naroda stoji ispred jagnjeta (VII, 9-12). (24) Jagnje izmedn četiri zveri (VII,
11). (25) Jedan od starešina pita koji je to narod i odakle dolazi (XII, 13).
(26) Otvaranje sedmog pečata (VIII, 1). (27) Sedam andela sa sedam truba
(VIII, 2). (28) Andeo ispred prestola sa tamjanom (VIII, 3). (29) Tamjan
se uzdiže predBogom (VIII, 4). (30) Andeo baca kadionicu sa tamjanom na
zemlju (VIII, 5). (31) Andeo trubi dok ga prati grdd i oganj (VIII, 6-7). (32)
Drugi andeo trubi, velika gora pada u more i more se pretvara u krv (VIII,
8-9). (33) Zvuk treće trube, padanje zvezde sa neba (VIII, 1011). (34) Zvuk
četvrte trube, trećina Sunca i Meseca je pomračena (VIII, 12). (35) Peta truba
trubi i zvezdapada na zemlju, daje joj se ključ od dubine bezdana (IX, 1). (36)
Skakavci izlaze iz dima, moćni kao škorpije, poslati da povrede one koji nemaju
„pečat božiji na svojim čelima" (IX, 3-4). (37) Abadon (jevrejski), andeo
bezdana (XI, 11). (38) Sedmi andeo trubi (IX, 13). (39) Oslobadanje četiri
andela iz Eufrata (IX, 14). (40) Konjanici i Ijudi koji zajedno sa andelima
uništavaju trećinu čovečanstva (IX, 14-16). (41) Andeo sa dugom na svojoj
glavi daje Sv. Jovanu knjižicu da je pojede (X, 1-10). (42) Sedam gromova koji
najavljuju glas sa neba zabranjuju da se otkriju gromovi (X, 3-4). (43) Sv.
Jovan koristi trsku kao šipku da izmeri hram božji (XI, 1). (44) Dva svedoka
koja će ubiti zver (XI, 3-7). (45) Vasrksenje dva svedoka posle tri i po dana
(XI, 11). (46) Sedmi andeo trubi (XI, 15). (47) Zena obučena u sunce, sa
mesecom pod nogama i vencom od 12 zvezda na glavi rada musko dete koje
treba da vlada gvozdenom palicom (XII, 15). (48) Aždaja sa sedam glava i
deset rogova (XII, 3). (49) St. Mihailo baca azdaju (XII, 7-9). (50) Aždaja
progoni majku muskog deteta. Ona ima krila sa kojima leti u pustinju daleko
od zmije (XII, 13-14). (51) Zver sa sedam glava izlazi iz mora (XIII, 1). (52)
Zver slicna risu sa nogama kao u medveda prima silu i vlast od azdaje (XIII,
2). (53) Svet se klanja aždaji (XIII, 4). (54) Zver ratuje sa svetima (XIII, 7).
(55) Oni čija imena nisu zapisana u knjizi jagnjeta klanjaju se zveri (XIII,
8). (56) Druga zver sa rogovima kao u jagnjeta ustaje sa zemlje. Ima iste
moći kao prva i, uz pomoć cuda, izaziva da se svi klanjaju prvoj zveri (XIII,
11-14). (57) Jagnje sa gore Sion sa 144.000 spasenih koji imaju ime njegovog
oca napisano na svojim celima (XIV, 1-3). (58) Andeo nosi večno jevandelje
(XIV, 6). (59) Pojavljuje se drugi andeo, govoreći da je Vavilon pao i da će
svako ko se klanja zveri i njenom liku piti vina gneva božijeg (XIV, 6-9). (60)
Sin čovečji sedi na oblaku sa zlatnim vencem na glavi i srpom u ruci (XlV,
14). (61) Berba grožda sa srpom (XIV, 18). (62) Oni koji su pobedili zver
pevaju pesmu Mojsija (XV, 2-3). (63) Jedan od četiri zveri daje sedam zlatnih
cola punik gneva božijeg (XV, 5-7). (64) Izlivanje prve case na zemlju (XVI,
2). (65) Izlivanje druge case (XVI, 3). (66) Izlivanje treće čaše (XVI, 4).
