66
ČOVJEK JEDNE DIMENZIJE
tnih institucija. Pacifikacija bi značila nastajanje genuine
Svjetske ekonomije — smrt države nacije, nacionalnog inte
resa, nacionalnog biznisa skupa s njihovim internacionalnim
savezima. Upravo protiv te mogućnosti je sadašnji svijet mo
biliziran:
»Ignorancija i nesavjesnost vladaju u tolikoj mjeri da
nacionalizam i nadalje cvjeta. Ni naoružanje ni industrija dva
desetog stoljeća ne dozvoljavaju 'otadžbinama' da osiguraju
svoju bezbjednost i svoju egzistenciju osim posredstvom or
ganizacija na kojima je težište ekonomskih i vojnih pitanja
u svjetskim razmjerima. No, na Istoku, kao ni na Zapadu,
kolektivna uvjerenja se ne adaptiraju stvarnoj promjeni. Ve
like sile oblikuju svoja .carstva' ili popravljaju njihovu arhi
tekturu ne prihvaćajući, pri tome, promjene u ekonomskom
i političkom režimu koje bi dale efikasnost i sadržaj ovoj ili
onoj koaliciji«, i
»Izigrane od strane nacije i od klase, mase, koje strada
ju, svugdje su uključene u okrutnost konflikta. Tu su njihovi
jedini neprijatelji gospodari koji znalački iskorištavaju misti-
fikacije industrije i moći.
Sporazumijevanje moderne industrije i teritorijalne mo
ći jest defekt, zbiljskiji od kapitalističkih i komunističkih in
stitucija i struktura, koji nikakva nužna dijalektika neće nuž
no odstraniti.«
41
)
Odlučna međuovisnost jedina dva »vrhovna« društve
na sistema u suvremenom svijetu izražava činjenicu da je
sukob između progresa i politike, čovjeka i njegovih gospo
dara postao totalan. Kad se kapitalizam sreta s izazovom ko
munizma, susreće on svoje vlastite mogućnosti: spektakula
ran razvoj svih proizvodnih snaga nakon podređivanja pri
vatnih interesa stvaranja profita, koji koče takav razvoj. I
komunizam u susretu s izazovom kapitalizma nalazi svojo
vlastite mogućnosti: spektakularan komfor, slobode, olakša
nje životnih tegoba. Oba sistema su te mogućnosti iskrivila
tako da se one jedva raspoznaju, i, u oba slučaja, razlog je,
u posljednjoj instanci, isti: borba protiv načina života koji
bi raščinio bazu za dominaciju.
41) François Perroux, loc. cit., vol. III, str. 631-632, 633.
3. POKORENJE NESRETNE SVIJESTI: REPRESIVNA
DESUBLIMACIJA
κ Nakon
što smo ukazali na političku integraciju razvi
jenog industrijskog društva, na postignuće rasta tehnološke
produktivnosti i ekspanzivnog pokoravanja čovjeka i priro
de, prelazimo sad na korespondirajuću integraciju u domeni
kulture. U ovom poglavlju će određeni ključni pojmovi i sli
ke literature, te njihova sudbina ilustrirati likvidiranje opo
zicionih i transcendirajućih elemenata »više kulture« u pro
cesu razvoja tehnološkog racionaliteta. Ove elemente prevla
dava, zapravo, proces
desublimacije, predominantan u razvi
jenim područjima suvremenog društva, i
Ostvarenja i neuspjesi ovog društva obezvređuju nje
govu višu kulturu. Cijenjenje autonomne ličnosti, humaniz
ma, tragične i romantične ljubavi javlja se kao ideal zaosta
lih stupnjeva razvoja.Ono što se sad zbiva nije degenerira
nje visoke kulture u masovnu kulturu, već opovrgavanje kul
ture realitetom. Realitet nadilazi svoju kulturu, čovjek da
nas može učiniti
više nego heroji i polubogovi kulture; on je
riješio mnoge nerješive probleme. No, on je i iznevjerio na
du i uništio istinu koje su bile sačuvane u sublimacijama vi
še kulture. Zacijelo je viša kultura bila uvijek u suprotnosti
s društvenom stvarnošću, a samo je privilegirana manjina
uživala njene blagoslove i predstavljala njene ideale. Uvijek
su koegzistirale dvije antagonističke sfere društva; viša kul
tura se uvijek prilagođavala, dok je stvarnost rijetko bila
uznemiravana njenim idealima i istinama.
Novina suvremenog svijeta jest iščezavanje antagoniz
ma kulture i društvenog realiteta putem zastarjevanja opo
zicionih, stranih i transcendirajućih elemenata više kulture
na osnovu kojih je ona konstituirala
jednu drugu dimenziju