Slika 113
Slika 113 A
mladost se javlja kao bezoblična grudva — ali grudva koju, tri
crteža kasnije, muče urasli »bolovi«, pa ti bolovi, upereni prema
unutra duž konture grudve, dobijaju u poslednjem crtežu istu onu
oštrinu šiljka koja je na početku predstavljala pojam kao celinu. Na
si. 113 i 113A dati su prvi i poslednji crtež iz serije.
Slične odlike mogu se naći i u radu umetnika, kao na primer
u Pikasovim skicama za njegovu sliku Gernika. U knjizi o ovoj slici
(vidi sh prevod Rudolf Arnhajm, Pikasova Gernika, Geneza jedne
slike, prevod V.S., izd. »Zamak kulture«, Vmjačka Banja, 1974. prim,
prev.) prikazao sam kontinuitet i logiku koji leže u osnovi razvoja
od prve skice do gotovog delà. Međutim, ti crteži i slike takođe,
mogu u prvi mah da se čine kao niz neobuzdanih skokova od opštih
pogleda do detalja i natrag, kao nemirna igra kombinovanja osnov
nih elemenata na sve noviji i noviji način, pri čemu se uvode mnoge
promene u stilu i sadržaju. Pa ipak, konačna slika je sinteza prove-
renih otkrića i do te mere je bez ostatka određena i potpuna da
nikakve dalje promene ne mogu da se zamisle.
Naravno delo jednog umetnika duboko se razlikuje od škra-
banja nekog amatera. Ovo bi bilo još očiglednije da sam umesto
što sam odabrao odgovarajuće primerke iz ogleda, reprodukovao
ovde nasumičan odbir crteža ili, pak, sve njih. Bilo je mnogo mah
nito nagomilanih žvrljanja, koja nisu pokazivala nimalo pažljive
usredsređenosti na zadatak, ili bar, sposobnost da se načine crteži
koji jasno odražavaju takav stav. Pa ipak, namera i prikazivačka
sredstva u osnovi su slična umetničkom radu. Amaterski crteži su
nekakva popularna verzija bogatog i istančanog rečnika kojim se
umetnik služi.
Crteži su imali za cilj da pruže tačan vizuelni prikaz pojma.
Kao takvi, bili su čisto saznajni, u načelu nimalo drukčiji od onoga
što naučnici prikazuju u svojim shematskim crtežima. Međutim, često
su bili skloni da prevazilaze vizuelno nabrajanje sila koje sačinja
vaju sklopove. Crtačice su pokušale da izazovu, manje-više uspešno,
živ odjek tih sila, te su stoga pribegle sredstvima umetničkog izraza.
113
Estetički elemenat prisutan je u svim vizuelnim prikazima koje
su ljudi pokušavali da načine. U naučnim dijagramima, on je odgo
voran za takva nužna svojstva kao što su red, jasnoća, slaganje
značenja i forme, dinamički izraz sila, itd. Vrednost vizuelnog prika
zivanja više niko ne osporava. Pa ipak, još nije dovoljno priznato
da opažajni i likovni oblici nisu prosto prevodi misaonih proizvoda
nego su krv i meso samog mišljenja i da jedan neprekidan niz vizu
elnog tumačenja vodi od skromnih gestova u svakodnevnom opštenju
do velikih umetničkih delà.
114
8. SLIKE, SIMBOLI I ZNACI
Jednostavni linijski crteži mogu da daju vidljiv oblik sklo
povima sila ili drugim strukturalnim svojstvima. Crteži u prethod
noj glavi opisivali su prirodu dobrog ili rđavog braka, ili demo-
kratije, ili, pak mladosti onako kako ih zamišlja lice koje ih je
nacrtalo. Veoma apstraktne društvene ili psihološke konfiguracije
pojavile su se u vidljivom obliku. Naravno, likovno mogu da se
prikažu i stvari iz svakodnevnog života, na primer, muž i žena ili
zbor građana u nekoj demokratiji. Stil takvih likova često je ap
straktniji od načina na koji bi ta lica, predmeti ili događaji bili
zabeleženi na fotografskoj ploči; a i fotografije su u mnogo čemu
apstraktne. Može, dakle da se kaže da likovi posmatraju svet u dva
suprotna pravca. One lebde negde iznad oblasti »praktičnih« stvari
a ispod netelesnih sila koje se nalaze u biti tih stvari.
TRI FUNKCIJE LIKOVA
Da bih razjasnio i uporedio različite odnose likova prema onome
što oni označavaju, napraviću razliku između tri funkcije koje likovi
vrše. Likovi mogu da služe kao slike i kao simboli; mogu da se
upotrebe prosto kao znaci. Ova vrsta razlikovanja dobro je poznata
u stručnoj literaturi. Neki autori upotrebljavali su iste ili slične
termine, ali su se značenja koja su im davali u velikoj meri pokla
pala sa razlikama koje su mi nužne za ovo naše istraživanje. Umesto
da analizujem te sličnosti i razlike, pokušaću da ova tri pojma defi-
nišem tako jasno da čitalac zna šta njima hoću da kažem.
Ta tri termina — slika, simbol, znak — ne označavaju različite
vrste likova. Oni, naprotiv, opisuju tri funkcije koje vrše likovi.
Jedan te isti lik može da posluži svakoj od te tri funkcije i često
će da služi više nego jednoj u isto vreme. Po pravilu, sam lik ne
kazuje koja se funkcija imala na umu. Trougao može da bude znak
opasnosti, ili slika planine ili simbol hijerarhije. Nužno je da znamo
koliko dobro ili loše različite vrste likova ispunjavaju te funkcije.
Jedan lik služi prosto kao znak ukoliko se odnosi na određeni
sadržaj ne odražavajući vizuelno njegove odlike. U najstrožijem
smislu, možda jedna vizuelna stvar nikada ne može da bude samo
znak. Nešto portretsko uvek se ušunja. Slova azbuke upotrebijena
u algebri približavaju se čistim znacima. Ali, čak i ona prikazuje
pojedinačne celine time što jesu pojedhiačne celine: a i b portretišu
dvojnost. Oni, međutim, inače ni na koji način ne liče na stvari koje
predstavljaju, zato što bi svako bliže označavanje odvuklo pažnju
8
*
115
Dostları ilə paylaş: |