(67) Izlivanje četvrte čaše (XVI, 8). (68) Izlivanje pete čaše (XVI, 10). (69)
Izlivanje šeste čaše (XVI, 12). (70) Tri nečista duha kao žabe izlaze iz usta
aždaje (XVI, 13). (71) Izlivanje sedme čaše (xvi, 17). (72) Zemljotresi i grad
(xvi, 18-21). (73) Zver sa sedam glava nosi bludnicu obučeno u crveno (XVII,
3). (74) Moćni anđeo baca vodenični kamen u more (XVIIl, 21). (75) Beli
konj nosi verne i istinite (XIX, 11). (76) Carevi na zemlji i zver ratuju protiv
onoga što sedi na konju (XIX, 19). (77) Zver sa sedam glava i zver sa dva roga
bačene su u vatru (XIX, 20). (78) Anđeo sa ključem od bezdana vezuje aždaju
lancima (XX, 1). (79) Novi Jerusalim kao drago kamenje od stakla (XXI, 10-
24). (80-85) Carski grbovi.
185
Slika 106: Razdeljeni omotač sadrži figuru Hrista, kao velikog tvorca
koji kreira univerzum sa kompasom slobodnih zidara. Njegov izvanredan oreol
sadrži dva skupa omči Sunčevih pega. (Biblija moralize (1235 - 1245.),
kopija Labord, 1911 - 27, Britanska biblioteka).
Slika 107: Oblik sa četiri, pet, šest i osam strana u crkvenoj arhitekturi.
Ova četiri prikazuju (s leva na desno) prizemni plan crkve Santa Marija dela
Konzolacione, Todi, 1520. godine (Bramante); Palaco Farneze, Kaprarola
(severno od Kima) 1559. godine (originalno utvrdenje koje je dizajnirao
Sangalo, a prepravio Vinjola); plan katedrale posle Sebastijana Serlja 1547.
(Opus arhitekture, V deo); prizemni plan krstionice Sv. Jovana, Firenca,
1250. godine.
186
Slika 108. Gravura rozenkrojcerskog ružinog krsta i pčele, simbolizuju
ljudsku dušu. Zapis govori da ruža pčelama daje med. Ruža predstavlja
ovaploćenje Hrista, koji je nosio vence od trnja na Raspeću.
Pad Konstantinopolja, 1453. godine, doveo je grčke naučnike, zajedno
sa njihovim dragocenim rukopisima, u Firencu i Veneciju, čime se označio
kraj srednjeg veka i početak renesanse u Italiji. Nakon toga usledilo je ono
što se opisuje kao poslednji krstaški rat u Evropi, rat hrišćana protiv Mavara
u Spaniji, koji je završen krajem 1492. godine, pobedom hrišćanstva.
Renesansna arhitektura nastavila je da se sjedinjuje sa svetim geometrijskim
oblicima otkrivenim u gotici (slika 107).
Ruža i krst
Rozenkrojceri su nastali otprilike u vreme procvata okruglih prozora
na području Evrope, pojavivši se prvo u Nemačkoj oko 1400. godine, mada
je tek 1614. godine delimično skinut veo tajne uz formalnu cirkulaciju
njihovog proglasa Fama Fratemitatis. Bila je to objava da je Bog kroz
dobrotu i rnilosrde, otkrio božansko znanje bratstvu, zahtevajući od njih da
prihvate načela sa poštovanjem, da zamene egoizam, želje i lažne proroke.
Izgledalo je da su rozenkrojceri bili integrisani sa slobodnim zidarima
sve dok se nije razvio ideološki raskol po pitanju religijske doktrine.
Slobodni zidari, sami po sebi, bili su čuvari božanskog (sunčevog) znanja
poslatog od Boga koje se prenosilo generacijama. Hrišćanska frakcija unutar
187
Dostları ilə paylaş: |