Kosti 1 kosti podela



Yüklə 445 b.
tarix03.05.2018
ölçüsü445 b.
#40980













2.1.1. KOSTI

      • 2.1.1. KOSTI
  • Podela:

  • Kratke kosti (kosti šake, stopala, kičmeni pršljenovi)

  • Duge kosti Sastoje se od srednjeg dela (dijafiza i okrajaka (epifiza) koji su prokriveni hrskavicom i ulaze u sastav zglobova.

  • Pljosnate kosti (kosti lobanje, karlične i grudne kosti)

  • Nepravilne kosti nemaju ni jedan od parametara koji su nam poslužili u prethodnoj podeli. To su kosti lica i kičmeni pršljenovi.

  • Pneumatične kosti imaju u svojoj strukturi šupljine ispunjene vazduhom (primer: mastoidni nastavak slepoočne kosti).

  • Sezamoidne kosti podsećaju svojim oblikom na seme susama. Razvijaju se u tetivama nekih mišića, najčešće u predelu zglobova (primer: čašica – patela).





Sastav i struktura kosti

  • Sastav i struktura kosti

  • Kolagen - organski materijal (oko 60% zapremine i 40% težine kostiju) obezbeđuje elastičnost kostiju.

  • Minerali - neorganski deo (oko 40% zapremine i 60% težine) koji kostima daje neophodnu čvrstinu; neorganski kristali hidroksilapatita Ca10(PO4)6(OH)2, oblika štapića dijametra od 2 - 7 nm i dužine od 5 - 10 nm, ukupne površine kod odraslog čoveka oko 4x105 m2; oko svakog kristala nalazi se sloj vode bogate mnogim hemijskim jedinjenjima potrebnim ljudskom organizmu.

  • Ako se kost potopi u kiselinu dolazi do rastvaranja minerala i ostaje samo kolagen koji ima osobine viskoelastičnih materijala i ponaša se kao guma. Ukoliko se kost upali kolagen će sagoreti. Kost sada predstavljaju slabo povezani kristali minerala koji zadržavaju oblik, ali će se na najmanji dodir raspasti u pepeo.









Zglob predstavlja skup koštano-hrskavičavih materijala pomoću kojih se kosti međusobno zglobljuju.

  • Zglob predstavlja skup koštano-hrskavičavih materijala pomoću kojih se kosti međusobno zglobljuju.

  • Sinartroza je kontinuirani spoj između kostiju. Na mestu spajanja elemenata skeleta čitav prostor je ispunjen potpornim tkivom, koje može biti vezivno ili hrskavičavo.

  • Diartroza je spoj sa prekidom kontinuiteta između kostiju, do kojeg je došlo usled formiranja šupljine u dubini spoja.

  • Diartroze čini grupa zglobova koje nazivamo sinovijalni zglobovi.







Pokretni zglobovi mogu da rotiraju oko jedne, dve ili tri ose (odnosno, praktično oko beskonačno mnogo osa).

  • Pokretni zglobovi mogu da rotiraju oko jedne, dve ili tri ose (odnosno, praktično oko beskonačno mnogo osa).

  • Jednoosni zglobovi mogu da rotiraju oko jedne ose.

  • Zglobne površine dvoosnog zgloba imaju elipsoidni ili sedlasti oblik, koji im obezbeđuje veću pokretljivost pri rotaciji oko dve uzajamno normalne ose.

  • Loptasti oblik glave omogućuje rotaciju oko tri međusobno ortogonalne ose













Prema strukturi mišićno tkivo se deli na: glatko i poprečno prugasto.

  • Prema strukturi mišićno tkivo se deli na: glatko i poprečno prugasto.

  • Glatki mišići: zovu se još i nevoljni, jer NISU pod svesnom kontrolom. Nevoljni u ovom slučaju znači da “ne morate da mislite o njima”. Mogu se naći u unutrašnjim organima – digestivni trakt, respiratorni prolazi, urinarni trakt i bešika, žučna kesa, zidovi limfnih i krvnih sudova,...

  • Poprečno-prugasti mišići: zovu se još i voljni, jer su pod svesnom kontrolom. To možemo opisati na sledeći način: ako kažeš ruci “ruko, pomeri se” ona se pomera.

  • Osnovna podela poprečno-prugastih mišića: skeletni mišići i srčani mišić

  • Prema svojoj funkciji svaki mišić pripada jednoj od tri kategorije: glatkim, skeletnim, ili srčanim mišićima.



Skeletni mišići predstavljaju aktivne elemente lokomotornog sistema jer se na njihovim krajevima generišu sile prilikom njihove kontrakcije.

  • Skeletni mišići predstavljaju aktivne elemente lokomotornog sistema jer se na njihovim krajevima generišu sile prilikom njihove kontrakcije.

  • Uzrok ovih sila vezuje se za generisanje električnih impulsa koji se prostiru duž motornih nerava iz kičmene moždine i, delujući na mišićna vlakna, izazivaju njihovu kontrakciju.

  • Ove sile su, dakle, u osnovi električnog porekla.

  • Preko tetiva, koje povezuju mišiće sa kostima, sile deluju na kosti i omogućuju njihove pokrete. Vezivanje može biti jednostruko ili višestruko (dvostruko - bicepsi, trostruko - tricepsi, ...).



