Ursula Legvin………………………………………….…..Leva
ruka tame
96
pre no {to je sunce za{lo, odveli su nas natrag u barake gde su nam dali u`inu, ka{u sa
malo povr}a i pivo. Kad je pala no}, zaklju~ali su nas u spavaonicu, u kojoj se svetlo nije
gasilo sve do jutra. Spavali smo na svojevrsnim policama dubokim pet stopa, koje su se
pru`ale celom du`inom zidova, na dva nivoa. Stari zatvorenici grabili su se za gornji
nivo, koji je bio po`eljniji, zato {to se topliji vazduh peo uvis. Svako je kao posteljinu
dobio, na vratima, po jednu vre}u za spavanje. Bile su to grube, te{ke vre}e, koje su
zaudarale na znoj pre|a{njih korisnika, ali valjano izolovane i tople. Ono {to im je, po
mene, predstavljalo nedostatak bila je kratko}a. Getenjanin prose~ne
visine lako je u nju
mogao zavu}i ~ak i glavu, ali meni to nije polazilo za rukom; isto tako, nikada nisam
uspeo da se sasvim opru`im na policama za spavanje.
Mesto na kome smo bili nosilo je naziv Tre}e dobrovolja~ko dobro i zavod za
preobuku satrpezni{tva Pulefen. Pulefen, trideseta oblast, nalazi se na krajnjem
severozapadu nastanjive zone Orgoreina, ome|en Sembensijenskim planinama, rekom
Esagel i obalom. Kraj je retko naseljen, bez velikih gradova. Nama najbli`a varo{ zvala
se Turuf i le`ala je nekoliko milja na jugozapad; nikada je nisam video. Dobro se
nalazilo na
rubu velikog, nenastanjenog {umskog sreza Tarenpeta. [uma se pru`ala
odve} na sever za ve}a drveta, kao {to su hemen, serem ili crni vate, tako da se u celosti
sastojala samo od jedne vrste stabala, ~vornovatog, kr`ljavog zimzelenog drve}a,
visokog izme|u deset i dvanaest stopa, sa sivim iglicama, zvanog tore. Premda je broj
doma}ih vrsta, kako biljnih tako i `ivotinjskih, na Zimi neuobi~ajeno mali, brojnost
svake
vrste veoma je velika; u ovoj {umi nije bilo gotovo ni~eg drugog do hiljade
kavadratnih milja drve}a tore. Ovde je ~ak i divljina bri`ljivo obdelavana: iako se se~a
{ume obavljala ve} stole}ima, u njoj nije bilo goleti, panjevitih kr~evina, erozijom
nagri`enih padina. Sticao se utisak da se o svakom pojedina~nom stablu vodi ra~una, kao
i da nijedna iverka piljevine iz na{e pilane nije ostajala neiskori{}ena. Na dobru se
nalazila mala radionica; kada vremenske prilike ne bi dozvoljavale da radne skupine odu
u {umu, posla je uvek bilo u pilani ili radionici, gde smo obra|ivali i sabijali strugotinu,
koru od drveta i piljevinu u razli~ite oblike ili crpli iz sasu{enih iglica torea jednu vrstu
smole koja je slu`ila za izradu plastike.
Radilo se, dodu{e, punom parom, ali nas nisu iscrpljivali preko mere. Da su
nam davali malo vi{e hrane i bolju ode}u, posao bi jo{ bio prijatan, ali kako smo najve}i
deo vremena
bili gladni i promrzli, nije moglo da bude govora ni o kakvom
zadovoljstvu. ^uvari su samo retko bivali grubi, ali nikada okrutni. Nastojali su da budu
neosetljivi, namarni, natmureni i, bar u mojim o~ima, feminizirani - ali ne u smislu
ne`nosti, tananosti i sli~no, ve} upravo obrnuto; obla i zama{na telesnost, glomaznost
bez izbo~ina i o{trih pregiba. I me|u mojim sadruzima zatvorenicima, tako|e prvi put na
Zimi, javilo mi se ose}anje da sam jedini mu{karac u `enskom dru{tvu, ili u dru{tvu
evnuha. Zatvorenici su se odlikovali istom mlohavo{}u i krupno{}u. Bilo ih je te{ko
razlikovati
jednog od drugog; njihovi emocionalni naboji izgledali su uvek niski, a
razgovori bezna~ajni. U po~etku sam tuma~io tu be`ivotnost i otupelost kao posledicu
uskra}ivanja hrane, toplote i slobode, ali sam ubrzo ustanovio da je posredi ne{to znatno
Ursula Legvin………………………………………….…..Leva ruka tame
97
osobenije: bio je to ishod delovanja droga koje su davane zatvorenicima u svrhu
sputavanja kemera.
