nisu slepi ili gluvi mogu samo da ukažu prstom na njih i da ih
imenuju. Opažajne odlike pristupačne misli čisto su strukturalne,
npr. ekspanzivnost one crvene, agresivnost onog zvuka, ili centrič-
nost i kompaktnost nečega okruglog. Mišljenje tretira prostor i
vreme, koji su nosioci svega Sto se zbiva, kao strukturalne kategorije
koegzistencije i redosleda. Obe te kategorije mogu da se predstave
prostornim sredstvima vizuelnih sklopova.
Kao što sam već pomenuo, crtež, slikarstvo i druga slična sred«
stva prikazivanja ne služe prosto za to da razrađene misli prevedu
u vidljive modele nego i potpomažu prilikom rešavanja problema.
To se jedva primećuje ako se ispitanicima dopušta da urade samo
po jedan crtež za svaki zadatak. Stoga, u ogledima Brajne Kaplan,
ispitanice su podstrekivane da upotrebe koliko god im je listova
hartije potrebno: »Novi list za svaku novu ideju! Novi list kad god
poželite da poboljšate neku staru ideju! Samo nastavite tako dok
ne budete zadovoljni svojim crtežom! Mislite naglas dok crtate, a
za vreme rada objašnjavajte šta radite!« Jedanaest ispitanica napra
vile su u prošeku po devet crteža, jedna je načinila trinaest, a ni
jedna manje od šest.
Lični crtački stil svake ispitanice bivao je sve jasniji, sve odre
đeniji i individualizovaniji što je ogled dalje odmicao. To je bilo
očigledno kada su upoređeni prvi i poslednji crtež iz serije. Po
pravilu, složenost se povećavala, forme su bivale komplikovanije ili
povezanije, ili su se, pak, preklapale, a javljali su se i novi ele
menti, kao senčenje ili šrafiranje. Takvo povećanje složenosti nije
obavezno značilo da se prvi korak i konačni ishod raspoznaju kao
MIŠLJENJE POSTAJE VIDLJIVO
Slika 110
Slika 110A
110
sukcesivne faze jasnog i doslednog razvoja. Kontinuitet jeune osnovne
ideje bio je ponekad očigledan, ali ponekad i ne, a ni u jednom slu
čaju nije čitava serija crteža bila posvećena postepenoj razradi samo
jedne specifične likovne teme. Međutim, često se zapažalo postepeno
istančavanje crteža u progresivnim promenama koje su nastajale od
crteža do crteža, tu i tamo u seriji.
Zadatak se sastojao u tome da se načini nepredmetni crtež
Mladosti. Jedna ispitanica počela je »nekom vrstom uvis ustrem-
ljenog rasta«, zamišljajući pri tom mladost kako je »okrenuta sebi
u procesu otkrivanja same sebe«. Prvi list (si. 110) pokriven je spi
ralama, sve manjim što su bliže ivicama Usta i poredanim otpriUke
simetrično. Na drugom crtežu (si. 110A), ti elementi povezani su u
drvoliki sklop, koji zamisao objedinjuje i razjašnjava. Slike 111 i 111A
prikazuju sedmi i osmi crtež jedne ispitanice koja je mladost zamiš
ljala kao okruglu ili amebastu grudvu koja se postepeno preobra
žava u čvrst pravougaonik zrelog doba. Sedmi crtež (si. 111) pokazuje
tri faze: mladost teži ka zrelosti, uči od nje i prilagođava joj se, i
najzad je prerasta. U osmom crtežu (si. 111 A), te tri faze su proširene
na šest. Prva od njih je u suštini nepromenjena, sem što je »težnja«
izričito prikazana dinamičnijim oblikom grudve, pri čemu je početak
njenog amebastog reagovanja na »zrelost« spoj napredovanja i vra
ćanja. Monolitska zrelost sada se istančanije predstavlja: ona je otvo
rena, pristupačna i možda aktivno angažovana. Za vreme pretapanja,
»zrelost« je već u opadanju, a konačno predavanje vlasti ide sada
dotle da obuhvata ne samo veličinu nego i promenu od grudve u
blok, čime se dovršava novo zrelo doba.
