Pojmovnik astronomija

• POJMOVNIK

• ASTRONOMIJA

Pojmovnik se sastoji od tri dijela: (kliknite na dio koji vas zanima)

• Dio 1 – značajni astronomi

• Dio 2 – značajni astronomi i zviježđa

• Dio 3 – mala tijela Sunčeva sustava i planeti

ASTRONOMIJA – dio 1

ASTRONOMIJA – dio 2

ASTRONOMIJA – dio 3

Tales

• Prvi veliki grčki astronom, iz Mileta, oko 625. – oko 548. pr.n.e.

• Na temelju mezopotamske i egipatske zaostavštine proveo je račun pomrčina.

Aristotel

• 384. – 322. god.pr.n.e.

• Ostavio je dva dokaza da je Zemlja okrugla.

• U njegovu poznavanju svemira, kozmologiji, prirodni zakoni koji vrijede za Zemlju razlikuju se od zakona koji vrijede za druga tijela.

Aristarh Samoski

• oko 320. – 250. god.pr.n.e.

• Grčki astronom, Aleksandrijska škola.

• Odredio je omjer udaljenosti Sunca od Mjeseca.

Eratosten

• 276. – 194. god.pr.n.e.

• Grčki astronom.

• Odredio je veličinu Zemlje.

Hiparh

• oko 190. – oko 120. god.pr.n.e.

• Grčki astronom, iz Nikeje.

• Odredio udaljenost Mjeseca mjerenu veličinom Zemlje.

Klaudije Ptolomej

• oko 87. – oko 170. god.n.e.

• Uz njegovo ime veže se pojam geocentričnog sustava.

• Dao je sintezu grčke astronomije.

• Poznat po djelu “Velika sinteza”.

• U toj se teoriji gibanje planeta prikazuje kao složeno gibanje.

Al-Battani

• oko 858. – 929. god.

• Djelovao u Damasku.

• Izradio nove tablice.

• Odredio je kutne promjere Sunca i Mjeseca.

• Odredio je nagib ekvatora ekliptici.

• Ustanovio je do tada nepoznato pravilno vladanje Sunčeve ekscentrične kružnice.

Ulugh-beg

• 1394. – 1449. god.

• Najveći opažač arapske astronomije.

• Vladar Samarkanda gdje je izgradio zvjezdarnicu.

Georg von Peuerbach

• 1423. – 1461. god.

• Opisao geocentrični sustav novim matematičkim aparatom.

J. Müller - Regiomontanus

• 1436. – 1476. god.

• Izradio je ˝Efemeride˝ (tablice položaja Sunca, Mjeseca i planeta za period od 1474. – 1506.g.).

Nikola Kopernik

• 1473. – 1543.

• Vrstan matematičar i opažač.

• Prikazao heliocentrični sustav kao matematički zaokruženu i utemeljenu teoriju (opravdanu opažačkim rezultatima).

• Izvedene tablice gibanja planeta i Mjeseca u djelu “O obrtanjima nebeskih krugova” ostvarivale su se veoma točno.

Tycho Brahe

• 1546. – 1601.

• Najveći astronom-praktičar u predteleskopskoj eri.

• Mjerio je položaj nebeskih tijela do krajnjeg dometa ljudskog oka razlučivanja kutova.

Johannes Kepler

• 1571. – 1630.

• Naslijedio veoma bogat i kvalitetan opažački materijal Brahea.

• Ustanovio je kako se planeti gibaju oko Sunca.

• Njegovi zaključci sažeti su u tri poznata zakona.

Galileo Galilei

• 1564. – 1642.

• Razvio eksperimentalnu metodu i zasnovao kinematiku.

• Široko primjenjivao matematička znanja i znanja fizike.

• Uveo teleskop u astronomska istraživanja.

• Otkrio je planine na Mjesecu i mjerio im visinu.

• Pomoću pjega na Suncu određivao vrijeme okreta Sunca.

G. Cassini

• 1625. – 1712.

• Djelovao na pariškom opservatoriju.

• Zajedno s O. Rőmerom opazio Jupiterove satelite.

• 1671. – 1673. opažanjem Marsa zajedno s J. Richer odredio udaljenost Sunca od 138,5 milijuna km.

O. Rőmer

• 1644. – 1710.

• Radio zajedno s Cassinijem na pariškom opservatoriju.

Isaac Newton

• 1642. – 1727.

• Proučavajući međudjelovanje tijela na osnovi eksperimentalnih i opažačkih činjenica uspostavio zakone dinamike.

• Uz pomoć Keplerovih zakona izveo zakon opće gravitacije.

E. Halley

• 1656. – 1742.

• 1705. g. ustanovljuje identičnost kometa na osnovi Newtonove metode određivanja heliocentrične staze tijela iz tri promatrana položaja

• Taj komet pojavio se 1456. g., 1531. g., 1607. g. i 1682. g.

• Halley mu je odredio period ophoda od 76 g.

