Slika 44: Tot, bog mudrosti i
Slika 43: Anubis, bogmrtvih. pisanja.
ponovo darujući Horusu presto. Smatra se da je Horus u borbama izgubio
levo oko. Boginja Hator mu je pritekla u pomoć i obnovila mu vid. Iz
ovoga je izveden egipatski simbol oka, takozvani „udjat" (slika 41), koji
predstavlja proces „zaceljivanja", „ozdravljenja", „kompletnosti" i odnosi
se na „Horusovo oko".
Veruje se da je to originalni predmet obožavanja celog Egipta. Horus
poznat kao H e m , „onaj koji je iznad", predstavljao je lice neba. Piramidni
tekstovi u petoj i šestoj dinastiji objašnjavaju kako je lice poduprto sa četiri
stuba koja su predstavljala čuvare - severa, juga, istoka i zapada - koji su
živeli u Horusovoj kosi. Ova četiri boga bila su poznata kao „četiri Horusova
sina" (slika 42). Postoje božanstva u obliku minijaturnih mumija: Imseti
ima ljudsku glavu, Hapi glavu pavijana, Duamutef glavu šakala i Kvebsenuf
glavu sokola. Oni su štitili pokojnikovu utrobu (jetru, pluća, stomak i creva)
koji su čuvani u pogrebnim posudama nakon mumificiranja pokojnika.
53
Scene suda: Merenje Anijevog srca
Slika 45a:
Ani i njegova žena Anijevo srce Anijeva Anubis Pero
Tutu pri ulasku Renet i Meskent, dusa postavlja
u sudnicu bogmje rađanja ravnotezu
CO
Ani, neiskvaren,
čuči pred Ozirisom
54
Oziris, na prestolu unutar svetilišta. Iza njega su
Izida i Neftida, a ispred njega, na cvetu lotosa, četiri
Horusova sina.
Slika 45b: Sa Anijevog papirusa,
Britanski rnuzej br. 10.470 (listoin 3 i 4).
I l l Ra-Hamakis I V
S obzirom na to da se nebo odnosilo na lice, sunce i mesec su videli sve
što se događalo na zemlji i iznad nje. Horusovo oko asociralo je na oboje, i
sunce i mesec; levo oko bilo je mesec, a desno sunce.
H a t o r (slika 33) prvobitno opisana kao ćerka boga Ra. Prikazivana je
kao žena sa ušima krave, kao krava, kao žena sa kravljim rogovima - kao
i sa rogovima koji imaju sunčev disk između njih, i predstavljala je sunce
kao Ka, i telo i dušu. Bila je i dobra i zla, opet identifikujući se sa dušom
i telom. Po svojoj osvetoljubivoj prirodi, asocirala je na lavicu Sekmet, i
u torn obliku bila je poznata kao ,,oči boga Ra" (zbog svoje povezanosti
sa lavljom grivom i suncem, što je ranije pomenuto kod Tefnuta i Sua u
lavljem obliku).
Povratila je Horusu oko. Kasnije, u Edfu, njih dvoje su se venčali, i ona
je postala Hator ,,iz Horusove kuće".
Osim kao božansku majku poštovali su je i kao majku faraona, ali
prvobitno je bila božanska majka koja je poistovećivana sa uživanjem,
radošću, seksualnošću i muzikom. U grobnicama Tebe opisana je kao „dama
zapada" koja čuva zalazeće sunce do jutra (slika 31). Zbog toga su mrtvi
čeznuli da budu u naručju Hator koja će ih čuvati i štititi u zagrobnom
životu.
55
Anubis (slika 43) bio je bog mrtvih, okarakterisan kao pseće stvorenje,
verovatno kao šakal. Blisko je povezivan sa mumifikacijom i procesom
balsamovanja zbog svoje veze sa Ozirisom, čije telo je bilo umotano u
platno u njegovu korist. Statuete i gravure Anubisa pronađene su u mnogim
grobnicama.
Tot (slika 44), bog učenja i mudrosti, oslikavan je kao ptica ibis ili kao
čovek sa glavom ibisa čiji je dugi kljun predstavljao instrument za pisanje.
Bio je pronalazač i zaštitnik nauke i umetnosti.
Mnoge slike bogova opisanih ovde jesu iz Anijeve Knjige mrtvih, na
egipatskom papirusu. Originalni 23,7 metara dug dokument čuva se (u
uramljenim delovima) u Britanskom Muzeju u Londonu. Ser Piter Le Paž
Renuf napravio je kolorisani faksimil 1890. godine, i E. A. Volis Badž je
korigovao ovu verziju ubrzo nakon što je ovaj predivno obojeni dokument
izložen opštoj javnosti.
Papirus datira iz drugog srednjeg perioda i sadrži oko 200 pisama iz
ranijih tekstova u piramidama i na kovčezima, koje je tobo:>e pisao Tot
u korist Ozirisa, koji je sudio mrtvima i odlućivao gde će počivati duše
preminulih. Samo je on mogao da da život posle smrti zato što je uspeo
sam sebe da vaskrsne.
Poglavlje 125 knjige koja prati suđenje preminulom pisaru Aniju na
njegovom putu kroz zagrobni život počinje danom suda. Ani pita Tem-Ra,
vrhovnog boga Heliopolisa: „Koliko ću još da živim?", i Tern
Ra mu odgovara: „Ti ćeš trajati još milione miliona godina, period od
miliona godina".
Knjiga je opisana u „Ozirisovom jevanđelju", pokušavajući da prenese
ezoterijske tehnike koje su omogućavale čoveku da dostigne večni život
posle smrti. Naravno, ovo je bilo dostižno samo u slučaju da je preminuli
za života i boravka na zemlji bio dobar i čist. Duše koje se na sudu proglase
dobrim i čistim nakon smrti se pridružuju Ozirisu na nebu u večnom životu.
Druge se susreću sa uništenjem.
Slika 45a prikazuje kako je pisar Ani doveden u sudnicu pred 42 boga,
koji zahtevaju negativnu ispovest za 42 zemaljska greha. Preminuli mora
da se oslobodi svakog od ovih grehova. Zatim, u postupku prolaska kroz
sudnicu, Anubis, bog mrtvih, vaga Anijevo srce, balansirajud sa perom.
Pisar Tot beleži rezultat merenja (slika 45b). Ako je srce mnogo teže od
pera, onda se preminuli osuđuje na smrt, srce mu proždire demon Amut.
Oni koji prođu test, čije srce bude lakše od pera, mogu da nastave put
držeći Horusa za ruke u susret Ozirisu (slika 46), koji će mu dodeliti večni
život. U ovom poglavlju, Ani u tome uspeva i biva doveden pred Ozirisa.
Tokom pogreba, živi pevaju molitvene pesme preminulom, sa izvodima
iz Knjige mrtvih. Poglavlja i stihovi često su smešteni pored mrtvaca na
papirusima ili oslikani na kovčegu ili sarkofagu. Oni će mu pomoći da stigne
do Ozirisa, do Oriona na nebu, zarad vaskrsenja i večnog života.
56