Elektrotehnički materijali



Yüklə 465 b.
tarix26.03.2018
ölçüsü465 b.
#34046


ELEKTROTEHNIČKI MATERIJALI














UVOD U TEHNOLOGIJU ELEKTROMATERIJALA



UVOD U TEHNOLOGIJU ELEKTROMATERIJALA



ATOMSKA STRUKTURA TVARI



ATOMSKA STRUKTURA TVARI



ATOMSKA STRUKTURA TVARI



ATOMSKA STRUKTURA TVARI



ATOMSKA STRUKTURA TVARI



Komentari



Komentari



ATOMSKA STRUKTURA TVARI



Komentari



Kvantni brojevi, periodni sustav elemenata



PERIODNI SUSTAV ELEMENATA



IZOTOPI





AGREGATNA STANJA



KRISTALI



KRISTALI



KRISTALI



TEHNOLOGIJSKA, KEMIJSKA I FIZIKALNA SVOJSTVA MATERIJALA



TEHNOLOGIJSKA, KEMIJSKA I FIZIKALNA SVOJSTVA MATERIJALA



TEHNOLOGIJSKA, KEMIJSKA I FIZIKALNA SVOJSTVA MATERIJALA



PODJELA ELEKTROTEHNIČKIH MATERIJALA



Komentar



PODJELA ELEKTROTEHNIČKIH MATERIJALA



ISPITIVANJE I NORMIRANJE MATERIJALA



ORGANIZACIJE ZA STANDARDIZACIJU



STANDARDI

  • Standardi se izdaju kako bi se postavile minimalne razine sigurnosti za električnu opremu. Sigurnosne standarde mogu izdati priznati laboratoriji za ispitivanje ili agencije kao što su UL, CSA, VDE ili druge specijalizirane agencije kao što su ANSI, IEC, itd.

  • Sigurnosni standard je pisani dokument koji sadrži ukupnost zahtjeva za određenu kategoriju proizvoda, a ti se zahtjevi koriste kao temelj određivanja prihvatljivosti jednog proizvoda za dalju procjenu testiranje i odobrenje.

  • Sigurnosni standard sastoji se od slijedećih glavnih dijelova:

  • uvod (predgovor),

  • svrha i ciljevi,

  • opći zahtjevi,

  • testovi,

  • označavanje i upute.



STANDARDI

  • Uvod pruža informacije o primjenjivosti standarda (najnoviji datum izdavanja, najnoviji datum povlačenja suprotnih standarda). Kod svake procjene moramo koristiti posljednje izdanje standarda kako bi izbjegli potrebu ponavljanja postupka procjene i/ili izdavanja odobrenja nakon kratkog vremenskog razdoblja.

  • Uvod nabraja područja na koja se standard odnosi (npr. električni udar, energetske opasnosti, itd.). Unutar sigurnosnog standarda susrećemo slijedeće izraze:

  • mora znači obvezno,

  • treba znači preporučuje se, ali nije obvezno,

  • može znači dozvoljeno je.



Kao što je definirano od strane ISO- a, pet standarda su dokumenti koji se odnose na standarde kvalitete menadžmenta. Pojedinačno, oni su:

  • Kao što je definirano od strane ISO- a, pet standarda su dokumenti koji se odnose na standarde kvalitete menadžmenta. Pojedinačno, oni su:

  • 1. ISO 9000: Standardi osiguranja kvalitete menadžmenta - vodič za selekciju i upotrebu. Ovaj standard se koristi kao smjernica za olakšavanje odluka u odnosu na selekciju i upotrebu drugih standarda u seriji ISO 9000.

  • 2. ISO 9001: Kvalitetni sistemi – model za osiguranje kvalitete dizajna/razvoja, proizvodnje, instaliranja i usluga. Ovo je najopsežniji ISO standard, koji se koristi kod prilagodavanja specificiranim zahtjevima koje treba osigurati dobavljac za vrijeme nekoliko faza dizajna, razvoja, proizvodnje, instaliranja i usluga.

  • 3. ISO 9002: Kvalitetni sistemi – model za osiguranje kvalitete u proizvodnji i instalaciji. Ovaj se standard koristi kada prilagodavanje specificiranim standardima treba osigurati dobavljac za vrijeme proizvodnje i instalacije.

