednjovjekovne Slavonije u europskom kontekstu. U istraživanju i interpretiranju ću se služiti rezultatima terenskih istraživanja, te istraživanja povijesti umjetnosti srednjovjekovne Hrvatske (V. P. Goss, M. Jurković) i Europe (I. Takacs, B. Pomfyova), kulturne antropologije (V. Belaj, A. Pleterski), arheologije (J. Belaj, K. Filipec), lingvistike (R. Katičić) i ostalih relevantnih povijesnih znanosti. Svi podaci i analize bit će statistički i stilski obrađeni, te uredno kartirani uz pomoć trajnog sponzora projekta, Državne geodetske uprave.
Yüklə 5,98 Mb. Dostları ilə paylaş:
|