Sveučilište u zagrebu

FAKULTETSKOM VIJEĆU

FILOZOFSKOG FAKULTETA

SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Ulica Ivana Lučića 3, Zagreb

Predmet: dr.sc. Vera Turković, izbor u

znanstveno-nastavno zvanje

redovitog profesora - izvještaj

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu donijelo je na sjednici od 20. studenog 2009.g. odluku kojom nas je imenovalo članovima stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženice dr. sc. Vere Turković za izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora u znanstvenom području društvenih znanosti, polje sociologija, grana posebne sociologije, na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Natječaj je objavljen u Narodnim novinama i Vjesniku od 12. listopada 2009. godine, i na njega se prijavila dr. sc. Vera Turković, izvanredna profesorica, kao jedina pristupnica/pristupnik. Svojoj prijavi na natječaj priložila je:

• 
  Životopis
  
• 
  Prikaz znanstvene, nastavne i stručne djelatnosti
  
• 
  Popis znanstvenih i stručnih radova
  
• 
  Uvjerenje da se protiv nje ne vodi istražni postupak
  

Nakon uvida i pregleda zaprimljene dokumentacije podnosimo Fakultetskom Vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

I Z V J E Š T A J

Životopis predloženice

Vera Turković rođena je 15. siječnja 1951. godine u Trebinju, BiH. Državljanka je Republike Hrvatske. Osnovnu školu i gimnaziju završila je u Sisku 1969. godine. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirala je 1974. godine sociologiju i filozofiju (oba kao A predmet) i stekla zvanje profesora sociologije i filozofije.

Iste godine zaposlila se u Klasičnoj gimnaziji u Zagrebu, gdje je do 1986. god. radila kao srednjoškolski profesor sociologije, filozofije, psihologije i logike. Od 1986. do danas radi kao nastavnica na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu.

Magistarski rad iz područja sociologije obranila je 1979. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a na istom je fakultetu 1992. god. doktorirala na temu "Socijalna uloga moderne umjetnosti u konfliktu prirode i društva (uloga Bauhausa)".

Od 1986. godine radi u svojstvu predavača, 1993. godine izabrana je u znanstveno nastavno zvanje docenta, a 2002. godine u zvanje izvanrednog profesora.

Na preddiplomskom i diplomskom studiju Akademije likovnih umjetnosti nositeljica je obveznih predmeta “Sociologija kulture”, “Sociologija umjetnosti”, “Sociologija obrazovanja” i „Estetika“, a na doktorskom studiju predmeta „Suvremena likovna estetika“ i „Kulturna antropologija“.

Dugi niz godina predavala je kao vanjska suradnica predmet “Sociologija odgoja i obrazovanja” na Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu (1985.-1995.god.) i “Sociologiju umjetnosti” na Muzičkoj akademiji u Zagrebu (1993.-1995.god.). Sudjelovala je u izvođenju nastave iz predmeta «Priroda i umjetnost» na poslijediplomskom studiju na Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a na poslijediplomskom studiju Akademije likovnih umetnosti u Ljubljani predavala je predmet «Estetika» od 2001. do 2003. godine.

Funkciju prodekanice za znanost i upravu na Akademiji likovnih umjetnosti obnašala je od 1996. do 1999. godine, a od 2003. do 2007. godine prodekanice za nastavu i studente. Od 2007. godine nadalje predstojnica je katedre za teoriju umjetnosti na Akademiji likovnih umjetnosti.

Kao znanstvenica bila je uključena u 15 znanstvenoistraživačkih projekata. Od toga samostalno je vodila 4 projekta, i bila suradnicom na 11 projekata.

Osim znanstvene i nastavne djelatnosti obavljala je i mnoge druge stručne poslove na matičnoj ustanovi, sveučilišnim statutarnim tijelima i u stručnim udrugama, te organizirala više međunarodnih i domaćih umjetničko znanstvenih i stručnih skupova.

Posjetila je brojne umjetničke akademije u svijetu, prisustvovala međunarodnim kongresima i konferencijama, te održala niz pozvanih predavanja. Član je uredništva međunarodno priznatog časopisa „Medijska istraživanja“, a od 1998. do 2002. bila je član uredništva Hrvatskog vijeća InSEA (International Society for Education through Art). Višegodišnja je predsjednica i podpredsjednica Hrvatskog vijeća InSEA, i ekspert za unaprjeđenje kvalitete visokog umjetničkog obrazovanja ELIA-e (European League of Institutes of Arts).

Certificirani je stručnjak za vanjsko neovisno vrednovanje sustava osiguranja kvalitete na visokim učilištima, (certifikat Agencije za znanost i visoko obrazovanje RH).

Znanstveni radovi – prikaz i ocjena

Pristupnica je objavila 61 znanstveni i stručnih rad, od čega dvije znanstvene knjige. Ukupno je objavila 15 znanstvenih radova u kategoriji a1 znanstvenih radova, 26 radova u kategoriji a2 i 19 radova u kategoriji a3. Od posljednjeg izbora u znanstveno nastavno zvanje izvanrednog profesora (travanj 2002) objavila je ukupno 25 radova, od toga jednu knjigu kao koautor i urednik, te 8 a1 radova, 7 a2 radova i 9 stručnih radova.

Među a1-radovima, 3 ih vrednovano u izvještajima s prošlih izbora u zvanja u skladu s Pravilnikom o mjerilima vrednovanja časopisa i publikacija s međunarodno priznatom recenzijom, kao i s njima po vrsnoći izjednačenih časopisa i publikacija (NN 2/97). Stoga ćemo se u nastavku uglavnom ograničiti na prikaz sadržaja i znanstvenog doprinosa nekih radova objavljenih u razdoblju nakon posljednjeg izbora u zvanje.

