Prosto povezivanje te tri jedinice, naravno ne ispoljava samo
po sebi mnogo razmišljanja o posebnoj prirodi njihovog odnosa.
SI. 103 daje više nego jedan redosled raznih celina. Ona pokazuje
postepeno rasprostiranje, počev od trenutka rođenja. Održava se
prekid između prošlosti i sadašnjosti, ali veliki opseg sadašnjosti
shvata se delimično kao rezultat prethodnog rašćenja. Neusmerena
okruglost sadašnjosti prekida kanalisanje vremena, pa ipak sa ovom
statičkom situacijom u sredini crteža »amodalno« se ukršta jedna
struja kretanja započeta u prošlosti i sprovedena dalje u otvorenu
budućnost, kao što reka teče kroz jezero.
Slika 103A Prošlost je kompaktna i završena, ali još utiče na sadašnjost i bu
dućnost. — Sadašnjost je složena, te nije samo rezultat prošlosti i pristup
budućnosti, a preseca ih dakle obe, nego poseduje i sopstveno biće (crna
mrlja). — Budućnost je najmanje ograničena, ali se ipak nalazi pod utica-
jem prošlosti i sadašnjosti. — Jedna linija prolazi kroz celinu, jer sve tri
imaju jedan zajednički elemenat: vreme.«
Strukturna složenost sadašnjosti, koja se doživljava kao bez
vremeno stanje stvari ali koju razboritiji opažaju prosto kao fazu
u životnom toku, može da se predstavi kao superpozicija dvaju
struktura. Na si. 103A ispitanica vidi život kao proizvod »Čvrste i pot
pune« prošlosti, koja ispušta tri snažna, tvoračka zraka. Ali, sadaš
njost nije u potpunosti određena prošlošću. Ona ima svoje sopstveno
jezgro i oblik. Proizašla komplikacija predstavljena je generički kao
uskomešana tekstura. Specifični efekat uzajamnog dejstva nije raz
rađen. Sile koje dejstvuju na drugu u prošlosti i sadašnjosti susreću
103
se u prostornom preklopu, ali se uzajamno ne menjaju. Problem je
viđen, ali nije rešen. Stepen do koga je mlada crtačica dovela svoju
misao — ili, bar, njen prikaz — jasno može da se dijagnostiku je iz
njenog crteža.
Jezik prikazuje pojam braka jednom jedinom reči; on ne uka
zuje na slikovnu dvojnost. Ali, sam pojam neposredno se odnosi na
dve fizičke ličnosti. Mnoge ispitanice su stoga u svojim crtežima
opisale brak kao odnos između dve jedinice. Ali, pošto je trebalo
da se prikažu i dobar i rđav brak, te dve vrste braka prikazane
su prosto kao međusobno različite, ili inteligentnije, kao različite
s obzirom na neku zajedničku dimenziju, te stoga mogu da se upo-
ređuju. Ponekad je odnos prikazan sam za sebe, bez ikakvog poku
šaja da se izvede iz prirode partnera stavljenih u takav odnos. Dva
odvojena kruga mogla su da prikazuju jedan odnos, dva koja se
preklapaju — drugi, a preklop imao je za cilj da ukaže bilo na
poželjnu bliskost ili nepoželjno mešanje. U drugim, pak, rešenjima
počivao je uspeh braka na prirodi partnera, a ne na vrsti njihovog
odnosa: dva glatka kruga u jednom slučaju, dva bodljikava u dru
gom, postavljena jedan prema drugom na isti način. Znatna je raz
lika u tome da li se sagledavanje karaktera braka izvodi iz odnosa
kao takvog ili iz ličnosti partnera; a posmatranje jednog stanja bez
drugog nužno dovodi do ograničenog tumačenja.
Slika 104
Slika 104A »To su mi majka (gore) i otac (dole). Pojedinačno, ni jedna ni
druga forma nije posebno odbojna, ali veza ih obe pojačava, tako da
gornja preovladava, dok je donja u poređenju suviše jadna. Pih, dođavola!«
Na si. 104, prikazano je da rđav odnos proističe iz različitosti
partnera. Jedna agresivna bodljikava kontura označava jednog, dok
glatki krugovi opisuju drugog. Uz to, agresivni partner ima nape-
tošću nabiveni oblik spirale, a drugi je predstavljen skladnijim,
koncentričnim krugovima. Agresivni partner, naravno, ne mora da
104
bude muškarac. Crteži, sa malo izuzetaka, prikazuju mentalne, a ne
fizičke sile. Na si. 104A, snažni blok što leži u gornjem delu opisuje
ličnost ispitaničine majke, a tačkica što kaplje njenog oca, pa nepri-
kladnost tog odnosa ima za cilj da se odrazi na karakteru bračnih
partnera, koji, po ćerkinim rečima, sami po sebi »nisu naročito
odvratni«.
"Čvrstina braka može da se označi jednostavno meroih dodirnih
površina između partnera: u dobrom odnosu, oni naležu jedan na
drugog, u rđavom — jedva se i dodiruju. Istančaniji su pokušaji
da se pokaže da li veza dvaju partnera gradi dobru celinu ili ne
gradi, bilo da se njihovi karakteri ne uklapaju, bilo da nisu spojeni
na pogodan način. SI. 105 predstavlja dobar brak kao što simetričan
sklop, u kome dva partnera, slična ili nediferentovana u svojim lič
nostima, ispunjavaju istu funkciju. Crtež pokazuje da opšti sklop
braka treba da bude jedinstven i dobro strukturisan, ali da partneri
zadržavaju svoj integritet time što se samo delimično stapaju. U
rđavome braku, oblici dvaju sastavnih delova ne daju jedinstvenu
celinu; njihov kontakt je slučajan i nesiguran, a oni ostaju u suš
tini nezavisni jedan od drugog. Na si. 105A, željeni opšti oblik je manje
jednostavan iako je zatvoren i objedinjen. Ovde razlike u ličnosti
nisu prepreka za vezu, nego verovatno preimućstvo; uloge partnera
nisu istovetne, a u izvesnoj meri slučajni oblik celine ukazuje
na to da različito oblikovane celine mogu da dejstvuju podjednako
dobro. U rđavome braku, delovi ne mogu dobro da se uklope. Mnogo
105
Dostları ilə paylaş: |