~ 59 ~
U blizini ovih piramida živi lokalno stanovništvo, ali kineske vlasti ne brinu da bi oni mogli otkriti njihovu tajnu
spoljašnjem svetu. Kinezi su poznati kao poslušni vlastima i kao ljudi koji sebe ugrađuju bezpogovorno u građevinu
društva, kao mravi, tako da Kinez, pojedinac ne znači ništa, i nema individualnosti dok god se nalazi unutar društva.
Ovi lokalni žitelji žive izolovano, bez mobilnih telefona, računara i interneta.
Oblik Bele piramide podseća na piramide u Srednjoj Americi, kod kojih je poravnat vrh. Da li sve te piramide
vode poreklo od iste civilizacije, velika je zagonetka. Poreklo i starost ovih piramida mogli bi objasniti razni artefakti
pronađeni u njihovoj blizini, kao i hijeroglifi koji su pronađeni na zidovima odaja unutar piramida. Prema nekim
postojećim izvorima u okolini piramida nađeni su grobovi sa kosturima. Ali ne baš bilo kakvim...Radi se o čudnim
humanoidnim bićima koja imaju veliku glavu i malo telo, od nekih samo metar i dvadeset centimetara visine. U ovim
tajanstvenim grobovima pronađeni su i stotine kamenih diskova sa nepoznatim hijeroglifima pripisanih Dropa
vanzemaljcima. Po rezultatima prevođenja, na diskovima je opisan udes kosmičke letelice od pre 12.000 godina, o
čemu je ovde pisano. Šta se nalazi u kineskim piramidama to je zasada tajna. Zašto se one skrivaju pošumljavanjem
to verovatno znaju jedino kineske vlasti.
Šokantni pronalasci
Malo ko nije čuo za kristalnu lobanju iz Hondurasa. Dospela je do nas iz davnih vremena, oko nje se već dugo
stvaraju legende, današnja tehnologija ne može nikako da napravi nešto slično, a nezamislivo je da je u ona vremena
mogla biti napravljena primitivnim oruđem koje su ljudi tada koristili, kako nauka tvrdi. Tvrdi se da je to
najtajanstveniji predmet na svetu. Čudo izrađeno od kvarcnog kristala, izbrušeno tako savršeno da potpuno liči na
ljudsku lobanju u prirodnoj veličini. Vrednost kristalne lobanje je neprocenjiva. Ko je onda napravio ovakvo nešto i
zašto, kome je služila? Kruže glasine da ona ima neobične moći, da isceljuje, transformiše čovekovu psihu itd…ljudi
koji su joj se našli u blizini primećivali su kod sebe čudne promene. Kristalna Lobanja poznata je kao Mičel-Hedžisova
lobanja jer ju je pronašla Ana, usvojena ćerka F.A.Mičel- Hedžisa. Pronađena je u Lubaantunu (Grad Palih Kamenova)
u Britanskom Hondurasu 1924. godine prilikom arheoloških iskopavanja. I samo njeno otkrivanje obavijeno je
misterijom i intrigama. Pošto starost kvarcnog kristala ne može da se odredi datiranjem pomoću radioaktivnog
izotopa ugljenika, nemožemo odrediti tačnu starost Kristalne lobanje. Pretpostavlja se da je njena starost 12.000
godina, mada mnogi tu granicu pomeraju do fantastičnih nekoliko miliona godina, iako istina nije ni na jednoj strani.
