Koreni: empirizam (iskustveno opažanje)



Yüklə 457 b.
tarix04.12.2017
ölçüsü457 b.
#13716





Koreni: EMPIRIZAM (iskustveno opažanje)

  • Koreni: EMPIRIZAM (iskustveno opažanje)

  • Negacija metafizike, sholastike i spekulacije

  • NAUČNI METOD

  • Pouzdane i prodorne metode kao u prirodnim naukama

  • “Znati da bi se predviđalo, predviđati da bi se delovalo!”



MILOVI KANONI

  • 1. METOD SLAGANJA

  • “Ako dve ili više pojava imaju jednu jedinu zajedničku

  • okolnost po kojoj se slučajevi slažu onda je ona uzrok.”

  • POSTUPAK: analiza, upoređivanje, odbacivanje, izdavajanje i

  • zaključivanje

  • Primer: Cveće koje je u bašti uvelo preko noći

  • Problem #1: Uzrok smo znali i pre primene ove metode

  • Primer: ĆELAVOST

  • Problem #2: kada imamo mnoštvo zajedničkih okolnosti

  • Problem #3: aktuelna uzročnost se ne ponavlja u

  • beskonačno

  • Primer: GLAVOBOLJA

  • Problem #4: nevaljanost analize

  • Vrednost metode slaganja: ELIMINACIJA IRELEVANTNIH

  • OKOLNOSTI



2. METOD RAZLIKE

  • 2. METOD RAZLIKE

  • “Ako su slučaju u kojem se istraživana pojava događa i slučaju u kojem se istraživana pojava ne događa, zajedničke sve okolnosti osim jedne, koja se događa samo u prvom slučaju, ta jedna okolnost u kojoj se razlikuju dva slučaja je posledica, ili uzrok, ili neophodan deo uzroka te pojave.”

  • Primer: Čovek koga je udario grom

  • Problem #1: To ne mora biti JEDINI uzrok – samo deo uzroka

  • Primer: Bogata žetva ili početak I svetskog rata

  • Problem #2: DOVOLJNOST uslova

  • Vrednost metode razlike: ELIMINACIJA IRELEVANTNIH

  • UZROKA



3. KOMBINOVANI METOD SLAGANJA I RAZLIKE

  • 3. KOMBINOVANI METOD SLAGANJA I RAZLIKE

  • „Ako dva ili više slučajeva u kojima se pojava događa imaju samo jednu zajedničku okolnost, a dva ili više slučajeva u kojima se ona ne događa nemaju ništa zajedničko, osim odsutnosti te okolnosti, jedina okolnost u kojima se razlikuju dva skupa slučajeva je posledica, ili uzrok, ili neophodan deo uzroka pojave.”

  • Primer: GLAVOBOLJA

  • Primer: RAZVODI

  • Vrednost: Spaja nedostatke prva dva metoda, ali i njihove

  • vrline



4. METOD KORELATIVNIH VARIJACIJA

  • 4. METOD KORELATIVNIH VARIJACIJA

  • (ZAJEDNIČKE PROMENE)

  • „Svaka pojava koja se menja na neki način, uvek kada se na neki posebni način menja neka druga pojava jest ili uzrok, ili posledica te pojave, ili je povezana s njom nekom faktičkom uzročnošću.“

  • Primer: Promena temperatura u jednoj oblasti

  • Problem: Bezbrojnost okolnosti (irelevantnost)

  • Vrednost: Sugerisanje pravca istraživanja uzroka

  • Eliminisanje irelavantnih okolnosti



5. METOD OSTATAKA

  • 5. METOD OSTATAKA

  • „Oduzmi od pojave onaj deo, za koji ti je na osnovu prethodnih indukcija poznato da je posledica izvesnih antecedenata, i ostatak pojave je posledica preostalih antecedenata.”

  • Primer: Otkriće planete Neptun

  • Problem: zavisnost sila, zakona i uzročnosti



STRUKTURALIZAM

  • Javlja se 60tih godina XX veka

  • Kritika filozofije razuma i humanističke orjentacije (čovek u središtu)

  • STRUKTURA – ključ za razumevanje društva

  • “JA” više ne postoji - bezlično “SE” (uklanjanje subjekta)

  • Negiraju mogućnost neposredne spoznaje sveta, već afirmišu latentni, skriveni red uticaja na naša shvatanja i znanja.