Turković, Vera (2009) Vizualno/likovna (ne)pismenost političkih stranaka u Hrvatskoj. Politička misao. 46 (1):114-135.

Autorica u ovom svom najrecentnijem radu analizira i procjenjuje razinu likovno/vizualne pismenosti hrvatskih političara na temelju analize vizualne građe kojom su se služile političke stranke u predizbornoj kampanji krajem 2007.g. Metodom analize sadržaja istražuje likovnu kvalitetu političke poruke, njezinu simboličku i komunikacijsku vrijednost, te estetsku i etičku vrijednost na primjerima plakata, oglasa, reklamnih spotova i drugih proizvoda. Rezultati istraživanja upućuju na zaključak da hrvatska politika uglavnom prepoznaje moć slike u kontekstu današnjeg vizualno orijentiranog društva i da pokušava koristiti likovno/vizualne efekte u komunikaciji s potencijalnim biračima kako bi utjecala na njihove stavove. Međutim, razina te komunikacije vrlo je niska i svodi se pretežno na negativno komparativno oglašavanje, što se u svijetu pokazalo kontraproduktivnim jer vodi stvaranju nepovjerenja i sumnje javnosti u mogućnosti i sposobnosti političara za rješavanje društvenih problema. Vizualna retorika u politici zahtijeva umijeće diskursa koje će proizvesti neki specifičan učinak na ciljnu skupinu, a to dalje podrazumijeva visoku razinu likovno/vizualne pismenosti kako političara samih tako i profesionalaca na koje se oslanjaju.

Ovaj rad po svojoj tematskoj originalnosti, korektnoj primjeni metode analize sadržaja i interpretaciji zasnovanoj na komparativnim iskustvima vizualne prezentacije političkih poruka u Hrvatskoj i drugim zemljama predstavlja značajan doprinos sociologiji kulture i sociologiji politike.

Turković, Vera. (2009) Umjetničko obrazovanje u tranziciji: likovno obrazovanje u europskom obrazovnom sustav. Metodika. 10 (1/2009):8-39., engl. prijevod :151-188.

Autorica analizira uloge umjetničkog obrazovanja u kontekstu suvremenog europskog obrazovnog sustava obveznog obrazovanja. U uvodnom dijelu problematizira zajedničke elemente europske tradicije estetskog/umjetničkog obrazovanja i značenje termina „obrazovanje za umjetnost“ i „obrazovanje putem umjetnosti“. Nakon toga ukratko prikazuje povijesti likovnog obrazovanja u Hrvatskoj. U nastavku su prikazani rezultati autoričine komparativne analize predmetnih kurikuluma likovne umjetnosti u 11 europskih zemalja i nastavnog plana i programa likovne kulture u Hrvatskoj. Rezultati analize pokazuju da u europskom sustavu obveznog obrazovanja likovnoj umjetnosti pripada važno mjesto. Razlog tome valja tražiti u velikoj ulozi koju nastava likovne/vizualne umjetnosti ima u razvijanju likovnog/vizualnog mišljenje i estetske i etičke svijesti učenika te osposobljavanju učenika za samostalno vizualno izražavanje, što pridonosi boljem usvajanju raznovrsnih znanja i kvalitetnom odgoju i obrazovanju. Uočene su, međutim, stanovite razlike među analiziranim zemljama. Likovno obrazovanje bolje je pozicionirano u onim zemljama u kojima o razvoju kurikuluma skrbe nacionalni instituti, nacionalna vijeća za vrednovanje kurikuluma i slična jasna tijela koja imaju nacionalni kurikularni okvir. Unatoč tomu, općenito gledano može se reći da likovno/vizualno obrazovanje ima bolji položaj i kvalitetniji sadržaj unutar navedenih zemalja nego u Hrvatskoj.

Ovaj rad rezultat je opsežnog i tematski originalnog empirijskog istraživanja – komparativne analize kurikuluma 12 europskih zemalja – koje je po prvi put provedeno u Hrvatskoj. Baveći se analizom kurikuluma u području likovnog/vizualnog obrazovanja, autorica je ukazala na iznimnu vrijednost takvog obrazovanja u obrazovanju i intelektualnom razvitku djece i time dala značajan doprinos kako sociologiji obrazovanja tako i međusektorskom povezivanju područja znanja primjenjivih u kulturnoj i obrazovnoj politici.

Turković, Vera (2008) Likovne umjetnosti: ekološki rizici profesije. Socijalna ekologija. 17 (1):5-23.

U ovom radu autorica je svoje sociološko bavljenje likovnom kulturom na zanimljiv način proširila u socijalnoekološko područje. Zapravo, u Hrvatskoj do sada još nitko nije sustavno istraživao stupanj ekološke svijesti u vezi štetnog djelovanja likovnih materijala, tj. ekoloških uvjeta rada likovnih umjetnika. O tome ne postoji bilo kakva baza podataka, kao ni posebni programi zaštite likovnih umjetnika na radu i mjere zaštite zdravlja i okoliša. Ovaj rad donosi podatke o primjerima koji svjedoče o brojnim ozljedama, bolestima, pa čak i smrtnim slučajevima do kojih je autorica, kao nastavnica na Akademiji likovnih umjetnosti, došla tijekom višegodišnjeg kontinuiranog praćenja pojedinačnih slučajeva. Istraživanje je fokusirano na ekološke probleme profesionalnih umjetnika koji sudjeluju u obrazovnom procesu s naglaskom na odgovornosti i obvezama koje imaju prema studentima u vezi sigurnosnih mjera na radu. Na temelju prikupljenih podataka autorica zaključuje da bi brigu za zdravlje i sigurnost likovnih umjetnika, s obzirom na rizike kojima su izloženi, trebalo nužno osustaviti i u tom smislu pledira da se sociolozi više uključe u oblikovanje zdravstvene politike na tom području.

