I izbori u znanstveno-nastavna, znanstvena I suradnička zvanja

IZVJEŠTAJ

Sanja Brbora, diplomirani komparatist književnosti i opći lingvist, stekla je 1998. godine akademski stupanja magistra humanističkih znanosti (znanstveno polje: jezikoslovlje) obranivši magistarski rad pod naslovom „Obilježja dubrovačkoga narječja u Vojnovićevim dramama i danas“. Pored toga, kolegica Brbora objavila je osam radova – jedan izvorni znanstveni i nekoliko preglednih u časopisima i zbornicima s priznatom me�unarodnom recenzijom te više stručnih članaka. Tri su od najvažnijih radova usko vezana uz tematiku predložene disertacije.
Valja spomenuti da mr. sc. Sanja Brbora već ima svestrano stručno i nastavno iskustvo, od kojih su njezino bavljenje dubrovačkim leksikom (u magistarskom radu, ali i prilozima za Radiopostaju Dubrovnik) i suradnja na izradi Rječnika stranih riječi (Novi Liber, 2000.) i Hrvatskom enciklopedijskom rječniku (Novi Liber, 2002.) relevantni za širu problematiku kojom se namjerava baviti u doktorskoj disertacije.
U skladu s navedenim, mr.sc. Sanja Brbora udovoljava uvjetima za pristuapnje izradi doktorske disertacije izvan doktorskoga studija.
Mr.sc. Sanja Brbora za temu doktorske disertacije predlaže:

Djelotvornost ilustracije u rječniku (Slikovni rječnici – mogućnosti i ograničenja)
Izbor teme pristupnica obrazlaže činjenicom da je, bez obzira na velik broj i raspon slikovnih rječnika na tržištu, teorijske literature o recepciji takvih rječnika i učinkovitosti rječničke ilustracije kao sredstva komplementarna rječničkim definicijama (ili eventualno prijevodnim ekvivalentima) razmjerno malo.

Kandidatkinja stoga u disertaciji namjerava:

1. 
   izučiti postojeću teorijsku literaturu te proučiti i kategorizirati slikovne rječnike i različite tipove ilustracija koje se u njima susreću (uzimajući u obzir namjenu; način korištenja ilustracije; kulturnu obojenost itd.)
   
2. 
   provjeriti djelotvornost rječničkih ilustracija u učenju i nastavi stranoga jezika eksperimentalnim putem.
   

Hipoteza da su likovne ilustracije u rječnicima korisne za usvajanje i pamćenje vokabulara provjerit će se eksperimentalnom metodom na reprezentativnom uzorku učenika 4. razreda osnovne škole na početnom stupnju učenja engleskoga jezika. Kandidatkinja je u osnovnim crtama naznačila metodu kojom će se poučavanje vokabulara pomoću ilustracije provoditi i testirati te verificirati na kontrolnoj skupini.

Pri razradi metodologije i načina testiranja kandidatkinju zbog interdisciplinarne naravi teme upućujemo da se, osim s predloženim mentorom i članovima povjerenstva kompetentnima za različita područja relevantna za temu disertacije, posavjetuje i sa stručnjakom za metodiku nastave stranoga jezika (konkretno prof. dr. Jelenom Mihaljević, s Odsjeka za anglistiku Filozofskoga fakulteta).
Očekivani je doprinos istraživanja zacrtanoga u sinopsisu ove disertacije:

• 
  bolji uvid u djelotvornost rječničke ilustracije pri usvajanju i pamćenju novoga leksika kod učenika osnovnoškolske dobi
  
• 
  smjernice za upotrebu ilustriranih rječnika i ilustracije općenito u nastavi stranih jezika
  
• 
  smjernice za djelotvorniju upotrebu ilustracije u rječniku
  
• 
  moguće opće spoznaje o utjecaju slike na usvajanje vokabulara
  

Smatramo stoga da je izbor teme opravdan i dostatno obrazložen, te da zacrtana metodologija pruža dobru osnovu za razradu i provedbu zamišljenoga iztraživanja. Filozofski fakultet u Zagrebu ovlašten je za područje jezikoslovlja kojem pripada predložena tema.

Izabrano stručno povjerenstvo smatra da kandidatkinja mr. sc. Sanja Brbora zadovoljava sve pretpostavljene uvjete te da se na osnovi nacrta disertacije i upućenosti kandidatkinje u stručnu literaturu i šire područje istraživanja, može odobriti nastavak postupka stjecanja dokotrata znanosti izvan doktorskoga studija.

dr. sc. Maja Bratanić, red. prof. Fakulteta prometnih znanosti

predsjednik povjerenstva
dr. sc. Vlasta Erdeljac, docent

član povjerenstva

dr. sc. Predrag Zarevski, red. prof.

član povjerenstva

Predmet: Lj. Dobrovšak -

prijava disertacije

Fakultetskom Vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu
Na svojoj sjednici od 9. veljače 2004. ovo je Vijeće donijelo odluku da nas imenuje u stručno povjerenstvo koje će dati izvještaj o tome zadovoljava li mr. sc. Ljiljana Dobrovšak uvjete za pristupanje izradi i obrani disertacije izvan doktorskog studija i može li se prihvatiti tema disertacije pod naslovom Razvoj židovskih zajednica u Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji (1783 - 1873). Za mentoricu je predložena dr.sc. Mirjana Gross, red. prof. u miru.