  • 4. ISO 9003: Kvalitetni sistemi – model za osiguranje kvalitete u konacnoj inspekciji i testu. Ovaj se standard koristi kod prilagodavanja specificiranim standardima koje treba osigurati dobavljac samo u konacnoj inspekciji i testu.

  • 5. ISO 9004: Kvalitetni menadžment i elementi kvalitetnog sistema. Ovaj standard se koristi kao model za razvoj i prilagodbu sistema kvalitetnog menadžmenta. Temeljni elementi sistema kvalitetnog menadžmenta su vec opisani. Veliki je naglasak na udovoljavanju potreba kupaca. Od ovih definicija, ISO kaže da su samo ISO 9001,9002 i 9003 ugovorni po prirodi i mogu biti potrebni u dogovoru pri kupnji. ISO 9000 i 9004 su smjernice, za ISO 9000 koji služi kao indeks cijeloj seriji ISO 9000 i ISO 9004 služi kao okvir za razvoj kvalitetnih i službeno odobrenih sistema.



NAČELA SIGURNOSTI ELEKTRONIČNE OPREME

  • Sigurnosti opreme odnosi se na svojstva ugrađene u određenu opremu kako bi se spriječila nezgoda. Nezgoda može biti posljedica jedne ili više opasnosti koje se mogu javiti za vrijeme ugrađivanja ili uporabe u normalnim ili izvanrednim uvjetima djelovanja opreme. Osnovno načelo sigurnosti je da sigurnosne mjere moraju biti uključene još u fazi projektiranja opreme, što se nastavlja kroz proizvodnju, isporuku, instaliranje i djelovanje opreme.

  • Pri projektiranju moraju se identificirati sve potencijalne opasnosti te ispraviti i/ili eliminirati bez utjecaja na izvedbu opreme i uz što manje novčane izdatke.



NAČELA SIGURNOSTI ELEKTRONIČNE OPREME

  • S obzirom na sigurnost, pri projektiranju se mogu uočiti četiri važna koraka:

  • 1. identificiranje svih mogućih opasnosti u normalnim uvjetima rada i u svim predvidljivim uvjetima kvara,

  • 2. projektiranje sigurnosnih mjera koje će se ugraditi u opremu,

  • 3. određivanje sigurnosnih naprava koje se ne mogu ugraditi u opremu, što vodi do procesa projektiranja zaštitne opreme,

  • 4. izrada sigurnosnih uputa, uputa za instaliranje, označavanje, upozorenja itd., kako bi se obuhvatile sve opasnosti identificirane za vrijeme koraka 1. i 3.

  • U svim gore navedenim koracima odgovornost za postignut stupanj sigurnosti opreme leži na proizvođaču. Važno je razumjeti kako je kroz uporabni vijek opreme za njezin način rada odgovoran samo proizvođač.



NAČELA SIGURNOSTI ELEKTRONIČNE OPREME

  • Opasnosti povezane uz sigurnost električne opreme su:

  • - električni udar,

  • - mehaničke opasnosti,

  • - toplina,

  • - vatra,

  • - vlaga,

  • - opasnosti hrđanja,

  • - radijacija,

  • - toksičnost,

  • - opasnosti zvučnog i ultrazvučnog tlaka,

  • - opasnosti eksplozije i implozije,

  • - opasnosti ljudskog faktora,

  • - ergonomske opasnosti.



NAČELA SIGURNOSTI ELEKTRONIČNE OPREME

  • Kako bi se osigurala prihvatljiva razina sigurnosti opreme potrebno je već pri projektiranju primjeniti odgovarajuća državna pravila i norme i/ili zahtjeve jednog ili više industrijskih standarda. Dvije su kategorije osoba koje se u normalnim uvjetima bave električnom opremom: operateri (djelatnici koji rade s određenom opremom) i osoblje koje je uposleno na održavanju opreme. Osoblje za održavanje opreme mora posjedovati odgovarajuću tehničku obuku i iskustvo te je stoga svjesno opasnosti kojoj je izloženo kod obavljanja zadataka i upoznato je s mjerama za smanjivanje opasnosti prema njima samima i drugim osobama.