• Uspoređuje suvremene koordinate nekolicine zvijezda s Hiparhovim koordinatama i ustanovio vlastito gibanje zvijezda.

Ch. Messier

• 1730. -1817. g.

• Katalogizirao je 1784. godine 103 maglica i skupova, i oni se i danas numeriraju na isti način: M 1, M 31 (čitaj: mesije jedan itd. )

W. Herschel

• 1738. - 1822. g.

• Opazio više tisuća maglica i zabilježio ih

• Svojim otkrićima i širinom pogleda na događaje u svemiru dao osobni pečat drugoj polovici 18. st.

• Gradio je teleskope - reflektore od kojih je najveći imao objektiv od 122 cm.

J. G. Galle

• Pomoću proračuna U. Le Verriera temeljenim na gibanju Urana, otkriva 1846. godine planet Neptun.

J. von Fraunhofer

• 1802. godine W. Wollaston uočava u Sunčevu spektru neke tamne linije, a J. von Fraunhofer ih ispituje od 1814. godine i popisuje.

• U tu svrhu razvija spektroskopske instrumente.

G. R. Kirchhoff

• Zajedno s R. W. Bunsenom 1859. godine postavljaju osnove spektralne analize – princip identičnosti: jedna tvar emitira ili apsorbira, zrači ili upija uvijek iste spektralne linije.

• Tim putem dokazuju da na Suncu ima istih kemijskih elemenata koji postoje i na Zemlji.

R. W. Bunsen

• Zajedno s G. R. Kirchhoffom 1859. godine postavljaju osnove spektralne analize – princip identičnosti: jedna tvar emitira ili apsorbira, zrači ili upija uvijek iste spektralne linije.

• Tim putem dokazuju da na Suncu ima istih kemijskih elemenata koji postoje i na Zemlji.

E. Rutherford

• U njegovom laboratoriju radioaktivno su datirani neki geološki spojevi pa je starost Zemlje procijenjena 1904. g. na više od dvije milijarde godina.

• Bitan prirodoznanstveni problem dobivanja energije ostao je neriješen nekoliko idućih desetljeća.

A. S. Eddington

• Nalazi važnu vezu između mase i snage zračenja, tzv. relaciju masa – luminozitet i ustvrđuje da su zvijezde svemirska tijela koja su strogo omeđena masom: ne može postojati zvijezda mase mnogo veće od mase Sunca, niti zvijezda mnogo manje mase.

Albert Einstein

• 1879. – 1955.

• Teorijski fizičar, jedan od najvećih umova.

• Ponašanje svemira u cjelini objašnjava relativistička teorija gravitacije A. Einsteina (opća teorija relativnosti, utemeljena 1916. godine).

• Gravitacija je jedina sila koja djeluje na najvećim udaljenostima.

Zviježđa

• Skupina zvijezda koja je svojim izgledom povezana s nekim slikovnim ili mitološkim motivom što omogućuje njeno prepoznavanje na nebeskoj sferi.

• Precizno definirana površina nebeske sfere, pridružena skupini zvijezda, koju Međunarodna astronomska zajednica imenuje zviježđem.

Cirkumpolarne zvijezde

• Zvijezde koje za određeni položaj motritelja na Zemlji tijekom godine ne zalaze za horizont

• Na našim geografskim širinama u ta zviježđa ulaze Veliki Medvjed, Mali Medvjed, Kasiopeja, Cefej, Zmaj, Žirafa i Ris

Anticirkumpolarne zvijezde

• Zvijezde koje za određeni položaj motritelja na Zemlji tijekom godine ne izlaze iznad horizonta.

Zviježđa jesenskog neba

• Dobro se zapažaju Pegaz, Andromeda, Ovan i Ribe, a niže po horizontu su Jarac, Vodenjak i Kit.

Zviježđa zimskog neba

• Dio noćnog neba viđen zimi smatra se najljepšim predjelom neba.

• Ovdje se nalaze Orion, Veliki Pas, Mali Pas, Blizanci, Kočijaš, Bik te Perzej i još neka zviježđa.

Zvijezđa proljetnog neba

• Ističu se Lav, Volar, Djevica i Sjeverna Kruna te kasnije prema ljetu Vaga.

• Taj dio neba siromašniji je zvijezdama od zimskog, ali ni njemu ne manjka zanimljivih objekata.

Zvijezđa ljetnog neba

• Iako ne dostižu bogatstvo zimskog šesterokuta, ipak okupljaju zanimljive objekte.

• Tu su Herkul, Lira, Labud (Sjeverni Križ), Orao, Dupin, Skorpion i Strijelac.

Zvijezda

• Plinovito, vruće i masivno svemirsko tijelo kuglastog oblika s vlastitim energetskim izvorom (fuzija) u unutrašnjosti.

• Isijava svjetlost i toplinu koji nastaju u termonuklearnim reakcijama u središtu zvijezde.

