Fondeko svijet

FONDEKO SVIJET/34/2011.

34

Floristički i endemični kutak Bosne i Hercegovine

prof. dr. dubravka Šoljan, 

prirodno-matematički fakultet 

univerziteta u sarajevu

 

G

ünther Beck von Mannagetta und 

Lechernau (1856 – 1931) bio je od-

ličan poznavatelj flore Bosne i Her-

cegovine, jer je imao priliku izravno na 

putovanjima po ovoj zemlji upoznati se s 

bogatstvom njenog biljnog svijeta. Dobro 

izvorno poznavanje flore BiH na terenu 

omogućilo je Becku da otkrije i niz novih 

vrsta iz skupine endemičnih koje se mogu 

susresti samo u Bosni i Hercegovini ili ne-

što šire izvan njenih granica. Navest ćemo 

nekoliko vrsta: Lilium bosniacum, Cera-

stium dinaricum, Dianthus prenjus, 

Anthyllis illyrica, Aquilegia dinarica, 

Cytisus bosniacus, Edraianthus niveus, 

Euphorbia hercegovina, E. pancici, 

Oxytropis prenja, Orobanche pancici, 

Scrophularia bosniaca itd. Znanstvena 

imena navedenih vrsta ukazuju i na njiho-

vu rasprostranjenost.

planinsKi uKras, 

DINARSKI ENCIJAN

Vrsta Gentiana dinarica G. Beck (dinarski encijan, dinarska sirištara), iz porodice 

Gentianaceae, je endemična za područje Dinarida (Hrvatska, Bosna i Hercegovina, 

Crna Gora, Albanija) s manjom disjunkcijom na Apeninskom poluotoku. Nalazi se u 

sastavu vegetacije planinskih pašnjaka i rudina, uvijek na krečnjačkoj ili dolomitnoj 

geološkoj podlozi. U vrijeme cvjetanja velikim tamnoplavim cvjetovima neodoljivo 

zaokuplja pažnju planinara i ljubitelja prirode

Među endemičnim vrstama, čiji je autor G. 

Beck, nalazi se i vrsta Gentiana dinarica 

(dinarski encijan, dinarska sirištara) koju je 

opisao kao novu vrstu 1887. godine i to 

objavio u Beču u svom radu “Flora von Süd-

bosnien und der angrenzenden Hercegovi-

na”. Primjerke koje je koristio za opis sabrao 

je na planini Hranisavi (locus classicus). 

Zanimljiva je povijest shvaćanja taksono-

mije ove vrste. Naime, postojala je dilema 

da li je dinarski encijan samostalna vrsta ili 

je tek infraspecijska svojta (niža od vrste) 

srodne vrste G. acaulis L. Čak je i autor G. 

Beck vrste G. dinarica, prilikom njenog 

opisa kao novog taksona, shvaćao kao vari-

jetet G. acaulis var. dinarica. Međutim, s 

vremenom je postalo općeprihvaćeno sta-

jalište da je dinarski encijan samostalna 

vrsta, te je kao takvu prihvaća većina veli-

kih florističkih djela, a među njima i najve-

će Flora Europaea. Trag ovog mijenjanja 

taksonomskog statusa dinarskog encijana 

vidljiv je u navođenju važećeg imena i nje-

govog sinonima: G. dinarica G. Beck, syn. 

G. acaulis L. var. dinarica G. Beck.

Morfološke i ekološke 

karakteristike 

Dinarski encijan je višegodišnja biljka čiji 

su goli listovi u prizemnoj rozeti uskoelip-

tični do jajasti, na rubu cjeloviti s ušiljenim 

vrhovima. Dugi su od 3 do 6 cm, a u najši-

rem dijelu široki od 1,5 do 2 cm. Nasuprot-

ni eliptično-izduženi i ušiljeni listovi sta-

bljike, obično jedan do dva para, manji su 

od listova rozete. Stabljika se završava 

samo s jednim krupnim upadljivim cvije-

tom tamnoplave boje, rijetko bijele. Čaška 

se sastoji od četiri do pet međusobno sra-

slih lapova. Vjenčić je dug 5-7 cm. Vrhovi 

zubaca vjenčića su oštri i ušiljeni, a cijev 

vjenčića je iznutra po cijeloj površini posu-

ta indigoplavim pjegama. Prašnice su žute 

i srasle, a iz njih viri njuška tučka. Plod je 

izdužena čahura, s mnogo sjemenki, koja 

sazrijeva tokom ljeta.

Treba napomenuti da prema vanjskom 

izgledu dinarski encijan pokazuje sličnosti 

s kohovim encijanom (G. acaulis L., syn. 

G. kochiana Perr. & Song.). Međutim, ko-

hov encijan se uvijek nalazi na dubokim 

kiselim, a dinarski encijan na plitkim kreč-

njačkim tlima. Dakako, postoje i određene 

morfološke razlike koje diferenciraju ove 

dvije slične vrste.

Dinarski encijan je izrazita kalcifilna bilj-

ka. Vezana je za krečnjačku i dolomitnu 

geološku podlogu na kojoj su razvijena 

plitka tla (sirozem, krečnjačka crnica i do-

lomitna rendzina). Populacije ove vrste 

izložene su tokom zime niskim temperatu-

rama i dugim snježnim pokrivačem, tako-

Činjenica da se dinarski encijan 

danas nalazi na dva poluotoka 

odvojena Jadranskim morem 

ukazuje da se radi o vrlo staroj 

biljnoj vrsti tj. da ona potječe iz 

vremena kada je postojala 

kopnena veza između Balkan-

skog i Apeninskog poluotoka 

(stariji i srednji tercijar).