Ovaj je rad također tematski originalan, a i metodološki inovativan, budući da je autorica koristila razne metode prikupljanja podataka kako bi rasvijetlila jedan neistraženi fenomen. Rad predstavlja i značajan doprinos interdisciplinarnom povezivanju sociologije umjetnosti i socijalne ekologije.

Turković, Vera (2006) Komunikacija putem vizualne umjetnosti u međunarodnoj suradnji. Socijalna ekologija. Vol. 15, br. 4., str. 325-339.

Ovaj rad razmatra ulogu vizualnog jezika u komunikaciji i svakodnevnom životu kojemu pečat daje digitalno vrijeme i dominacija određenih oblika vizualne kulture i vizualnih komunikacija. Tehnologija je unaprijedila vizualne komunikacije i vizualnu umjetnost na tako suptilan način da ljudi uglavnom nisu svjesni ove promjene, te su unatoč tomu još uvijek okrenuti tradicionalnim vrijednostima koje se temelje na verbalnoj i pisanoj komunikaciji. Obrazovni programi i administracija nalaze se na istoj toj razini. Drugi problem, o kojem raspravlja ovaj rad, još je ozbiljniji, a proizlazi iz pitanja koliko je nova kulturalna paradigma oslonjena na digitalne medije, koji služe uglavnom prenošenju informacija, primjerena kontinuitetu realiteta života. Uzme li se u obzir činjenica da je tehnologija apsolutno podređena tržišnoj ekonomiji i njenoj logici profita, postavlja se pitanje koliko ona pomaže kulturnom zbližavanju, kulturnoj interakciji. Zahvaljujući medijima ljudi koji pripadaju različitim kulturnim obrascima lako dolaze u dodir širom svijeta. Međutim, potreba za uzajamnim razumijevanjem još uvijek uvelike nedostaje. Autorica ističe razliku između vizualne kulture i vizualne umjetnosti i tvrdi da je pogrešno zaključivanje koje polazi od konstatacije da vizualna kultura definira umjetničke vrijednosti. Naprotiv, vizualna komunikacija koja se svodi na komunikaciju radi komunikacije ne može obuhvatiti i izraziti (1) značenje života i (2) osjećaje drugih ljudi. Za razliku od vizualne komunikacije, vizualne umjetnosti upotrebljavaju simbolički jezik koji nadilazi stvarnost i otkriva ono što je svima zajedničko. Univerzalni jezik umjetnosti posjeduje i estetsku i etičku dimenziju, te stimulira intelekt. Jezik umjetnosti unapređuje društvenu interakciju i suradnju. Konačno, jezik umjetnosti podjednako stimulira osjećaje i osigurava emotivno i duhovno ispunjenje.

Rad predstavlja značajan prilog teorijskim raspravama u društvenim i humanističkim znanostima o odnosu između umjetnosti i društvene kohezije i interakcije koja prelazi tradicionalne društvene i kulturne granice, pri čemu autorica svoj pristup posebno argumentira analizom utjecaja vizualne umjetnosti u međunarodnoj komunikaciji.

Ovaj dio prikaza i ocjene znanstvenih radova pristupnice u kategoriji a1 završit ćemo s jednim teorijskim radom: Turković,Vera (2002) Dijalog prirode i kulture kroz likovnu umjetnost. Socijalna ekologija. 11 (4):317-331. U njemu autorica analizira bitne značajke ekoloških pravaca u suvremenoj likovnoj umjetnosti (environmental art, nature art, earth art, land art, outside art). Ona tvrdi da ponajprije umjetnost može promijeniti odnos čovjeka prema prirodi, stvaranjem novih vrijednosti, a zatim i obnovi okoliša. Problemi okoliša danas nisu više samo specijalnost znanstvenih eksperata, njima se jednako bavi i sve veći broj umjetnika, tako da se može govoriti o različitim pravcima ekološke umjetnosti, kao umjetnosti koja ne samo da protestira protiv devastacije prirode i poziva na humanost, nego predlaže konkretna rješenja estetske rekonstrukcije prirode i projektira hipotetičko društvo u kojem bi bio prevladan nesklad između prirode i kulture. Ekološkim pristupom umjetnosti, zaključuje autorica, umjetnik više ne želi biti pasivni promatrač prirode, već joj se približava i sudjeluje u njenu životu istodobno stvarajući, za razliku od umjetnosti koja „kroz prozor“ gleda na tu istu prirodu.

Ovaj rad vrijedan je doprinos teorijskoj dekonstrukciji Levi-Straussove opreke između prirode i kulture, a u prilog holističkog razumijevanja odnosa čovjeka i prirode kroz nove oblike umjetničke djelatnosti.
Od a2-radova pristupnice, ističemo slijedeća dva:

Knjiga Turković, Vera; Kabalin Borenić, Višnja (urednice i koautorice) (2007). Bolonjski proces u visokom umjetničkom obrazovanju. str 1-293. Zagreb: Sveučilište u Zagrebu.

Knjiga, u izdanju Sveučilišta u Zagrebu, prvi je i do sada jedini takav cjeloviti pregled stanja u visokom umjetničkom obrazovanju u Hrvatskoj nakon njena ulaska u Bolonjski proces. Knjiga donosi rezultate istraživanja o postignutim rezultatima u primjeni ciljeva Bolonjskog procesa, identificira probleme i definira daljnje korake u transformaciji studijskih programa, prezentira reformske smjernice na umjetničkom području pomoću relevantnih dokumenata i radnih materijala europskih umjetničkih asocijacija, analizira položaj umjetničkih istraživanja te mogućnosti pokretanja umjetničkih projekata. Ona daje i pregled najnovijih spoznaja o strukturi i potrebnom sadržaju studijskih programa, kao i informacije o mehanizmima usklađivanja studijskih programa, mehanizmima osiguranja kvalitete i evaluacije te potrebnim postupcima za dobivanje akreditacije za pojedini studijski program. Sve analize sadašnjih prilika u umjetničkom obrazovanju utemeljene su i dokumentirane znanstvenim analizama i relevantnim policy dokumentima.

