prepoznaju predmete u nenormalnom položaju. Keler o tome kaže:
»U tom smislu, ona su bez daljega bar još jedanput sposobnija za
viša dostignuća od nas«. Ali, nekoliko stranica kasnije on stavlja
zamerku gledištu da jedna od nužnih komponenti opažanja forme
jeste sposobnost da se raspozna neka figura nezavisno od svoje ori
jentacije u prostoru: »Očigledno da bi sa ove tačke gledišta opažanje
forme u odraslih bilo veoma mnogo slabije nego u dece«.
Verovatno da malo dete u stvari ne apstrahuje ništa iz kon-
teksa prostorne orijentacije. Ovaj kontekst, bilo da je on psilološki
ili fiziološki po svojoj prirodi, možda mu još nije dostupan u slikama.
U tom smislu, ono je inferiornije od zrelog pacova ili goluba, koji
je stekao taj kontekst ali ne može ništa da apstrahuje iz njega.
Prostorna orijentacija je stvar od osnovne biološke važnosti. Pošto
živimo u snažnom gravitacionom polju, mi odnos nekog predmeta
prema dimenziji gore-dole smatramo za veoma važan vid njegove
prirode. Čovek koji stoji na glavi sasvim je drukčije biće od čoveka
u običnijem položaju; i, ako ne bi mogao da pravi razliku, on bi bio
ozbiljno ometen. Bestežinsko stanje opaža se kao ugrožavanje bez-
bednosti uobičajene orijentacije; i, možda širi značaj ima ogled koji
je pokazao da oktopod — životinja prilagođena vodi, to jest sredini
smanjenog gravitacionog dejstva — prihvata trouglove kao trouglove
iako se obrću u prostoru.
Izvući nešto iz svog konteksta znači zanemariti važan vid nje
gove prirode. U tom smislu, nesposobnost goluba ili pacova, ili da
kažemo odbijanje, da zanemare promenu prostorne orijentacije ima
svoje saznajne vrednosti. S druge strane, napredak i korist mogu da
proisteknu iz sposobnosti da se uoče sličnosti uprkos razlikama kon
teksta.
UM I KOMPJUTER
Problemi analogije često se upotrebljavaju u testovima inteli
gencije zato što saznajne operacije koje se ispoljavaju u vizuelnom
opažanju kada čovek otkriva analogije među sklopovima svakako
predstavljaju inteligentno ponašanje. Ovo postaje naročito jasno ako
se usporedi postupak prosečne ličnosti u takvom testu sa načinom
na koji se mašina ponaša u vezi sa istim testom. Problemi analogije
imaju sledeću formu: kada su data dva sklopa, A i B, možete li da
iz grupe sklopova Di, D
2
, Ds odaberete jedan koji se odnosi prema C
kao što se B odnosi prema A? Pošto kompjuteri mogu da se podese
da rešavaju takve probleme, njima se uveliko pripisuje »veštačka
inteligencija«. Ali, ne može svaki problem koji je rešiv inteligencijom
da se rešava samo inteligencijom. Inteligencija je svojstvo mentalnog
procesa, te kada jedno otkriće zovemo inteligentnim, mi to opravdano
činimo ako imamo razloga da verujemo da je ono učinjeno naročitom
vrstom postupka, naime razumevanjem odgovarajućih strukturalnih
odlika problemske situacije. Kompjuterov postupak ne može da se
nazove inteligentnim sem ako nismo voljni, uz nehajan operaciona-
lizam, da mentalne procese određujemo njihovim spoljnim učinkom
ili ako toliko mehanički zamišljamo kako inteligencija funkcioniše da
se ponašanje kompjutera u stvari poklapa sa opisom.
63
Čudno je saznanje da je postupak rešavanja problema koji se
danas kod kompjutera naziva inteligentnim u suštini isti onaj koji
je psiholog Edvard L. Torndajk (Edward Thorndike) pripisivao živo
tinjama godine 1890. da bi dokazao da one ne mogu da razmišljaju.