Jata zvijezda

• silama gravitacije zvijezde su povezane

• veće zvijezdane skupine = zvijezdana jata = klasteri

Maglice

• oblak međuzvjezdanog plina i praha

• maglice se dijele ovisno o tome da li:

• emitiraju,

• odbijaju

• ili apsorbiraju svjetlost

Promjenjive zvijezde

• zvijezde koje mijenjaju sjaj pravilno ili nepravilno

• od svih zvijezda ima ih 0.1 %

• prema fiz. svojstvima dijele se na:

• pomračinske,

• pulsirajuće,

• kataklizmičke,

• bljeskovite

Planetoidi

• hladna tijela koja prebivaju pretežno u području od 2,2 do 3,5 aj

• tijela nalik malom planetu, manji su od 1000 km

• većina ih se nalazi u pojasu između Marsa i Jupitera

• u Hrvatskoj je mnogo planetoida otkriveno na zvjezdarnici “Višnjan” u Istri

Kometi

• nebesko tijelo koje se nalazi u eliptičnoj putanji oko Sunca

• sastoje se od: silikatne prašine i smrznutih plinova

• kada se putanja kometa počinje približavati Suncu

• povećanje temperature

• isparavanje

• stvaranje plina - koma

Meteoriti

• čvrsto svemirsko tijelo koje ne izgori prolaskom kroz atmosferu, nego pada na Zemljinu površinu

• najveći meteorit Hoba, južna Afrika (težak 60 t)

• najveći meteorit pronađen u Hrvatskoj - kod Hrašćine u Hrv. zagorju

Meteori

• bljeskovi svjetla na nebu uzrokovani ulaskom meteorita (čvrstog tijela koje se giba u planetnom sustavu) u Zemljinu atmosferu

• zbog trenja s atmosferom ionizacija

• svjetlucanje

• kiša meteora

Materija u međuplanetskom prostoru

• utječe na putanje svemirskih letjelica

• temperatura: 100 000 K

• gustoća: 5 čestica/cm³

• Sitna razdrobljena materija koja pluta međuplanetskim prostorom.

• O postojanju plina i praha u tom području svjedoči zodijačka svjetlost i protusvjetlost, oblaci Kordiljevskoga i izravna mjerenja sa svemirskih letjelica.

Merkur

• najbliži planet Suncu

• površina mu je slična Mjesečevoj

• slične je gustoće kao Zemlja

• Merkur ne pokazuje Suncu uvijek istu stranu

• nema atmosfere, ali ima magnetsko polje

• temperatura površine mijenja se od 100 K do 700 K

• teško ga je promatrati zbog blizine Sunca

Venera

• drugi po udaljenosti planet od Sunca

• treće tijelo po sjajnosti na nebu (poslije Sunca i Mjeseca), najsjajniji planet na nebu

• dobila ime prema rimskoj božici ljepote

• još se naziva zvijezda Danica ili jutarnja zvijezda

• Od Zemlje se razlikuje fizičkim stanjem i sastavom atmosfere (prevladava CO2).

Zemlja

• Po udaljenosti od Sunca treći planet Sunčeva sustava.

• Oko Sunca se okrene za 365 dana.

• Oko svoje polarne osi okrene se za 24 sata.

• Najpogodniji planet za život.

• Većim dijelom čine je vode (oceani, jezera...).

Mars

• Po udaljenosti četvrti planet od Sunca, prvi vanjski planet.

• Po veličini drugi najmanji u Sunčevom sustavu.

• Gledan golim okom čini se crven, a dalekozorom naranđast.

• Pretežni sastav tla: kremen, limonit.

• Ima dva satelita: Fobos i Dejmos.

Jupiter

• Najveći planet, s masom na koju otpada 71 % svekolike planetske mase (318 Zemljinih masa) – divovski planet.

• Najvećim dijelom izgrađen od najlakših elemenata vodika i helija.

• Okreće se brzo, ima jako i prostrano magnetsko polje.

• Ima 16 satelita i tanak prsten – “Sunčev sustav u malom”.

• Izgled je ovalan, s prugama usporednim ekvatoru.

Saturn

• Šesti planet po udaljenosti od Sunca.

• Poslije Jupitera – najveći u Sunčevom sustavu, masu ima 95 puta veću od Zemlje.

• Najmanje gustoće: 0,70 gustoće vode.

• Ukrašen je prstenom, praćen sa 17 satelita.

• Smatra se jednim od najljepših objekta u Sunčevom sustavu.

Uran

• Sedmi planet u Sunčevu sustavu.

• Jedan od plinovitih divova.

• Orbita Urana: 27 prirodnih satelita i 11 planetarnih prstenova.

• Može se vidjeti bez teleskopa, ali ga se teško raspoznaje od okolnih zvijezda.

• 1978. god. pronađeni su mu prstenovi, uski i razmaknuti.

Neptun

• osmi planet u Sunčevom sustavu

• promjerom četvrti po veličini

• plinoviti div

• obilazak Neptuna oko Sunca traje oko 165 god.

• odbija Sunčevu svijetlost

• detalji teško prepoznatljivi