TRI STRUKTURALIZMA Žan Viju

  • 1) FENOMENOLOŠKI (Huserl)

  • - Strukture oblika (vanvremenske)

  • - Saznanje: intuicijom i opažanjem uz shvatanje smisla

  • 2) GENETSKI (Marksistički)

  • - Dinamičke celine (u suprotnosti sa statičkim)

  • - Povezivanje istorije – vremena, smisla i sadržaja

  • 3) MODELNI

  • - Najizvorniji – STRUKTURALNA DEFINICIJA

  • - Ovladavanje apstraktnom strukturom

  • - Struktura se postavlja kao apsolutna i

  • transcedentalno važeća. Pojedinačno je nebitno.



FUNKCIONALIZAM

  • Raskid sa evolucionističkim filozofijama istorije

  • Oslanja se na biologiju (organicizam)

  • Rodonačelnik: E.Dirkem

  • Uzročnost i uzročna analiza

  • Posebno se istražuju uzroci, a posebno funkcije društvenih pojava. Moguće su pojave bez funkcija, ali i pojave koje imaju više različitih funkcija.

  • Parsons: BESKONFLIKTAN SISTEM – ekvilibrijum (svaki podsistem vrši pozitivnu funkciju u sistemu)



* SISTEMSKI PRISTUP *

  • 1) HUMANISTIČKA VERZIJA

  • - Protiv zloupotrebe sistema u cilju podređvanja i iskorišćavanja čoveka. On je pojedinačna, samosvojna i stvaralačka ličnost.

  • 2) TEHNOKRATSKA VERZIJA (Luman)

  • - Kako istraživati sistem ako isključimo njegove aktere – ljude, i doći do saznanja bez njihovog učešća.

  • - Ljudi ne mogu ovladati složenom stvarnošću, zato je redukuju u sistem. Sistem je prilogodljiviji promenama u okruženju. (REDUKCIJA KOMPLEKSNOSTI)

  • - Stvaranje kontrolne zone = SISTEM

  • - Promene su nužne!



BIHEJVIORIZAM

  • Najzastupljeniji je u SAD

  • I Klasični bihejviorizam (1913.-30.) Votson

  • S – R (stimulans-respons)

  • II Neobihejviorizam (1930.-50.)

  • S – O – R (stimulans – organism – respons)

  • III Neoneobihejviorizam (1950.- )



Isak Tomas i Florijan Znanjecki

  • ČETIRI OSNOVNE ŽELJE:

  • - želja za novim iskustvom

  • - želja za saosećanjem

  • - želja za priznanjem

  • - želja za sigurnošću

  • “Definisanje situacije” – svesna aktivnost čoveka ka zadovoljenju želja.

  • Metodološki doprinosi: socijalna akcija (jedinica društvene strukture) i stav da se preko iskaza subjekta može shvatiti objektivna istina.



RAJT MILS



STATUSNA SFERA:

  • STATUSNA SFERA:

  • - ZANIMANJE

  • - KLASNA PRIPADNOST

  • - STATUS

  • - MOĆ

  • *Moć je verovatnoća da će pojedinac ili grupa, čak i protiv svoje volje, delovati kako drugi pojedinac ili grupa žele.



AKSIOLOGIZAM

  • Misli, pojmovi, istina i teorija se potpuno odvajaju od stvarnosti i prakse.

  • Prioritet IDEALNIH vrednosti

  • Oštro razlikovanje prirodnih i društvenih nauka

  • “Duhovne nauke”



MAKS VEBER



Poreklo Veberove misli

  • Metodološki sukob u nemačkoj školi

  • - stroga podela na prirodne i društvene nauke

  • Uticaji:

  • - Vilhem Diltaj

  • - Hajnrih Rikart



Osnovna polazišta

  • Realnost je beskonačna i prevazilazi našu moć razumevanja = NEMA savršenog i zaokruženog znanja

  • Svaka nauka može biti i prirodna i drušvena

  • Nema superiornog metoda, svi su jednaki

  • Naučno saznanje je vođeno praktičnim ciljevima



Veberovo shvatanje načela izbora predmeta istraživanja

  • Pitanje: Ima li naučnog metoda za odabir predmeta istraživanja?

  • Odgovor: NEMA

  • Osnova za odabir predmeta istraživanja su VREDNOSTI I STAVOVI samog naučnika

  • To je jedini dopušteni subjektivni i arbitrarni trenutak u naučnom istraživanju



Veber NE VERUJE u objektivnost vrednosti

  • Veber NE VERUJE u objektivnost vrednosti

  • Nema hijerarhijski ustrojenog vrednosnog sistema!!!

