Herbert marcuse
Yüklə 4,61 Kb. Pdf görüntüsü
|
- Bu səhifədəki naviqasiya:
- 84 ČOVJEK JEDNE DIMENZIJE
- JEDNODIMENZIONALNO DRUSTVO 85
- JEDNODIMENZIONALNO DRUŠTVO 85
84 ČOVJEK JEDNE DIMENZIJE gistrira zabranjen rđav akt ne samo u individuumu već i u njegovu društvu. Obratno, gubitak savjesti, proizašao iz zado voljavajućih sloboda pruženih od strane neslobodnog društva, ojačava sretnu svijest, koja olakšava prihvaćanje zlodjela tog društva. To je znamen opadanja autonomije i razumijevanja. Sublimacija zahtijeva visok stupanj autonomije i razumijeva nja; ona je posredovanje između svjesnog i nesvjesnog, iz među primarnih i sekundarnih procesa, intelekta i instinkta, odricanja i pobune. U svojim najpotpunijim formama, takvim kao što je umjetničko djelo, sublimacija postaje kognitivna snaga koja poražava potiskivanje klanjajući mu se. Iz aspekta spoznajne funkcije ovakvog načina subli macije, desublimacija, predominantna u razvijenom industrij skom društvu, razotkriva svoju istinsku konformističku funk ciju. Ovo oslobođenje seksualnosti (i agresivnosti) oslobađa instinktne težnje od mnogo nesrećnosti i nezadovoljstva što pokazuju represivnu moć postojećeg univerzuma udovo- ljenja. Bez sumnje, postoji penetrantna nesrećnost, a sretna svijest je dosta klimava — tanka površina iznad straha, frustracije i gađenja. Ta nesrećnost se lako stavlja na raspo laganje političkoj mobilizaciji. Bez prostora za svjesni razvoj, ona može postati nagonski rezervoar za novi fašistički način života i smrti. No, ima mnogo načina kojima nesrećnost ispod srećne svijesti može biti preokrenuta u izvor snage i kohezije društvenog poretka. Konflikti nesrecnog individuuma su sad daleko podobniji izlječenju od onih koji su potvrđivali »ne lagodu u civilizaciji« Freuda. Adekvatnije ih određuje »neu- rotička osoba našeg vremena« nego vječna borba Erosa i Thanatosa. Kontrast u prikazivanju seksualnosti u klasičnoj i ro mantičnoj književnosti i suvremenoj književnosti osvjetljuje način kojim kontrolirana desublimacija oslabljuje instinktu- alni revolt protiv postojećeg principa realiteta. Ako se iz dje la koja su po svojoj supstanciji i unutarnjoj formi određena erotičkim preokupacijama izaberu bitno različiti primjeri kao što su Racineova Fedra, Geotheov Vahîverwandschaften, Les Fleurs du Mal Baudelairea, Tolstojeva Ana Karenjina, seksu alnost se konzistentno javlja u visoko sublimiranoj, »posre- JEDNODIMENZIONALNO DRUSTVO 85 dovanoj«, refleksivnoj formi. Ali ona je apsolutna, beskom promisna, bezuslovna. Domena Erosa je od početka i domena Thanatosa. Ispunjenje je destrukcija — ne u moralnom ili sociološkom, već u ontološkom smislu. Ono je s onu stranu dobra i zla, s onu stranu društvenog morala, te tako ostaje van dohvata postojećeg principa realiteta koga taj Eros od bija i razara. Nasuprot tome, desublimirana seksualnost je na djelu u O'Neillovih alkoholičara i Faulknerovih grubij ana, u Tram vaju nazvanom čežnja i pod Vrućim limenim krovom, u Lo- liti i u svim pričama ο hollywoodskim i newyorskim orgija ma, kao i u avanturama kućanica iz predgrađa. To je besko načno realističnije, odvažno, neinhibirano. To je dio društva u kome se događa, no nigdje nije negacija. Ono što se tu zbiva sigurno je divlje i nedecentno, muževno i sladokusno, sasvim nemoralno — i upravo zbog toga savršeno bezopasno. Sublimirana forma seksualnosti — forma koja je stil, jezik kojim je ispričana priča — bila je znamen nepomirivih snova. Seksualnost oslobođena ove forme preokreće se u sred stvo bestselera ugnjetavanja. Ni ο jednoj seksualno privlač noj ženi u suvremenoj literaturi ne može se reći ono što Bal zac kaže ο prostitutki Esther: da joj je bila svojstvena njež nost koja cvate samo u beskonačnosti. Ovo društvo preokre će sve čega se dotakne u potencijalan izvor progresa i eksplo atacije, robovanja i zadovoljenja, slobode i ugnjetavanja. Sek sualnost nije iznimka. Koncept ο kontroliranju desublimacije bi ukliučivao mogućnost simultanog otpuštanja potisnutog seksusa i agre sivnosti. To izgleda inkompatibilno s Freudovim učenjem υ fiksnom kvantumu instinktne energije što stoji na raspola ganju za distribuciju između dva primarna nagona. Prema Freudu bi jačanje seksualnosti (libido) nužno uključivalo slabljenje agresivnosti, i vice versa. No, ako bi društveno dozvoljeno i podržavano opuštanje libida bilo oslobođenje parcijalnog i lokaliziranog seksualiteta, ono bi bilo jedno značno sa stvarnim potiskivanjem erotičke energije, pa bi ovakva desublimacija bila kompatibilna s rastom kako