4
vijeća
10
, u kojem zemlje izvan Arktika, kao što su Kina, Indija, Japan, Republika Koreja i
Singapur sad imaju status promatrača.
Iako promjene koje utječu na Arktik predstavljaju prilike za lokalne zajednice, postoji i
mogućnost da će se zbog njih povećati napetosti u regiji, na primjer putem tržišnog natjecanja
u pogledu resursa i povećane gospodarske aktivnosti. Međunarodni zakonski okviri, kao što
su Konvencija Ujedinjenih naroda o pravu mora (UNCLOS) i Okvirna Konvencija
Ujedinjenih naroda o promjeni klime, isto tako obuhvaćaju Arktik. Sad je važnije nego ikad
osigurati da Arktik ostane zona mira, prosperiteta i konstruktivne međunarodne suradnje.
Svjetski oceani važni su resursi, ali su pod sve većim pritiskom i prijeti im daljnja šteta ako se
povećanom aktivnošću ne upravlja na pravilan način. U tom kontekstu EU želi unaprijediti
program upravljanja oceanima. Potreba za čvrstim okvirom dobrog upravljanja posebno je
izražena na Arktiku: veliki dijelovi otvorenog mora izvan sudske nadležnosti država
trenutačno nisu obuhvaćeni posebnim mehanizmima za upravljanje gospodarskim
aktivnostima, niti postoji dovoljno stručno znanje o morskom području. Stoga je još mnogo
rada potrebno kako bi se otvorena mora Arktika zaštitila od klimatskih promjena i povećane
ljudske aktivnosti u toj regiji.
S obzirom na to nekoliko je država članica zadnjih godina izdalo nacionalne okvire politike za
Arktik
11
. Vijeće i Europski parlament zatražili su 2014. od Komisije i Visoke predstavnice
Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku da razviju integriranu politiku za pitanja
Arktika i usklađeniji okvir za djelovanje EU-a i programe financiranja. Kao odgovor na to
predložena je integrirana politika EU-a za Arktik u trima prioritetnim područjima:
1.
klimatske promjene i očuvanje arktičkog okoliša,
2.
održivi razvoj na Arktiku i oko njega i
3.
međunarodna suradnja u pitanjima Arktika.
EU bi trebao posebnu važnost pridati istraživanju, znanosti i inovacijama koji će imati ključnu
ulogu u svima trima prioritetnim područjima. Djelovanje u prioritetnim područjima trebalo bi
pridonijeti provedbi Programa za 2030. i biti u skladu sa 17 ciljeva održivog razvoja koje su
Ujedinjeni narodi donijeli u rujnu 2015.
1.
KLIMATSKE
PROMJENE
I
OČUVANJE
ARKTIČKOG
OKOLIŠA
10
Tri su države članice EU-a (Finska, Kraljevina Danska i Švedska) punopravne članice Arktičkog vijeća, a
sedam država članica (Francuska, Njemačka, Italija, Nizozemska, Poljska, Španjolska i Ujedinjena Kraljevina)
promatračice su u Arktičkom vijeću.
11
Kraljevina Danska, Finska, Njemačka, Italija, Poljska, Švedska i Ujedinjena Kraljevina. Nizozemska,
Francuska i Španjolska izdat će političke dokumente za Arktik ili polarno područje 2016. Države
koje nisu
članice EU-a, a izdale su strategiju ili prijedlog politike za Arktik uključuju Kanadu, Island, Indiju, Japan,
Norvešku, Rusku Federaciju i Sjedinjene Američke Države.
5
Problemi
Klimatske promjene predstavljaju znatan rizik. Njihov se učinak može osjetiti na Arktiku gdje
se obujam ljetnog morskog leda od 1979. smanjio za više od 40 %
12.
Osjetljivi arktički
ekosustavi izloženi su prijetnji, a klimatske promjene izravno utječu na način života
autohtonih naroda. U jednom od najhladnijih dijelova svijeta topljenje vječnog leda uzrokuje
povlačenje tla, iscrpljivanje staništa i štete na infrastrukturi, pri čemu se mogući gubici
procjenjuju na stotine milijardi eura
13
. Povećanje temperatura pridonosi otapanju ledenog
sloja na Grenlandu što dovodi do povećanja razine mora i utječe na promjenjive uzorke
oborina u sjevernoj hemisferi.
Upravljanje tim događajima zahtijeva užu i integriraniju suradnju u pogledu prilagodbe
klimatskim promjenama na Arktiku te smanjenje emisija stakleničkih plinova.
U skladu s Petim izvješćem o procjeni Međuvladina tijela za klimatske promjene temperatura
vječnog leda povećala se u većini regija od početka 1980-ih
14
.
Staklenički plinovi napuštaju
vječni led i ubrzano ulaze u atmosferu. Otapanje vječnog leda moglo bi osloboditi ugljikov
dioksid i metan, i to u količinama nekoliko puta većima od trenutačnih godišnjih emisija
stakleničkih plinova iz izvora koje je stvorio čovjek, poput upotrebe fosilnih goriva. To bi
moglo promijeniti Arktik, ali i globalnu klimu.
Na Arktiku postoji nekoliko osjetljivih ekosustava u kojima žive brojne endemske vrste. Više
od polovine svjetskih močvara, ključnih za pročišćavanje vode, kontrolu poplava i stabilnost
obale, nalazi se u arktičkim i subarktičkim regijama. Arktički morski ekosustavi ključni su za
ribarstvo s obzirom na ulogu ribe na dnu važnih prehrambenih lanaca. Na te ekosustave ne
utječu samo klimatske promjene, nego i onečišćenje te invazivne strane vrste. Očuvanje
bioraznolikosti i održivost ekosustava na Arktiku ostaje globalni izazov.
Politički odgovor
1.1. Istraživanje
Za naš je odgovor ključno bolje razumijevanje razvoja situacije u regiji zbog čega EU znatno
pridonosi
istraživanju Arktika. U posljednjih nekoliko desetljeća nastojanja su usmjerena na
programe promatranja i praćenja Arktika te na brojne istraživačke projekte, ali arktički
sustavi, njihove funkcije i mogući odgovori na različite pokretače i dalje su većinom
nepoznati.
12
Na primjer: http://climate.nasa.gov/vital-signs/arctic-sea-ice/
13
Na primjer, smanjenom debljinom i opsegom morskog leda, teže predvidljivim vremenom, jakim olujama,
podizanjem razine mora, promjenama u sezonskom otapanju/zamrzavanju rijeka i jezera, promjenama u vrsti
snijega i vremenu njegova padanja, povećanim rastom grmlja, otapanjem vječnog leda i erozijom povezanom s
olujama koji uzrokuju znatan gubitak zemljišta u nekim regijama, zbog čega se u nekim obalnim područjima
moraju premjestiti cijele zajednice.
14
Do kraja 21. stoljeća područje vječnog leda uz površinu moglo bi se smanjiti za 37 do 81 %
.