Knjiga je inače nastala na podlozi seminara „Implementacija Bolonjskog procesa u umjetničkom visokom obrazovanju” održanog 12. ožujka 2007. u Zagrebu, organiziranog na inicijativu Vijeća umjetničkog područja Sveučilišta u Zagrebu (Vera Turković glavna je organizatorica skupa). Sadržajno je podijeljena u dva dijela. U prvom se nalaze radovi izlagača sa seminara a u drugom dijelu prevladavaju prijevodi tekstova i preporuka europskih umjetničkih asocijacija koje se odnose na usklađivanje strukture i sadržaja umjetničkih studija (str. 132-230), umjetničku praksu kao istraživanje (str. 230-269) i sustav osiguranja / unaprjeđivanja kvalitete u visokom umjetničkom obrazovanju (str. 269-293).

Rad autorice Vere Turković u knjizi (str. 72-86) pod naslovom „Sustav osiguranja / unaprjeđenja kvalitete u visokom umjetničkom obrazovanju” razmatra značenje pojma kvalitete polazeći od toga da bi kvaliteta trebala biti središnja tema sveučilišne politike. Pritom problematizira razliku između općeg značenja kvalitete kao „izvrsnosti i vrijednosti” i značenj u poslovnom svijetu kao „primjerenosti nekoj svrsi”, te u vezi s tim upozorava na sve izraženiju opasnost stavljanja visokog obrazovanja unutar Bolonjskog procesa isključivo u funkciju gospodarskog rasta.

U radu se posebno razmatra položaj visokog umjetničkog obrazovanja, njegova uloga u strukturi sveučilišta, svrha umjetničkih akademija u društvu i potreba širenja „kulture kvalitete” u smislu poboljšanja kvalitete svih segmenata umjetničkog obrazovanja. Autorica iznosi tvrdnju da hrvatsko visoko obrazovanje još nije prepoznalo povećanje kvalitete kao okosnicu promjena, pa tako ni umjetničko obrazovanje koje još uvijek nije postavilo vlastite standarde kvalitete. Rad donosi tablicu korisnih savjeta za provođenje postupka unutarnjeg i vanjskog vrednovanja kvalitete umjetničkog obrazovanja koji uzimaju u obzir europske standarde i specifičnosti socio-kulturno-ekonomskog konteksta u Hrvatskoj.

Ovaj je rad tematski originalan budući autorica ulazi u neistraženo područje kvalitete visokog umjetničkog obrazovanja, očekujući da model unaprjeđenja kvalitete studijskih programa kojeg predlaže zaživi u hrvatskom visokoškolskom sustavu. Rad je istodobno značajan doprinos sociologiji obrazovanja, budući da problematizira položaj visokog obrazovanja u kontekstu opće komercijalizacije znanja.
Turković, Vera (1999.): Visual Arts, U: Katunarić, V; Cvjetičanin, B. (ur.) Cultural policy in Croatia National Report. (str. 128-133). Strasbourg: Council for cultural co-operation.

Autorica u ovom svom prilogu u knjizi, poštujući strukturu istraživanja koja je zadana naslovom knjige, iznosi rezultate svog istraživanja aktualnih prilika u likovnoj umjetnosti Hrvatske. Pri tom uglavnom analizira društveni položaj (imovinsko stanje, pravni status i društveni ugled) likovnog umjetnika, kao profesionalnog, slobodnog umjetnika ili umjetnika amatera i odnos društva prema likovnoj umjetnosti u cjelini. Na početku naglašava golemo značenje likovne baštine unutar kulturno-umjetničkog blaga Hrvatske i napominje da se u svijetu o njoj malo zna kako zbog kontekstualnih razloga tako i zbog nedovoljnog interesa u samoj Hrvatskoj za kvalitetnu prezentaciju ovog dijela kulturne baštine. U novije se vrijeme, nakon osamostaljenja Hrvatske, pojavljuje nešto jače izražen interes za prepoznavanjem nacionalne povijesti u ovom segmentu kulture pa tako neki artefakti iz prednacionalne likovne baštine služe kao elementi simboličkog identiteta današnje hrvatske nacionalne kulture. Među simboličkim referencama iz novije likovne baštine, prema autorici, favorit službene kulturne politike svakako je (bilo) naivno slikarstvo. Takvo pretjerivanje može proizvesti pogrešnu predodžbu o Hrvatskoj kao ruralnoj i nerazvijenoj zemlji. Autorica napominje da se na taj način čini nepravda vrijednim postignućima suvremenih akademskih likovnih umjetnika čija djela svakako pripadaju visokoj kulturi i umjetnosti, a koja u svom izričaju ni po čemu ne zaostaju za postmodernim izrazom u svijetu. Dalje upozorava na neke terminološke nepreciznosti u postojećem zakonodavstvu o kulturi, posebno što se tiče opsega pojma primijenjenih umjetnosti, koje mogu umjetnicima otežati mogućnost širenja raspona ponuda njihovih profesionalnih umijeća i znanja na tržištu rada i usluga. To se prije svega odnosi na nedefinirani status dizajna u zakonu o likovnom stvaralaštvu. Istražujući položaj samostalnih likovnih umjetnika utvrdila je da su kriteriji za priznavanje statusa samostalnih likovnih umjetnika mnogo zahtjevniji 1996. nego što su bili prije (na osnovi zakona iz 1985.). Na kraju ističe da su likovni umjetnici značajno pridonijeli financiranju obrane zemlje u vrijeme Domovinskog rata organiziranjem različitih priredaba i doniranjem tisuća umjetničkih djela, ali im ta velikodušnost, kritički napominje autorica, nije pomogla u oživljavanju potražnje za likovnim djelima nakon rata, što otvara općenitije pitanje o svrhovitosti kulturne tranzicije u odnosu na političku i ekonomsku tranziciju.