sub limiranih tako i nesublimiranih formi agresivnosti. Agresiv- 84 ČOVJEK JEDNE DIMENZIJE gistrira zabranjen rđav akt ne samo u individuumu već i u njegovu društvu. Obratno, gubitak savjesti, proizašao iz zado voljavajućih sloboda pruženih od strane neslobodnog društva, ojačava sretnu svijest, koja olakšava prihvaćanje zlodjela tog društva. To je znamen opadanja autonomije i razumijevanja. Sublimacija zahtijeva visok stupanj autonomije i razumijeva nja; ona je posredovanje između svjesnog i nesvjesnog, iz među primarnih i sekundarnih procesa, intelekta i instinkta, odricanja i pobune. U svojim najpotpunijim formama, takvim kao što je umjetničko djelo, sublimacija postaje kognitivna snaga koja poražava potiskivanje klanjajući mu se. Iz aspekta spoznajne funkcije ovakvog načina subli macije, desublimacija, predominantna u razvijenom industrij skom društvu, razotkriva svoju istinsku konformističku funk ciju. Ovo oslobođenje seksualnosti (i agresivnosti) oslobađa instinktne težnje od mnogo nesrećnosti i nezadovoljstva što pokazuju represivnu moć postojećeg univerzuma udovo- Ijenja. Bez sumnje, postoji penetrantna nesrećnost, a sretna svijest je dosta klimava — tanka površina iznad straha, frustracije i gađenja. Ta nesrećnost se lako stavlja na raspo laganje političkoj mobilizaciji. Bez prostora za svjesni razvoj, ona može postati nagonski rezervoar za novi fašistički način života i smrti. No, ima mnogo načina kojima nesrećnost ispod srećne svijesti može biti preokrenuta u izvor snage i kohezije društvenog poretka. Konflikti nesrećnog individuuma su sad daleko podobniji izlječenju od onih koji su potvrđivali »ne lagodu u civilizaciji« Freuda. Adekvatnije ih određuje »neu- rotička osoba našeg vremena« nego vječna borba Erosa i Thanatosa. Kontrast u prikazivanju seksualnosti u klasičnoj i ro mantičnoj književnosti i suvremenoj književnosti osvjetljuje način kojim kontrolirana desublimacija oslabljuje instinktu- alni revolt protiv postojećeg principa realiteta. Ako se iz dje la koja su po svojoj supstanciji i unutarnjoj formi određena erotičkim preokupacijama izaberu bitno različiti primjeri kao što su Racineova Fedra, Geotheov Vahlverwandschaften, Les Fleurs du Mal Baudelairea, Tolstojeva Ana Karenjina, seksu alnost se konzistentno javlja u visoko sublimiranoj, »posre- JEDNODIMENZIONALNO DRUŠTVO 85 dovanoj«, refleksivnoj formi. Ali ona je apsolutna, beskom promisna, bezuslovna. Domena Erosa je od početka i domena Thanatosa. Ispunjenje je destrukcija — ne u moralnom ili sociološkom, već u ontološkom smislu. Ono je s onu stranu dobra i zla, s onu stranu društvenog morala, te tako ostaje van dohvata postojećeg principa realiteta koga taj Eros od bija i razara. Nasuprot tome, desublimirana seksualnost je na djelu u O'Neillovih alkoholičara i Faulknerovih grubijana, u Tram vaju nazvanom čežnja i pod Vrućim limenim krovom, u Lo- liti i u svim pričama ο hollywoodskim i newyorskim orgija ma, kao i u avanturama kućanica iz predgrađa. To je besko načno realističnije, odvažno, neinhibirano. To je dio društva u kome se događa, no nigdje nije negacija. Ono što se tu zbiva sigurno je divlje i nedecentno. muževno i sladokusno, sasvim nemoralno — i upravo zbog toga savršeno bezopasno. Sublimirana forma seksualnosti — forma koja je stil, jezik kojim je ispričana priča — bila je znamen nepomirivih snova. Seksualnost oslobođena ove forme preokreće se u sred stvo bestselera ugnjetavanja. Ni ο jednoj seksualno privlač noj ženi u suvremenoj literaturi ne može se reći ono što Bal zac kaže ο prostitutki Esther: da joj je bila svojstvena njež nost koja cvate samo u beskonačnosti. Ovo društvo preokre će sve čega se dotakne u potencijalan izvor progresa i eksnlo- atacije, robovanja i zadovoljenja, slobode i ugnjetavanja. Sek sualnost nije iznimka. Koncept ο kontroliranju desublimacije bi uključivao mogućnost simultanog otpuštanja potisnutog seksusa i agre sivnosti. To izgleda inkompatibilno s Freudovim učenjem ο fiksnom kvantumu instinktne energije što stoji na raspola ganju za distribuciju između dva primarna nagona. Prema Freudu bi jačanje seksualnosti (libido) nužno uključivalo slabljenje agresivnosti, i vice versa. No, ako bi društveno dozvoljeno i podržavano opuštanje libida bilo oslobođenje parcijalnog i lokaliziranog seksualiteta, ono bi bilo jedno značno sa stvarnim potiskivanjem erotičke energije, pa bi ovakva desublimacija bila kompatibilna s rastom kako sub limiranih tako i nesublimiranih formi agresivnosti. Agresiv- Yüklə 4,61 Kb. Dostları ilə paylaş:
|