IzdanjaVije ć aEurop e
Yüklə 0,72 Mb.
|
|
18. Radnicima treba pružiti mogućnost da svoja znanja i kvalifikacije stalno prilagođavaju zahtjevima tržišta rada u stalnim promjenama. Radi toga treba razviti politiku obučavanja na nacionalnoj razini, koju će podržati lokalni partneri i lokalna poduzeća. Obučavanje tijekom cijelog života nužno je onima koji žele slijediti stalne tehnološke promjene i promjene na tržištu rada. 19. Svi programi edukacije i obučavanja trebaju sadržavati komponentu “obrazovanja uz rad” i stjecanja iskustva u profesionalnoj sredini kako bi se na taj način olakšala integracija i ponovno uključivanje u aktivan život. 20. Bitno je da radovi javnog interesa i zapošljavanje u lokalnoj zajednici sadržavaju element obučavanja kako bi oni koji u njima sudjeluju nakon završetka programa mogli pronaći posao. Monitoring i evaluacija 21. Pri izradi lokalnih programa pomoći u zapošljavanju potrebno je predvidjeti sustav monitoringa koji će se sporazumno dogovoriti. Taj proces treba biti utemeljen na realnim ciljevima; treba biti mjerljiv i treba dati informacije koje će biti dodatna vrijednost u realizaciji budućih programa. Monitoring treba integrirati u proces elaboracije politike. 22. Postupak “kompetitivne nivelacije” (benchmarking) rezultata evaluacije u odnosu na druge projekte koji se ostvaruju na nacionalnoj ili međunarodnoj razini, omogućit će prikupljanje korisnih podataka o učinkovitosti programa i pomoći će u učinkovitom korištenju ograničenih financijskih i ljudskih resursa. 23. Prilikom evaluacije lokalnih programa pomoći u zapošljavanju potrebno je konzultirati se o mišljenju ciljanih skupina i sudionika i uzeti ga u obzir pri ocjenjivanju učinkovitosti programa. Prilog V. Preporuka Rec (2001.)12 Odbora ministara državama članicama o prilagodbi zdravstvenih službi zahtjevima skrbi i usluga osobama u marginalnoj situaciji (Odbor ministara usvojio ju je 10. listopada 2001. na 768. sastanku zastupnika ministara)
Smatrajući da je cilj Vijeća Europe ostvariti što je moguće veće jedinstvo njegovih članica i budući da se taj cilj, osobito, može ostvariti usvajanjem zajedničkih pravila u području zdravstva; Uzimajući u obzir da broj osoba koje žive u marginalnoj situaciji u državama članicama stalno raste; Smatrajući da specifični problemi osoba u marginalnoj situaciji imaju ozbiljne posljedice za njihovo zdravlje i da takva situacija postaje sve veći problem javnog zdravstva, a isto tako težak i skup teret za pojedinca, obitelj, zajednicu i državu; Priznajući da, zbog porasta nejednakosti u području zdravstva, koje je zabilježeno u europskim zemljama, svaka smislena i učinkovita politika treba voditi računa ne samo o problemima zdravlja osoba u marginalnoj situaciji nego isto tako i osoba koje žive u nesigurnim uvjetima, pa je promocija zdravlja jedan je od temeljnih elemenata takve politike; Uzimajući u obzir da je danas široko prihvaćeno da psihološki stres koji doživljavaju osobe koje žive u neizvjesnim uvjetima utječe na njihovo fizičko i mentalno zdravlje; Priznajući nužnost politike kojoj je cilj prevencija zdravstvenih problema osoba u marginalnoj situaciji, istovremeno vodeći računa da je nužno zaštititi privatni život tih osoba i poštovati povjerljivost; Priznajući pravo osobama koje su u nesigurnosti da žive u uvjetima koji će pogodovati njihovu razvoju, a da pri tome ne trpe pretjeran fizički i psihički pritisak, socijalnu izolaciju, psihosomatske simptome vezane uz stres te druge oblike hendikepa; Pozivajući se na članak 11. Europske socijalne povelje o pravu na zaštitu zdravlja i članak 3. Konvencije o pravima čovjeka i biomedicine na pravičan pristup zdravstvenoj zaštiti; Pozivajući se na Povelju iz Ljubljane o reformi zdravstva (1994.) i na Deklaraciju iz Kopenhagena o smanjivanju socijalnih nejednakosti u području zdravstva (rujan 2000.); Vodeći računa o Preporuci Odbora ministara državama članicama No R (2000.) 