Slika 106A »Dobar brak: neometan sklad; lak, prijatan život. — Rđav brak:
džombast, neprijatan životni put; težak život.«
Slika 106B »Levo: dobar brak; desno: rđav brak.«
bogatiju celinu predstavlja nam dobar brak na si. 106, koja podseća
na predstavu biljke, ali je upotrebljena slobodno da bi se pokazala
veza dveju jedinica koje izrastaju jedna iz druge u međusobnoj igri
podrške i dominacije i koje se uklapaju u zajedničko uvis usmereno
stremljenje.
U ovim poslednjim primerima nije se jasno ukazalo na to da
je zamisao počela dvema odvojenim jedinicama koje pokušavaju
da uspostave bračni odnos. Delovi u celina bili su prilično u ravno
teži, i niko nije tražio prvenstvo. Ovo nas dovodi do primera u
kojima se jasno počinjalo celinom, podeljenom manje-više srećno na
dva sastavna delà. U krajnjim slučajevima, označen je samo opšti
utisak (si. 106A): nežan sklad jednog, grubost drugog. Potreba za među
sobnim dejstvom iskazana je jednostavno na si. 106B, a dinamičnije u
jin-jangu crtežu na si. 107.
Zadatak da se nacrta Prošlost, sadašnjost i budućnost ukazivao
je na zbivanje u vremenu, dok se pojam Brak više odnosio na
jedno stanje ili stvar. Međutim, nisu se svi crteži povinovali ovoj
razlici. Dok su neke ispitanice prikazale tri životna stadijuma kao
odvojene celine, si. 107A predstavlja život kao statičan predmet, u
kome sadašnji trenutak u vidu jedne vertikalne linije razdvaja
mračnu prošlost od veće i svetlije budućnosti. Uporedite ovu nedi-
namičnu raspodelu sa si. 107B, koja je sva načinjena od razuđenog
kretanja. Parabola prošlosti prodire napred i produžava u budućnost.
U trenutku sadašnjosti, međutim, konvergenciji prošlosti stavlja se
protivteža otpočinjanjem novog prostiranja — ako treću parabolu
106
Slika 107 »Levo: dobar brak; desno: rđav brak.«
Slika 107B »Prošlost« je minula i jasno je određena, te otud tamnija linija.
Sadašnjost leži tamo gde se preklapaju prošlost i budućnost. Budućnost
nastaje od prošlosti i neodređena je, te otud tanja linija. Prošlost deluje
trajno na budućnost, te otud isprekidana linija.«
Slika 107C »U dobrom braku (gore) dve su ličnosti jedna pored druge, ali
kao pojedinci. Jedna poštuje samostalnost druge, a ipak su međusobno
isprepletene. U rđavom braku (dole) podupiru se i prožimaju. Kada dođe
do sukoba, jedna drugoj ne mogu da pomognu.«
107
shvatamo kao otvorenu udesno; u suprotnom slučaju, budućnost,
ogledajući se u prošlosti, takođe se stiče u žiži sadašnjosti, ali u
obrnutom pravcu, čime ukazuje na iskustvo koje zanemaruje preo-
bratni tok vremena.
Dok život i njegovi stadijumi mogu da se predstavljaju kao
predmeti, brak može da se prikaže kao povest. U dobrome braku
na si. 107C, partneri se kreću naporednirn putanjama kao dva muzička
instrumenta koji sviraju istu melodiju u stalnom intervalu, a kada
im se putanje ukrste, oni se dodirnu, ali se ne ometaju. U rđavome
braku, jedan partner stalno stoji drugome na putu. Potpis za si. 106a
pokazuje da se karakteristične konture brakova zamišljenih kao stvari
opažaju istovremeno kao ravan ili džombast put.