Životinje, tvrdio je Torndajk, samo slepo prolaze kroz čitav niz
mogućnih reakcija dok ne nabasaju na jednu koja je uspešna. Sto
češće dolazi do uspešne reakcije, to će se ona lakše povezivati, u živo-
tinjinom mozgu, sa problemskom situacijom. Ova asocijacija nije ništa
inteligentnija od ponašanja kišnice koja sve sigurnije teče kroz sve
dublju jarugu. Tu nema razumevanja, govorio je Torndajk. Kompjuter
se razlikuje od Tomdajkovih hipotetičnih životinja po tome što meha
nički prelazi kroz čitav niz slučajeva kojima je izložen, dok se živo
tinje ograničavaju na nasumične pokušaje i dejstvuju sporije. Ali,
sud je isti.
Nema potrebe da se ovde naglašava ogromna praktična koris
nost kompjutera. Ali, pripisivati mašini inteligenciju znači nezaslu
ženo je poraziti u takmičenju za koje ona nije načinjena. U čemu
je, dakle, osnovna razlika između današnjeg kompjutera i inteli
gentnog bića? Ona je u tome što kompjuter može da vidi ali ne i
da opaža. Ovde nije važno to što je kompjuter bez svesti nego što
zasad nema sposobnosti za sopstveno poimanje sklopa, sposobnosti
bitne za opažanje i inteligenciju.
Geometrijska slika kakva se upotrebljava u testovima analo
gije može da se podnese kompjuteru, na primer, pomoću tablice na
kojoj pisaljka stvara odgovarajući crtež. Da bi taj crtež bio pogodan
za dalju obradu, on se raščlanjuje u mozaik tačkastih delića. Ovo
veoma mnogo liči na ono što mrežnjača oka čini sa materijalom
draži. Ali, analogija prestaje ovde zato što se odlučna faza vizuelne
obrade događa na nivou živčanog sistema koji, bez obzira kakva mu
je tačno fiziološka priroda, mora da funkcioniše kao »polje«, to jest,
mora da dopusti slobodno međusobno dejstvo između sila koje situa
cija rađa i mobiliše. Pod takvim uslovima, materijal draži organi-
zovaće se spontano prema najjednostavnijem opštem sklopu koji može
da primeni na njega, a to poimanje strukturalnih odlika predstavlja
osnovni preduslov opažanja i svakog drugog intelektualnog ponašanja.
Geštaltna psihologija naziva ovaj postupak pristupom »odozgo«, to
jest, od celine ka njenim sastavnim delovima.
Današnji kompjuter, naprotiv, polazi »odozdo«. On počinje ele
mentima i, pored svih kombinacija koje može da načini, nikada ih
ne prevazilazi. Staviše, on o svakom elementu može da pruži oba-
veštenja u binarnom obliku. On može da kaže da ili ne, prisutno ili
odsutno, crno ili belo, ili, pak, bilo koje drugo značenje odaberemo
za njegove alternacije. Koliko lako može ovo ograničenje da se
previdi, objasniće primer koji daje Marvin L. Minski (Minsky) i koji
želi da pokaže da kompjuter ima »moć razmišljanja«, koja ga ospo
sobljava da »raspoznaje globalni vid situacije«. Kompjuter može da
sliku 65a opiše kao kombinaciju kvadrata i trougla. Ovo zaista
izgleda kao da je mašina sposobna za opažajnu organizaciju, čisto
mehaničko beleženje moglo bi da opiše tu sliku kao grupu od deset
pravih linija, a podjednako mehanička obrada proizvešće svaku kom
binaciju tih elemenata koja se zatraži. SI. 65b je jedna takva mo
gućna kombinacija; si. 65c je još jedna. Međutim, mašina ne pravi
nikakav odbir među ovim verzijama materijala ukoliko se ne pro
64
Dostları ilə paylaş: |