~ 86 ~
Ajk pripisao vanzemaljcima. Nije baš tako.
Vreme kada su vladali giganti
Još jedna priča o ovim drevnim posetiocima raspiruje maštu čitalaca i gledalaca širom sveta. To je priča o
divovima, prvo onima koji su došli sa zvezda kao „bogovi” ili „Sinovi Bogova” i o potomcima tih divova. Dejvid Ajk,
Zaharija Sičin, Deniken i mnogi, tvrde da su došljaci iz svemira bili viši od ljudi, i to mnogo viši. Mitovi i legende o
snažnim džinovima, ratnicima neretko zlim čudovištima, kiklopima, vec se hiljadama godina prenose, s kolena na
koleno, uzbuđujuci ljudsku maštu. A u svakom mitu, kažu, ima bar jedno zrno istine. Ovu zanimljivu storiju
počećemo jednom dobro poznatom antičkom legendom, koju su ovekovecili i drevni helenski umetnici. Radi se o
bici helenskih bogova s titanima. U Pergamu (grc. Pergamon), starom gradu na severozapadu Male Azije, prestonici
nekada moćnog Pergamskog carstva (3 - 2 vek p..n.ere.) i svojevrsnom epicentru helenske kulture, pre svega
vajarstva, sve do naših dana se sacuvalo umetnicko delo izuzetne kulturno- istortijske vrednosti, a to je čuveni
Pergamski oltar. Oltar je posvecen najstarijem i najpoštovanijem bogu starih Grka, bogu Zevsu, pa ga mnogi danas
nazivaju još i Zevsovim oltarom. Na visokom reljefu stamenog kamenog friza, nepoznati su majstori uklesali borbu
na život i smrt u kojoj ucestvuje veliki broj osoba. Scena deluje autentično i puna je dramatike: dok gorostasni titani
ljutito bacaju ogromne komade stena, iz Zevsovih ruku blješte munje i udaraju gromovi. Poslednih decenija među
istraživačima sveta vlada veliko interesovanje za temu o divovima o kojima govore mnoge prastare sage i legende .
Oni koji poznaju veličanstvenu Heladu (Stara Grčka), dobro znaju da je prekrasni Pergamski oltar, samo jedno od
drevnih dela za koje se kaže da predstavljaju istinsku kulturno-istorijsku dragocenost. Njegovu neprocenjivu
vrednost potvrđuje i činjenica što je, na žalost, jedina sačuvana ilustracija jednog od čestih umetničkih motiva antike
- bitke grčkih bogova s titanima, a pitanje na koje ćemo pokušati odgovoriti je da li se radi samo o interesantnoj
legendi ili je na našoj planeti nekad, u davnoj prošlosti, kako neki autori veruju, stvarno živela rasa divova. Istraživači
koji su proteklih decenija pokušavali doći do odgovora na ovo neobično pitanje, došli su do zaključka: gotovo da
nema naroda u prošlosti koji u svojoj usmenoj i pisanoj tradiciji nije ostavio uzbudljiva predanja ili umetnička dela
o divovima, opakim džinovima, jednookim cudovištima i snažnim ratnicima velike visine i snage. Prisetimo se:
Kiklop, jednooko čudovište, bio je pomoćnik boga Vulkana, Argus je, s druge strane, bio čudovišni div sa stotinu
očiju, Atlas ili Atlant, simbolizirao je diva koji na svojim leđima nosi nebo... Slične nam sage stižu iz Skandinavije, sa
dalekog severa, iz zemalja Bliskog i Srednjeg istoka, iz srednje Azije, iz Kambodže, drevne Kine i Indonezije, severne
i južne Amerike... Čak i tradicije najvećeg broja dojučerašnjih kanibalskih plemena u Papui Novog Gvineji govore o
„belim Bogovima gorostasnog stasa, koji su živeli pre njih i koji su obećali da ce se jednoga dana vratiti...” Džinovi
se gotovo po pravilu pojavljuju i u arapskim legendama i pričama, prisetimo se „Hiljadu i jedne noci”, kao i u
najstarijim indijskim epovima, koji sežu sve do prastarih vremena u kojima su nastajale veličanstvene tradicije
vedske kulture. Vavilonski žreci (čuvari nasleđenih tajnih znanja i veština), kako je klinastim pismom na glinenim
pločicama zabeležio nepoznati hronicar, svoja su fantastična znanja iz oblasti matematike, astronomije i geometrije,
primili od misterioznih bica džinovskog stasa. Njih Sičin naziva Anunakiji.
O divovima govore i najstariji epovi sveta, kao što su staroindijska „Mahabharata”, sumersko – akadski „Ep o
Gilgamešu” ili Homerova „Odiseja.” O njima kazuju egipatski papirusi i „Talmud”, biblijski „Stari zavet”, i „Kur'an”.
Nedavna iskopavanja u severnom delu Indije otkrila su ljudske skelete fenomenalnih dimenzija. Istraživanje je vodio
tim Nacionalne geografije (Indijska filijala) uz podršku Indijske armije jer je ta oblast pod njihovom jurisdikcijom. I
ranije su pronalaženi skeleti većih dimenzija nego obično, ali su uglavnom uništavani. Bavićemo se Biblijom, koja
suprotno od evolucionista, tvrdi da su pretpotopni ljudi bili viši od današnjih, i ono što je nalaženo su upravo skeleti
i fosili tih ljudi. Ono što je prikazano na slikama, skeleti ljudi visokoh 10 metara je fotomontaža i nema veze sa
istnom. To je smišljeno preterivanje, upravo da bi se svako razmišljanje o visokim ljudima koje pominje i Biblija svelo
pod izmišljotinu. Kreacionistički naučnici su otkrili i prezentovali na hiljade dokaza da su nekada živeli ljudi koji su
bili bar za trećinu do polovinu stasa bili viši od današnjih ljudi.