5 o razvoju struktura koje će omogućiti participaciju građana i pacijenata u procesu odlučivanja o zdravstvenoj zaštiti, o Preporuci No R (97) 4 o sredstvima osiguranja i promicanja zdravlja jednoroditeljskih obitelji i o Preporuci No R (98) 7 koja se odnosi na etičke i organizacijske aspekte zdravstvene zaštite u kaznenim ustanovama; Svjestan da mjere kojima je cilj na primarnoj razini smanjiti utjecaj zdravstvenih probleme u osoba koje žive u nesigurnim uvjetima, u velikoj mjeri ovise o situaciji koja vlada izvan sfere djelovanja zdravstvenih i socijalnih službi; Smatrajući da je cilj i obveza države i društva utjecati na temeljne socijalne i ekonomske uvjete koji determiniraju zdravlje i koji – u krajnjoj liniji – uzrokuju pogoršanje zdravlja osoba u marginalnoj situaciji; Smatrajući također da država mora jamčiti da će se zdravstvena politika razvijati na koherentan način kako bi se u tom području povećali potencijali napretka i izbjegle negativne posljedice za zdravlje; Imajući u vidu projekt Vijeća Europe o ljudskom dostojanstvu i socijalnoj isključenosti, kao i prijedloge akcije usvojene na konferenciji u Helsinkiju 1998.; Imajući u vidu inicijativu OMS-a (Svjetske zdravstvene organizacije) u pogledu partnerstva u području zdravstvene zaštite i siromaštva i poznavajući saopćenje Europske komisije pod naslovom “Izgraditi Europu uključivanja” i akcijske programe Zajednice kojima je cilj ohrabriti suradnju među državama članicama Europske unije u borbi protiv socijalne isključenosti; Imajući u vidu Povelju o temeljnim pravima Europske unije, preporučuje državama članicama : i. usvojiti koherentan i globalan politički okvir koji: - jamči i favorizira zdravlje osoba koje žive u nesigurnim uvjetima; - štiti ljudsko dostojanstvo i sprječava socijalno isključivanje i diskriminaciju; - osigurava okolinu pogodnu za socijalnu integraciju osoba koje žive u marginalnoj situaciji i u nesigurnim uvjetima; ii. ojačati i primijeniti njihovo zakonodavstvo s ciljem osiguranja zaštite prava čovjeka, socijalne solidarnosti i pravičnost; iii. poboljšati multisektorsku suradnju radi povećanja sposobnosti njihovih socijalnih sustava za djelovanje na prevenciji zdravstvenih problema osoba koje žive u nesigurnim uvjetima. U takvom pristupu treba jasno precizirati ulogu, odgovornost i koordinaciju različitih tijela i nadležnih socijalnih institucija kako bi se spriječilo da te osobe dospiju u marginalnu situaciju; iv. razviti učinkovite opće zdravstvene sustave koji će prikladno i na vrijeme odgovoriti zdravstvenim potrebama i jamčiti pravičnost, osigurati jednak pristup zdravstvenim uslugama vodeći računa o zdravstvenim potrebama i raspoloživim resursima te identificirati, evaluirati i tretirati zdravstvene problemi osoba koje žive u marginalnoj situaciji; v. radi ostvarenja tog cilja poduzeti, svaki put kada je to izvedivo, mjere koje su sadržane u prilogu ove preporuke. Prilog Preporuci Rec (2001.) 12 1.Načela Vlade se ohrabruju razviti socijalnu i zdravstvenu politiku na temelju načela usvojenih od Svjetske zdravstvene organizacije na Konferenciji u Ottawi (1986.), s ciljem da se preveniraju situacije neizvjesnosti i tako ograniče rizici dospijevanja u marginalnu situaciju. Kada prilagođavaju zdravstvene službe potrebama osoba koje žive u marginalnoj situaciji ili u nesigurnim uvjetima, vlade država članica trebaju imati u vidu nekoliko načela: 1. Politike u ovom području treba utemeljiti na vrijednostima koje zagovara Vijeće Europe: na pravima čovjeka i pravima pacijenata, ljudskom dostojanstvu, socijalnoj koheziji, demokraciji, pravičnosti, solidarnosti, jednakosti šansi za oba spola, participaciji, slobodi izbora usklađenog s obvezom da svakome treba pomoći u poboljšanju njegova zdravlja. Da bi bila djelotvorna, svaka zdravstvena politika, posebno ona koja se odnosi na osobe u marginalnoj situaciji, treba polaziti od integriranog pristupa i početi od mjera socijalne zaštite. Te osobe trebaju dobivati stalni minimalni prihod. 