O tome podnosimo ovaj izvještaj:

Lj. Dobrovšak ima stupanj magistra znanosti znanstvenoga područja humanističkih znanosti, polje povijest. U časopisima s međunarodno priznatom recenzijom (a to su Radovi Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Časopis za suvremenu povijest, Društvena istraživanja) objavila je jedan veći znanstveni rad (s temom iz povijesti Židova) te više manjih priloga i recenzija. U svemu dosada ima 17 bibliografskih jedinica.

Razvoj židovskih zajednica u Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji (1783-1873) je istraživačka tema dogovorena s mentoricom i nastavlja se na dosadašnja istraživanja kandidatkinje o povijesti Židova u Hrvatskoj u 19. stoljeću. Na taj način otvara se dosada uglavnom neobrađeno područje za koje je Lj. Dobrovšak posebno kvalificirana dosadašnjim radom, smislom za kompoziciju i prikupljenim brojnim novim informacijama.

Ljiljana Dobrovšak je od 2000. godine zaposlena na radnom mjestu znanstvenoga novaka asistenta u Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar u Zagrebu te sudjeluje u znanstveno istraživačkom radu na projektima Instituta.

Filozofski fakultet te njegov Odsjek za povijest ovlašteni su za dodjelu doktorata s navedenom temom, a predložena mentorica je stručnjakinja za taj predmet istraživanja.

Zato predlažemo da Vijeće Filozofskoga fakulteta odobri mr. sc. Ljiljani Dobrovšak pristupanje izradi i obrani spomenute disertacije.

Zagreb, 15. ožujka 2004.
Dr. sc. Mirjana Gross, red. prof. u miru
Dr. sc. Nikša Stančić, red. prof.
Dr. sc. Ivo Goldstein, red. prof.
dr. sc. Nikša Stančić, red. prof.

dr. sc. Mario Strecha, docent

dr. sc. Damir Agičić, docent
Fakultetsko vijeće

Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Odlukom Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu od 9. veljače 2004. imenovani smo u povjerenstvo za podnošenje izvještaja o tome može li se mr. sc. Dinku Miriću odobriti promjena teme doktorske disertacije. Nakon uvida u dokumentaciju Vijeću podnosimo sljedeće

i z v j e š ć e:
Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta je na sjednici od 15. svibnja 2002. mr. sc. Dinku Miriću odobrilo pristupanje izradi doktorske disertacije pod naslovom “Demografski razvoj i modernizacija Zagrebačke županije od 1848. do 1880. godine”. Temu je odobrio i Senat Sveučilišta u Zagrebu na sjednici od 11. lipnja 2002. Kandidat mr. sc. Dinko Mirić u svom zahtjevu predlaže da mu se odobri izrada disertacije pod naslovom “Demografski razvoj i modernizacija Zagrebačke županije od 1890. do 1910. godine”.

Postupak za odobravanje zahtjeva mr. sc. Dinka Mirića da mu se odobri izrada doktorske disertacije i tema disertacije odužio se zbog graničnih kandidatovih uvjeta za pristupanje izradi disertacije i nestručno sastavljene bibliografije vlastitih radova, zbog kandidatovih pogreška u formuliranju naslova teme, zbog promjene naslova, problema u izradi sinopsisa disertacije i zbog ozbiljnih teškoća u komunikaciji između kandidata i članova povjerenstva koje su završile na granici incidenta, konačnim prekidom komunikacije, zahtjevom članice povjerenstva i moguće mentorice da je Vijeće Odsjeka za povijest oslobodi daljnjeg sudjelovanja u postupku stjecanja doktorata mr. Mirića i odlukom predsjednika povjerenstva da će u daljnjem postupku kontakte s kandidatom održavati samo pismenim putem preko nadležnih služba Dekanata Filozofskog fakulteta, te zahtjevom kandidata da se protiv članova povjerenstva, napose njegova predsjednika, pokrene postupak pred disciplinskim povjerenstvom Filozofskog fakulteta zbog “nametanja” teme doktorske disertacije.