Tačan odgovor bi se mogao dobiti samo razbijanjem Lobanje da bi se tako odredila starost vodenog sadržaja u njoj,
ali njena neprocenjiva vrednost to ne dozvoljava. Mada i u tom slučaju dobili bi samo geološki period u kojem je
nastao kristal, a ne i vreme kad je lobanja izrađena. Pitanje je i zašto je Lobanja izrađena baš od kvarcnog kristala,
kad je on izuzetno tvrd materijal koji je težak za obrađivanje. Smatra se da je bilo potrebno 300 godina strpljive
obrade, pri čemu su pesak i voda korišćeni da bi uglačali svaki deo, a zatim brušenjem rađeni neverovatno precizni
detalji. Tvrdi se da Kristalna lobanja ima čudesna isceliteljska svojstva i da sadrži telepatske informacije o poreklu
ljudskog roda. Smatra se da je načinjena ili korišćena u mitološkoj Atlantidi, da su je doneli vanzemaljci, itd…
Kristalna lobanja iz Hondurasa
~ 60 ~
Na osnovu toga što je Kristalna lobanja pronađena u Srednjoj Americi, a i zato što je motiv mrtvačke glave
zauzimao važno mesto u kultovima Maja i Acteka, neki su pretpostavili da je ovo mogao biti kultni predmet koji je
korišćen u verskim obredima i u bogosluženju kod ovih naroda. I ostale pronađene kristalne lobanje potiču iz
različitih arheoloških nalazišta na području nekadašnje kulture Maja, a većinu njih širom sveta čuvaju potomci
autohtonog stanovništva. Do sada su poznata četiri tipa antičkih kristalnih lobanja: od čistog kvarca - potpuno
providne, ametista - purpurne boje ružičastog kvarca dimljenog kvarca - sive do crne boje. Jedno vreme, naročito
četrdesetih godina, Lobanja je imala mnogo mračniju reputaciju. Za nju su verovali da je „Lobanja Strašnog suda” i
da će svakoga ko je gleda zadesiti nesreća ili će prevremeno umreti.Kasnije, a naročito u novije vreme, zauzet je
pozitivniji stav prema njoj. Sada se veruje da Lobanja ima isceliteljsku moć, a da je osim toga i skladište informacija.
Nju Ejdž vernicima i ideolozima je ova stvar dobro došla, da šire svoje ideje i ruše dogme tradicionalnih hrišćanskih
crkava, kao uostalom i sve neobjašnjive stvari, za koje, ubeđen sam, vođe Nju Ejdž religije, masoni, okultisti i
Iluminati itekako znaju odakle potiču.
Grad Maja u kome je Kristalna lobanja pronađena, Lubaantun, je jedan od poslednjih velikih centara Maja,
sagrađen u osmom ili devetom veku naše ere. Čitav taj predeo zarastao je u gustu vegetaciju. Izgleda da je on bio
trgovačko središte za kakaovac. Najspektakularniji deo grada jeste amfiteatar, jedan od najvećih koji su otkriveni u
nestalom svetu Maja. Izgleda da ostaci Lubaantuna obuhvataju period od samo jednog i po stoleća pre nego što je
grad neobjašnjivo napušten, negde u devetom veku naše ere. U Gvatemali su pronađena sela Maja u kojim je ovaj
narod obitavao još u sedmom veku pre naše ere. Ali njihova civilizacija dostigla je zenit između 300.-900. godine
posle Hrista.Onda se, iz još neutvrđenih razloga, ova jedinstvena civilizacija raspala, a narod zagonetno isčezao,
izumro ili se odselio. Ljubitelji misterija i istraživači špekulišu da su Maje sa svojim neverovatnim znanjima potomci
vanzemaljske rase, koja je, poput sumerskih bogova – Anunakija sošla na Zemlju, i da su te Maje u jednom momentu
otišle nazad u svemir. Zbog svoje neprocenjive vrednosti Lobanja se čuva u sefu jedne banke u mestu Mil Veli u
Kaliforniji. Kristalna Lobanja bila je podvrgavana mnogim naučnim istraživanjima. Počelo je 1964. kada je Ana Mičel
Hedžis odnela lobanju u Njujork kod bračnog para Dorlend. Oni su 6 godina proučavali lobanju u svom stanu u