2. Jedno od najboljih sredstava (ako se izuzme podizanje životne razine) poboljšanja njihova zdravlja jest sprječavanje da te osobe dospiju u marginalnu situaciju i osiguranje svima – bez obzira na njihovu ekonomsku i pravnu situaciju – jednakog pristupa socijalnoj zaštiti i skrbi. Treba, dakle, imati na umu činjenicu da se nove skupine i pojedinci u svakom trenutku mogu naći u marginalnoj poziciji. 3. Socijalno-ekonomska prevencija rizika dospijevanja u marginalnu situaciju treba postati prioritetni cilj vlada i društava. 4. Dugoročne politike kojima se nastoje poboljšati socijalni i zdravstveni uvjeti osoba koje žive u marginalnoj situaciji ili u nesigurnim uvjetima ne mogu se ostvariti bez sudjelovanja i pristanka samih zainteresiranih. Dakle, te osobe treba smatrati odgovornima i sposobnima da preuzmu odgovornost, a isto tako treba ih, koliko je god moguće, potaknuti da sudjeluju u odlučivanju koje se na njih odnosi. 5. Također treba izbjeći stigmatizaciju. Države članice čije zemlje dugoročno djeluju trebaju se potruditi da zadovolje potrebe osoba koje žive u marginalnoj situaciji u okviru postojećeg zdravstvenog sustava. One trebaju svim građanima osigurati jednakost u pristupu nacionalnim resursima u zdravstvenoj zaštiti. Bilo bi možda nužno uspostaviti pozitivnu diskriminaciju putem ciljanih mjera potpore, vremenski i po dosegu ograničenih i potpuno integriranih u normalne zdravstvene usluge. 6. Nema bolesti specifične za siromaštvo. Osobe koje žive u marginalnoj situaciji pate od istih bolesti kao i ostalo stanovništvo, iako proporcionalno više od drugih. 7. Socijalne i zdravstvene politike trebaju prevenirati osiromašivanje i slabo zdravlje, pa i onda kada su posljedica čimbenika koji su jednostavno socijalni i zdravstveni. Svaka se politika treba cijeniti i evaluirati u funkciji svoga utjecaja na socijalnu koheziju. To podrazumijeva intersektorsku akciju i potrebu da se vodi računa o svakoj mjeri, uključujući i one u ekonomskom i komercijalnom području, koja utječe na socijalnu dobrobit, zdravlje, pravičnost i marginalizaciju. 8. Zdravstveni sustavi trebaju biti utemeljeni na pravičnosti, jamčeći pristup zdravstvenoj skrbi ovisno o potrebama, a financiranje te skrbi mora biti neovisno o financijskim mogućnostima građana. 9. Prevencija i promicanje zdravlja osoba koje žive u marginalnoj situaciji ili u nesigurnim uvjetima, i njihova zdravstvena zaštita, trebaju biti integralni dio lokalne i nacionalne socijalne i zdravstvene politike. 10. Budući da su djeca vrlo osjetljiva na uvjete deprivacije, vlade država članica trebaju djeci posvetiti posebnu pažnju i osigurati da se djeca mogu koristiti specifičnom preventivnom akcijom u socijalnom i zdravstvenom području. 11. Budući da je riječ o pristupu zdravstvenim uslugama, vlade trebaju otkloniti praznine i kritične prepreke pravnog, socijalnog, ekonomskog, kulturnog, administrativnog i materijalnog karaktera. Radi smanjivanja tih praznina i prepreka, koje često uzrokuju povećanje nejednakosti, treba primijeniti inicijative i programe. 12. Treba razviti primjerene politike radi prilagodbe zdravstvenog sustava potrebama osoba koje žive u marginalnoj situaciji ili u nesigurnim uvjetima. Prilikom izrade i primjene te politike treba voditi računa o presudnoj ulozi civilnog društva i nevladinih organizacija u borbi protiv socijalnih nejednakosti.