Držimo da je potonje pitanje ono što je najbolje rasvijetljeno u ovom radu s gledišta analize sudbine velikog dijela produkcije likovne umjetnosti u Hrvatskoj u kontekstu 1990-ih, te u tom smislu predstavlja značajan doprinos poznavanju kulturnih proturječja postsocijalističkog razdoblja.

Vođenje i sudjelovanje u znanstveno-istraživačkim projektima

Pristupnica je bila uključena u ukupno 15 znanstvenoistraživačkih projekata. Od toga je bila voditeljica 4 projekta, a suradnica na 11 projekata. Po važnosti se posebno ističe projekt 210. godina likovnog obrazovanja u Hrvatskoj (1998. uz potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske) kojeg je pristupnica vodila u suradnji s dr.sc. Radovanom Ivančevićem. U sklopu projekta organizirala je međunarodni skup InSEA u Zagrebu.

Sudjelovanje na znanstvenim i stručnim skupovima

Pristupnica je sudjelovala na 27 međunarodnih skupova (kongresa, konferencija, radionica) u inozemstvu (10) i Hrvatskoj (17). Na njima je održala 16 pozvanih predavanja od kojih je 12 objavljeno, te je aktivno sudjelovala na brojnim radionicama i skupovima. Uz ostale održala je pozvana predavanja na međunarodnim znanstvenim skupovima u New Yorku, Stockholmu, Heidelbergu, Bukureštu, Bohinju, a sudjelovala u radionicama InSEA, ELIA itd. u Budimpešti, Varšavi, Luzernu, Cluj-Napoci, Ljubljani. Osim toga organizirala je međunarodni kongres InSEA u Zagrebu 1998. i međunarodni seminar u suradnji s AZVO-m 2008. za umjetničke akademije u Hrvatskoj.

Pristupnica je aktivno sudjelovala u radu 17 domaćih znanstvenih ili stručnih skupova na kojima je održala 13 pozvanih predavanja ili izlaganja
Nastavna djelatnost

Prof. dr. sc. Vera Turković autorica je programa i nositelj predmeta na matičnoj ustanovi „Sociologija kulture“ i „Sociologija umjetnosti“ i „Estetika“ na preddiplomskim studijima Grafike, Slikarstva, Kiparstva, Restauriranja i konzerviranja umjetnina i Animiranog filma i novih medija, te predmeta „Sociologija odgoja i obrazovanja“ na diplomskom studiju Nastave likovne kulture. Navedene programe/predmete samostalno je preuredila 2005. godine u skladu s ciljevima Bolonjskog procesa.

Kao prodekanica za nastavu 2005. inicirala je pokretanje i osnivanje poslijediplomskih doktorskih i specijalističkih umjetničkih studija na ALU. Od uvođenja ovih studija 2006. predaje na doktorskim studijima predmete „Suvremena likovna estetika“ i „Kulturna antropologija“. Programe ovih predmeta samostalno je priredila prema međunarodnim standardima za visoko umjetničko obrazovanje u trećem ciklusu. Njezino ukupno godišnje opterećenje u nastavi iznosi 960 norma sati.

Izvan matične ustanove predavala je dugi niz godina, kao vanjska suradnica predmet “Sociologija odgoja i obrazovanja” na Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu (1985.-1995.god.) i “Sociologija umjetnosti” na Muzičkoj akademiji u Zagrebu (1993.-1995. god.). Isto tako je sudjelovala u izvođenju nastave iz predmeta „Priroda i umjetnost” na poslijediplomskom studiju Odsjeka za sociologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. U razdoblju od 2001. do 2003. godine predavala je predmet „Estetika” na poslijediplomskom studiju Akademije likovnih umetnosti u Ljubljani.

Za poslijediplomski studij Pedagoškog fakulteta u Rijeci izradila samostalno program nastavnog kolegija “Vizualna komunikacija i problemi okoliša”, a za poslijediplomski doktorski studij na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu izradila je program za predmet „Vizualna komunikacija i politika“ (2008).

U svojstvu prodekanice za nastavu koordinirala je izradu svih nastavnih programa na šest odsjeka ALU u skladu sa Zakonom 2003., izradila program za unaprjeđenje kvalitete nastave i evaluaciju ishoda učenja, te brojne pravilnike i etički kodeks. Za potrebe Sveučilišta u Zagrebu izradila je studentsku anketu za vrednovanje rada nastavnika u umjetničkom području.

Prof. dr. sc. Vera Turković također je značajno doprinijela unapređivanju nastavnog procesa. U prvom redu valja istaknuti dvije njezine znanstvene knjige: Vizualna kultura i likovno obrazovanje i Bolonjski proces u visokom umjetničkom obrazovanju, te stručnu publikaciju Međunarodna suradnja u visokom obrazovanju: Europski sistem prijenosa bodova (ECTS) u koautorstvu s N. Čikeš i I. Vicković. To su vrijedni doprinosi razvoju kvalitete nastave u visokom umjetničkom obrazovanju i jedine su publikacije te vrsti u Hrvatskoj.

