Jedna kutija, u kojoj je bilo guščje meso (meso koje nosi perje), bila
je savršeno korektno obeležena osim činjenice da uopšte nije trebalo da se
nađe tu, među govedinom. Sasvim je jasno da „onaj koji nosi perje" nije
pripadao ostatku mesa, i Tutankamon, onaj koji nosi perje i koji hoda međdu
ljudima na zemlji, nije pripadao tim ljudima; njegovo mesto bilo je sa Toris,
Sekmet i Hator, medu zvezdama.
Ako je ovakvo tumačenje činjenica tačno, zašto je, pitaće se neko,
guščje meso uopšte stavljeno u kutiju - zašto ne perje? Razlog za stavljanje
guščjeg mesa u jednu kutiju, a ne samo perja, jeste taj da bi se lukavo
prenela trostruka poruka:
I) Meso (onog s perjem) je različito od pomešanog suvog mesa u
kutijama (mumije) =
II) Meso Tutankamona je različito od mesa onih koje je izmešano u
kutijama =
III) Meso Tutankamona je različito od mesa Ehnatona. Oni nisu bili
od istog mesa. Oni nisu bili od istog tela.
Sto znači da Ehnaton nije bio Tutankamonov biološki otac.
Takođe beležimo kvantitet svake kategorije kutija (slika 64):
1
2222
4444
20
Slika 64:
Takođe beležimo da se pečat kraljevske nekropole, pronađen u grobnici
zamenjenih mumija i u Jami 54, pojavljuje u četiri različite verzije u
Tutankamonovoj grobnici: jedan tip je na gipsanom zaklonu vrata i tri
ostala tipa su pečati na predmetima. Na svakom, devet zatočenika vezano
je zajedno: 9999.
Bez poteškoća, šema se nazire baš kao ona pronađena kao ugravirana
u arhitekturu Hrama Zapisa od strane plemena Maja. Tamo je kvantitet
rešenja vodio do konstrukcije kalupa brojeva (slika 5) koji je bio sadržan u
skrivenoj poruci. Jednom dešifrovani, stari narodi razotkrili su tajne davno
izgubljene nauke koja je objašnjavala da sunce menja svoje magnetno polje
nakon 20 (neobeležene kutije sa govedinorn) ciklusa Sunčevih pega (3740
godina), uzrokujući neplodnost i, zaviseći od trenutka vremena u mnogo
dužem ciklusu, moguća katastrofalna uništenja na Zemlji.
94
Piramidne suknje"
Dve originalne pozlaćene drvene statue „stražarski" stoje sa obe strane
vrata koja vode u Pogrebnu sobu. Na njima je sve identično (ilustracija
22b), osim šešira. Smatra se da oni predstavljaju Tutankamona i njegov
Ka (dušu). Obojica nose suknje u obliku piramide, na kojima su ugravirani
sunčevi zraci na predelu iznad genitalija, simboiizujući uticaj sunca na
plodnost. Oblik suknje je čudan jer je u osnovi egipatska piramida zapravo
u obliku kvadrata, sa svoje četiri strane, dok pažljivijim posmatranjem
donje površine Tutankamonovih piramidnih suknji otkrivamo da imaju
osnovu od samo tri strane: 3, 3.
Ovo se upoređuje sa sličnom statuom (ilustracija 22c) vezira Mereruka,
šefa pravde i kontrolora proroka i stanovnika piramide Teti (2345 - 2323.
pre nove ere) iz šeste dinastije, pronađenoj u stepenastoj grobnici (mastabi)
u Sakari, Memfis. On takođe nosi piramidnu suknju plodnosti, ali ovoga
puta u osnovi je kvadrat, dakle sa četiri strane.
Kod ove statue, pupak na stomaku Mereruka predstavlja vrh piramide
i, u isto vreme, „oko" piramide. Piramida na taj način obuhvata sunčeve
Slika65: „Piramida sunčevog oka"' ,još' od najranijih vremena upotrebljavana
kao ezoterijski simbol. Piramidne suknje, zajedno sa piramidnom suknjom
vezira Mereruka, objašnjavaju da svevideće božje oko može da vidi sve a da
ostane nevidljivo.
9 5
zrake i oni zauzvrat predstavljaju Ra, boga sunca. Oko na vrhu piramide je
oko Ra, boga stvoritelja.
Oko na vrhu piramide ezoteričari su vekovima upotrebljavali kao
simbol svevidećeg oka boga tvorca, koji nas posmatra, ali ne može biti
viden. To objašnjava drugi arhitektonski anahronizam, simbolički značaj
nedostajućeg završnog kamena na velikoj Keopsovoj piramidi u Gizi: mi ga
ne možemo videti, ali božje oko može da vidi nas.
Konačno, pupak je takođe karakteristika davanja života, pupčana
vrpca novorođenčeta, što znači da bog ne daje samo plodnost već i sam
život. Nedostajući završni kamen na Keopsovoj piramidi, kada se sumira,
govori nam da je kult piramide bio preovlađujući u egipatskoj kulturi,
predstavljajući boga tvorca, davaoca plodnosti i novorodenčadi (pupak =
pupčana vrpca), koji vidi sve a opet je nevidljiv. Sahranjujući svoje kraljeve
u piramidama, stari Egipćani su ih stavljali unutar boga tvorca, obezbeđujući
im večni život.
Možda ovo višestepeno tumačenje piramida objašnjava zašto je
kod meksičkih piramida, koje su se pojavile nešto kasnije, primenjivan
višestepeni artihektonski stil, vise na nivou mastaba, kao što je stepenasti
stil Mererukove piramide.
U krajnjem levom uglu Predsoblja, malo svetilište sa motivima
amarnskog stila prikazuje Tutankarnona i Ankesenamen u svakodnevnim
aktivnostima.
Jedna od originalnih fotografija, koju je pri kopanju načinio fotograf
Hari Barton, prikazuje svetilište smešteno ispod kovčega nilskog konja.
Izgleda da je Karter premestio svetilište na južni zid da bi imao više
prostora. Time je razotkrio još jednu rupu na zapadnom zidu, koju su
takođe „napravili pljačkaši", koja vodi u sledeću prostoriju, kasnije nazvanu
„Dodatno krilo". I ona je u celosti bila natrpana predmetima svih vrsta.
Svetilište je imalo oblik pozlaćene drvene kutije postavljene na
sankama optočenim srebrom. Nakrivljeni krov asocira na stil sa boginjom
Nekbet iz Elkaba, ptice grabljivice koja je jednu polovinu božanskih oznaka
nosila na kraljevskom čelu. Takode su je smatrali dojiljom faraona i kasnije
je identifikovali kao Eilitiju, grčku boginju rođenja.
Reze od srebra, naročito retkog metala u Egiptu, koje su predstavljale
božje kosti, postavljene su na duplim vratima s prednje strane kutije.
Unutra, pozlaćeno postolje od abonisa nosilo je ime Tutankarnona.
Znakovi dva otiska od sandala u prašini na vrhu svetilišta ubedili su
Kartera da je tu nekada stajala mala figura, a zatim su je „verovatno odneli
pljačkaši grobnice".
Fragmenti oklopa napravljenog od poludragog kamenja, većim delom
nađen u obližnjoj kutiji, i veliki pozlaćeni drveni visuljak sa kalcedonskim
perlama, kristalima, staklom i zlatom pronađen u kutiji umotanoj u
platno.
96