Slika 52: Ehnaton, zajedno sa svojomporodicom, dok ih blagosiljaju sunčevi
zraci. Svako je naslikan kako se zaklinje na vernost božanstvu cveta lotosa.
Arheolog Persi Njuberi (Dnevnik egipatske arhitekture 18, 1932, str.
502) uočava da je Aj, baš kao i Juje, otac kraljice Tije, došao iz Akmima
noseći titulu „nastojnika kraljevskih konja" i „božijeg oca". Aj je možda
zbog toga bio Tijin brat (Tutankamonov deda-ujak).
* Cinjenica da su se zajedno pojavili amblemi Aja i Ankesenamen znači
malo; Aj je bez sumnje vladao zajedno sa svojom unukom Ankesenamen u
periodu nakon preokreta.
* Kristin Desroš-Noblekort (Tutankamon, str. 203) veruje u to da
se razmena pisama izmedu hititskog kralja i Ankesenamen nikada nije
mogla dogoditi bez Ajevog znanja, i svakako bi skrenula njegovu pažnju.
Ona pretpostavlja da je u pitanju verovatno bio sluga po imenu Horemheb,
građanin nižeg staleža koji je nasledio amarnijsku dinastiju kao faraon, i iz
toga sledi da je Horemheb, a ne Aj, bio taj koji je ubio hititskog princa.
* Nesiguran položaj nogu, jednostavno sklizavanje, pad i udarac glave
o stenu možda mogu bolje da objasne ranu na Tutankamonovoj glavi.
* Tutankamon je u m r o mlad i samim tim (arheološkim rečnikom)
neočekivano. Ako je to tačno, kako su proizvedena neverovatna blaga ove
grobnice u roku od 70 dana koliko je potrebno za mumificiranje tela?
Veličanstveno blago pronadeno u njegovoj grobnici pre navodi na to da
je Tutankamon očekivao svoju ranu smrt u 19-oj godini života, kao da
je na neki način božanski dosudena i suđena po svršetku njegove misije
67
na zemlji. Mnogo je verovatnije, s obzirom na složenost grobnice i njen
sadržaj, da su predmeti pravljeni i pripremani tokom dugog perioda
vremena; njihovo stvaranje nadgledao je Tutankamon lično pre svoje smrti,
ujedno obezbeđujući da istinite poruke koje su proneli kraljevi temeljno,
sistematski i precizno budu ušifrovane u njihov dizajn.
* Egiptolog Nikolas Rivs nastavlja da komplikuje sliku. On veruje
u to da kraljica koja je pisala Supilulimasu nije bila Ankesenamen, već
Nefertiti.
Ehnaton
Vladavina Amenofisa III okončala se brzo i mirno; uzrok njegove smrti
je nepoznat. Njegova žena Tija nakratko je preuzela brigu o kraljevstvu do
pojave princa Amenofisa IV (Ehnaton), po svoj prilici neočekivane. Bio
je stranac u Tebi jer je detinjstvo proveo po tudim zemljama. Cudno, ali
Ehnaton nikada nije viđen zajedno sa svojim ocem na bilo kojoj od gravura,
niti je u zapisima spomenut kao sin Amenofisa III u zapisima, što nije
bio slučaj sa Tijom i njenim kćerima koje su često bile u pratnji faraona.
Arheolog T. Dejvis {Grobnica Juja i Tuja, 1907. godine) beleži da grobnica
Juja i Tuja, roditelja kraljice Tije, sadrži pogrebne darove od Amenofisa
III, Tije i njihovih kćeri, ali nijedan od Ehnatona. Ovo ubeđuje Flandersa
Petrija (Tel el-Amarna, 1894, str. 38) u to da se Amenofis IV vratio preko
mora da bi srušio svog oca, što ne ide u prilog miroljubivoj prirodi Ehnatona
kao ni njegovim teološkim stremljenjima. Istraživanja S. A. Mersera (u
Slika 53: Ehnaton sa svojom ženom Nefertiti u obredu obozavanja Sunca.
68
Pločama Tel el-Amarne, 1939. godine) takođe ovo odbacuju, i beleže da
glinene ploče iz Amarne opisuju pisma koja su pisala dva kralja, Rib-Adi
iz Sirije i Dušrata iz Mitanije, koja otkrivaju da mladi princ nije ni znao
za smrt svog oca sve dok ga palata nije pozvala da preuzme presto u 16-oj
godini, nakon 28-godišnje vladavine njegovog oca.
Scene krunisanja zapisane su u grobnici njegovog vezira, Ramosa.One
prikazuju Amenofisa IV (Ehnatona) na egipatskom prestolu zajedno sa
kćerkom boga sunca, Mat, koja je opisana kao „slika Re, koja ga voli više od
drugih kraljeva".
Nefertiti, glavna žena u Ehnatonovom haremu, smatra se da je bila
potomak kraljice Ahmoze-Nefertari, pretka kraljice Tije. Iz tog razloga je
mogla da bude Tijina nećaka. Takođe je opisana u gravurama zajedno sa
sunčevim diskom i duplom zmijom iznad čela, čime se poistovećuje je sa
Tefnut, kćerkom boga sunca.
Po nasleđu, novi kralj gradi „Hram Gempaton" („aton je osnovan u
državi Aton") i palatu od blatnih cigli na obalama Nila ti Istočnom Karnaku.
Ovo je ostavilo željeni efekat u nadmetanju sa onim koje je gradio njegov
otac, veliki poštovalac Amona, i na taj način je ustanovio novu prestonicu
Gornjeg Egipta.
Pismo od Ipija, kralja upravitelja u rekreativnom centru Memfisa, sadrži
ono što se poslednje odnosilo na ime Amenofis IV, navodeći da je nakon
pet godina provedenih u Karnaku, kralj promenio svoje ime u Ehnaton, a
zatim božanskim ukazom premestio prestonicu obožavanja sunca dalje uz
Nil u Amarnu, dom boga sunca. Upravo tu je Ehnaton, sin sunca, upravljao
kulturom moralnog poštovanja i ujedno umetničkim stilom koji je skrivao
ezoterično znanje višeg reda.
Nikolas Rivs, nekadašnji upravnik Odeljenja egipatskih antikviteta
u Britanskom muzeju, opisuje neobičan dvopolan stil Amarne kao „...
senzualna i u isto vreme odbojna... groteskna slika faraona dugog lica sa
velikim stomakom". Ovo je bez sumnje Rivsovo lično mišljenje o Ehnatonu
koje generalno zastupa udruženje arheologa. Francuski učenik Eugen
Lefebur nepopustljivo tvrdi da je Ehnaton bio žena prerušena u muškarca,
pozivajući se na raniji slučaj kraljice Hapšetsut koja je skrivala svoj pravi
pol. Za svoj narod, Ehnaton je jednostavno bio seksualno izopačen zbog
svog oblačenja i sopstvenog oslikavanja sa z^obljenim ženskim kukovima;
obožavao je sunce kao boga plodnosti, propovedao ljubav i mir, i (skoro]
dozvolio da egipatska država sklizne u zaborav. Međutim, Oda faraona
Ehnatona suncu, zapisana u Ajovoj grobnici (br. 25) u el Amarni, ukazuje
na neprijatnost takvih prognoza:
I
Uzvisuješ se u slavi na nebesima,
O, živi Atonel
Ti, začetniče života.
69