I izbori u znanstveno-nastavna, znanstvena I suradnička zvanja

Skupno izvješće o ocjeni magistarskog rada

Kristine DŽIN

«Rimska opekarsko keramička središta u Istri»
Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na sjednici održanoj 9. veljače 2004. donijelo je odluku o imenovanju stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Kristine Džin pod nazivom Rimska opekarsko keramička središta u Istri, u sastavu: dr. sc. Marina Milićević Bradač, izv. prof, predsjednik povjerenstva; dr. sc. Mirjana Sanader, red. prof, član povjerenstva; dr. sc. Marin Zaninović, red. prof. u miru, član povjerenstva.
Stručno povjerenstvo podnosi sljedeće izvješće:
Magistarski rad Kristine Džin obuhvaća 173 strane teksta pisanog računalnim slogom (font 14) s dvostrukim proredom. Prilog radu čini 10 zemljopisnih karata i 32 table slikovnog materijala.

Sam rad Rimska opekarsko keramička središta u Istri podijeljen je na 6 velikih poglavlja i svako od njih na niz manjih pod-poglavlja. 1. Uvodna razmatranja (str. 6) daje povijest keramičarske proizvodnje od prapovijesti do rimskog vremena i opisuje kada i kako rimska keramika ulazi u Istru. 1.1. Vrela (str. 13) dio je koji daje pregled izvora i literature o keramičarskoj proizvodnji u Istri, te o proučavanju proizvodnje amfora i pečata s amfora. 1.2. Zemljopisno-prirodni pojam Istre (str. 19) govori o geografskim, geološkim i pedološkim karakteristikama Istre. Zaključuje se da Istra nije imala dovoljno sirovina potrebne kakvoće, što bi keramičku proizvodnju ograničilo na male količine za lokalnu upotrebu. 1.3. Povijest prapovijesne i antičke Istre (str. 24) je poglavlje u kojem se daje pregled od najranije pojave čovjeka na ovom području prije oko milijun godina, potvrđene nalazima u pećini Šandalja I, preko srednjeg paleolitika, do mlađeg paleolitika u Šandalji II. i Romualdovoj pećini. Neolitik je izražen tek u kasnom razdoblju. S neolitikom dolazi i prva keramika – cardium impresso. Najveće naselje kasnog neolitika nalazilo se na Velikom Brijunu. U brončanom dobu u Istri je registrirano preko 400 gradina, koje su možda pripadale tzv. Protoilirima. Krajem 2. tisućljeća pr. Kr. dolaze nosioci kultura željeznog doba i oni su možda jezgra iz koje su se razvili historijski Histri. U 4. st. pr. Kr. prodiru Kelti, a ovaj kraj je već u 3. st. pr. Kr. zainteresirao Rimljane, koji napokon 177.g. pr. Kr. zauzimaju Nezakcij. Istra je do kraja romanizirana za vrijeme Augusta, a 12. g. pr. Kr. postaje X. Italska regija. Možda je Pula postala kolonija već u vrijeme Cezara između 46. i 44.g. pr. Kr. Druge su kolonije Parentium (Poreč) i Tergeste (Trst). Tijekom rimske uprave razvija se složeni ekonomski sistem s vilama rustikama uz koje su povezane i značajne radionice ( npr. Fažana, Červar Porat, Antenal, Monforno).

2. Keramičarska proizvodnja (str. 43) poglavlje je o pravoj temi ovog rada. 2.1. Sirovina i prerada gline (str. 45) raspravlja o definicija glina i njihovom kemijskom sastavu. U upotrebi su razne vrste glina, čiste i nečiste, sedentne i transportirane, masne i posne. Gline se procjenjuju mineraloški, geološki i tehnološki. Što se obrade tiče, u antici su bila poznata tri načina: ručno, na kolu i u kalupu i opisuje se svaki od tih načina. 2.2. Tehnologija proizvodnje (str. 53). Antički su pisci opisali proizvodnju gline i te se spoznaje mogu primijeniti i na Istru. Faze su poznate od ranijih civilizacija i nisu se s vremenom mijenjale. To su 1. priprema gline; 2. izrada predmeta; 3. priprema za pečenje; 4. pečenje i dorada predmeta. Detaljno se opisuje svaka od tih faza. Posebna je pažnja posvećena tipovima rimskih peći, točnije vertikalnim i horizontalnim, te jednodijelnim i dvodijelnim pećima. Zatim se raspravlja o svakom dijelu keramičke peći posebno (prefurnij, zidovi, kupola, komora za pečenje, rešetka, ložište). S obzirom na vanjski izgled peći i na oblik ložišta načinjena je složena i opsežna tipologija rimskih keramičkih peći koja se ovdje donosi u detalje.