~ 87 ~
Navodni Džinovski skelet nađen u Indiji - fotomontaža
Istraživački tim „Nacionalne geografije” je takođe pronašao table posvećene bogovima iz Indijske mitologije,
„Brahma”, gde se ukazuje da su upravo bogovi njih sačinili. Skeleti ljudi koji su pronađeni ukazuju na vrlo visoke
ljude, izuzetno snažne, koji kada bi obuhvatili drvo, mogli sigurno da ga iščupaju. Kao što je i objašnjeno u Indijskim
svetim spisima, džinovi nisu više hteli da slušaju bogove te su i uništeni od strane boga Šive. Tim koji je vršio
iskopavanja uveren je da su ti ostaci upravo ti ljudi. Vlada Indije je obezbedila celo područje i dozvoljava prilaz
iskopinama samo članovima tima „Nacionalne geografije.” Pogledajte fotografije i uporedite veličine ljudi koji stoje
pored skeleta, po režiji „Nacionalne geografije.” Ove slike nisu u službi dokazivanja već naprotiv, u službi ateizma i
evolucije, jer je sama „Nacionalna geografija” televizija koja je u službi religije Novog Doba i ona se trudi u
dokazivanju da su drevne narode posećivali vanzemaljci, da je Biblija izmišljena knjiga a hrišćanstvo samo nastavak
paganstva. Biblija ne krije da su divovi postojali, ali to nisu bili kiklopi i Titani, nego ljudi, koji su zahvaljujući
ujednačenoj klimi na Zemlji, kao i biljke i životinje, bili veći nego danas.
Prema rečima antropologa i paleoantropologa, (a i kreacionista, koji smatraju da je Bog stvorio savršenog
čoveka, koji je vekovima degradirao, a ne vanzemaljci ili evolucija ) nekada su na zemlji carovala gorostasna bića
čija je civilizacija prethodila današnjem čoveku, a čija se prosečna visina kretala izmedju 3.5 do 5.5 metara visine. S
obzirom da su ovi fosili nađeni u malom broju, gigantska bića nisu mogla biti uvršćena (po nameri, naravno) u
klasičnu teoriju evolucije pošto nisu nađene prelazne „karike” u lancu njihovih prethodnika. Evolucija nas uči da su
naši preci bili divljaci, koji su više ličili na majmune a ne na ljude. Gorostasi govore o besmislu Darvinove teorije
evolucije, jer gde su ti majmuni od kojih su oni nastali? Tako na osnovu nalaza iz arheologije, a naročito iz mitologija
drevnih naroda, kao i Biblije, slobodna nauka je donekle rekonstruisala svet koji je nakada vladao Zemljom, u
interglacijalnom periodu. Medjutim maštu golica postojanje pracivilizacija, koje se datiraju desetinama hiljada
godina u prošlost. Tragovi prastarih ogromnih građevina i zdanja i utvrda za koje nauka nije našla nikakvo
objašnjenje, niti je ikada utvrdjeno njihovo poreklo i starost su svuda po Zemlji. Reč je prvenstveno o takozvanom
„gradu bogova” na visovima Anda, poznatog pod imenom Tihuanako. Tako po čuvenom glaciologu i kosmografu iz
19. veka, Austrijancu Hansu Hoerbirgeru u njegovom delu „Glacijalna Kosmogonija”, rasa divova ili nadljudskih bića
vladala je u epohi ašlejen, što čini geološku epohu zemlje od pre 300.000 godina. Po njegovim rečima, reč je o
civilizaciji megalitskog carstva, čije je središte kulture nastalo u Tihuanaku pre nekih 288.000 godina, a koju je kasnije
uništila jedna džinovska kataklizma, izazvana velikim geološkim krizama i poremećajima Zemljinih polova, kakva je
najavljivana za kraj 2012. Po tom pitanju Tihuanako je izgrađen još u diluvijalnom vremenu glacijalnih epoha, što su
potvrdili i neočekivani nalazi. I ostale megalitske i druge građevine su rasute širom sveta, i nema odgovora ko ih je
napravio, već su uvrštene u zvaničnu istoriju kao deo poznatih civilizacija. Kusko i Olantajambo u Peruu, Baalbek u
Libanu, statue sa Uskršnjih ostrva, Stonhendž u Engleskoj, megaliti Karnak u Bretanji, Francuska, piramide u Egiptu
i Kineske piramide. Hans Hoerbirger tvrdi da je u tom vremenu oko Zemlje kružio jedan satelit, prethodnik današnjeg
meseca, nekih 100.000 godina, na razdaljini od šest zemljinih polumera. Međutim, usled retrogradnog kretanja i
velike brzine, taj bivši mesec je oko ekvatora stvorio svojevrsni vodeni zid koji je stajao poput nategnutog prstena
oko Zemlje.Tada, zbog džinovske gravitacije i uticaja tog satelita, nisu postojale plime, već je sva voda mora i kopna