Prilikom podnošenja zahtjeva za odobrenje teme doktorske disertacije kandidat je u molbi i u priloženom nacrtu predložio dva različita naslova. U samoj molbi (od 14. studenog 2000.) predložio je naslov “Demografska tranzicija i modernizacija banske Hrvatske na prijelazu stoljeća” (razumijevajući pritom prijelaz 19. u 20. stoljeće), dok je priloženi nacrt sadržaja disertacije nosio naslov: “Demografski razvoj i modernizacija Zagrebačke županije na prijelazu stoljeća”. Pritom se iz nacrta, kraćeg od jedne kartice, nije moglo zaključiti koji je od dvaju naslova pogrešan. Povjerenstvo – u sastavu prof. dr. sc. Nikša Stančić, prof. dr. sc. Božena Vranješ-Šoljan i doc. dr. sc. Iskra Iveljić – u svom izvješću (od 5. lipnja 2001.) predložilo je kandidatu da se u istraživanjima “ograniči na Zagrebačku županiju kojoj je (odnosno njezinu dijelu) posvetio i svoj magistarski rad”. Povjerenstvo je također konstatiralo je da su “demografska kretanja i općenito modernizacijski procesi u sjevernoj Hrvatskoj na prijelomu 19. i 20. st. (u popisnom razdoblju 1890.-1910.) relativno dobro istraženi”, te je preporučilo kandidatu da u disertaciji “istraži modernizacijske procese i u njihovu sklopu demografska kretanja u slabije istraženom razdoblju između 1848. i 1880. godine”. Pritom nije poreklo opravdanost istraživanja razdoblja na prijelomu 19. i 20. st., ali je smatralo da je u većem interesu historiografije obraditi procese u razdoblju između 1848. i 1880. god.

Nakon što je Fakultetsko vijeće prihvatilo izvješće povjerenstva kandidat je podnio Fakultetskom vijeću žalbu (od 30. srpnja 2001.) u kojoj je revidirao svoj prvobitni (dvostruki) prijedlog, prihvatio preporuku povjerenstva da temu ograniči na područje Zagrebačke županije, a zadržao je razdoblje prijeloma 19. i 20. stoljeća kao vremenski okvir istraživanja i zatražio da mu se odobri tema “Demografski razvoj i modernizacija Zagrebačke županije na prijelazu 19. i 20. stoljeća”. U žalbi je polemizirao s prijedlogom povjerenstva da u disertaciji istraži razdoblje između 1848. i 1880. god., premda povjerenstvo na svom prijedlogu nije insistiralo, ali je to učinio na način zbog kojeg je povjerenstvo konstatiralo da “neki argumenti kandidata ne kvalificiraju kao istraživača koji raspolaže temeljnim pojmovima potrebnima za istraživanje predložene materije”. Zatražilo je također da prije davanja konačnog mišljenja kandidat ispravi nedostatke u sinopsisu u skladu s pismenim primjedbama priloženim izvješću.

Nakon toga je kandidat u novom podnesku (od 30. siječnja 2002.) predložio da mu se odobri tema doktorske disertacije pod naslovom “Demografski razvoj i modernizacija Zagrebačke županije od 1848. do 1880. godine”, tj. prihvatio je – suprotno svojim dotadašnjim stajalištima i bez obrazloženja – preporuku povjerenstva iz prvog izvješća o vremenskom obuhvatu disertacije (premda, ponavljamo, povjerenstvo nije na toj svojoj preporuci insistiralo). Povjerenstvo je u svom završnom izvješću (od 19. travnja 2002.) predložilo Fakultetskom vijeću da odobri naslov koji je sam kandidat predložio, što je Vijeće učinilo i što je zatim prihvatio Senat Sveučilišta u Zagrebu.

Istodobno je članica povjerenstva dobila od Filozofskog fakulteta u Zadru zamolbu da prihvati članstvo u povjerenstvu za utvrđivanje ispunjava li mr. Dinko Mirić uvjete za prijavu doktorata i odobrenje teme “Demografski razvoj i modernizacija Zagrebačke županije na prijelazu 19. i 20. stoljeća”, što je ona otklonila. Ovo povjerenstvo nije upućeno u tijek postupka na Filozofskom fakultetu, odnosno Sveučilištu u Zadru.

Ovo povjerenstvo konstatira da je mr. sc. Dinko Mirić u svom zahtjevu za izmjenu naslova doktorske disertacije podnio prijedlog da mu se odobri tema disertacije pod naslovom “Demografski razvoj i modernizacija Zagrebačke županije na prijelazu 19. i 20. stoljeća”, tj. pod naslovom koji je u prethodnom postupku prvobitno predložio, zatim od njega sam odustao, a potom podnio na odobrenje Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zadru. Povjerenstvo konstatira da je kandidat tražeći promjenu naslova iznio uglavnom iste argumente koje je iznio u svom podnesku u prethodnom postupku kada je polemizirao s prijedlogom tadašnjeg povjerenstva da u disertaciji istraži razdoblje od 1848. do 1880. godine, koje je to povjerenstvo ocijenilo znanstveno neprihvatljivima, a od kojih je kandidat zatim bez obrazloženja sam odustao.

Ni ovo povjerenstvo, jednako kao i prethodno, ne smatra da je tema u sklopu koje bi bila provedena istraživanja o kretanjima u Zagrebačkoj županiji na prijelomu 19. i 20. stoljeća sasvim neprihvatljiva, ali jednako ocjenjuje da je u većem interesu historiografije obraditi procese u razdoblju između 1848. i 1880. god. Nadalje, ovo povjerenstvo također ocjenjuje da kandidatova argumentacija nije znanstveno utemeljena. Kandidat tvrdi da “za cjelovito istraživanje odobrenog razdoblja ne postoje nužne znanstvene pretpostavke”, a to obrazlaže tvrdnjama da demografska istraživanja u Zagrebačkoj županiji u razdoblju 1848.-1880. nisu izvediva s obzirom na obilježja statističke građe koja za to razdoblje istraživačima stoji na raspolaganju, da u tom razdoblju nema modernizacijskih kretanja koja bi bila povijesno relevantna i da u tom razdoblju u Zagrebačkoj županiji nema demografskog razvoja.