OVJERA PROIZVODA

  • Kako bi osigurala sigurnost, zaštitu okoline i zaštitu potrošača Europska zajednica (EU) je donijela Upute novog pristupa za industrijske proizvode. Te upute utvrđuju zahtjeve koje proizvođači elektroničke opreme moraju ispuniti kako bi dobili oznaku CE (u skladu s europskim zahtjevima) na svojim proizvodima. Kakve su to upute? U suštini te upute su serija pravila koje države članice i proizvođači moraju slijediti kako bi dokazali da su proizvodi sigurni za uporabu. Poštovanjem uputa proizvođač može dobiti pravo da na svoj proizvod stavi oznaku CE. U ovom trenutku postoji nekoliko stotina uputa, ali samo otprilike 20 su upute za CE označavanje.

  • CE označavanje je način kojim EU regulira i ujednačava tehničke i regulacijske standarde u svezi sa sigurnošću, zdravljem i zaštitom okoline. To ujednačavanje znači da proizvođači moraju dobiti samo jedno odobrenje za sve zemlje u EU i EFTA (Europsko udruženje slobodne trgovine), osim Švicarske.



OVJERA PROIZVODA

  • Osobe odgovorne za plasman naprave na tržište moraju biti ovlaštene u državi članici EU. Sva pojedinačna električna i elektronička oprema mora imati oznaku CE kako bi se mogla prodavati unutar EU. Prototipovi se ne moraju označavati CE, ali moraju biti sigurni. Elektronički dijelovi ne moraju biti označeni. Oznaka CE je ključ za ulazak na europsko tržište i ključ za slobodno kretanje robe unutar EU. Neeuropski proizvođači nemaju automatsko pravu stavljanja svojih proizvoda na europsko tržište.

  • Oznaka CE nije oznaka sigurnosti, kakvoće ili ovjere; to je izjava proizvođača da su ispunjeni svi promjenjivi zahtjevi iz uputa koji se odnose na taj proizvod. To je pravno obvezujuća izjava. Na proizvođaču je odgovornost osigurati usklađenost za zahtjevima. Oznaka CE dodjeljuje se nakon izjave proizvođača koja se temelji na testovima obavljenima radi usklađivanja sa određenim zahtjevom ili na temelju uvjerenja koje je izdalo ovlaštena europska organizacija, a u svezi sa kategorijom proizvoda (medicina telekomunikacije, EMC, itd.) Veliki broj naputaka EU zahtjeva od proizvođača da imaju ovlašten sistem kakvoće koji je u skladu sa ISO 9000. Dokumentirani sistem kakvoće značajan je put prema CE oznaci. Ovlaštene organizacije i stručna tijela određuje vlada zemlje članice EU u kojoj su smješteni i oni su uključeni u popis organizacija kompetentnih za provođenje navedenih testova.



OVJERA PROIZVODA

  • Procjena usklađenosti s uvjetima jednog proizvoda ili grupe proizvoda može, ali i ne mora zahtijevati ovjeru ovlaštenog tijela, prema tome kako je određeno u odnosnoj normi. Lista ovlaštenih tijela, zadataka i odgovornosti koje su im dodijeljene te njihov jedinstven identifikacijski broj od četiri znamenke objavljuje se zajedno sa svim promjenama u Službenom listu (OJ) Europske zajednice. Ako je kao dio postupka procjene usklađenosti potrebno provesti ovjeru proizvoda, proizvođač može izabrati bilo koje od ovlaštenih tijela u bilo kojoj zemlji članici Europske zajednice. Ovlaštena tijela su i moraju ostati treće strane, neovisne o svojim klijentima i drugim zainteresiranim stranama.



OVJERA PROIZVODA

  • Postupak dodjeljivanja CE oznake počinje sa pitanjem koje se upute odnose na proizvod kojeg se razmatra. Kada je riječ o električnoj opremi možemo primijeniti neke ili sve od slijedećih uputa:

  • naputak o niskom naponu 73/23/EEC, nadopunjen naputkom 93/465/EEC,

  • EMC naputak 89/336/EEC, nadopunjen naputkom 92/31/EEC,

  • aktivne ugradbene medicinske naprave 90/385/EEC,

  • naputak o opremi telekomunikacijskih terminala 91/263/EEC,

  • naputak o medicinskim napravama 93/42/EEC,

  • naputak o satelitskoj opremi zemaljske stanice 93/97/EEC,

  • naputak o eksplozivnim atmosferama 94/9/EEC,

  • naputak o in vitro medicinskim napravama 98/79/EEC.



