»čulni materijal od koga su opažaji napravljeni«, kako je to Bruner
rekao u članku koji sam pomenuo ranije. Um ne može da podari
oblik onome što oblika nema. To se pokazalo, na primer, u razvoju
takozvanih projektivnih tehnika u psihologiji. Moglo bi se očekivati
da amorfni materijal pruži posmatraču najveću slobodu da čulnom
materijalu nametne svoje shvatanje. Umesto toga, reagovanja na pot
puno bojenim dražima, iako je reagovanje na njih stečeno učenjem. Taj
je bogat izbor jasno izraženih ali dvosmislenih sklopova, kao što su
Roršahove mastiljave mrlje (Rorschach), da bi se um naterao da rea-
guje prepoznavanjem. Prepoznavanje pretpostavlja prisustvo nečega
što treba da se prepozna.
Tačno je da su opažanje i prepoznavanje nerazdvojno ispre
pleteni. Pa ipak, ako se smatra da je primarna organizacija draži
suviše elementarna da bi zaslužila mnogo pažnje, propustiće se važan
i zanimljiv prizor uzajamnog dejstva između strukture koju sugeriše
oblikovanje konfiguracije draži i komponenata koje u radnju unosi
znanje, očekivanje, želje i strahovanja posmatrača. U nekim sluča
jevima, veoma je mali takav uticaj posmatračevog stava. Izgled crve
nih i zelenih saobraćajnih svetlosnih znakova određen je gotovo pot
puno bojenim dražima, iako je reagovanje na njih stečeno učenjem. Taj
uticaj je najjači u halucinacijama pošto snažna potreba može i u
najoskudnijim objektivnim uslovima da nametne ono što posmatrač
uobražava. Kada izgladneli kopač zlata u Caplinovom filmu Potera
za zlatom vidi svog drugara kao ogromno ukusno pile, on ni od čega
objektivnog ne može da pođe, nego samo od aljkavog izgleda i tra
pavog hoda čoveka u debeloj krznenoj bundi.
Opažaj će smesta da se klasifikuje samo kada se steknu dva
uslova. Opažaj mora jasno da definiše predmet i mora dovoljno da
liči na lik u sećanju odgovarajuće kategorije. Kada su ti uslovi ispu
njeni, onda se »Ja vidim auto« potpuno poklapa sa »Ja to vidim
kao auto«. Često, međutim, ima dovoljno dvosmislenosti u draži da
bi se posmatraču omogućilo da u njoj pronađe drukčiji sklop oblika
u traganju za modelom koji će najbolje da odgovara u mnoštvu onih
što naviru iz skladišta sećanja. Pojmovi u pamćenju pomažu ovom
traganju time što nisu manje prilagodljivi nego opažaji. Pod pri
tiskom nužde da se otkrije pogodno izjednačenje (»Ovo je auto!«),
raznorazni vidovi takvog jednog pojma moraju da se pregledaju dok
se ne pojavi onaj pravi. U teškim slučajevima, um pribegava duho
vitim akrobacijama da bi te dve strukture prilagodio jednu drugoj.
Međutim, opažaji su dovoljno tvrdoglavi da bi modifikacije prepu
stili tek do oblasti dvosmislenosti koje oni sadrže. Psiholozi koji
proučavaju mehanizme »projekcije« nisu poklonili nužnu pažnju ovoj
činjenici. Oni su istraživali ono što se videlo i iz kojih se ličnih
razloga to videlo, ali malo govore o uslovima draži upotrebljenih
u tu svrhu. Iako su impulsi u takvim opažajnim radnjama veoma
subjektivni, oni su ipak vezani dubokim poštovanjem prema onome
što je dato očima, sa izuzetkom krajnje nenormalnog ponašanja.
Naučna otkrića često se zasnivaju na tome što neko pomoću
duhovitog prestrukturisanja datog stanja stvari pronađe dotad skri
veno slaganje činjenica. Tako je Kopernik uspeo da zamršena obr
tanja zvezda vidi kao vrlo jednostavna kretanja tih nebeskih tela
zamagljena podjednako jednostavnim kretanjem mesta na kome se
nalazi posmatrač. SI. 79 shematski pokazuje kako neujednačeno kre
78
tanje jedne planete napred i nazad može da se vidi kao kružno i
ujednačeno kada se pretpostavi da se obrće i mesto na kome se
nalazi posmatrač. Da bi prestrukturisao problemsku situaciju na ovaj
način, Kopernik je morao da se oslobodi onoga što mu je nametao
neposredno dati astronomski lik. Bila mu je takođe potrebna i znatna
vizuelna mašta, koja mu je omogućila da dođe na misao da model
mnogo drukčijeg izgleda može da se primeni na situaciju koju je
video, šaljivi primeri duhovito primenienih paradoksa nalaze se u
takozvanim »drudlima« (droodles) »crtarijama« američkog karikatu
riste Rodžera Prajsa (Roger Price). Oni kao dobar materijal za pro
učavanje mogu toplo da se preporuče svakome istraživaču vizuelnog
opažanja. Na si. 80 prikazana je jedna »crtarija«, koju je, nadam se
samostalno, načinila jedna moja studentkinja, i ispod koje se nalazi
sledeći potpis: »Maslina koja pada u čašu martinija ili krupni plan
devojke u mini kupaćim gaćicama«.
ZEMLJINA PUTANJA
Slika 79
Vili jam Džems (William James) upotrebljava izraz predopažanje
za slučajeve u kojima uskladišteni vizuelni pojmovi pomažu da se
prepoznaju nedovoljno izraženi opažaj ni sklopovi. Međutim, Džems
pokazuje tradicionalno nepoverenje nepotpomognutog opažanja kada
tvrdi da »samo stvari koje obično vidimo jesu one koje predopažamo,
a jedine stvari koje predopažamo jesu one koje su nam obeležene,
pa su nam ta obeležja utuvljena u mozak. Kada bismo izgubili tu
svoju zalihu obeležja, mi bismo se intelektualno izgubili u ovome
svetu«.
'
79
Dostları ilə paylaş: |