Slijedom tih argumenata konstatiramo da kandidatova tvrdnja kako se istraživanja na području povijesne demografije mogu temeljiti “jedino na dostupnim statističkim izvorima” u samoj osnovici nije točna, jer su brojni primjeri kvalitetnih demografskih istraživanja predstatističkog razdoblja, dakako uz primjenu odgovarajućih metoda, a za Zagrebačku županiju u razdoblju 1848.-1880. postoje i statistički podaci, ma koliko oni bili manje sustavni i manje kvalitetni od onih za razdoblje nakon toga. Nadalje, vlastitu tvrdnju da se “modernizacijska aktivnost” u Zagrebačkoj županiji “razvija tek na prijelazu stoljeća” i da tek tada ona postaje “povijesno značajna” kandidat sam relativizira konstatacijom da su i prije toga u Zagrebačkoj županiji postojale “naznake modernizacijskih procesa”. Dakle su u Zagrebačkoj županiji u to vrijeme već tekli modernizacijski procesi, a ovo povjerenstvo smatramo da je podjednako povijesno relevantno utvrditi činjenicu o tome da su oni postojali (tek) u naznakama, utvrditi u čemu su se oni očitovali i koji su uzroci sprečavali njihov razmah sve do prijelaza 19. u 20. stoljeće, premda se ni tada ne može govoriti o skoku već o modernizacijskom pomaku. Jednako tako, ako je i točna kandidatova konstatacija da sve do 1890-ih godina traje predtranzicijska etapa demografskih kretanja, nije točna tvrdnja da u prethodnom razdoblju “pravog demografskog razvoja na području Zagrebačke županije uopće nema”. Demografski razvoj je u Zagrebačkoj županiji, očigledno je, postojao i u predtranzicijskom razdoblju, ako on za kandidata i nije bio “pravi”, a relevantno je utvrditi i to kakav je zapravo bio, kao i međusobnu povezanost modernizacijskog i demografskog razvoja u tom razdoblju u kojem su se u sjevernoj Hrvatskoj izmjenjivali pokušaji “modernizacije izvana” i “modernizacije iznutra”.

Na osnovi svega iznesenog povjerenstvo ocjenjuje da zahtjev mr. sc. Dinka Mirića nije znanstveno obrazložen. U skladu s tim Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

p r e d l a ž e m o
da ne prihvati zahtjev mr. sc. Dinka Mirića da mu se odobri promjena naslova doktorske disertacije.
Zagreb, 1. ožujka 2004.
dr. sc. Nikša Stančić, red. prof.
dr. sc. Mario Strecha, docent
dr. sc. Damir Agičić, docent

Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Odsjek za povijest umjetnosti

FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA
Predmet: promjena teme doktorske disertacije
Mr.sc. Dina Milinovića, asistenta na Odsjeku

Imenovani u stručno povjerenstvo za izvještaj o mogućnostima i razlozima promjene teme i naslova doktorskog rada asistenta Dina Milinovića, podnosimo ovo izvješće:

U srpnju 2001. godine Fakultetsko vijeće bilo je odobrilo mr.sc. Dinu Milinoviću

izradu doktorskog rada pod naslovom «Ut pictura poesis», Formiranje likovnog izraza na primjeru nekih prizora iz Kristova života u razdoblju Kasne antike» pod mentorstvom prof.dr. Miljenka Jukovića. Ustvari je to bio nastavak kandidatova rada na problematici koju je počeo obrađivati u okviru svojeg magisterija na Sorboni u Parizu. Povratkom u domovinu i nakon zaposlenja na našem fakultetu, Dino Milinović je došao do spoznaja o većoj koristi pa i nuždi okretanja istraživanju ovdašnje likovne spomeničke građe, dok bi mu proučavanje općih sadržaja poput prvoizabranog zadavalo i određene poteškoće u svezi s nabavkom literature i sl.

U svakom slučaju ovo povjerenstvo smatra Molbu za promjenu naslova i teme doktorskog rada razložitom to više što je Dino Milinović u međuvremenu uspješno rješavao neke srodne probleme iz hrvatske kulturne baštine usmjerivši se istraživanju građe na našem tlu. Sljedno navedenome uz sažimanje zanimanja na jedan značajni a dosad slabo istumačeni spomenik u Zagrebu, ukupni rad mladog istraživača dobiva dublji smisao. Opravdanje tome je razmotreno između njega i članova povjerenstva te se predlaže Fakultetskome vijeću da usvoji molbu za promjenu doktorskog rada. Ujedno se prijedlog onosi na usvajanje novoga naslova «Bjelokosni plenarij iz Riznice zagrebačke katedrale u kontekstu otonske renesanse», koji bi se obrađivao pod mentorstvom prof.dr. Igora Fiskovića.
Temeljem ovog izvješća molimo Fakultetsko vijeće da u cijelosti odobri Molbu asistenta Dina Milinovića na slijedećoj svojoj sjednici

Zagreb, 25. ožujka 2004.