podrazumijeva mjere koje značajno nadmašuju kapacitete samog zdravstvenog sektora. (“Temeljni su uvjeti i resursi nužni za zdravlje mir, stan, edukacija, prehrana, dohodak, stabilan ekosustav, trajni resursi, socijalna pravda i pravičnost. Promicanje zdravlja podrazumijava zdravu javnu politiku, stvaranje podržavajuće okoline, jačanje kolektivne akcije, razvoj personalnih sposobnosti, preorijentaciju zdravstvenih službi”.) Te mjere ovise o nacionalnim i regionalnim uvjetima, a mogu posebno sadržavati: - obvezno podučavanje, osobito u zdravstvenom području, i to od najmlađe dobi; - okolinu koja nudi prikladno zapošljavanje i profesionalne aktivnosti; - pristojno stanovanje, i - druge mjere koje jamče zadovoljavajuću zdravstvenu zaštitu. Ta pitanja sada istražuje Odbor za socijalnu koheziju s ciljem izrade opće preporuke o pristupu socijalnim dobrima i uslugama. U zdravstvenom području prioritetni cilj treba biti ponuda univerzalne pokrivenosti i usluge koje su svima dostupne. Zdravstvenu politiku treba formulirati i primijeniti tako da se poboljša primarna zdravstvena zaštita radi boljeg odgovora na različite potrebe socio-kulturnih skupina.Ona svima mora ponuditi adekvane usluge, uključujući i promociju zdravlja. Treba učiniti poseban napor u cilju elaboracije preventivne zdravstvene politike namijenjene ranjivim osobama, uključujući nezaposlene i njihove obitelji, mlade jednoroditeljske obitelji, hendikepirane, izbjeglice, migrante i zatvorenike. Posebnu pažnju treba posvetiti mentalnim bolestima koje najčešće zahvaćaju socijalno-ekonomski ranjive osobe, siromašne i isključene. Mjere promicanja zdravlja trebaju obuhvatiti osobe u marginalnoj situaciji i treba ih koncipirati uz njihovo sudioništvo, a one ih moraju i prihvatiti. Iako sve dobne skupine mogu biti predmet ciljanih akcija, ipak posebnu pažnju treba posvetiti prvom životnom razdoblju, od rođenja do školske dobi. Svoj djeci treba biti dostupan program kompletne imunizacije, kao i pristup pedijatrijskoj zdravstvenoj zaštiti. Sve žene trebaju prije, za vrijeme i poslije trudnoće imati na raspolaganju potrebne zdravstvene usluge. Pregledi i rehabilitacija trebaju biti dostupni svakoj osobi, neovisno o njenom socijalno-ekonomskom i kulturnom statusu. Treba osigurati da sve usluge budu dostupne hendikepiranim osobama. Svi građani trebaju imati jednak pristup kurativnim uslugama, uključujući sekundarnu i tercijarnu bolničku njegu, dok većina marginalnih osoba općenito završava u službama hitne pomoći. III.Razvitak posebnih mjera radi jamčenja veće pravičnosti Kada odlučuju i primjenjuju posebne mjere, radi poboljšanja pristupa zdravstvenim uslugama osoba u marginalnoj situaciji ili u nesigurnim uvjetima, vlade posebnu pažnju trebaju posvetiti rizicima vezanim uz stigmatizaciju tih ljudi. Budući da je cilj svima omogućiti jednak pristup zdravstvenim uslugama, pored ostalog, mogu biti poduzete mjere pozitivne diskriminacije za određeno razdoblje, koje će biti integrirane u redoviti sustav socijalne zaštite.