Foto. D. Šoljan - Populacija 

Gentiana dinarica G. Beck na Bjelašnici u pojasu planinskog bora oko 1800 m

---

35

Floristički i endemični kutak Bosne i Hercegovine

FONDEKO SVIJET/34/2011.

đer, punoj dnevnoj svjetlosti (heliofit). Di-

narski encijan susreće se na planinama i do 

visine od oko 2000 m nad morem. Među-

tim, neke populacije zastupljene su na vrlo 

niskim nadmorskim visinama kao što je 

slučaj u kompleksu dolomita oko Konjica 

(Koznik), na svega oko 800 m nad morem. 

Populacije dinarskog encijana nalaze se u 

sastavu biljnih zajednica endemičnih di-

narskih vegetacijskih redova Seslerietalia 

juncifoliae Horvat i Crepidetalia dinari-

cae Lakušić. 

Dinarski encijan na nižim nadmorskim vi-

sinama cvjeta već u junu, a na višim tokom 

jula i augusta.

rasprostranjenost

Vrsta Gentiana dinarica G. Beck raspro-

stranjena je na području Dinarida od Vele-

bita do Prokletija (Hrvatska, Bosna i Her-

cegovina, Crna Gora, Albanija). Kako smo 

naveli u vertikalnom smislu vrsta je ra-

sprostranjena od oko 800 m (reliktna dolo-

mitična staništa) do oko 2000 m nad mo-

rem. Nakon povlačenja glečera, s planine 

Prenj i drugih planina, planinske biljke bile 

su potisnute naniže i na dolomitnoj geološ-

koj podlozi, kao oko Konjica, uspjele su 

naći pribježište i održati se na staništima 

inače nepovoljnim za mnoge druge vrste. 

Ove populacije ukazuju da se dinarski en-

cijan može svrstati u reliktne endeme.

Postoji još jedna zanimljivost u pogledu 

rasprostranjenosti vrste G. dinarica koja 

također ukazuje da se radi o staroj vrsti. 

Dio areala ove vrste nalazi se izvan Dinari-

da na Apeninskom poluotoku. Prema Flora 

d’Italia (Pignati, 2003) ova vrsta se susreće 

na planinama centralnih Apenina (Sibilli-

ni, Simbruini, Ernici, Gran Sasso i dr.) i 

sjevernije na Ligurskim Apeninima na su-

him i stjenovitim pašnjacima od 1600 do 

2300 m nad morem. Činjenica da se dinar-

ski encijan danas nalazi na dva poluotoka 

odvojena Jadranskim morem ukazuje da se 

radi o vrlo staroj biljnoj vrsti tj. da ona po-

tječe iz vremena kada je postojala kopnena 

veza između Balkanskog i Apeninskog po-

luotoka (stariji i srednji tercijar). 

Na temelju detaljne studije o biljnogeo-

grafskom rasprostranjenju vrste G. dinari-

ca, koju je publicirao 1965. godine naš po-

znati botaničar Ljubomir Mišić, saznaje se 

da se ova vrsta u Bosni i Hercegovini nalazi 

na višim nadmorskim visinama sljedećih 

planina: Osječenica, Klekovača, Jedovnik, 

Dinara, Cincar, Plazenica, Vlašić, Vranica, 

Prenj, Čvrsnica, Plasa, Čabulja, Mali Vran, 

Bjelašnica, Hranisava, Visočica, Treskavi-

ca, Lelija, Maglić i Volujak. 

status ugroženosti i 

očuvanje vrste

Prema “Spisku biljnih vrsta za Crvenu 

knjigu Bosne i Hercegovine” (Šilić, 1996) 

dinarski encijan je vrsta koja se nalazi u 

skupini jako ugroženih. Najveću prijet-

nju, mada ne i jedinu, predstavlja za ovu 

vrstu djelovanje antropogenog faktora 

koji može prouzročiti gubitak staništa vr-

ste. Dinarski encijan ljepotom cvjetova 

predstavlja uistinu planinski ukras. Deko-

rativna svojstva ove biljke mogu naći pri-

mjenu u hortikulturi. Prema višegodiš-

njim iskustvima (Šilić & Abadžić, 1991) 

dinarski encijan može se uspješno raz-

množavati sjetvom sjemena na dobro dre-

niranim i hranljivim tlima, uz to bogatim 

krečnjakom. Biljke cvjetaju nakon tri go-

dine i mogu se koristiti za ukrašavanje 

prostora oko planinskih objekata (hoteli, 

vikendice, planinarski domovi i dr.). Uz-

goj ove biljke koju provodi čovjek, kao i 

drugih rijetkih i ugroženih endemičnih 

vrsta, može biti jedan od načina njihovog 

očuvanja i širenja. 

Foto. D. Šoljan - 

Gentiana dinarica G. Beck na Čvrsnici oko 1950 m 

Foto. D. Šoljan - Individue 

Gentiana dinarica G. Beck, s bijelom bojom cvjetova koje se rijetko susreću 

(Čvrsnica, oko 1800 m)

Foto. D. Šoljan - Vrsta

 Gentiana dinarica G. Beck se 

nalazi na plitkim tlima i karbonatnoj geološkoj podlozi

---