Dr.sc. Igor Fisković, red.prof.

Predsjednik povjerenstva

dr.sc. Miljenko Jurković, red. prof.
dr.sc. Sanja Cvetnić, doc.

Fakultetsko vijeće Dino Milinović

Filozofskoga fakulteta Gundulićeva 31

Sveučilišta u Zagrebu Zagreb

Ivana Lučića 3, Zagreb

Sinopsis doktorskog rada

BJELOKOSNI PLENARIJ IZ RIZNICE ZAGREBAČKE KATEDRALE U KONTEKSTU OTONSKE UMJETNOSTI
Znanstveno područje: humanističke znanosti

Polje: povijest umjetnosti

Grana: povijest i teorija likovnih umjetnosti, arhitekture, urbanizma i vizualnih komunikacija
Uvod

U Riznici zagrebačke prvostolnice čuva se tzv. "plenarij" (u literaturi poznat i kao "diptihon"), čiji središnji dio čine četiri pločice od bjelokosti na kojima je u dva registra prikazano deset epizoda iz Kristološkog ciklusa. Bjelokosni reljefi nastali su u nekom od zapaduo-europskih kulturnih središta, a u Riznicu zagrebačke katedrale dospjeli su vjerojatno u trenutku osnivanja Zagrebačke biskupije krajem XI. st. Sa sigurnošću možemo reći jedino da se plenarij u Zagrebu nalazio prije 1394., jer je te godine detaljno opisan u najstarijem sačuvanom inventaru Riznice.

Dosadašnja istraživanja

Plenarij je uvršten u katalog izložbi "Riznica zagrebačke katedrale" (1983.) i "Tisuću godina hrvatske skulpture" (1991.), ah nije našao mjesto u inače bogatom katalogu izložbe "Sveti trag" iz 1994. godine. Katalog iz 1983. uz prijepis latinskog teksta iz najstarijeg inventara Riznice (1394.) donosi kratki opis predmeta i dataciju u XI. st.; istu dataciju preuzima i autor kataloga iz 1991. Tu je dataciju (ostavljajući mogućnost da se radi o X. ili XI. st.) prvi predložio Karl Weiss¹, uz napomenu da točno datiranje predstavlja "posebnu teškoću". Zanimljivo je da je Weissov opis iz davne 1863. sve do danas ostao najambiciozniji rad na temu plenarija. Adolph Goldschmidt, koji je zagrebački plenarij uvrstio u svoj monumentalni katalog srednjovjekovnih bjelokosti iz 1918.², priključio se mišljenju da je riječ o XI. st. Goldschmidt je plenarij okvirno pripisao radionicama na području između Belgije i Kolna i usporedio ga s radovima tzv. "grupe malih figura" ("Kleinfigurige Gruppe"), naglašavajući, međutim, da se zagrebački plenarij u brojnim pojedinostima bitno razlikuje od predmeta iz grupe u koju ga je uvrstio³. Jedan od ciljeva ovoga rada je pokazati da Goldschmidtova atribucija samo djelomice odgovora na pitanja koja pred nas postavljaju stil i ikonografija bjelokosnih reljefa zagrebačkog plenarija.

Od hrvatskih povjesničara umjetnosti plenarij spominje Đuro Szabo⁴, a poslije njega u okviru proučavanja najstarijih inventara Riznice Dragutin Kniewald⁵. Budući da se svi dosadašnji napisi o plenariju slažu tek oko datacije u X ih XI. st., predloženi rad ima za cilj sveobuhvatnije stilski i ikonografski analizarati navedeni predmet, koji je ujedno ijedan od najstarijih u Riznici zagrebačke prvostolnice. Na primjeru plenarija nastojat ćemo ukazati na:

• 
  principe umjetničkog stvaralaštva u vrijeme tzv. "otonske renesanse" - jednog od
  ključnih razdoblja srednjega vijeka;
  
• 
  razvitak ikonografije Kristološkog ciklusa u srednjovjekovnoj umjetnosti karolinškog i
  otouskog razdoblja (plenarij predstavlja jedan od ikonografski najpotpunijih prikaza
  Kristova života iz razdoblja ranog srednjeg vijeka u Hrvatskoj);
  
• 
  "iščitavajući" plenarij na taj način posredno ćemo rnoći ukazati na mjesto i ulogu mlade
  zagrebačke biskupije u mreži "povlaštenih" vjerskih i državničkih veza koje u ovom
  razdoblju povezuju Zapadnu i Srednju Europu.
  

Metodološki postupci

U nedostatku odgovarajuće vanjske datacije, prepušteni smo stilskim i ikonografskim usporedbama sa sličnim umjetničkim predmetima. Kao što ćemo vidjeti, one nisu jednoznačne.

