8
EU bi isto tako trebao surađivati s partnerima u
promicanju visoke razine zaštite
bioraznolikosti u cilju zaustavljanja gubitka bioraznolikosti i ostvarenja svjetskih ciljeva u
pogledu bioraznolikosti za 2020. EU bi trebao promicati uspostavu zaštićenih morskih
područja na Arktiku jer su ta područja važan element u nastojanjima da se očuva
bioraznolikost. Osim toga, EU bi trebao surađivati s arktičkim državama i drugim
međunarodnim partnerima u razvoju instrumenta u okviru UNCLOS-a za očuvanje i održivu
upotrebu morske bioraznolikosti u područjima izvan sudske nadležnosti država.
Stanovnici Arktika snose sve više posljedica od visokih razina onečišćivača i teških metala
koji dospijevaju u arktičku prehrambenu mrežu
20.
. EU bi trebao nastaviti podržavati rad na
međunarodnoj razini kako bi se do 2020. zabranila ili postupno ukinula upotreba postojanih
organskih onečišćivača u okolišu
21
. U tom će pogledu biti važna učinkovita provedba
Stockholmske konvencije u svim arktičkim državama. EU bi trebao poticati brzu ratifikaciju
Konvencije iz Minamate u cilju sprječavanja i smanjenja emisija žive.
S obzirom na njegovo
opsežno zakonodavstvo u pogledu otpada, EU bi mogao dijeliti iskustva i najbolje prakse u
pogledu cirkularnoga gospodarstva s arktičkim državama.
Djelovanje u pogledu rizika od invazivnih stranih vrsta trebalo bi uključivati dobrovoljne
mjere, kao što su one predložene u okviru Smjernica za suzbijanje i kontrolu obraštanja
brodova koje je izdala Međunarodna pomorska organizacija, kao i obvezne mjere. Djelovanje
bi se moglo temeljiti na iskustvu stečenom u EU-u i državama članicama u pogledu
upravljanja određenim putovima, uključujući mjere utvrđene Međunarodnom konvencijom o
nadzoru i upravljanju brodskim balastnim vodama i talozima donesenom 2004. U skladu s tim
EU bi trebao poduzeti sve primjerene korake kako bi potaknuo sve potpisnike na ratifikaciju
Konvencije.
EU bi se trebao obvezati na blisku suradnju s državama članicama, Konvencijom OSPAR i
drugim dionicima u pogledu naftnih i plinskih djelatnosti kako bi se promicalo donošenje
najviših standarda za sprječavanje velikih nesreća i kontrolu okoliša. EU bi trebao biti
spreman na dijeljenje regulatorne
22
i tehnološke najbolje prakse s međunarodnim partnerima u
korist sigurnosti i očuvanja okoliša u regiji. EU bi stoga trebao pozdraviti Sporazum
Arktičkog vijeća o suradnji u sprječavanju, pripravnost i odgovoru na onečišćenje Arktičkog
mora naftom.
20
Vidjeti, na primjer, Procjenu AMAP-a za 2009.: Ljudsko zdravlje na Arktiku,
http://www.amap.no/documents/doc/amap-assessment-2009-human-health-in-the-arctic/98
21
Posebno postojani organski onečišćivači, vrlo postojane i vrlo bioakumulativne tvari te postojane,
bioakumulativne i otrovne tvari
22
Kao što je Direktiva o sigurnosti odobalnih naftnih i plinskih djelatnosti (
2013/30/EU)
9
2.
ODRŽIVI RAZVOJ NA ARKTIKU I OKO NJEGA
Problemi
Održivi gospodarski razvoj suočen je s posebnim izazovima u arktičkoj regiji. U odnosu na
druge dijelove Europe europski dio Arktika ima mali broj stanovnika raširen na velikom
području i svojstven mu je nedostatak prometnih poveznica, kao što su ceste, pruge ili zračne
linije koje povezuju istok i zapad. Šira arktička regija bogata je prirodnim resursima poput
ribe, minerala, nafte i plina
23
.
Nedostatak komunikacijske infrastrukture na tlu znači da
svemirska infrastruktura ima sve važniju ulogu u povezivanju ljudi i poduzeća te ispunjavanju
obrazovnih, zdravstvenih, jezičnih i kulturnih potreba arktičkih zajednica.
Europski dio Arktika, osim toga, ima znatan potencijal za podupiranje rasta u ostatku Europe.
Međutim, budući da EU trenutačno nema potpunu prometnu poveznicu između sjevera i juga,
mogao bi istraživati koristi od jačanja poveznica s Arktikom putem transeuropskih mreža, na
primjer od Finske do Norveške, čime bi se omogućio pristup Arktičkom oceanu.
S pomoću svojih država članica i čvrste veze s Islandom i Norveškom (kao članicama
Europskoga gospodarskog prostora) te s Grenlandom
24
,
EU može imati utjecajnu ulogu u
oblikovanju budućeg razvoja europskog dijela Arktika primjenom pravila EU-a relevantnih za
EGP
25
i raspoređivanjem financijskih instrumenata. Suradnja je među zemljama i regijama u
europskom dijelu Arktika dobra, na primjer u kontekstu Euroarktičkog vijeća za regiju
Barentsovog mora i političkog okvira Sjeverne dimenzije.
Kohezijskom politikom EU-a podupiru se ulaganja i izgradnja kapaciteta u europskom dijelu
Arktika, s naglaskom na istraživanje i inovacije, konkurentnost MSP-ova i potporu prijelazu
na gospodarstvo s niskom razinom emisija CO2
26
. Drugi su važni izvori financiranja projekata
u regiji programi EU-a za teritorijalnu suradnju kao što su: program Interreg za regiju
Sjevernog mora, program Botnia-Atlantica, program za regiju Baltičkog mora, program za
sjevernu periferiju i Arktik te programi za prekograničnu suradnju Karelia i Kolarctic u okviru
Europskog instrumenta za susjedstvo. EU bi trebao raditi na jačanju suradnje, sinergije i
međusobne komplementarnosti tih programa i drugih izvora financiranja u regiji. Dosad se
pokazalo da je teško razviti infrastrukturne projekte, a nacionalna i regionalna nadležna tijela
23
U procjeni iz geološkog istraživanja koje je proveo SAD 2008. navodi se da područje sjeverno od arktičkog
kruga sadržava oko 13 % neotkrivenih svjetskih naftnih resursa koji su tehnički dostupni i 30 % neotkrivenih
svjetskih resursa prirodnog plina.
24
Grenland nije članica Europske unije. Dugotrajni odnosi s Grenlandom potvrđeni su 2015. potpisivanjem
Zajedničke
deklaracije Europske unije, s jedne strane, te Vlade Grenlanda i Vlade Danske, s
druge strane, o
odnosima između Europske unije i Grenlanda.
25
U skladu s člankom 102. stavkom 1. Sporazuma o EGP-u.
26
Za razdoblje 2014. – 2020. više je od 1 milijarde EUR dodijeljeno za ulaganja u sjevernoj Finskoj i Švedskoj u
okviru cilja ulaganja u radna mjesta i rast, a taj će se iznos dopuniti nacionalnim javnim i privatnim
sufinanciranjem.