Kaliforniji. Jedne večeri kad su zaključili da je kasno da bi je vratili u sef, Dorlend je seo kraj kamina, a pored njega
na stočiću bila je lobanja.Odjednom je primetio da oči Lobanje verno reflektuju vatru. Ovo izuzetno opažanje dovelo
je do otkrića tajanstvenog i jedinstvenog optičkog sistema koji je ugrađen u lobanju. Kako, to niko ne zna. Dorlend
je pod mikroskopom otkrio neverovatno sofisticiranu optiku. U gornjem delu usne duplje Lobanje pronašao je široko
providno telo koje je bilo slično prizmi koja prelama svetlost pod uglom od 45 stepeni. Ovakva prizmatična površina
usmeravala je svetlost ispod lobanje u njene očne duplje. Izbrušena je još jedna tanka površina koja je mogla da
posluži kao uveličavajuće staklo. Kroz više od 15 cm prirodnog kristala u jednom komadu proteže se kanal bez
prepreka i inkluzija. Štampani tekst koji bi gledali kroz njega bio bi i čitljiv i uvećan. Iza onoga što deluje kao namerno
izbrušena prizma, uočava se jedna konkavno-konveksna površina koja služi za sabiranje snopa svetlosti, koji se
potom baca na prizmu i odande u očne duplje. Zadnji deo lobanje je majstorski izrađen kao sočivo modernog
fotoaparata i koje skuplja svetlost odasvud i reflektuje je u očne duplje. Na lobanji su naznačeni i zigomatični lukovi.
Oni su urezani u reljef pored jagodičnih kostiju, kao na pravoj ljudskoj lobanji. To se ne može videti ni na jednoj
statui u svetu. Vilična kost je odvojena i može da se skida. Savršeno je upasovana u dva uglačana ležišta i lako se
pokreće gore dole. Jednom prilikom Frenk Dorlend je opazio oreol oko Lobanje, sličan prstenu oko Meseca. Prsten
se protezao oko četrdeset pet centimetara i nestao je tek posle šest minuta. Godine 1970, Kristalna lobanja odneta
je u Hjulit Pakardove laboratorije u Santa Klari u Kaliforniji, na detaljna ispitivanja. To je jedna od vodećih
laboratorija u svetu za ovakvu vrstu istraživanja. Laboratorije su sprovele dva opsežna istraživanja. Posle toga jedan
od zaposlenih je izjavio: „Nema načina da se utvrdi starost lobanje.” Verovatno su mnoge ideje o misterijama i zlu
koje kruže o lobanji, potekle od njenih očiju. Pomeranjem svetlosnog izvora ili lakom promenom ugla posmatranja
dobija se beskrajni niz slika i obrazaca usled prelamanja svetlosti. To može da deluje vrlo hipnotički. I u samoj
laboratoriji lobanja je izazivala uzbuđenje i nemir. Ni profesionalci koji su tamo radili i koji su poznavali do najmanje
sitnice kristale i njegove osobine, nisu ostajali imuni na lobanju. Na kraju su se eksperti iz laboratorije složili da, pod
pretpostavkom da kad bi dobili komad kristala iste veličine, ni vrhunski proizvođači kristalnih komponenti sa
najsavremenijom današnjom tehnologijom ne bi mogli da izrade lobanju sličnu ovoj. Ili šta je izjavio jedan od
kristalografičara iz laboratorije Hjulit Pakard: „…ova prokleta stvar jednostavno ne bi trebala da postoji!” Kristali na
neki tajanstven način mogu da utiču na ljudsku svet. I bračni par Dorlend koji je ispitivao Lobanju nije izbegao
mentalnin efektima lobanje. Sve godine dok su ispitivali Lobanju nisu pušili niti pili alkohol i kafu, a postali su i
vegetarijanci. Na neki čudan način Kristalna lobanja uticala je na njihovu svest. I drugi ljudi koji su se prvi put susreli
sa lobanjom, reagovali su na susret sa njom. Neke je hvatala sanjivost a neki su imali problema sa disanjem ili
lupanjem srca. Kod nekih ljudi kao da je stimulisala čulo mirisa i stvorila utisak da emituje aromu mošusa, koja je
bila neopisiva. U prisustvu Lobanje neki ljudi su čuli laki hor glasova ili zvonjavu praporaca. Svetski centar za