Kako zbog prirode materijala o kojemu je riječ (bjelokost), tako i zbog ikonografskih modela, upućeni smo na umjetnost ranokršćanskog razdoblja. Ikonografija plenarija u tom smislu može poslužiti kao ilustracija za poznatu konstataciju francuskog povjesničara umjetnosti Emilea Malea: "Srednji vijek je s poštovanjem prihvatio ogroman simbolički napor prvih kršćanskih stoljeća, ništa pritom ne mijenjajući i dodajući vrlo malo svoga".
¹ Die Elfenbein-Reliquientafel des Domschatzes zu Agram, u Mitteilungen der K.K. Zentralkomissionfitr

Denkmalpflege, VIII, 1863., str. 231-234.

2 Die Elfenbeinskulpturen aus der Zeit der Karolingischen und Sachsischen Kaiser, reprint, Berlin, 1970.,

II, no. 62

³ "Verwandte Schöpfungen ... die allerdings im einzelnen stark abweichen", id., str. 8.

4 Đuro Szabo, "Diptihon" zagrebačke kaptolske riznice, u Narodna starina, VIII., 1929., str. 204-205.

⁵ Dragutin Kniewald, Najstariji inventari zagrebačke katedrale, Starine JAZU, knjiga 43, 1951., str. 79.,

bilj. 77.

Pa ipak, premda je na zagrebačkom plenariju jasno prepoznatljiv kontinuitet ranokršćanskih modela, njegov stil i ikonografija pod presudnim su utjecajem srednjovjekovne umjetnosti. Tako brojni detalji na plenariju upućuju na repertoar karolinških radionica, posebice Reimsa. Što se tiče otonskog razdoblja, koje nas posebno zanima zbog pretpostavljene datacije pleuarija s prijelaza iz X. u XI. st., posezanje za karolinškim modelima dio je programskog usmjerenja na renovatio (imperii) koje je obilježilo politiku careva iz otonske i salijske dinastije. Već Goldschmidt je primijetio kako se elementi kompozicije i ikonografije prisutni na karolinškim bjelokostima javljaju krajem X. st. kao dio opće tendencije preuzimanja karolinških modela ("otonska renesansa"). Pritom ne zaboravljamo niti stahie utjecaje bizantske umjetnosti koji su posljedica prisutnosti Bizanta u Italiji, ah i neposrednog dodira dvaju dvorova, povezanih vjenčanjem Otona II. i princeze Teofanu. Analiza zagrebačkog plenarija nam i u tom pogledu može poslužiti kao školska studija obilježja ovog razdoblja s kraja prvog i početka drugog milenija kršćanske povijesti.

Komparativni materijal u našoj analizi obuhvaća prije svega radove u bjelokosti, ah i ilustracije u rukopisima koji su korišteni u liturgijske svrhe ih za potrebe osobne pobožuosti. Oni su nam posebno dragocjeni jer obuhvaćaju iznimno širok ikonografski repertoar iz Novog Zavjeta koji nas ovdje zanima. Metodologija rada time ne postaje upitna, budući da znamo da su u ovom razdoblju umjetnici koji oslikavaju rukopise često isti oni koji izrađuju predmete od bjelokosti i da se pritom mogu koristiti istim modelima, što, naravno, ne mora biti pravilo.

Struktura rada

Iz gornjega proizlazi struktura rada. Ona će obuhvatiti detaljni opis predmeta koji se danas čuva u Riznici Zagrebačke katedrale i srednjovjekovne izvore koji predmet spominju i koji su garancija da nije riječ o krivotvorini 19. st., što je, pokazalo se, čest slučaj kod predmeta od bjelokosti. Ikonografski opis deset epizoda Kristološkog ciklusa i ikonografska analiza trebaju odrediti mjesto plenarija u odnosu na ikonografske tradicije otonskog razdoblja, koje obuhvaćaju ranokršćanske tradicije i doprinose karolinške renesanse. Stilska analiza popratit će ikonografsku kao element provjere, u nastojanju da se pobliže odrede moguća središta i vrijeme proizvodnje plenarija. Ove dvije razine analize trebale bi nam omogućiti interpretaciju plenarija u kontekstu umjetnosti otonske renesanse, tijekom koje dolazi do oživljavanja karolinških modela, ali i značajnijeg utjecaja Bizanta na umjetnost Zapadnog kruga. Napokon, posebno će biti razmotrena liturgijska namjena predmeta i mjesto koje je mogao imati u Bogoslužju tijekom prvih stoljeća Zagrebačke katedrale.

Očekivani znanstveni doprinos

Rad u središte istraživanja postavlja zagrebački plenarij kao predmet specifične liturgijske namjene iz tipične riznice jedne srednjovjekovne katedrale. Njegov povijesno-urnjetnički kontekst je onaj bogate zapadno-europske tradicije radova u bjelokosti koji zauzimaju važno mjesto u povijesti srednjovjekovne umjetnosti od ranokršćanskog razdoblja. Rezultati analize omogućit će nam uvid u principe srednjovjekovnog umjetničkog stvaralaštva, s iznimno kompliciranom igrom preuzimanja starih i stvaranja novih ikonografskih modela tijekom "karolinške" i "otonske" renesanse.

