Ujedinjen, Egipat je pružao utočište mnogim odvojenim plemenima,
od kojih je svako imalo svoje lokalno božanstvo ili „boga". Društvo bogova
određenog grada brojalo je troje, lokalno božanstvo i dva manja boga,
kojima je ukazivana čast i poštovanje. Ove grupe bile su poznate kao
„trojstva". Obično je postojao glavni bog, njegova žena boginja i njihov sin,
za koga se smatralo da poseduje sve moći koje su pripisivane njegovom ocu.
Glava trojstva ponekad je bio Ra, bog sunca, ili neki manji bog kome su se
pripisivale iste moći kao bogu sunca.
Glavno trojstvo činio je Abidos, koga je predstavljao Oziris, koji je
bio oličenje božanstva, njegova žena Izida i sin Horus, popularan u celom
Egiptu. U Memfisu su vladali Ptah, Sokar i Nefer-Tum (ili Tern), a u Tebi
obožavani Amon, Mut i Kons. Možda će biti od koristi da ovde naglasimo
kako često postoje različiti izgovori imena bogova iz egipatske mitologije,
što može da zbuni.
S vremenom, plemena su se grupisala radi zaštite, kao i radi boljeg
iskorišćavanja useva, skladištenja hrane i transporta.
Trgovačka saradnja donela je sa sobom zajedničko verovanje u to kako
je stvoren svet, sa dobroćudnim i zloćudnim bogovima koji su predstavljali
sile u prirodi, elemente, one koji vode u podzemni svet i zagrobni život.
Sa ujedinjenjem je počelo i stvaranje raznolikih bogova, gde se često
svaki odnosio na nešto drugo. Smatralo se da kosmička božanstva vode
poreklo van Egipta. Sa svojim karakteristikama, daleko od života čoveka,
poistovećivana su sa božanstvima, u nedostatku oblika životinje ili fetiša.
Naučnike često zbunjuje mnoštvo simbola, bogova i tradicija kod
Egipćana. Ko su bili bogovi? Odakle vode poreklo? Sta simbolizuju? Zašto
neki nose skiptar, neki žezlo, jedni zmiju, drugi pticu grabljivicu, a pojedini
i zmiju i pticu?
U suštini postoje tri različita sistema verovanja, osnovana u tri najvažnija
religijska centra: Heliopolisu, Hermopolisu i Memfisu. Sveštenici svakog
od njih takmičili su se za položaj u odnosu na to koji sistem je najbolje
predstavljao njihovu istoriju, lični interes i blagostanje.
Bogovi Heliopolisa (slika 19) i sve ono što su oni predstavljali imalo je
više sledbenika od ostalih. Bilo ih je devet, poznatih pod imenom „Enead".
Bog stvoritelj bio je bog sunca u raznim vidovima, kombinacija Atuma
(Tenia), zalaska sunca i Ra, zenita sunca. On je još bio poznat kao Atum-
Ra ili Tem-Ra. Ponekad je predstavljan u vidu prastare zmije koja ocrtava
granice univerzuma. Kao sveti bog Kepri (Kepera) bio je skarabeus (balegar),
koji je po priči stvorio samog sebe iz kuglice izmeta u kojoj je sakrio svoja
jaja i kotrljao je preko pustinjskog peska, simbolizujući Sunčevu loptu koja
putuje nebom. Takođe je predstavljan kao prastari nasip, prvo tlo koje se
pojavilo posle potopa, i kao ptica feniks, nazvan tako po svetlosti, životu i
ponovnom rođenju. Legenda kaže da se pojavio iz prastare vode ispljunuvši
Sua, boga vetra. Zatim je iz njegove bljuvotine iskrsla Tefnut, boginja
37
vlage (po drugom kazivanju Šu i Tefnut su nastali kao proizvod Temove
masturbacije). Ovo dvoje se ujedinilo i nastao je Geb, bog zemlje, i Nut,
boginja neba. Od njih je nastalo nekosmičko božanstvo Oziris, bog večnog
života i plodnosti; Izida, boginja božanske ljubavi; Set, bog uništenja, i
Neftida, Izidina sestra i pomoćnica. Oziris i Izida nastavljaju da se množe i
dobijaju sina Horusa, sokola.
U Memfisu (slika 21) Ptah stvara Naunet i s njom rada Atuma, koji
kasnije stvara Heliopolisa Eneada.
U Hermopolisu (slika 20), u stvaranje su uključena četiri parabogova:
Nun i Naunet (prvobitni okean), Hehu i Hehut (večnost ili beskraj), Kekui
i Kekuit (tama), i Amon i Amonet (vazduh).
Mali broj egipatskib naučnika se slaže oko imena bogova, pre svega
zbog složenosti hijeroglifskih tekstova i teškoća oko njihove interpretacije.
Oni opisani na zidovima hrama Darija II, sagrađenog u Hebetu, oazi u
Kargi, u prvi plan stavljaju Nut, Hehu i Henhut, Keku i Kekuit, dok Kereh
i Kerehet predstavljaju Hermopolis Ogdoad. Slično tome, ime boga tvorca
menjalo se kroz različite periode egipatske istorije, doprinoseći konfuziji.
Ime Ra, boga sunca, prvo se pojavilo oko 2865. p.n.e. (druga dinastija,
period arhaika), i nosio ga je kralj Ra-Neb u Heliopolisu ubrzavajući kult
obožavanja Ra, dostižući vrhunac u vreme velikih piramida, 2500 godina
p.n.e.
Istorija ranijih dinastija opet je nedovršena i malo njih se slaže u
proceni ko je prvi stupio na egipatski presto. Neki smatraju da je drugi
egipatski kralj, Horus Aha, verovatno preuzeo ime Menes, pobedivši prvog
kralja, Narmera, i tako ustanovio prestonicu Memfis, ujedno obezbedivši
kontrolu nad novim ujedinjenim teritorijama. Drugi veruju da su Menes i
Narmer bili jedna osoba.
Glineni pečat koji je nedavno iskopan iz faraonske grobnice u Abidosu
navodi na to da je treći kralj bio Djer (koji je, prema listi kraljeva pronađenoj
u hramu Setija I u Abidosu, takođe bio poznat kao Iti).
Francuski arheolog Emil Amelino i britanski egiptolog Flanders Petri
otkrili su grobnicu kralja Djera, naslednika Djeta, u grobnici u Abidosu na
prekretnici prošlogveka. Grobnica je sadržala pogrebne ploče (izrezbarenog
kamena) u krečnjaku i oslikavala je zmijske hijeroglife - kojima je ispisano
ime Djet (zmija).
Ovde, zatim, imamo prve znake pojavljivanja perja (Horus Aha,
Menes) i zmije (Djet) uporedo sa sve većim uzrastanjem i obožavanjem
sunca kao Ra, zajedno s piramidom.
Prva piramida oko Heliopolisa (oblast današnjeg Kaira) bila je stepenasta
piramida u Sakari, koju je dizajnirao kraljevski arhitekta Imhotep. Njena
prvobitna namena bio je pogrebni kompleks, a to je takode bio prvi primer
konstrukcije velikih razmera od kolosalnog kamena u Egiptu. Upravo tu je
pronadeno ime Netjeriket (Horus) zapisano na zidovima grobnice.
38