zaključka da je za kraljevsku porodicu bio od manje važnosti, odvraćajući
one koji bi mogli da tragaju za njegovom grobnicom iz koristi. Grobnice
onih pre njega i onih koji su ga nasledili sistematski su pronadene, locirane
i opljačkane, u početku od strane običnih pljačkaša, a zatim i samih
arheologa.
Uprkos tome, arheolog Hauard Karter je verovao u to da postoji bar
još jedna grobnica koja mora biti pronadena.
Kao 17-godišnjeg samoukog ambicioznog umetnika, Kartera je u
Londonu zaposlio egiptolog Persi Njuberi da radi na precrtavanju sa
grobnica u Beni Hasanu. Impresioniran njegovim sposobnostima, Njuberi
je ponudio Karteru da mu se sledeće zime pridruži na njegovom putovanju
u Egipat. Karter mu je pomagao u poslovima iskopavanja oko Amarne,
baveći se između ostalog i crtanjem. Iskustvo se pokazalo korisnim,
omogućavajući mu da radi za britanskog arheologa Flandersa Petrija;
međutim, njihov odnos se uskoro pokvario: „... on je dobroćudan momak
koga zanima isključivo slikanje i prirodna istorija; ... nemam koristi od toga
da ga zapošljavam u poslovima iskopavanja", pisao je Petri.
Ovakav prezir samo je još više motivisao Kartera da krene sam. Bio
je ubeđen da je period egipatske istorije isčezao, ostavljajući za sobom
prazninu, što je bilo u skladu sa ranijim otkrićima u Amarni; ovo navodi na
činjenicu da su Ehnaton i Nefertiti imali sina, Tutankamona.
Uz finansijsku podršku Džordža Herberta, dobrostojećeg aristrokrate,
petog grofa od Karnarvona, Karter je krenuo u pohod za nedostajućom
grobnicom, tragajući punih pet godina, ali bez uspeha. Karnarvon, umoran
i presušenih fmansijskih sredstava, vršio je pritisak na Kartera da postigne
rezultate. Dobijajući na vremenu, Karter je započeo mali posao šaljući
antikvitete nazad u Englesku radi dalje prodaje muzejima i univerzitetima.
Međutim, to nije urodilo plodom: Karnarvonu se više svidalo da predmete
zadrži za sebe da bi dokazao svoju vrednost i locirao grobnicu nedostajućeg
kralja.
Karter je imao osećaj da će Tutankamonova grobnica biti pronađena u
nekropoli Tebe, oko pet kilometara zapadno od Luksora u Dolini kraljeva,
gde je sahranjena većina kraljeva novog kraljevstva. Nekoliko kamenčića
bilo je netaknuto. Izmedu 1902. i 1914. godine, Amerikanac Teodor
Dejvis razotkrio je više od trideset grobnica u toj oblasti, i u tri odvojena
slučaja za dlaku promašio pronalaženje same Tutankamonove grobnice.
Godine 1905, Edvard Ajrton, arheolog koji je radio za Dejvisa, pronašao
je mali pehar sa ovalnim natpisom kraljevog imena što je katalizovano kao
„pronađeno pod stenom u blizini grobnice 48". Godine 1907, ostaci sa
kraljevog pogreba pronađeni su u jami, sada numerisanoj kao „Jama 54",
preko doline, samo 90 metara od ulaza; 1909. godine, druga prostorija, „Br.
58", sadržala je kalcitne figure, zlatnu foliju i bojnu opremu koja je nosila
Tutankamonovo i Ajovo ime. Kod „Jame 54", Dejvis je prvo poverovao
85
Slika 58a: Lokacije grobnica u Zapadnoj Dolini kraljeva.
da je pronašao opljačkanu Tutankamonovu grobnicu, objavljujući pomalo
prerano da je „Dolina kraljeva sada iscrpljena".
Karter, prilično skeptičan, nastavio je da pretražuje dolinu, podižući
tone peska i kamenja bez ikakve koristi. Novembra 1922. godine, zaintrigiran
višestrukim slojevima krečnjaka na ruševinama u blizini grobnice Ramzesa
VI, iznajmio je radnika za novu sezonu i započeo kopanje oko severoistočnog
ugla grobnice, pomerajući se ka jugu. Tri dana kasnije, oko 10 sati pre
podne, radnik je pomerio građevinsku baraku koja je korišćena pri ranijem
iskopavanju Ramzesove grobnice i otkrio jedan kameni stepenik usečen u
pod doline.
U naredna 24 sata očišćeno je vise od 15 stepenika, nakon ćega je
otkriven gipsani zid na kojem je bilo utisnuto nekoliko ovalnih grbova
kraljevske nekropole uključujući jedan sa šakalom i devet zatvorenika.
Ovakav isti pečat pronađen je u „Grobnici Tije / Ehnatona", onoj sa
„zamenjenim mumijama" (o kojoj je bilo r e d u Drugom poglavlju); takođe
ga je pronašao Dejvis u „rusevinama" otkrivenim u „Jami 54". Na nižim
delovima zida bio je pečat „Nebkeprure". Karter je proveo pet godina
tragajući upravo za tim.
Karter je primetio da je gips u gornjem levom uglu poprečnog zida bio
oštećen, nekako rastavljen, i da je sa njega bio skinut gips. „Zapečaćivanje"
je ukijučivalo utiskivanje vlažnog gipsa drvenim daskama u koje su bili
8 6
Tutankamonova grobnica (grobnica 62)
locirana ispod grobnice 9
Slika 59: Ulaz u Tutankamonovu grobnicu zakopan je ispod odlomljenih
komada krečnjaka teških nekoliko tona, ruševina ranijeg iskopavanja grobnice
Ramzesa VI. Ovo je bio glavni razlog što grobnica nije otkrivena rcmije.
ugravirani oficijelni ovalni grbovi. Oštećenja na grbovima značila bi
neovlašćeni ulazak u grobnicu i uzbunila bi predstavnike vlasti. Ovo je
Kartera navelo da poveruje u to kako se u grobnicu možda ulazilo u stara
vremena i da su je opljačkali obijači grobnica a kasnije raspečatili zvaničnici.
Najgore je tek predstojalo, jer kada su uklonili gipsanu oblogu, drugi
sloj ispod prvog postao je očigledan. U grobnicu se ulazilo dva puta pre
Karterovog dolaska.
Srušivši zid, provalnici su se našli u silaznom prolazu napunjenom
krečnjačkim otpacima od poda do tavanice. Na gornjem levom uglu, u visini
krova celom dužinom prolaza, ruine različitih boja i materijala ispunjavale
su tunel koji je prokopan nedugo nakon pogreba.
Napredovanje je zaustavljeno 7,6 metara niz prolaz kod drugog zida
koji je, kao i prvi, bio oštećen, ali ovoga puta samo jednom, u gornjem
levom uglu. Pečati utisnuti u gipsani sloj pripadali su Tutankamonu i opet
kraljevskoj nekropoli.
Karter je pretpostavljao da se prvo desilo probijanje donjeg spoljnog
zida. Istom prilikom, pljačkaši su verovatno hodali (virtuelnim) praznim
hodnikom i probili unutrašnji zid kroz gornji levi ugao. Zvaničnici, otkrivši