Krajnji rezultat možda potvrdi nemogućnost precizne lokalizacije mjesta proizvodnje zagrebačkog plenarija, ah stilska i ikonografska analiza trebala bi nam pomoći identificirati radionice u kojima su se umjetnici (umjetnik) plenarija školovah, kojim modelima su raspolagah i kojim su utjecajima bih izloženi, što je ujedno i jedini realni cilj koji si u ovom radu možemo postaviti.
Takva analiza neće nam samo pomoći preciznije odrediti mjesto zagrebačkom pleuariju u povijesti umjetnosti razdoblja kojemu pripada, već će ukazati i na moguće konzekvence takve atribucije. To se odnosi prije svega na liturgijsku namjenu plenarija. Moguće je da je plenarij dospio u Zagreb zajedno s nekim od najstarijih rukopisa u posjedu Zagrebačke katedrale (danas u Metropohtanskoj knjižnici), u kojem bi slučaju bjelokosni reljefi izvorno imali ulogu korica. Druga je mogućnost veza s komadićem Sv. Križa, najvrednijom relikvijom Riznice, koji je naknadno ugrađen u relikvijar iz XV. st. Opis u najstarijem inventaru čini se da ukazuje na to da su nekoć korišteni zajedno u liturgiji, stoga nije isključeno daje dragocjena relikvija križa na kojem je raspet Isus stigao u Zagreb ugrađena u središte plenarija, koji bi tako zapravo bio relikvijar - stauroteka bizantskog tipa.

Zagreb, 26. veljače 2004.

Mentor: Voditelj studija: Kandidat:
dr.sc. Igor Fisković, dr.sc. Ivo Maroević, mr.sc. Dino Milinović

red.prof. red.prof. asistent

ODSJEK ZA POVIJEST UMJETNOSTI

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

FILOZOFSKI FAKULTET

Ivana Lučića 3, Zagreb

FAKULTETSKOME VIJEĆU

FILOZOFSKOGA FAKULTETA U ZAGREBU

Fakultetsko Vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu na sjednici održanoj 18. srpnja 2002. imenovalo nas je u Povjerenstvo koje će podnijeti izvještaj o tome zadovoljava li mr. sc. Irena Kraševac uvjete propisane člankom 51. st. 1. Zakona o visokim učilištima za pristupanje izradi i obrani disertacije izvan doktorskog studija, te može li se prihvatiti predložena tema pod naslovom Neostilska sakralna skulptura i oltarna arhitektura u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, a da se za mentora imenuje dr. sc. Zvonko Maković, docent. Na temelju potpune propisane dokumentacije i uvida u predloženu temu, podnosimo ovo

S K U P N O I Z V J E Š Ć E
Mr. sc. Irena Kraševac rođena je 12. rujna 1961. u Zagrebu, gdje je na Filozofskome fakultetu diplomirala 1986. studijske grupe Povijesti umjetnosti i Španjolski jezik i književnost.. Od 1987. bila je zaposlena u Muzejsko-galerijskom centru u Zagrebu gdje je 1990. položila i stručni ispit za zvanje kustosa. Do 1993. radila je na realizaciji mnogih izložaba hrvatskih i stranih umjetnika u okviru izlagačkoga programa Muzejsko-galerijskog centra. Od 1993. do 1999. boravila je u Njemačkoj i tijekom toga boravka radila na istraživanju bibliografije kipara Ivana Meštrovića objavljene u časopisima i knjigama njemačkoga govornog područja. Na temelju tih iznimno iscrpnih istraživanja napisala je i magistarski rad «Ivan Meštrović – rano razdoblje» koji je 1999. obranjen na Odsjeku za povijest umjetnosti pod mentorstvom dr. sc. Zvonka Makovića. Od veljače 2000. mr. sc. Irena Kraševac zaposlena je kao asistentica na Institutu za povijest umjetnosti u Zagrebu gdje joj je uže područje istraživanja hrvatsko kiparstvo 19. i 20. stoljeća. Kolegica Irena Kraševac boravila je na stručnom istraživanju u Zentralinstitut für Kunstgeschichte, München.

