deo njegovog vidnog polja. Dopunjavanje je odbirljivo. Čovek može
izvesnu mladu devojku da vidi kao žensko telo pokriveno haljinama,
dok će majčinu figuru možda isključivo da određuje njen spoljašnji
odeveni oblik. U uniformi konduktera niko ne vidi golog čoveka, a
tek pod naročitim uslovima glava mlade devojke izgledaće kao spoljna
obloga lobanje, u kojoj se nalazi onakav mozak kakav nam je poznat
iz mesarnice ili anatomskog udžbenika. Miloska Venera nema utrobe,
a telefon ne mora vizuelno da sadrži zvonce i sve one žice za koje
znamo da ih ima. U stvari, mnogi predmeti za praktičnu upotrebu
tako su napravljeni da ne otkrivaju nikakvu unutrašnju tehnologiju.
Pod takvim uslovima, opažajnu unutrašnjost ne traži spoljašnjost,
kao što zadnju stranu lopte iziskuje njena prednja strana. Ona je
prosto tu. Ona će u vizuelnome da učestvuje samo ako je nužna u
odnosu na ispitanika.
Pošto se ovde radi o vizuelnoj prirodi takvoga znanja, nema
prekida između onoga što se zna i onoga što se vidi. Unutrašnjost
se bez ikakvog zazora uklapa u spoljašnjost. Ovaj kontinuitet proši
ruje opažanje preko onoga što se odslikava na mrežnjači. Posmat-
ranje se ne zadovoljava spoljnim izgledom stvari. One se vide bilo kao
posude, ili se, pak, njihova unutrašnjost pojavljuje jednostavno kao
homogeno nastavljanje spoljašnjosti. Samo pod naročitim uslovima
se spoljašnjost doživljava kao prepreka, koja ometa slobodu prodi
ranja, na primer, kada nas neki zid sprečava da saznamo ono što
želimo da znamo ili kada se on pojavljuje kao smetnja nečemu što
želi da izađe iznutra. U jednom slučaju šizofrenije koji je objavila
Margerita Zehehaj (Marguerite Sechehaye), bolesnica je doživela prve
znakove bolesnog zastranjivanja kada joj je bilo pet godina i kada je
čula glasove učenika kako vežbaju neku pesmu dok je prolazila pored
škole. »Činilo mi se da više ne prepoznajem školu; ona mi je postala
velika kao neka kasarna; deca koja pevaju bila su zarobljenici prisi
ljeni da pevaju. Bilo je to kao da su škola i dečja pesma odvojeni od
ostalog delà sveta.«
VIDLJIVE PRAZNINE
Vizuelno znanje često dovodi do toga da odsustvo nečega dej-
stvuje kao aktivni sastavni deo opažanja. Pisac Džems Lord (James
Lord) saopšrtava sledeći doživljaj sa Albertom Đakometijem (Giaco
metti):
»Počeo je ponovo da slika, ali se posle nekoliko trenutaka okrenuo
prema mestu gde je stajalo poprsje, kao da je želeo da ga još jedanput
osmotri, i uzviknuo: »Oh, nestalo je! Mislio sam da je još tamo, ali ga
nema više!« Iako sam ga podsetio da ga je Dijego sklonio, rekao je
»Jeste, ali mislio sam da je tamo. Pogledao sam i iznenada video praz
ninu. Video sam prazninu. To mi se prvi put desilo u životu.«
Videti prazninu znači smestiti u opažaj nešto što pripada tamo,
ali je odsutno, tako da uočavanje njegovog odsustva predstavlja svoj
stvo sadašnjosti. Mesto gde se živa radnja dešavala ili se očekuje
da se dogodi izgleda čudno bespokretna; praznina može da deluje
kao bremenita događajima. Jedna bolesnica Margerite Zehehaj saop-
76
stava: »U beskrajnoj tišini i napetoj nepomičnosti, imala sam utisak
da će nešto strašno, neminovno, razbiti mir, nešto užasno, porazno.«
Retko kad ono što prošlost doiprinosi sadašnjosti pokušava ili
uspeva da odista promeni dati materijal draži. Naprotiv, ti doprinosi
koriste se onim što taj materijal pruža. Takvu jednu priliku pruža
neko prazno mesto. Jezikom psihologije opažanja može se reći da
materijal draži može da se opaža kao osnova za neku odsutnu figuru.
Takvo dejstvo može svesno da se proizvede. Zigfrid Krakauer (Sieg
fried Krakauer) navodi filmskog režisera Karla Drajera (Cari Dre
yer), ilustrujući raspoloženje koje je on hteo da postigne u svom
Vampiru: »Zamislite da sedimo u nekoj običnoj sobi. Iznenada kažu
nam da se iza vrata nalazi leš. Za tren oka, soba u kojoj sedimo
potpuno se promenila: sve je u njoj dobilo drugi izgled; svetlost i
vazduh su se promenili iako su fizički ostali is ti. . . Takav efekat
želim da postignem u svom filmu.«
Ovde može da se ukaže na mnogo slučajeva u kojima predmet
vizuelno poseduje ono za šta će da se upotrebi. Psihijatar Van den
Berg pričao je jednom o tome kako je izgledala boca vina koju je
bio stavio na pod pored kamina da bi se malo zagrejala za prija
telja koji je trebalo da mu dođe u goste. Kada je prijatelj otkazao
posetu, soba je izgledala mirnija, a boca je stajala kao izgubljena.
U jednom mnogo širem smislu, svi upotrebni predmeti imaju ten
denciju da u svoj izgled uključe nevidljivo prisustvo onoga što je
nužno da bi se ispunila njihova namena. Most se opaža kao nešto
preko čega se ide, a čekić kao nešto što se hvata i čime se zama-
huje. Ovo proširenje stvari mnogo je opipljivije nego što bi bila
prosta asocijacija između predmeta i njegove primene, ili, pak, prosto
razumevanje onoga čemu taj predmet može da posluži. Upravo, ne
posredna opažajna dopuna jednog predmeta izgleda nepotpuno kada
se on ne upotrebljava. Ovo postaje očigledno kada takve predmete
vidimo izložene u nekom umetničkom muzeju ili na izložbi. U društvu
umetničkih delà, oni se sada preobraćaju u čist oblik, a odsustvo
njihove vidljive funkcije može prilično neobično da im izmeni
izgled. Naočare, na primer, lišene svog uobičajenog značenja takvim
izlaganjem, postaju duh nalik na pauka šupljih očiju. Neki moderni
umetnici uspeli su da otuđe ono što je prisno poznato na taj način
što su prosto stvari iz svakidašnjeg života iznosili pogledima gleda
laca kao predmete za čisto posmatranje.
PREPOZNAVANJE
Najkorisnije i najčešće uzajamno dejstvo između opažanja i pam
ćenja događa se u prepoznavanju već viđenih stvari. Vizuelno zna
nje stečeno u prošlosti ne pomaže nam samo da otkrivamo prirodu
nekog predmeta ili događaja koji se pojavljuju u vidnom polju; ono
takođe dodeljuje određenom predmetu njegovo mesto u sistemu stvari
koji sačinjava našu celokupnu sliku o svetu. Tako, gotovo svaki opa-
žajni čin uključuje podvođenje datih fenomena pod neki vizuelni
pojam — što je takođe tipična misaona delatnost.
Kao što sam već istakao, ovo podvođenje može da se dogodi
ako opažanje takođe uključuje pre svega obrazovanje pojma o pred
metu koji treba da se klasifikuje. Predmet klasifikacije nije prosto
77
Dostları ilə paylaş: |