3. Keramičarska i opekarska središta u Istri (str. 70.) pregled je arheoloških nalaza ovog tipa u Istri. 3.1. Lokaliteti keramičarske proizvodnje (str. 71) je poglavlje koje govori o mogućim radioničkim središtima. Poimence to su Fažana i Valbandon kod Pule, Červar Porat kod Poreča, Loron kod Poreča, Antenal kod Novigrada, Monforno ispod Motovuna, Čepić u dolini Raše. Vrlo važan lokalitet upravo je Fažana gdje je bila rimska vila (u funkciji od 1. do 4.st.) kojoj je pripadao keramičarsko-proizvodni kompleks Gaja Lekanija Basa, koji je radio u 1.st. negdje do početka Vespazijanova vladanja. Gospodarski kompleks u Červaru kod Poreča također se pokazao vrlo važnim. Rebrasta peć imala je tunel ložišta dug 9 m i širok 1 m. Peć je mogla odjednom peći 8-9 tisuća crepova. Kompleks je bio u funkciji od Nerona, te prestaje s radom u vrijeme Flavijevaca. U Loronu su nađene goleme količine keramičkog otpada, što sugerira veliki proizvodni centar, ali same peći još nisu otkrivene. U Antenalu su bile uočene bar tri keramičke peći, ali je lokalitet u međuvremenu teško oštećen. U Monfornu su nađene gomile «industrijskog» otpada (komadi amfora, tegula, imbreksa), ali sama radionica ne. Sličan je slučaj s Čepićem u dolini rijeke Raše. 3.2. Proizvodnja keramičkih predmeta (str. 91). Nalazi s navedenih lokaliteta pomogli su da se sastavi katalog vrsta i oblika keramike koja se proizvodila u Istri. Dvije su osnovne grupe: građevinska keramika i uporabna keramika. U građevinsku keramiku pripadaju crepovi (tegulae), kanalice (imbrices), krovni vijenci (antefixa), opeke (lateres), podne opeke (spicae), cijevi (tubuli). O svakoj se vrsti proizvoda govori detaljno. Posebno su zanimljivi crepovi – na mnogima su radionički pečati, ali malo ih je istarskog porijekla. Crepovi bez pečata vjerojatno su lokalne proizvodnje. Kanalice su se možda pekle u Fažani i Loronu. Za proizvodnju antefiksa nema naznaka, kao ni za proizvodnju građevinskih opeka. Podne opeke su se možda proizvodile u Fažani i Červar Portu, ali bez pečata. Proizvodnja uporabne keramike slabije je poznata. Fino stolno posuđe uglavnom se uvozilo iz Aretija, Akvileje, Galije, Panonije i sjeverne Afrike. Amfore (tip Dressel 6B – tzv. istarska amfora) proizvodile su se u Fažani i Loronu. Utezi za ribarske mreže također su se proizvodili u Fažani. Kalupi za izradu svjetiljki pronađeni u Fažani, svjedoče da se i ova vrsta keramike izrađivala u radionici Gaja Lekanija Basa. Poznati su mnogi pečati na keramičkim proizvodima i autorica donosi pregled mišljenja o kriterijima za stavljanje pečata, kao i o njihovu značenju. U Rimu se pečati na opekama pojavljuju tek krajem 1.st. pr.Kr, a najčešći su u 2.st. pos. Kr. Posebna je pažnja posvećena najvažnijim pečatima u Istri. Oni pokazuju velike količine uvozne robe, naročito uvoz svjetiljki iz Akvileje. Od domaćih pečata važni su oni Gaja Lekanija Basa na amforama iz Fažane, Kalvije Krispinile iz Červara i Lorona, te Manija Acilija Glabriona iz Monforna.

4. Zaključna razmatranja (str. 128). U ovom se poglavlju sažimaju najvažnije spoznaje iz cijelog rada s posebnim naglaskom na važnosti istraživanja bitnih lokaliteta. Tome se dodaje i rasprava o istarskim toponimima koji bi mogli upućivati na lokalitete s keramičkim pećima.

5. Bibliografija (str. 146) sadrži 224 bibliografske jedinice. 6. Popis ilustracija (str. 171) zaključuje tekst nakon kojeg slijede slikovni prilozi: 10 zemljopisnih karata i 32 table slikovnog materijala.

Sve što je do sada navedeno potvrđuje da je Kristina Džin savjesno pristupila izradi svog magistarskog rada, da ga je napisala temeljito, sustavno i jasno. Upotreba relevantne literature pokazuje da je kandidatkinja potpuno savladala metode znanstvenog rada, a za pohvalu su i table materijala koje omogućuju potpuno razumijevanje svega što je rečeno. Važno je što je na jednom mjestu skupljeno sve što se do sada zna o keramičarskoj proizvodnji u Istri – radionicama, nalazištima keramike i mogućim lokalitetima, što je uputa za dalja istraživanja. Isto je tako dobro istaknuta povijesna perspektiva, naročito kad je riječ o ličnostima koje su nam poznate iz povijesnih izvora, a ovdje se pojavljuju kao potpisani vlasnici pojedinih radionica u Istri. Ovaj rad ne samo da je kompendij svega onoga što je do sada napisano o keramičkoj industriji istarskog poluotoka, već je i podloga za dalja istraživanja i vodič u do sada neispitane dijelove Istre, koji bi mogli dati važne rezultate. Stoga stručno povjerenstvo smatra da je kandidatkinja Kristina Džin udovoljila svim postavljenim zahtjevima i predlaže Vijeću Filozofskog fakulteta da prihvati rad i kandidatkinju uputi na postupak obrane magistarskog rada.

dr. sc. Marina Milićević Bradač, izv. prof.

dr. sc. Mirjana Sanader, red. prof.

dr. sc. Marin Zaninović, red. prof. u miru

Dr. sc. Marina Milićević Bradač, izv. prof.

Odsjek za arheologiju

Filozofski fakultet, Zagreb

Ivana Lučića 3

Br.

Zagreb, 18.3.2004.