Osamnaesta dinastija
Ahmose
Amenofis (Amenotep) I
Tutmozis I
Tutmozis II
Tutmozis III
Hatšepsut
Amenofis (Amenotep) II
Tutmozis IV
Amenofis (Amenotep) III
Amenofis (Amenotep) TV (Akhenaten)
Smenkare (Nefretiti?)
Tutankamon
Aj
Devetnaesta dinastija
Horemheb
Ramzes I
Seti I
pre nove ere
1550- 1525
1 5 2 5 - 1504
1 5 0 4 - 1 4 9 2
1 4 9 2 - 1 4 7 9
1479- 1425
1 4 7 3 - 1 4 5 8
1427- 1401
1401 -1391
1391 - 1351
1353-1335
1 3 3 5 - 1333
1333 -1323
1 3 2 3 - 1319
1 3 1 9 - 1 3 0 7
1 3 0 7 - 1 3 0 6
1 3 0 6 - 1 2 9 0
Slika 49: Kompletna lista monarha iz 1550. godine pre n.e. do Setija 1.
Imena Ehnatona i Tutankamona nedostaju na listi od 76 kraljeva ugraviranih
u zidove hrama Setija I u Abidosu.
me vodio do njega...ne, bio je to Aton, moj otac, koji me je poslao da to
učinim umesto njega..."
Drugi granični kamen - S - proglašava:
„Dobri bog, jedan jedini Re,
Ciju dobrotu poprimi Aton,
Koristan, iskren prema svom tvorcu, koji ga ispunjava
Onim što zadovoljava njegovo Ka,
Koji služi onog što ga stvori,
Koji vodi zemlju za onog koji ga ustoliči,
Koji snabdeva njegovu kuću večnosti,
Sa milionima, stotinama hiljada stvari,
Koji uzvisuje Atona, veličajući mu ime,
Koji čini da zemlja pripada svom tvorcu..."
61
Slika 50: Porodično stablo koje pokazuje Tutankamonovu lozu.
Glinene ploče iz Amarne opisuju hramove i mesta koja bi Ehnaton
izgradio za svog „oca" (boga) i svoju ženu Nefertiti, na svetom mestu u
pustinji, odsečenom od ostatka sveta. Zapisi detaljno govore o tome kako bi
trebalo da se izgrade grobnice za kralj a, njegovu ženu i kćer, proglašavajući
njegov zavet da će se njihova tela vratiti u Amarnu ako umru u dalekoj
zemlji.
Dokaz loze njegovog sina Tut-ank-amona („živa slika Amona") može
se nad u grobnici koju je Ehnaton sagradio za sebe u zabačenoj dolini na
drugoj obali Nila, suprotno od Amarne. Tamošnje zidne gravure prikazuju
Ehnatona sa svojom ženom Nefertiti („lepotica") kako oplakuju smrt
kraljice Kije, prethodne Ehnatonove žene, nakon čega sledi prikaz rođenja
62
Slika 51: Ehnaton ustanovljava svoju novu prestonicu u Amarni dok ga
blagosiljaju sunčevi zraci.
deteta za koje se smatra da je Tutankamon. Ostali misle da je identitet
Tutankamonove majke nepoznat. Zapisi na jednom od velikih crvenih
granitnih lavova iz hrama u Solebu, u Kušu u Gornjoj Nubiji, odnose se
na Amenotepa III kao Tutankamonovog oca, navodeći da je Tija (žena
Amenotepa III) bila njegova majka, što ga čini Ehnatonovim bratom.
Godine 1997, arheolog Alan Civi otkrio je grobnicu u Sakari, oko 20
km južno od Kaira, koja je ukrašena Tutankamonovim slikama. Pored slike
žene koja nosi zapis „onaj koji hrani božje telo" nalazi se dojka i bradavica,
navodeći Civija na ideju da grobnica sa sigurnošću pripada Tutankamonovoj
dojilji Maji, koja je bila unajmljena da doji kraljevsku bebu, možda zbog
toga što je Kija, ako je zaista bila njegova majka, umrla na porođaju, ili
zato što njegova prava majka nije mogla da ga doji. Lik njegovog oca je
nejasan u Tutankamonovoj lozi. Retkost je za slugu, kao što je to obična
dojilja, da ima svoju grobnicu, što navodi na to da je Maja na neki način bila
privilegovana.