Slika 1Ô8A »Raznoliki tipovi mogu skladno da se uklope u celinu, a da pri
toni ne gube osobenosti kao pojedinci. To važi i za ljude i za ideje. Sve
doprinose celini.«
Slika 108C »Mišljenje pojedinca je slobodnije, ali se sputava kada dođe u
dodir sa oblašću drugoga.«
U prikazivanju Demokratije, neke ispitanice vide jasno odre
đene pojedince koji ulaze u odnos, dok je za druge celovitost zajed
nice od prvostepene važnosti. Na si. 108, društvo je labava aglome
racija različitih karaktera, poredanih bez ikakvog međusobnog odnosa,
ako se izuzme zajednička osnova na kojoj stoje. Na drugom kraju su
primeri u kojima se država vidi kao jednostavno oblikovan pred
met, bez ikakvog izričitog ukazivanja na ljudske elemente od kojih
se sastoji. Na si. 108A, ona je prosto jedna vreća pojedinaca, među
sobno različitih, ali koji nikakav odnos nemaju ni među sobom ni
prema društvu kao celini. Ovo amorfno stanje stvari u crtežu u
skladu je sa vrlo primitivnim gledanjem na zajednički društveni
Slika 108 »Jednakost među individuama.«
Slika 108B
108
život. SI. 108B je razrađenija po tome što dinamično opisuje deformacije
pojedinaca koje nastaju od nesputanog komešanja ljudskog opštenja.
Pojedinačne razlike oblika sagledavaju se ovde kao rezultat slobod
nog međusobnog dejstva, a Država nije ništa drugo do zbir onoga
što susedi čine jedni drugima. Ima malo organizacije i nimalo vlade.
Crtež, je rađen od spolja prema unutra: središte je ono što ostaje
pošto su pojedinačne snage obavile svoj posao.
Nasuprot tome, piramide različitih oblika opisuju hijerarhijsku
strukturu demokratskog društva (si. 108C). One stoje na svojoj osnovi
ili na vrhu, zavisno od toga da li se narodne mase ili šef države
shvataju kao vlast. Međutim, one su statično ograničene na oblik
zato što hijerarhiju definišu samo smanjivanjem količine: množinom
vlada manjina. Vektori se često dodaju u sklopovima mandale ili
sunca, koji pokazuju centričnu organizaciju demokratije. Na si. 109,
od periferno smeštenih građana, od kojih svaki ima svoj poseban
oblik, polaze strele ka središtu i time se označava doprinos građana
vladi. To središte je, međutim, prazno. Vlada je niko, i nikakve
strele kontrole ne vode od središta ka onima kojima se vlada. Poje
dincima je dato pravo na vlast, ali joj nisu podređeni.
Slika 109 »Svako je slobodan da učestvuje u vlasti Vrlo različito prethodno
obrazovanje.«
Iako su ovi ogledi bili nesistematski, oni pokazuju da obrazo
vani mladi ljudi bez mnogo teškoća pristupaju zadatku predstav
ljanja apstraktnih pojmova pomoću nepredmetnih crteža. Sasvim je
jasno, takođe, da te apstrakcije idu do srži predstavljenih tema. Na
ravno, razmišljajući o prirodi pojmova koji treba da se crtežom pred
stave, ispitanice su često imale na umu specifične primere: sopstvena
iskustva u prošlosti ili sadašnjosti, karakter određene demokratije,
zbivanja u ovom ili onom braku. U stvari, one su morale tako da
postupaju zato što apstraktne forme odražene u crtežima ne pružaju
dovoljno podataka da bi se definisali pojmovi; one predstavljaju
samo čisto strukturne oblike koji proizlaze iz tih podataka. Uslovi
ogleda nisu dopuštali ispitanicima da se koriste bilo kakvim, nara
tivnim elementima. Iako su od velike pomoći pri razjašnjavanju teo
retskih pojmova, nepredmetni sklopovi moraju stalno da izvlače svoje
značenje iz žive supstance događaja i stvari koje prikazuju.
Glavni razlog zašto ti netelesni oblici mogu da budu od tolike
pomoći jeste u tome što se mišljenje ne bavi prosto materijom ili
substratumom stvari nego samo njihovom strukturom. Osnovna svoj
stva određene crvene boje ili određenog zvuka daju čula, ali miš
ljenje ne može ni da ih prikazuje ni da ih prenosi — ljudi koji
109
Dostları ilə paylaş: |