- Potrebno je uspostaviti regionalne i lokalne sustave identifikacije osoba koje žive u marginalnoj situaciji. - Nužno je učiniti napor kako bi se razvila mreža primarne zdravstvene zaštite, pa tako ponudile financijski pristupačne zdravstvene usluge osobama koje žive u marginalnoj situaciji. - Na lokalnoj razini potrebno je organizirati zdravstvene usluge promocije i prevencije, osobito aktivnosti koje idu u prilog osobama koje žive u marginalnoj situaciji. - Organizacija i pružanje hitnih zdravstvenih usluga ne smiju ovisiti o plaćanju unaprijed, nego trebaju biti svima zajamčeni neovisno o sposobnosti plaćanja. - Treba ohrabrivati inovativne oblike organizacije kojima je cilj povećati fleksibilnost u pružanju zdravstvenih usluga (podešavanje satnice prijama, sustav susreta ugovorenih telefonski, itd.). - Treba poduzeti posebne mjere financiranja zdravstvenih usluga osobama koje žive u ilegalnim uvjetima. - Osobe koje žive u marginalnoj situaciji ili u uvjetima nesigurnosti obično su slabo informirane. Stoga treba poboljšati komunikaciju kako bi se upoznale s postojećim programima i uslugama, kao i s načinom na koji se njime mogu koristiti. - Zdravstveno osoblje treba štititi interese osoba koje žive u marginalnoj situaciji i koje imaju ograničen pristup zdravstvenim uslugama. To mogu činiti pritiskom na javne vlasti, na političku klasu i organizacije s ciljem poboljšanja pristupa tih osoba zdravstvenim uslugama. - Usluge osobama koje žive u ilegalnim uvjetima trebaju se davati na način da se poštuje njihova anonimnost. 2. Posebne skupine Zdravstvene usluge trebaju biti dostupne svima, a posebnu pažnju treba obratiti osobama koje žive u nesigurnosti da se izbjegne njihova stigmatizacija. - Žene koje žive u nesigurnim uvjetima imaju visoku stopu preuranjenih poroda i perinatalnog morbiditeta, pa stoga trebaju uživati posebnu socijalnu i zdravstvenu skrb za vrijeme trudnoće i u perinatalnom razdoblju. - Djeca izložena socijalnim ili obiteljskim rizicima trebaju uživati posebnu pažnju socijalnih i zdravstvenih službi. - Obitelji izložene ekonomskim i socijalnim rizicima moraju imati potporu u edukaciji svoje djece, a pri tome naglasak treba biti na mjerama koje neposredno koriste toj djeci (vaučeri za školovanje, bonovi za kantine, itd.). - Posebne zdravstvene i socijalne službe koje na lokalnoj razini treba razviti radi mladih izloženih socijalnim i obiteljskim rizicima trebaju biti orijentirane na informiranje o sljedećim pitanjima: planiranje obitelji, MST, AIDS i seropozitivnost, nesreće u prometu, samoubojstva, zloupotrebe droge i alkohola, itd. Njihov fizički i sociopsihološki učinak na zainteresirane treba evaluirati u regularnim vremenskim razmacima. - Socijalne i zdravstvene službe posebnu pažnju trebaju posvetiti potrebama hendikepiranih osoba, bez obzira na porijeklo njihova hendikepa. - Posebnu pažnju treba posvetiti osobama koje žive u marginalnoj situaciji i kronično su bolesne, kao i osobama s metaboličkim i neurološkim bolestima. - Treba razviti profesionalnu medicinu u posebno opasnim radnim uvjetima. - Zatvorenici i njihova djeca koja žive u kolektivnim institucijama trebaju imati zdravstvene usluge iste kvalitete kao i osobe izvan zatvora. . Što se tiče defavoriziranih kategorija stanovništva – među kojima su izbjeglice, novi imigranti i drugi, posebnu pažnju treba posvetiti specifičnoj kulturnoj dimenziji njihova zdravlja. Osoblje određenih bitnih socijalnih i zdravstvenih službi treba kao zadaću senzibilizirati te skupine. - Socijalni i zdravstveni radnici, posebno obučeni za takve zadatke unutar zajednica, trebaju razviti skrb za stare osobe koje žive u nesigurnim uvjetima. - Treba razviti posebne službe za osobe podložne alkoholu i drogama.