Znao sam da postoje droge koje mogu da smanje ili potpuno odstrane fazu
potentnosti getenjanskog seksualnog ciklusa; njima se pribegavalo kad bi li~no
naho|enje, medicinski razlozi ili moralnost nalagali uzdr`avanje. Jedan ili vi{e kemera
mogli su na ovaj na~in da budu presko~eni bez {tetnih posledica. Dobrovoljno uzimanje
ovih droga bilo je rasprostranjeno i prihva}eno. Uop{te mi nije palo na
pamet da se one
mogu propisivati i osobama koje nisu bile spremne da ih dobrovoljno prime.
Za to su postojali dobri razlozi. Zatvorenik u kemeru predstavljao bi razdornog
pojedinca u svojoj radnoj ~eti. Ako se po{tedi od posla, {ta onda u~initi s njim? Naro~ito
ako niko drugi tada nije bio u kemeru, {to je bilo sasvim mogu}e, budu}i da nas je bilo
samo sto pedesetak? Za jednog Getenjanina prili~no je te{ko da pro|e kroz kemer bez
partnera; zar nije onda bolje preduprediti tu neprijatnu okolnost i u{tedeti na radnom
vremenu tako {to }e se kemer naprosto izbe}i? I tako je seksualnost odstranjena.
Zatvorenici koji su se tu nalazili nekoliko godina ve} su bili psiholo{ki, a
verujem i u izvesnoj meri fizi~ki prilago|eni ovom hemijskom u{kopljenju. Nalikovali
su na bespolne junce. Oni nisu znali za stid i `elju, ba{ kao an|eli. Ali nije ljudski biti
bez stida i `elje.
Budu}i da je priroda veoma strogo odre|ivala i ograni~avala seksualni nagon
Getenjana, dru{tvo ga,
u stvari, i nije mnogo sputavalo: tu je bilo znatno manje
pot~injavanja seksa propisima, njegovog suzbijanja, potiskivanja nego u bilo kom
biseksualnom dru{tvu za koje znam. Uzdr`avanje predstavlja u potpunosti dobrovoljan
izbor; zadovoljavanje nagona sasvim je prihva}eno. Seksualni strah i seksualna
osuje}enost izuzetno su retki. Hemijsko u{kopljenje na dobru bio je prvi sli~aj koji sam
video da se dru{tvena svrha kosi sa polnim nagonom. Budu}i da je ovde bilo posredi
ugu{enje, a ne puko potiskivanje, ni ishod nije bio osuje}enje; ve} ne{to {to je, na duge
staze, bilo mo`da pogubnije: pasivnost.
Na Zimi ne postoje dru{tveni insekti. Getenjani,
za razliku od Zemljana, ne dele
svoj svet sa tim drevnijim dru{tvima, tim nebrojenim gradovima malih, bespolnih
radnika, koji poseduju jedino nagon za poslu{no{}u skupini, celini. Kada bi na Zimi bilo
mrava, Getenjani bi verovatno odavno poku{ali da ih opona{aju. Re`im na
dobrovolja~kom dobru sasvim je skora{njeg datuma, ograni~en samo na jednu dr`avu
planete i doslovce nepoznat izvan nje. Ali to je ipak zlokobni znak pravca kojim mo`e da
krene dru{tvo ljudi koji su u toj meri podlo`ni seksualnoj kontroli.
Kao {to sam rekao, na pulefenskom dobru nismo bili dovoljno hranjeni za
posao koji smo obavljali, a i na{a ode}a, a osobito obu}a bile su potpuno neprili~ne
zimskoj klimi. Ni ~uvari, od kojih je ve}ina predstavljala uslovno pu{tene zatvorenike,
nisu bili u mnogo boljem polo`aju. Svrha ovog mesta i ovog re`ima bila je ka`njavanje,
ali ne i satiranje, i ja mislim da bi sve jo{ izgledalo sno{ljivo da nije bilo drogiranja i
ispitivanja.
Neki zatvorenici bili su podvrgavani ispitivanju u skupinama od dvanaest; oni
bi jednostavno odrecitovali svojevrsno ispovedanje i katehizam,
dobili injekciju protiv