Neposredno nakon diplomiranja i zapošljavanja u Muzejsko-galerijskome centru Irena Kraševac radila je kao tajnica ili suradnica na dvadesetak izložaba i tu pokazala visoke stručne kvalitete. Iako su izložbe bile raznorodne – od «Pisane riječi u Hrvatskoj» (1988), preko retrospektiva Zlatka Price (1989), Ivana Rabuzina (1990) i Ivana Lackovića-Croate (1992), pa sve do onih problemskih s djelima Victora Vasarelya, Miroslava Šuteja, Joana Miróa te keramike Zsolnay ili one posvećene ličnosti Fausta Vrančića - Irena Kraševac svakoj je prilazila s profesionalnog aspekta upravo uzorno. Mogućnost da boravi s obitelji u Njemačkoj omogućila joj je da svoju stručnost usmjeri na djelo kipara Ivana Meštrovića. Iako je ranije bila upisala poslijediplomski studij na Odsjeku za povijest umjetnosti htijući se posvetiti baroknoj kulturnoj baštini, promijenila je i smjer i temu magistarskoga rada i sustavno istražila, pokazalo se, dotad površno obrađeno rano Meštrovićevo razdoblje. Nizom otkrivenih potpuno nepoznatih i djela, i izložbi, i napisa o kiparu u više je stručnih radova, jednim znanstvenim ( «Ivan Meštrović – rano razdoblje. Prilog istraživanju kiparevog školovanja u Beču», Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 23/1999, str. 177-189) i, konačno, magisterijem na temelju kojega će objaviti i knjigu («Ivan Meštrović i secesija. Beč-München-Prag, 1900-1910», Institut za povijest umjetnosti, Zagreb, 2002) učinila izniman povijesnoumjetnički poduhvat. Može se bez pretjerivanja reći kako je najraniji dio opusa najvećeg hrvatskog modernog kipara upravo magistarskim radom i kasnije knjigom mr. sc. Irene Kraševac po prvi puta sagledan i vrednovan na osnovu što novootkrivenih, što provjerenih dokumenata i pomnog arhivskoga istraživanja.

Došavši na Institut za povijest umjetnosti, a pokazavši dobro poznavanje hrvatskoga i srednjoeuropskoga kiparstva 19. i 20. stoljeća, mr. sc. Irena Kraševac počela je svoj stručni i znanstveni rad usmjeravati prema tome području. Tema koju predlaže za svoju doktorsku disertaciju stoga je više nego korisna. «Neostilska sakralna skulptura i oltarna arhitektura u sjeverozapadnoj Hrvatskoj», naime, do sada gotovo da nije u našoj znanosti ozbiljno niti doticana. Iako su arhitektura i urbanizam razdoblja historicizma, a riječ je upravo o tome, bolje istraženi, skulptura je iz više razloga bila marginalizirana. Razloga je za to više: od ukusa koji nije bio sklon historicističkoj sakralnoj skulpturi i oltarnoj arhitekturi ne samo u nas, već i šire, pa do mnogih drugih vidova. Dugogodišnji negativan stav prema neostilovima rezultirao je zanemarivanju toga dijela baštine, premda u drugoj polovici 19. stoljeća uspostavom Zagrebačke nadbiskupije, obnovom Zagrebačke katedrale, te restauracijom i podizanjem mnogih crkava nakon potresa (1880) dolazi do velike crkvene obnove i opremanja sakralnih objakata. Osnivanje Obrtne škole i udio Hermana Bolléa u Zagrebu, pa i cijeloj zemlji, omogućit će procvat i obrta i umjetnosti uopće. Paralelno s uvozom, mahom iz Tirola i Slovenije, crkvene opreme – skulpture i oltara - kandidatkinja bi istražila hrvatske posebnosti, štoviše rasvijetlila potpuno nepoznate kipare. Svoj će rad temeljiti ne samo na izučavanju i interpretaciji primarne građe, već isto tako i na sakupljanju i obradi arhivske građe iz naših, odnosno odgovarajućih stranih arhiva. Držimo kako mr. sc. Irena Kraševac ima sve kvalitete da taj zahtjevan posao uspješno izvede svojom doktorskom disertacijom. Time bi se, vjerujemo, razbilo uvriježeno mišljenje o uniformiranosti i jednoličnosti stila sakralne skulpture i oltarne arhitekture 19. stoljeća. Nadalje, po prvi bi se puta sakralna plastika sjeverozapadne Hrvatske toga razdoblja nadovezala na već obrađene i objavljene radove iste tematike na području Bavarske, Tirola, Gornje i Donje Austrije, Koruške i Štajerske. Ono, pak, što bi iz toga također proizišlo jest utvrđivanje umjetničke razine domaćih majstora čija su djela postupno konkurirala stranom importu.

Utvrđujući na temelju iznesenoga i svih relevantih priloga za pristupanje izradi i obrani disertacije izvan doktorskoga studija, povjerenstvo potvrđuje da mr. sc. Irena Kraševac udovoljava uvjetima čl. 51. stav 1. Zakona o visokim učilištima. Fakultetskome vijeću stoga predlažemo da uz odobrenje naslova «»Neostilska sakralna skulptura i oltarna arhitektura u sjeverozapadnoj Hrvatskoj», te imenovanje mentora dr. sc. Zvonka Makovića, predmet uputi u daljnji postupak.

Zagreb, 15. ožujka 2004.
Povjerenstvo:
dr.sc. Zvonko Maković, docent

predsjednik

dr. sc. Sanja Cvetnić, docent

član

dr. sc. Jasna Galjer, docent

član
Ovo izvješće prihvaćeno je na sjednici Vijeća odsjeka za povijest umjetnosti održanoj 15. ožujka 2004. godine.

Fakultetsko vijeće mr. sc. Irena Kraševac

Filozofskog fakulteta

Sveučilišta u Zagrebu Dvoriček 25

Ivana Lučića 3 10000 Zagreb

10000 Zagreb
Sinopsis doktorskoga rada