117
Saradnja u nauci: ProBLem
dVa teLa
Mileva kao studentkinja na Ciriškom politehnikumu i mladi Ajnštajn
Pored obavezne fizike i matematike, mileva je kao izborne predmete slušala
psihologiju i botaniku, a albert trgovinu i statistiku. njegov omiljeni pesnik bio je
Gete
104
, a oduševljavao se radovima šopenhauera
105
, čiji će uticaj umnogome odrediti
njegov odnos prema ženama. o počecima i razvoju milevine i ajnštajnove veze
uglavnom se zna iz njihovih pisama, objavljenih 1986. godine. Krajem devedesetih
godina pojavila su se i pisma koja je mileva razmenjivala sa svojim drugaricama, koje
su takođe studirale u cirihu: milanom Bota i helenom i adolfinom Kaufler (helene
i adolfina Kauffler). Sve tri su kasnije bile jezgro srpske intelektualne elite: milana se
udala za lekara i književnika dr Svetislava Stefanovića, a helena i adolfina su postale
naše „švabice“: prva se udala za milivoja Savića, ministra trgovine Kraljevine Srbije,
a druga za profesora nedeljka Kašanina (Popović m., 2004).
ajnštajnova porodica, posebno majka, od početka se protivila vezi između
mileve i ajnštajna, a i sama mileva je imala periode sumnji. Provela je jedan
semestar na studijama u hajdelbergu, ali se ipak vratila u cirih i nastavila vezu sa
ajnštajnom. u hajdelbergu je imala priliku da prisustvuje predavanjima Filipa
Lenarda
106
i čuje njegove ideje o kretanju molekula i objašnjenje fenomena
Braunovog kretanja. iako o tome ne postoje pouzdani podaci, vrlo je verovatno
da je ona ta svoja saznanja podelila sa mladim ajnštajnom, i da su ona bila osnova
njegovih prvih radova.
Za razliku od ajnštajna, koji nije bio opterećen građanskim predrasudama,
mileva je bila nesrećna u vezi koja nije obećavala brak. Zbog toga verovatno i nije
104 johan Volfgang Gete (johann Wolfgang von Goete, 1749–1832), nemački književnik i pesnik,
ključna figura nemačke književnosti; najznačajnija dela
Faust i
Jadi mladog Vertera.
105 artur šopenhauer (arthur Schopenhauer, 1788–1860), nemački filozof, savremenik hegela.
Poznat po svom mizoginom odnosu prema ženama. autor poznatog dela
Svet kao volja i predstava (
Die
Welt als Wille und Vorstellung; prev. Sreten marić, matica srpska, novi Sad, 1986).
106 Filip Lenard (Philipp eduard anton von Lenard, 1862–1947), austrijski fizičar, dobitnik nobe-
love nagrade 1905. za otkriće prirode i osobina
katodnih zraka; rezultati njegovih istraživanja u oblasti
fotoelektričnih pojava našli su primenu u savremenoj meteorologiji.
119
Saradnja u nauci: ProBLem dVa teLa
će dobiti i nobelovu nagradu, nastali su, kako se može zaključiti prema datumima
kad su poslati u časopis, najverovatnije tokom 1904. i početkom 1905. godine.
Pitanje milevinog doprinosa ovim otkrićima još uvek izaziva polemike među
naučnicima i istoričarima nauke. Svi dokazi o njenom teorijskom doprinosu ili
matematičkim proračunima su posredni, zasnovani na pismima koje je 1922.
iznela u javnost evelin ajnštajn, ajnštajnova unuka, ćerka hansa alberta, kao
i na pismima koje je mileva razmenjivala sa helenom Savić i milanom Bota
(holton, 1994; einstein-maric, 1992; Popović, m., 2004). u pismima koje je
ajnštajn pisao milevi na početku njihove veze, on govori o fizici i o njihovom
zajedničkom radu. u jednom pismu iz 1901. čak kaže da će biti srećan kada
zajedno završe rad o relativnom kretanju (holton, 1994). u milevinim pismima
albertu, međutim, fizika jedva da se i pominje, ona piše o svakodnevnim stvarima.
treba ipak imati na umu da, od pedeset četiri sačuvana pisma napisana između
1897. i 1903, četrdeset tri su ajnštajnova i svega jedanaest milevinih (Walker
– Stackel, 1991).
jedan od posrednih dokaza milevinog učešća u ajnštajnovim ranim radovima
izneo je ruski fizičar abraham jofe
108
, koji je 1905. radio kao asistent kod Vilhelma
rendgena, jednog od urednika časopisa
Annalen der Physik. jofe je tvrdio da je na
originalnom rukopisu jednog od radova objavljenih te godine pored ajnštajnovog
prezimena stajalo i prezime einstein-marity. da li se to odnosilo na milevu, ne
zna se; iako se tajanstveni marity
više nigde ne pominje. Sam jofe je smatrao da
je marity mađarska transkripcija imena marić, dodato uz
Einstein jer je bio običaj
da se i prezime žene doda uz muževljevo. međutim, u konačnoj verziji, radovi su
objavljeni samo pod ajnštajnovim imenom. mnogo godina kasnije, 1929, milevina
prijateljica sa studija milana Bota izjavila je u jednom intervjuu da je mileva aktivno
učestvovala u ajnštajnovom radu. Bota je tvrdila da joj je o tome mileva govorila
„s tugom“; možda joj je bilo teško da se seća tih srećnih dana, a možda nije želela da
naškodi dobrom glasu svog slavnog bivšeg muža. ipak, neki istoričari nauke slažu
se da je mileva verovatno imala značajnu ulogu u prvim ajnštajnovim radovima,
ona je prepisivala beleške, prikupljala podatke, proveravala proračune. Kasnije više
nije bilo tako (Stackel, 1996; Popović m., 2004).
S druge strane, milevin i ajnštajnov sin hans albert, u pismu koje je mnogo
godina posle smrti svojih roditelja uputio jednom ajnštajnovom biografu, kaže
da je njegova majka možda pomagala ocu da reši izvesne matematičke probleme,
ali da su kreativni deo posla i ideje bili ajnštajnovi. u slučaju specijalne teorije
relativiteta ajnštajnu nije bilo potrebno posebno znanje iz matematike, a mileva
i nije imala bolje matematičko obrazovanje od njega. na početku njihove veze i
braka ona je verovatno ajnštajnu pomagala u tehničkim stvarima. Zbog toga je
mogla da u pismu heleni Savić 1905. napiše: „mi smo završili rad po kome će moj
muž biti poznat po celom svetu“ (herman,1998: 100).
108 abraham jofe (Абрам Федорович Иоффе, 1880–1960), ruski fizičar; bavio se kvantnom teori-
jom
svetlosti, kristalografijom, teorijom poluprovodnika.