U svojstvu eksperta (ELIA) za osiguranje kvalitete u umjetničkom obrazovanju povezala je matičnu ustanovu s brojnim europskim akademijama likovnih umjetnosti. Tako je u ožujku 2008. uz potporu AZVO na Akademiji likovnih umjetnosti organizirala radionicu pod nazivom «Quality Assurance and Enhancement in Arts Degree Programmes and Learning and Teaching Developments in Europe». Ta je radionica značajno pridonijela kvaliteti međunarodne suradnje u razmjeni studenata ALU s brojnim sličnim nastavnim ustanovama u europskim zemljama.

Kao CARNet-ova kordinatorica na ALU, u vrijeme uspostavljanja CARNet mreže, otvorila je multimedijalnu računalnu učionicu, omogućivši time informatičko opismenjavanje studenata.

Pristupnica je bila mentorica akademskom kiparu Hrvoju Urumoviću koji je obranio magisterij 2003. pod naslovom «Komunikacija kipa s promatračem u interijeru i eksterijeru» na Univerzitetu u Ljubljani.

Na matičnoj ustanovi diplomski ispiti nemaju teoretskog dijela, uz iznimku nastavničkog odsjeka, tako da pristupnica nije mogla biti mentor studentima pri izradi diplomskoga rada. Od uvođenja doktorskog studija pristupnica je mentor teoretskog dijela pri izradi ukupno 10 doktorata od kojih su četiri u proceduri obrane (Meho Čaušević „Nišan – vizualizacija duše Islama”, Vanda Jurković „Reljef, priroda i egzistencija vala (valoviti reljef)”, Robert Kuhar „Gesta kao stil i jezik u oblikovanju skulpture“ i Celestina Vičević „Rekontekstualizacija grafičkog lista kao svjetlosnog ambijenta/objekta“).
Stručna djelatnost

Pristupnica je obavljala brojne dužnosti u stručnoj djelatnosti, kako na Akademiji likovnih umjetnosti tako i na Sveučilištu u Zagrebu (kao član sveučilišnih tijela). Član je međunarodnih profesionalnih i znanstvenih udruga. Svojom aktivnošću kao predsjednica InSEA istakla se u organizaciji europskog kongresa InSEA 1998. u Zagrebu. Član je međunarodne sekcije ELIA za osiguranje kvalitete i sudjeluje u nizu aktivnosti u toj međunarodnoj profesionalnoj udruzi.

Sudjelovala je u radu tijela Vlade RH u području obrazovanja, kao što je izrada kataloga znanja i hrvatskog nacionalnog obrazovnog standarda. (HNOS-a). Članica je projektne skupine za izradu nacionalnog izvještaja: Kulturna politika u Hrvatskoj i Strategija kulturnog razvitka: Hrvatska u 21. stoljeću. Član je uredništva časopisa Medijska istraživanja.

Bila je gost brojnih javnih tribina, prezentacija, radionica, okruglih stolova, itd. Otvorila je mnogobrojne likovne izložbe sa predgovorima u katalogu. Održala je brojna edukativna predavanja. Gostovala je u TV emisiji Pola ure kulture i obrazovnom programu HTV-a te Trećem programu Hrvatskog Radija u emisiji Triptih.

Član je stručnih udruga: Hrvatskog sociološkog društva, ELIA (European League of Institutes of the Arts), InSEA (International Society for Education through Art), Association Europeenne Medicine des Arts. Također je član Prosudbenog povjerenstva gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i znanost za pripremu i provedbu godišnjih izložaba likovnog stvaralaštva zagrebačke djece i mladeži; Povjerenstva za usklađivanje sveučilišnog pravilnika o poslijediplomskim studijima Sveučilišta u Zagrebu; Odbora za znanstveni, stručni i umjetnički rad Sveučilišta u Zagrebu.

Bila je predsjednica Povjerenstva za preustroj i razvoj sveučilišnih studija Sveučilišta u Zagrebu (1999. -2005.), CARNet-ov koordinator za ALU (1997. – 1999.), član Odbora za upravljanje kvalitetom Sveučilišta u Zagrebu (2005– 2009.), član Vijeća umjetničkog područja Sveučilišta u Zagrebu (2005. – 2009.), član komisije za djelatnost centara za kulturu, Gradski ured za kulturu grada Zagreba (2002.-2006.), član koordinacije za izradu kataloga znanja i HNOSa pri Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa (2004.-2006.), i član umjetničkog savjeta Galerije Dubrava u Zagrebu (2001.-2003.)

Od stručnih poslova i upravnih poslova u vezi sa strukom valja izdvojiti slijedeće:

1997. – 1999. prodekanica za znanost i upravu Akademije likovnih umjetnosti

2003. – 2007. prodekanica za nastavu i studente Akademije likovnih umjetnosti

Od 2007. predstojnica je Katedre za teoriju umjetnosti Akademije likovnih umjetnosti

1998. – 2004 predsjednica Hrvatskog vijeća InSEA

2004. – 2009. dopredsjednica "Hrvatskog vijeća InSEA"

Od 2007. certificirani je ekspert za vanjsko neovisno vrednovanje sustava osiguranja kvalitete na visokim učilištima, AZVO RH

Od ostalih znanstveno-stručnih aktivnosti izdvajamo slijedeće:

Članica je uredništva znanstveno-stručnog časopisa za novinarstvo i medije Medijska istraživanja, koji se citira u međunarodnim bazama: Sociological Abstracts (SA), Linguistic and Language Behavior Abstracts (LLBA), Social Planning/Policy & Development (SOPODA); sudjelovanje u uređivanju tematskog broja časopisa Culturelink, Vol 13, br. 38, 2002. pod naslovom „International Conversations through Art“. str. 103-145. Odlukom Nacionalnog vijeća za visoko obrazovanje postavljena je za recenzenta sveučilišnih studijskih programa. Recenzirala je više od 20 studijskih programa u Rijeci, Splitu, Osijeku i Zagrebu.