Skeletni mišići se sastoje od vlakana debljine manje od debljine dlake (dijametra 20 - 80 nm), dužine nekoliko santimetara. Svako vlakno je omotano membranom debljine 0,01 nm.

  • Skeletni mišići se sastoje od vlakana debljine manje od debljine dlake (dijametra 20 - 80 nm), dužine nekoliko santimetara. Svako vlakno je omotano membranom debljine 0,01 nm.

  • Vlakna koja formiraju skeletni mišić sastoje se od tankih kontraktilnih niti - miofibrila, kojih u jednom vlaknu može biti između 1000 i 2000.



Miofibrile su po dužini podeljene na sarkomere. Ukupna dužina jedne sarkomere iznosi 2,2 m.

  • Miofibrile su po dužini podeljene na sarkomere. Ukupna dužina jedne sarkomere iznosi 2,2 m.

  • Sarkomeru formiraju dve vrste proteinskih niti.

  • Deblje niti, dijametra 10 nm i dužine 1500 nm, načinjene su od proteina miozina, dok su tanje niti dijametra 5 nm i dužine 1000 nm načinjene od proteina aktina.

  • Z predstavlja granicu između sarkomera.

  • M je protein velike elektronske gustine, koji povezuje miozinske niti i održava njihov položaj.

  • U procesu mišićne kontrakcije stepen prekrivanja aktinskih i miozinskih niti se menja, a samim tim i dužina sarkomere.

  • Sa promenom dužine sarkomere menja se i mišićni tonus.









Šta je kruto telo?

  • Šta je kruto telo?

  • Kruto telo predstavlja telo kod koga se međusobni položaj pojedinih tačaka ne menja. Takvo telo se ne deformiše pod dejstvom sile. Kruto telo je model - fizička apstrakcija, jer takvih tela u prirodi nema, mada se neka tela po svojim osobinama približavaju definiciji krutog tela (kosti, na primer).

  • Pod dejstvom sile kruto telo se može kretati translaciono i/ili rotaciono.



Osnovnu predstavu o funkcionisanju lokomotornog sistema možemo dobiti ako kosti (ili grupu čvrsto povezanih kostiju) posmatramo kao poluge.

  • Osnovnu predstavu o funkcionisanju lokomotornog sistema možemo dobiti ako kosti (ili grupu čvrsto povezanih kostiju) posmatramo kao poluge.

  • Poluge su fizički posmatrano kruta tela, tj. tela koja se ne deformišu pod dejstvom sile.

  • Deformacija realnih kostiju pod dejstvom sila koje se generišu u mišićima relativno je mala, pa se u prvoj aproksimaciji one mogu uspešno modelirati polugom.



Za analizu funkcionisanja poluga u telu čoveka potrebno je znati tačan položaj napadne tačke sile mišića, tačke oslonca i napadne tačke tereta.

  • Za analizu funkcionisanja poluga u telu čoveka potrebno je znati tačan položaj napadne tačke sile mišića, tačke oslonca i napadne tačke tereta.

  • U odnosu na međusobni položaj ovih elemenata poluge se dele na:

  • poluge I vrste

  • poluge II vrste

  • poluge III vrste.















U prethodnom izlaganju kosti su u posmatranju zamenjene modelom - polugama, koje se pod dejstvom sila ne deformišu.

  • U prethodnom izlaganju kosti su u posmatranju zamenjene modelom - polugama, koje se pod dejstvom sila ne deformišu.

  • Kod realnih tela, kao što su kosti, mišići i tetive (elementi lokomotornog sistema) uvek dolazi do izvesnog stepena deformacije pod dejstvom spoljnih sila.

  • Kao protivdejstvo spoljnim, javljaju se unutrašnje sile koje teže da telu vrate prvobitan oblik. To su elastične sile.

  • Intenzitet elastičnih sila zavisi od sila među molekulima od kojih je telo načinjeno.





Postoji više vrsta deformacija zavisno od pravca i smera delovanja spoljnih sila, kao i od mesta napadne tačke sile:

  • Postoji više vrsta deformacija zavisno od pravca i smera delovanja spoljnih sila, kao i od mesta napadne tačke sile:

  • istezanje i sabijanje (i savijanje kao njihova kombinacija)

  • smicanje

  • uvrtanje.

  • U opštem slučaju, pri proizvoljnom dejstvu sile može se istovremeno javiti više deformacija.







Energija deformisanog tela, prema zakonu o održanju energije, biće jednaka radu spoljnih sila koje su tu deformaciju izazvale.

  • Energija deformisanog tela, prema zakonu o održanju energije, biće jednaka radu spoljnih sila koje su tu deformaciju izazvale.











Idealna tečnost predstavlja fizički model koji uvažava sledeće pretpostavke:

  • Idealna tečnost predstavlja fizički model koji uvažava sledeće pretpostavke:

  • tečnosti su nestišljive

  • ne postoji unutrašnje trenje























































Yüklə 445 b.

Dostları ilə paylaş:




Verilənlər bazası müəlliflik hüququ ilə müdafiə olunur ©genderi.org 2024
rəhbərliyinə müraciət

    Ana səhifə