OVJERA PROIZVODA



OVJERA PROIZVODA

  • Nakon potpisivanja deklaracije o usklađenosti proizvođač svom proizvodu dodaje "CE" oznaku. CE oznaka mora imati okomitu dimenziju ne manju od 5 mm i mora biti jasno izložena, čitljiva i neizbrisiva.

  • Alternativa stavljanju oznake CE na proizvod je prema naputcima LVD i EMC mogućnost da se oznaka stavi na pakovanje ili spise koji se nalaze uz opremu (upute za uporabu ili garantni list).

  • Underwriters Laboratories Inc. (UL) je vodeća organizacija ovjere sigurnosti proizvoda treće strane u SAD. UL oznaka daje se za popisivanje, klasifikaciju i priznavanje proizvoda. UL popisivanje znači da je UL testirao i procijenio primjerke proizvoda i odlučio kako je proizvod u skladu sa UL standardima sigurnosti (proizvodi koji nose oznaku UL za Kanadu testirani su i procijenjeni prema primjerenim kanadskim standardima za sigurnost).



OVJERA PROIZVODA

  • UL klasifikacija znači da je UL testirao i procijenio primjerak proizvoda u pogledu određenih svojstava proizvoda, s obzirom na određen opseg opasnosti ili primjerenost uporabe pod ograničenim ili posebnim okolnostima. UL klasificira proizvod prema primjenjivim UL zahtjevima i sigurnosnim standardima kao i prema standardima drugih nacionalnih i međunarodnih organizacija kao što je NFPA, ASTM, ISO i IEC.

  • UL priznavanje pokriva procjenu sastavnih dijelova ili materijala (npr. plastika, itd.) koji će se koristiti u završenom proizvodu ili sistemu. Te komponente su proizvodi koji su nedovršene konstrukcije, imaju ograničene sposobnosti rada ili su na drugi način namijenjene samo za ugradnju u druge završene proizvode koji mogu spadati pod UL popis ili klasifikaciju.



OVJERA PROIZVODA

  • Za sve sastavne dijelove razmatraju se "uvjeti prihvatljivosti" s obzirom na uključivanje tih komponenti u krajnji proizvod. UL-ov Popis priznatih komponenti (Žuta knjiga) sadrži priznanje različitih komponenti. Taj popis je izvor kojim se služe projektanti proizvoda, proizvođači krajnjih proizvoda i druge osobe kako bi mogli izabrati (vrlo rano u razdoblju razvoja proizvoda) odgovarajuće komponente koje ispunjavaju njihove specifične potrebe.

  • Recipročna shema ovjere može se utvrditi kada se ovjera o ispunjavanju uvjeta (ili dozvola za označavanje proizvoda znakom ovjere) dodjeljuje u jednoj od zemalja sudionica, a priznaje se i u drugoj državi koja učestvuje u toj recipročnoj shemi. Te sheme mogu biti utvrđene na regionalnom nivou ili na međunarodnoj razini. Nabrojiti ćemo neke primjere regionalnih shema:



OVJERA PROIZVODA

  • sporazum CENELEC HAR je sporazum o uporabi sheme označavanja za električne kabele i veze koji ispunjavaju usklađene specifikacije,

  • sistem CELENEC komisije za elektroničke komponente (CECC) prema kojem učesnici moraju prihvatiti ovjerene elektroničke komponente proizvedene prema toj shemi i bez daljeg testiranja,

  • oznaka CENELEC ENEC (ovjera elektrotehnike prema europskim normama) je dragovoljna oznaka sigurnosti koju izdaje 20 ovlaštenih europskih organa i koja se koristi za opremu informacijske tehnologije i poslovnu električnu opremu, transformatore i proizvode za osvjetljavanje.

  • Keymark, oznaka CEN (Europskog odbora za standardizaciju) / CENELEC europska oznaka, dragovoljna registrirana oznaka proizvoda ovjere treće strane kojom se prikazuje usuglašenost sa EN – ovim europskim standardima.



Yüklə 465 b.

Dostları ilə paylaş:




Verilənlər bazası müəlliflik hüququ ilə müdafiə olunur ©genderi.org 2024
rəhbərliyinə müraciət

    Ana səhifə