  • Ljudi svoja vrednosna opredeljenja biraju potpuno iracionalno.



Veberovo shvatanje nauke

  • OBJEKTIVNA

  • VREDNOSNO NEUTRALNA

  • Fokusirana na “ono što jeste”



Veberova metoda razumevanja

  • Zašto? – da zameni determinističko naučno objašnjenje pojava

  • Razumeti znači shvatiti izvesno značenje nekog delanja

  • Razumeti se mogu samo oblici smisaonog individualnog ponašanja (ciljno racionalno)

  • CILJ – SREDSTVO Kapitalistička

  • logika



Naučno saznanje razumevanjem mora biti:

  • Naučno saznanje razumevanjem mora biti:

  • a) kauzalno adekvatno – redosled

  • b) smisaono adekvatno – smisaona veza

  • * Samo ako su oba uslova zadovoljena može se govoriti o stvarnom razumevanju pojave.

  • Centralne kategorije metode razumevanja:

  • PONAŠANJE, TUMAČENJE, RAZUMEVANJE, ZNAČENJE I SMISAO



Društveno delanje

  • Ciljno-racionalno: DELANJE u skladu sa očekivanim ponašanjem drugih

  • Vrednosno–racionalno: DELANJE zbog verovanja u sopstvenu obavezu

  • Afektivno: DELANJE u skladu sa emocijama i afektima

  • Tradicionalno: DELANJE u skladu sa ustaljenim navikama



Metoda idealnih tipova

  • Konceptualne MAPE

  • Konstruišu se kako bi zamenili “zakone”

  • Sredstva za razumevanje i objašnjenje

  • Idealan je zato što se nikada ili retko nalazi “čist” u realnom životu.

  • Poređenje sa IDEALNIM TIPOM moguće je razumeti neku pojavu i njene greške, afekte i devijacije.



Šta idealni tip nije?/ Šta idealni tip jeste?

  • NIJE:

  • a) opis stvarnosti

  • b) opšti pojam roda ili klase pojava

  • c) naučna hipoteza

  • d) statistička srednja vrednost

  • JESTE:

  • a) misaona konstrukcija

  • b) celina zamišljenih veza i odnosa

  • c) nestvarna, zamišljena slika

  • d) utopija



Konstrukcija idealnih tipova

  • APSTRAHOVANJE sastavnih delova određene pojave, procesa, ponašanja

  • JEDNOSTRANO PREUVELIČAVANJE ili PRENAGLAŠAVANJE jednog ili više delova i momenata pojave



PRIMER 1

  • “Tvrdica” Molijer

  • GRAMZIVOST = opšti koncept

  • Cicija, tvrdica, škrtac = različiti tipovi

  • HARPAGON je idealni tip škrtca, jer ima sve osobine koje su TIPIČNE za tu sortu ljudi, koje je Molijer PREUVELIČAO.



PRIMER 2

  • Kapitalizam

  • - Ne postoji u svom čistom obliku – on je samo konstrukt koji poseduje sve karakteristike koje ga odvajaju od ostalih ekonomksih doktrina.

  • - SAD = snažno razvijeno finansijsko tržište

  • - Nemačka = veliki industrijski pogoni



PRIMER 3

  • “Panika na berzi”

  • - Idealan tip: normalno berzansko ponašanje

  • Kako se učesnici na berzi ponašaju bez iracionalnih i nepredvidivih elemenata

  • - Omogućava nam da izmerimo obim poremećaja



IDEALNI TIPOVI su korisni kao instrumenti, eksperimentalne procedure

  • IDEALNI TIPOVI su korisni kao instrumenti, eksperimentalne procedure

  • Marksistički zakoni – idealni tipovi, ali greška je što su smatrani empirijski validnim!

  • Imaju vrednost samo dotle dok pomažu istraživanju. Ako ne pomažu, naučnik mora konstruisati nove.

  • Nisu ni ISITINITI ni LAŽNI, već samo korisna ili beskorisna sredstva.



Yüklə 457 b.

Dostları ilə paylaş:




Verilənlər bazası müəlliflik hüququ ilə müdafiə olunur ©genderi.org 2024
rəhbərliyinə müraciət

    Ana səhifə