111
Postepeno obogaćivanje pojma može da se prati u radu jedne
učesnice kojoj je bilo potrebno trinaest crteža da bi došla do zado
voljavajućeg rešenja. Kratak opis biće dovoljan da bi se stekao
utisak o sve većoj složenosti. Najpre, tu je kretanje uvis jednog
jedinog oblika, koji se spiralno uvija u prvome crtežu a ispunjava
drugi list kao veliki oštar klin. Taj jednostavni klin sada se prekida
negde na pola puta nagore — to su zastoji izazvani nesigurnošću i
složenošću mladosti. Na četvrtom crtežu, klin se preobraća u kupu
koja se širi iz svog vrha: prosto napredovanje sada se objašnjava
kao izrastanje. Kupa postaje tamno i trodimenzionalno geometrijsko
telo, pri čemu polazna tačka u donjem delu sada služi da se njome
izrazi nepostojanje čvrste osnove. Crtež br. 7 vraća se na prvobitnu
spiralu, ali je sada čitav list ispunjen spiralama koje se uzdižu i
divlje preklapaju. Pojedinac se sada umnožava da bi predstavio druš
tvo, te je to proširenje izgleda odbacilo zamisao
crtežu 8, međusobno dejstvo između pojedinaca koji rastu određeno
je na izričitiji način, pa su u tu svrhu spiralni oblici pojednostav
ljeni do pravih linija, koje se jasnije ukrštaju ili teku naporedo.
Crtež 9 pokazuje vraćanje ka individualnosti: broj vertikala svodi
se na tri, zatim na dve, pokazujući »pravo opštenje« i »sklad« dveju
talasastih paralela. Na crtežu 11, društveni kontekst se uz osvetu
vrača u obliku dvaju mračnih čvrstih tela stežući ih u mengele,
zbog čega ona prilično snažno trepere. Na poslednjim crtežima, ona
prerastaju pritisak okoline i uzdižu se u konačnom skladu.
Ispitanica se poslužila svojim redosledom crteža da bi hrono-
loški ispričala priču o mladosti. Međutim, ona u isto vreme okuplja
odgovarajuće činioce jedan po jedan i objedinjuje ih u slici koja ih
sadrži sve što ona vidi kao njihov prikladan karakter, ulogu i odnos.
Navešću ukratko još tri primera da bih ilustrovao vidove ovog tra
ganja za razjašnjenjem. Upotreba spirale i klina u jednom te istom
nizu crteža već je pokazala kako potpuna promena slikovnog sklopa
može ipak da ostavi osnovnu temu netaknutom. Isto to važi za drugi
jedan primer u kome ispitanica opisuje kako mlada ličnost prerasta
iz bezbrižnih radosti ranih godina u »složeno isprepletena tkiva«
mladosti. Ispitanica ilustruje ovu promenu time što na jednostavne
talase detinjstva polaže gustiš od koturova i cik-cak oblika. U sle-
dećem crtežu, isto stanje stvari prikazuje se kao geometrijski lavi-
rint — prividno potpun prekid likovnog kontinuiteta, a u stvari
još pronicljivije tumačenje složenosti, koja trenutak ranije nije bila
ništa drugo do čista zbrka.
Drugi primeri potvrđuju zapažanje da likovni prekidi nastaju
kada crtač uvede nov saznajni činilac. Jedna ispitanica upotrebila
je izvestan broj krugova da bi prikazala potpunost i nepostojanje
grubosti u detinjstvu. U sledećem crtežu, prikazala je dve grupe
dugačkih linija kao pritiske koji se vrše na mladost, da bi zatim
ta dva sasvim različita sklopa sjedinila u svom sledećem i poslednjem
crtežu, u kome krugove, tesno stisnute u izvesnoj meri izobličene,
zatvaraju, odvajaju jedne od drugih i precrtavaju prave linije, koje
označavaju odgovornost i dužnost.
Na kraju, jedan primer u kome se dva vida istoga pojma pri
kazuju najpre odvojeno a zatim spojeno. Ispitanica počinje time
što u početku mladost zamišlja kao nešto što je oštro šiljasto, nešto što
neskladno iskače sa osnove (si. 113). Iznenada, u njenom petom crtežu,.
112
Dostları ilə paylaş: |