Vlade trebaju posebnu pažnju posvetiti poboljšanju znanja o zdravlju osoba koje žive u nesigurnosti. O tome treba prikupiti standardizirane i komparabilne podatke koji će se oslanjati na zajedničke definicije. Zdravstveni se indikatori trebaju vezati uz socijalne indikatore. Potrebno je uspostaviti sustav nadzora i kontrole koji će rezultirati regularnim, koliko je to moguće, godišnjim publikacijama, počevši od nacionalne do europske razine. Preporučuju se ove mjere: 1. Sustav informiranja - Radi prikupljanja, obrade i širenja pouzdanih informacija o zdravstvenom i socijalnom statusu osoba koje žive u nesigurnosti potrebno je na nacionalnoj ili regionalnoj razini uspostaviti opservatorij o razvoju njihove socijalne i zdravstvene situacije. - Među podacima prikupljenim na rutinskoj osnovi trebaju biti socijalni i ekonomski indikatori, kao i indikatori o pristupu zdravstvenim uslugama. - Kako bi se izbjegla diskriminacija i osigurala zaštita pojedinaca, u potpunosti treba poštovati anonimnost podataka. - Radi boljeg evaluiranja korištenja usluga namijenjenih rješavanju posebnih problema treba provoditi periodične ankete. - Radi prikupljanja i širenja informacija treba organizirati regionalne i lokalne konferencije. - Informacije treba dostaviti osoblju socijalne i zdravstvene zaštite, kao i široj javnosti. - Treba identificirati postojeće mreže u okviru lokalnih zajednica radi stvaranja podržavajuće okoline. 2. Istraživanja Programe istraživanja treba posvetiti sljedećim pitanjima: - Evaluaciji troškovi/korist, troškovi/dobit i troškovi/efikasnost različitih akcija i zdravstvenih mjera, s ciljem poboljšanja zdravstvenih usluga osobama koje žive u nesigurnosti. - Selekciji indikatora podesnih za superviziju i evaluaciju mjera, programa i aktivnosti. - Statusu i zdravstvenim potrebama osoba u riziku te onih koje žive u marginalnoj situaciji. - Kvalitativnim anketama o percepciji zdravlja i o preprekama koje ometaju pristup zdravstvenoj zaštiti. - Longitudinalnoj analizi načina kako pojedina osoba dospijeva u stanje marginaliteta i o tome što poduzima da bi iz njega izašla. - Statusu i zdravstvenim potrebama mladih. - Razlici u vrijednostima, potpornim mrežama, pozitivnim i negativnim iskustvima u vezi su sa zdravstvenim uslugama. - Socijalnoj distanci između različitih skupina i zdravstvenog osoblja. - Ulozi i utjecaju nevladinih organizacija. - Načinu na koji su zdravstvene usluge prilagođene potrebama marginalnih skupina. V. Promjena ponašanja dužnosnika administracije i zdravstvenog i socijalnog osoblja na središnjoj i lokalnoj razini Preporučuje se pomoći dužnosnicima i osoblju socijalne i zdravstvene zaštite na razini vlade i lokalnih zajednica kako bi prilagodili svoje odgovore zdravstvenim potrebama osoba koje žive u nesigurnosti. 1. Orijentacije - Treba objaviti smjernice o zaštiti i promociji zdravlja osoba koje žive na marginalan način.Pri definiranju tih smjernica treba se oslanjati na široki konsenzus potencijalnih partnera kada se on može postići sa zainteresiranom zajednicom. - Primjena tih smjernica treba se temeljiti na multisektorskom pristupu, a njihov utjecaj treba sustavno nadzirati i evaluirati. - Treba ohrabrivati reevaluaciju prostora između zdravstvenih autoriteta i socijalnih službi. - Radi realizacije programa na lokalnom planu treba se koristiti iskustvom i sposobnostima nevladinih organizacija. - Radi participacije u procesu odlučivanja osoba koje žive u nesigurnosti, a koji se odnosi na koncepciju i organizaciju zdravstvenih usluga, treba izraditi instrumente primjene. 2. Profesionalna praksa - Radi traženja odgovora na zdravstvene potrebe skupina ili osoba koje žive u marginalnoj situaciji, na lokalnoj razini treba redovito organizirati sastanke administrativnog i profesionalnog osoblja te socijalne i zdravstvene zaštite i nevladinih organizacija. - Radi pripreme za rad mladih koji su u marginalnoj situaciji u njihovoj sredini treba za to stvoriti mogućnosti.
- U programima izobrazbe zdravstvenog osoblja i socijalnih radnika, a posebno u programima za studente medicine, značajno mjesto trebaju zauzeti discipline kao što je javno zdravstvo, epidemiologija (posebno nezaraznih bolesti), promocija zdravlja, socijalne znanosti i ekonomija zdravlja. - Postdiplomske nacionalne programe treba primijeniti tako da se inzistira na specifičnom tretmanu socijalno ranjivih skupina i pojedinaca, na preventivnim akcijama, strategijama senzibilizacije i nediskriminativnim metodama identifikacije zdravstvenih potreba na lokalnoj razini. - Radi otkrivanja ranih zdravstvenih problema u školama treba organizirati programe obučavanja zdravstvenog i nastavnog osoblja. - Radi privlačenja pozornosti na posebne potrebe siromašnih, nezaposlenih, izbjeglica, itd. treba izraditi specijalne programe za socijalno, zdravstveno i nastavno osoblje. - U tim programima obučavanja značajnu ulogu trebaju imati profesionalci s terena i nevladine organizacije. Prilog VI.
Conseiller d’Etat Responsable de la Cellule de coopération internationale Section du rapport et des études Conseil d’Etat Paris
Yüklə 0,72 Mb. Dostları ilə paylaş:
|