Sigurno je to da je rastao u Amarni, okružen ljubavlju oca Ehnatona,
maćehe Nefertiti i šest polusestara u uslovima bogo-oboženja. Za
pročišćenjem se težilo kroz molitvu i filozofiju. Sunce je bilo njihov bog.
63
Faraoni su predstavljali sunce, i on i njegova porodica uvek su prikazivani
širom Egipta kako ih obasjavaju sunčevi zraci (ilustracija 19).
Malo se zna o Tutankamonu, Ehnatonu (ilustracija 17a i b) ili Nefertiti
(ilustracija 18). Naslednici dinastije verovali su da je prekid neprijateljstava
sa susedima, nedostatak pažnje prema trgovačkim prioritetima, napuštanje
jednom ustanovljenog panteona bogova tokom miroljubivog eksperimenta,
stvaralo netrpeljivost kod naroda. Sve to neminovno je vodilo ka
opadanju državne moći, a Zajedno s tim i njihovog sopstvenog statusa i
blagostanja. One koji su sledili poštovanje „jednoboštva" porodice su
okrivljavale za novo-otkrivene bolesti, nesreću i usporeni napredak. Imena
Tutankamona, njegove majke i oca bila su uklonjena sa gravura i slika na
području cele zemlje i tako izbrisana iz istorije Egipta. Ortodoksni pogled
na Tutankamonov život izgleda ovako: rastao je sa svojom porodicom u
Amarni. U njegovoj devetoj godini, umro je njegov otac, Ehnaton, „faraon
i jeretik". Na statuama i slikama Ehnaton (ilustracije 17a i b) prikazan je
sa feminiziranim crtama koje su ga samim tim razrodile od boga sunca
(sveštenik je postao ili transvestit ili seksualno izopačen). Njegova žena
Nefertiti ne spominje se u gravurama nakon njegove smrti i stoga se veruje
da je umrla otprilike u isto vreme.
Nakon Ehnatonove smrti, politička moć kao da je monopolizovana
od strane jednog ili više „ambicioznih i proračunatih" članova suda, vezira
(premijera) Aja. Slike u prvoj, nedovršenoj Ajovoj grobnici, najvećoj od
svih plemićkih grobnica lociranih u istočnim klisurama nadomak Amarne,
prikazuju Ehnatona kao boga sunca i pored njega Aja, njegovu „desnu
ruku". Ehnaton, Nefertiti i njihovo troje dece takode su prikazani kako
daruju Aja i druge obožavatelje sunca zlatnim nakitom. Zapisi grobnice
datiraju otprilike iz srednjeg perioda Amarne, kada je kraljevski par imao
samo troje od ukupno sedmoro dece.
Nakon očeve smrti, Tutankamona su dvorani vratili u Tebu čime se
svršilo obožavanje sunca koje je u Amarni trajalo kratkih 12 godina pod
vladavinom Ehnatona.
Tutankamon je stupio na presto u devetoj godini kao kralj Gornjeg i
Donjeg Egipta. Potom je oženio svoju polusestru Ankesenamen i preselio
se u palatu u ponovo osnovanoj prestonici Tebi.
Aj, koji je vladao kao vezir, poručio je gradevinu za sopstvenu grobnicu
u Zapadnoj Dolini nadomak Tebe i kontrolisao ulaz u kraljevstvo i palatu.
Iako je Tutankamonovu grobnicu otkrio arheolog Hauard Karter 1922.
godine, naučno ispitivanje mumije nije iznošeno u javnost sve dok telo nije
izvadeno po drugi put, 1968. godine. U to vreme, engleski anatom dr R. G.
Harison podvrgao je mumiju pregledu X-zracima i tako otkrio da je donji
deo lobanje oštećen „udarcem u glavu". Ovo je verovatno prouzrokovalo
preranu smrt već u 19-oj godini života. Tutankamonova smrt ostavila je
politički vakuum koji je odgovarao lukavom Aju, koga je mamio presto a
64