~ 117 ~
pogrešnih tumačenja,želja i nerazumevanja. U novije vreme je pojava NLO-a sve učestalija, a od 2000. godine je
postala masovna, tako da je sve veći procenat očevidaca, a i viđanja postaju masovna, skoro iznad svih velikih
gradova. Kao što je sve masovnija distribucija filmova i literature spiritističko – satanističko – okultnog sadržaja,
napada na religiju, posebno Bibliju i legalizacija nemorala. I te kako ove pomenute pojave imaju veze sa učestalošću
pojavljivanja NLO, jer sve potiče iz jedne kuhinje…a od pomenute 1947 godine je pojavljivanje NLO i njihova
medijska propratnja, potpomognuta senzacijama, dokumentarcima i filmovima, bestselerima i velikim otkrićima
zaodenutim onim „top secret” sve učestalija, da bismo primetili da se od 1970, a posebno 2000te umešala i zvanična
nauka, TV kuće sa ozbiljnim, istraživačkim, emisijama, kao i mnogobrojni web – sajtovi, i da su šarlatane i ljude željne
senzacije zamenili ozbiljni naučnici i istraživači.
Kada pominjemo susrete sa NLO-ima imamo „Bliski susret prve vrste”, što označava događaj u kojem je NLO
viđen sa male udaljenosti (ispod 600 metara) ali nije ostvario nikakvu interakciju sa okolinom. Kategoriju je definisao
dr. Alen Hajnek (Allen Hynek). „Bliski susreti druge vrste”, označava događaje u kojem je NLO viđen sa male
udaljenosti ostavivši fizičke tragove ili je primećena interakcija sa predmetima ili životinjama. „Bliski susret treće
vrste”, označava događaj u kojem je NLO viđen sa male udaljenosti i posada NLOa je primećena. „Bliski susret
četvrte vrste”, označava događaj u kome je osoba oteta od strane vanzemaljske inteligencije. Kategorija je dodana
nakon smrti dr.Alena Hajneka. „Bliski susret pete vrste”, označava događaj u kojem je na neki način uspostavljena
direktna, uzročno-posledična komunikacija između ljudi i neke vanzemaljske civilizacije. Kategorija je dodana nakon
smrti dr Alena Hajneka.
Dana, 12. augusta 1974. godine, oko tri sata posle ponoći, američki policajci Majk Alden i Mark Pen, bili su u
rutinskoj patroli nedaleko od periferije mirnog gradića Tiltona, kod Nju Hempšira. Odjednom, na udaljenosti od
jednog kilometra, iznad krošanja drveća ugledali su neidentifikovani leteći objekat. Prema navodima policajca
Aldena, koje je objavila gotovo celokupna američka štampa, zagonetna je letelica imala oblik ogromne lopte za ragbi
i bila je svetlija od bilo koje zvezde na nebu. Policajci su odmah uključili svoj službeni magnetofon i uspostavili radio-
vezu sa Policijskom stanicom, kako bi sledećih minuta dežurnom službeniku iznosili sve pojedinosti koje su zapazili
na neobičnoj letelici. Uz konsultaciju sa Centralom, odlučili su da tajanstvenim posetiocima iz letelice skrenu pažnju
na svoje prisustvo, pa su upalili dugačka svjetla na svom automobilu usmerivši ih prema letećem tanjiru.
Istovremeno su na krovu kola uključili karakterističnu treptavu plavu svetlost – rotaciju. Nema sumnje, bića iz
letećeg objekta su ih odmah primetili, jer je u istom času, otuda stigao jasan odgovor: sa neobične letelice je dolazila
žuto-plava svetlost, u istom ritmu kao i sa policijskih kola. Kao da su odgovarali na svetlosne signale, približujuci se
policajcima u isto vrijeme. U međuvremenu, na lice mesta stigla je još jedna policijska patrola. U kolima su bili
iskusni policajci Stiven Hodz i Mark Stenli. Oni su slušali izvestaj svojih kolega, pa su odmah došli da im se nađu pri
ruci. Najzad, stigla su i treća policijska kola, u kojima je bio šef policije Harold Knolton. Dakle, pet policajaca s troja
kola, magnetofonima i radio vezamama. Iznanada, policajci su primetili jos dva manja leteca objekta, bleštavobele
boje. Postrojeni u nekoj čudnoj formaciji, tri su čudne letelice, pred zapanjenim americkim policajcima, počele da
izvode prave akrobacije. Čas su vertikalno poletale, čas su se okretale u krug, dizale, pa spuštale, pa opet dizale. Kao
da su želele da prikažu sve mogućnosti koje poseduju. Posle otprilike pola sata, tri su leteća objekta naglo odletela
i izgubila se iz vidokruga. Da je svedočanstvo autentično u to niko ne sumnja jer su spektakularnu nebesku predstavu
sa svojih prozora posmatrali i mnogi meštani koji žive u blizini.
Za vreme novogodišnje noći, 1978 godine, nad Engleskom je bilo više pojava svetlećih objekata koji su proizvodili
pištavi metalni zvuk. Ministarstvo odbrane je svetleće diskove, ne mogavši drugačije, proglasilo kosmičkom
prirodnom pojavom.
Moskovski list „Pravda“ je, godine 1979, objavila izjave očevidaca koji su videli pojavljivanja NLO nad Rusijom
(tada SSSR). Veterinar, dr. Palčev je obilazeći seosko imanje, na oko 800 kilometara od Moskve, nabasao na
prizemljenu letelicu pored koje su stajala tri čovečuljka, niskog rasta, jajastih glava i dugih ruku sa četiri prsta. Neka
neobična sila ga je oborila na tlo, i ubrzo je osetio kako gubi svest. Kada se osvestio, video je da mu sat ne radi i
osećao bol u glavi i mučninu.
Stotinak kilometara od Moskve su kampovala trojca ljudi, kada se u pola noći začulo mrmljanje na nepoznatom
jeziku. Oni su izašli iz šatora i ugledali predmet nalik na užarenu sijalicu, visok 25-30 metara, koji se podigao sa
zemlje i nestao na nebu. Tamo gde je stajao, ostao je krug spaljene trave. Godine 1977, u gradu Kuebradiljasu na
Portoriku je jedan građanin u svom dvorištu ugledao malo biće u zelenom vazdušastom odelu, sa kacigom i
antenama na glavi. Pretpostavivši da je u pitanju komšijsko dete, zamolio je kćerku da upali svetlo. Kada je video da
spodoba ima rep i da nije dete, krv mu se sledila u žilama. Spodoba se samo provukla kroz plot i u stilu Supermena
uzletela i nestala.
Na nebu iznad Izraela, 1979 godine, je viđeno mnoštvo svetlećih lopti crvene boje. Misleći da se radi o balonima
napunjenim eksplozivom ili nečem drugom što je poslao neprijatelj iz Sirije, uzleteli su avioni Ratnog
vazduhoplovstva, ali su se tada vatrene kugle ogromnom brzinom izgubile na nebu.