Sudjelovala je u otvorenjima brojnih samostalnih i skupnih likovnih izložbi i to kao autorica predgovora u katalozima (P. Mrnarević, D. Jurić, H. Urumović, M. Tomašević, izložba likovnih radova u povodu obljetnice Klasične gimnazije, izložba u Trstu «Hrvatsko talijanskog prijateljstva», itd.)

Član je počasnog odbora za proslavu „400 godina klasične gimnazije“ u Zagrebu. Osnivač je keramičke umjetničke radionice „Keramos“ na Klasičnoj gimnaziji sa studenticom ALU V. Osojnički.

Od boravaka na stručnom usavršavanju ističemo slijedeće:

Godine

2006. Krems, Graz, Austrija, Donau Universitat Krems, Sveučilište u Grazu – Cjeloživotno obrazovanje (LLL) – TEMPUS seminar

2006. Limerick, Irska, Limerick school of art – Strategijsko upravljanje sveučilištem

2005. Groningen, Nizozemska, Sveučilište Groningen, Implementacija Bolonjskog procesa

2005. Dubrovnik, Poslijediplomski sveučilišni centar Sveučilišta u Zagrebu, Strategic Management of Staff Development at University – međunarodni TEMPUS seminar

2003. Sveučilište VRL Bruxelles; Katoličko sveučilište; K.U. Leuven, Belgija, Implementacija Bolonjskog procesa, međusveučilišna međunarodna suradnja na razini rektorata

2002. New York, USA, Columbia University, Sociologija kulture – stručna suradnja i boravak u sklopu svjetskog kongresa InSEA

1997. Pariz, Francuska, Visoka škola za kulturnu baštinu, Usuglašavanje nastavnog programa restauriranja i konzerviranja umjetnina radi uvođenja na ALU

Navedena stručna usavršavanja trajala su pojedinačno od tjedan do deset dana.

Ocjena ukupne nastavne i stručne djelatnosti prof. dr. sc. Vere Turković u postupku izbora u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora – tabelarni prikaz

Obvezan uvjet
Da je u svojstvu nastavnika (stalnog ili gostujućeg) na nekom visokom učilištu ukupno izvodio nastavu od barem šesto (600) norma sati.	Ukupno godišnje opterećenje u nastavi iznosi 960 norma sati.
Da ispunjava četiri (4) od sljedećih osam (8) uvjeta:
1. Da je autor ili koautor dva (2) sveučilišna udžbenika, dvije (2) znanstvene knjige ili dva (2) priručnika, odnosno da je na web stranici visokog učilišta postavio svoja predavanja iz dva (2) kolegija, kao nastavne tekstove koji su pozitivno ocijenjeni od stručnog povjerenstva;	Koautorica je dvije znanstvene knjige. Brojni njeni radovi su dani u popisima literature kolegija na sveučilištima u Zagrebu, Splitu i Zadru, i mogu se naći na web stranicama
2. Da je pod njegovim mentorstvom obranjeno najmanje deset (10) završnih ili diplomskih radova i da je pri tome objavio barem četiri (4) rada u koautorstvu sa studentom;	Nije mogla biti mentorica pri izradi diplomskih radeva, budući da se na ALU ne može diplomirati iz polja sociologije. Otvorenje brojnih samostalnih i skupnih likovnih izložbi svojih studenata s predgovorima u katalozima
3. Da se dokazao kao sposoban mentor/komentor u poslijediplomskom (doktorskom) studiju, što dokazuje objavljivanjem barem dva (2) znanstvena rada u znanstvenom časopisu u koautorstvu sa studentom koji je završio poslijediplomski (doktorski) studij;	Bila je mentorica u izradi jednog magisterija, mentor je teoretskog dijela pri izradi ukupno 10 doktorata od kojih su 4 u postupku obrane. Zbog specifičnosti struke kao i činjenice da je doktorski studij pokrenut 2006. do sada nije bila praksa objavljivanja radova u koautorstvu s doktorandima
4. Da je održao najmanje sedam (7) priopćenja na znanstvenim skupovima od toga najmanje četiri (4) priopćenja na međunarodnim znanstvenim skupovima, ili barem jedno pozvano predavanje na međunarodnom znanstvenom skupu;	Održala je 5 pozvanih predavanja na međunarodnim znanstvenim skupovima u inozemstvu, te više od 20 pozvanih predavanja i priopćenja na domaćim ili međunarodnim znanstvenim skupovima
5. Da je bio najmanje četiri godine član uređivačkog odbora znanstvenog časopisa ili da je bio urednik najmanje dvaju zbornika radova sa znanstvenih skupova ili zbirnih znanstvenih knjiga;	Članica je uredništva međunarodno priznatog znanstveno-stručnog časopisa „Medijska istraživanja” Zagreb Urednica Biblioteke Hrv. Vijeća InSEA (1998-2002.) Članica uređivačkog odbora ALU. Urednica Dossier-a(International Conversations through Art) u časopisu Culturelink. Vol 13, br. 38, 2002.
6. Da je recenzirao barem deset članaka u znanstvenim časopisima ili zbornicima radova sa znanstvenih skupova;	Recenzirala je više od 10 znanstvenih članaka ili knjiga
7. Da je vodio najmanje jedan znanstveno-istraživački projekt ili sudjelovao u barem jednom međunarodnom znanstveno-istraživačkom projektu;	Ukupno je bila uključena u 15 znanstvenoistraživačkih projekata, od kojih je vodila 1 međunarodni i 3 domaća projekta te bila članicom 4 međunarodna i 7 domaćih projekata
8. Da je kao gostujući profesor ili znanstvenik boravio ukupno dvije godine na uglednim inozemnim sveučilištima ili institutima, te održao pozvana predavanja.	Boravila je na kraćim (jednotjednim) studijskim putovanjima na sveučiištima u Grazu, Limericku, Groningenu, Brusselesu, Leuvenu, New Yorku, Parizu.
Buduci da neki od 8 gornjih uvjeta nisu primjenjivi na ALU, navodimo dodatne uvjete koji vrijede za izbor u trajno zvanje redovitog profesora koje pristupnica ispunjava
Da je bio recenzent (izvjestitelj) za barem dva studijska programa, ili barem dva sveučilišna udžbenika ili znanstvene knjige;	Odlukom Nacionalnog vijeća za visoko obrazovanje postavljena za recenzenta sveučilišnih studijskih programa. Recenzirala je 17 studijskih programa sveučilišta u Rijeci, Splitu, Osijeku i Zagrebu.
Da je obnašao čelnu dužnost u strukovnoj asocijaciji iz svojeg znanstvenog područja, ili čelnu dužnost na visokom učilištu ili u široj akademskoj zajednici;	Bila je: - Prodekanica na ALU u 3 mandata. - Predstojnica Katedre za teoriju umjetnosti ALU (4 mandata) - Višegodišnja predsjednica i potpredsjednica Hrv. Vijeća InSEA. - Predsjednica Povjerenstva za preustroj i razvoj sveučilišnih studija Sveučilištu u Zagrebu (1999-2005)

