U knjizi
Misterija Oriona, Robert Buval je prikazao da su do sada
neistražena okna Kraljeve i Kraljičine sobe u Velikoj Keopsovoj piramidi u
Gizi poravnati u pravcu zvezda Orion i Sirijus (slika 48). Egipćani su u svoju
arhitekturu ušifrovali mit o Ozirisu, ostavljajući važnu poruku savremenom
čoveku: o smrti, nakon koje duše zaista mogu da postanu zvezde, kao u
slučaju Ozirisa i Izide.
Severni otvori na sličan način pretpostavljaju podudarna poravnanja;
jedan krak je iz Kraljičine sobe direktno usmeren ka sazvežđu Beta
Veliki medved, što je mitološki povezano sa kosmičkom regeneracijom i
besmrtnošću duše
;
dok severni otvor Kraljeve sobe stremi ka Alfa Drakonisu
u sazvežđu Aždaje koje se povezuje sa plodnošću.
Pomenuti otvori nisu jedini koji mogu da ispričaju svoju priču:
raspored tri piramide u kompleksu Gize uređen je identično kao tri zvezde
Orionovog pojasa. Raspoređujući piramide na ovaj način, stari Egipćani su
nanovo stvarali nebo i zemlju.
* Dakle, ovde imamo civilizaciju- koja je obožavala sunce kao boga
plodnosti, dok je savremena nauka 5000 godina kasnije, uz pomoć
najnovijih istraživanja kosmosa, došla do istog zaključka (dodatak 1 II);
sunce zaista kontroliše plodnost ženskih hormona regulisanjem 28-dnevnog
menstrualnog ciklusa.
* Sunce su poštovali kao „Perjanu Zmiju", a opet, savremeni čovek je
došao do istog zaključka (ilustracije 13 a-d): „Perjana Zmija" predstavlja
11-godisnji ciklus Sunčevih pega nošen na vrhu „neutralne krive" Sunčevog
magnetnog polja.
* Razumeli su složenost astronomskih odnosa, poravnavajući hramove
sa promenama zvezdanih ciklusa, menjajući identitete svojih bogova sunca,
od bika Apisa do ovna Arijesa, reflektujući povorku neba i zemlje.
* Gravirali su zodijak u svoje hramove (u Denderi), raspoređivali
svoje kolosalne piramide sa zvezdanom šemom na nebu (u Gizi) i, koristeći
arhitektonske pokazatelje, ukazivali na nebeska mesta gde će duše, samo
odabranih, pronaći svoj mir posle smrti.
* Zakopavali su svoje mrtve ispod Nila, koji je za njih bio Mlečni put,
destinacija zagrobnog života. Savremeni arheolozi kažu da su ovi narodi,
baš kao i oni u Meksiku, bili manje napredni od nas, s obzirom na to da u
najranijim vremenima nisu mogli da shvate koncept točka.
Dokazi navode na to da su ovi narodi bili mnogo mudriji nego mi
danas. Intelektualni napredak čoveka nije bio linearan. U Egiptu vidimo
prisustvo vise inteligencije kod dva očigledna istorijska slučaja gde se oba
poklapaju sa obožavanjem samog sunca: četvrta dinastija doba piramida
i, kao što ćemo videti, osamnaesta dinastija Tutankamona, 1000 godina
kasnije. Oba ova slučaja doživela su eksploziju kreativnih dostignuća koji
57
Piramide u Gizi: putokazi ka zvezdama
Nije slučajno što su kraljevi i kraljice sahranjivani u Dolini kraljeva na
zapadnoj obali Nila pored Luksora u Gornjem Egiptu.
Nil, davalac života na zemlji, oslikavao je Mlečni put, mesto života za
mrtve na nebesima. Reka se na toj tački nekarakteristično prelama oko 32
kilometra istočno i pravi krivu koja se ponovo vraća na svoju prethodnu
putanju. Projektovanje originalnog toka reke (slika 47) pokazuje „virtuelni"
tok Nila. Ima li boljeg mesta za sahranjivanje mrtvih od mesta „ispod Nila"
(virtuelnog Nila). Po tom pravilu, voljeni faraoni su odmah sahranjivani u
Mlečni put i tako postajali zvezde.
Dokaz je jasan: Egipćani iz ranijih vremena bili su preokupirani
kretanjem zvezda i planeta.
Slika 47: Dolina kraljeva leži izmeđn virtuelnog toka reke Nil. Nil
predstavlja Mlečni put ka Egipćanima.
58
Slika 48: Otvori u Velikoj Keopsovoj piramidi u Gizi imaju značajno i
precizno astronomsko poravnanje. Raspored tri piramide u Gizi (zaokruženo)
takođe ima veliki astronomski značaj.
je ispunjavao Egipat, tehnološki, naučno i umetnički, prizorima koje svet
nikada ranije nije video, osim čudotvornih dostignuća obožavanja sunca
kod drevnog plemena Maja u Meksiku.
59
DRUGO POGLAVLJE
Misterija
nestalih kraljeva
Kraljevi koji nedostaju
Lista imena od 76 monarha, počevši od Setija I iz devetnaeste dinastije,
ugravirana je u zidove hrama Setija I u Abidosu. Imena, kao inkarnacije,
sveštenici su čitali naglas tokom ceremonija, obezbedujući preminulom
mirno mesto u zagrobnom životu. Međutim, kraljevski grbovi Ehnatona i
njegovog sina Tutankamona iz osamnaeste dinastije, nedostaju na listi.
Do kraja vladavine Amenofisa III, Egipat je bio podjednako bogat i
moćan. Njegove velike vojske pljačkale su okolne zemlje, donoseći ratni
plen egipatskom narodu. No, klima i prekomerno samozadovoljstvo uskoro
se promenilo pojavom njegovog sina, osvajača Amenofisa IV. Ova dvojica
bili su potpuno različiti - duhovno, ideološki i intelektualno.
Kada je bio u pitanju sin, ranije priznanje panteona bogova bilo je ravno
paganizmu. Umesto toga, više je voleo samo da proglasi ali ne i da obožava
jedinoga boga, tvorca univerzuma, davaoca života i večnog života, dakle
samog boga sunca. Tako je uzbunio političke i religijske slojeve Egipta koji
su 1500 godina verno služili svom narodu i obezbedili mu prosperitet.
Promenivši ime od Amon-Ofis („bog je zadovoljen") u Ehn-Aton
(,,ovo zadovoljava boga"), premestio je glavni grad Egipta iz Tebe u novu,
nerazvijenu pustinjsku oblast, Ehn-Aton („Atenovhorizont"), današnji grad
Tel el Amarnu, 240 km južno od Kaira. Grad je bio opasan granicom u vidu
kamenja od kojih je svaki objavljivao novo svanuće božanstva sunca, jedinog
boga čiji zraci su svemu davali život; prvi kamen proglašava: ti posmatraš
grad Atonovog horizonta, mog oca koji me je doveo u ovaj Grad horizonta.
Ka njemu me nije usmerio plemić; nije bilo čoveka na celoj zemlji koji bi
60