Zaključak i prijedlog stručnog povjerenstva

Na temelju iznesene analize zaključujemo da dr. sc. Vera Turković ispunjava sve uvjete natječaja za izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora, a to su uvjeti propisani Pravilnikom o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja (NN. br. 84/2005), te njegovim izmjenama i dopunama (NN 100/2006, 138/ 2006, 120/2007). Ona ispunjava propisane uvjete, budući da je objavila ukupno 15 radova u kategoriji znanstvenih radova u međunarodno priznatim časopisima - A1 (Pravilnikom propisani minimum je 10 radova), a sveukupno je objavila 43 znanstvena rada (A1 +A2), uključujući 2 knjige i studije, dok je propisani minimum 25 radova i 18 stručnih radova.

Pored toga, ona je značajno doprinijela inovacijama u nastavi, osobito Bolonjskom procesu, i sudjelovala ili vodila brojne i važne aktivnosti u struci.

Stoga predlažemo Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu da dr. sc. Veru Turković izabere u zvanje redovitog profesora u znanstvenom području društvenih znanosti, polje sociologija, grana posebne sociologije, na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu.


Stručno povjerenstvo:
Dr. sc. Vjeran Katunarić, red. prof.

Dr. sc. Rade Kalanj, red. prof.

Dr. sc. Robert Tanay, red. prof.

Akademija likovnih umjetnosti, Zagreb

Dr. sc. Vlatko Previšić, red. prof.

Dr. sc. Ana Sekulić-Majurec, red. prof.

Dr. sc. Anđelko Mrkonjić, red. prof. (Sveučilište u Zadru)

U Zagrebu, 20. prosinca 2009. g.

FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU

MATIČNOM ODBORU ZA PODRUČJE DRUŠTVENIH ZNANOSTI, POLJE PEDAGOGIJA
Predmet: Izvješće Stručnog povjerenstva za izbor pristupnika dr. sc. Stjepana Jagića u znanstveno zvanje višeg znanstvenog suradnika te u znanstveno-nastavno zvanje i na radno mjesto izvanrednog profesora za područje društvenih znanosti, polje pedagogija, grana opća pedagogija.

Sveučilište u Zadru objavio je u „Vjesniku“ od 1. lipnja 2009. godine i „Narodnim novinama“ od 29. svibnja 2009. godine, natječaj za izbor nastavnika u znanstveno-nastavno zvanje docenta iz područja društvenih znanosti, polja pedagogije, grane opća pedagogija.

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu, temeljem člana 101. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju («Narodne novine» br. 123/03., 198/03., 105/04. i 174/04.), a na prijedlog Odsjeka za pedagogiju imenovalo je na sjednici od 20. srpnja 2009. Stručno povjerenstvo u sastavu: dr. sc. Vlatko Previšić, red. prof. i dr. sc. Ana Sekulić-Majurec, red. prof. iz Odsjeka za pedagogiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i dr. sc. Anđelko Mrkonjić, red. prof. iz Odjela za pedagogiju Sveučilišta u Zadru radi davanja mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u zvanje višeg znanstvenog suradnika odnosno znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora. Stručno povjerenstvo primilo je odgovarajuću dokumentaciju za pristupnika doc. dr. sc. Stjepana Jagića na osnovi koje podnosi sljedeće
IZVJEŠĆE
Na natječaj se prijavio doc. dr. sc. Stjepan Jagić kao jedini kandidat. Prema važećim zakonskim odredbama (Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, te posebnih uputa Ministarstva znanosti i tehnologije, Pravilnika o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja i Odluke Rektorskog zbora) djelatnost pristupnika relevantna za izbor u traženo znanstveno nastavno zvanje, prikazana je u slijedećim zasebnim dijelovima ovog izvješća:

1. Životopis

2. Znanstvena djelatnost

3. Nastavna djelatnost

4. Stručna djelatnost

5. Popis objavljenih radova

6. Ispunjavanje uvjeta za izbor u znanstveno-nastavno zvanje (tabelarni prikaz)

7. Zaključno mišljenje i prijedlog