niti može da objasni, dajući prednost Darvinovom evolutivnom rastu, zašto
je žirafa dobila ekstra dugačak vrat, čini se preko noći, kao ni to što nikad
nisu pronađene kosti žirafe sa srednjom dužinom vrata.
Pitaj učitelja kako pauk stiče znanje o tome da isplete mrežu, i
odgovor će verovatno biti - instinkt. Šta je instinkt? Kako je zapisano u
Superbogovima, „instinkt je ono što omogućava pauku da isplete svoju
mrežu".
„Nastradaćeš", baka bi me često upozoravala ako bih izlazio na zimsku
hladnoću bez šala koji je mesecima plela. Postao sam sumnjičav. Možda je
samo htela da stavim šal, ali ipak, to ne objašnjava zašto se češće prehladim
zimi nego leti. S druge strane, porodični lekar i dalje tvrdi da utopljavanje
tokom zime nema nikakve veze sa prehladom, koja je prouzrokovana
virusom, ali opet ne može da objasni zašto su prehlade češće zimi nego
leti. Moglo bi mi stoga biti oprošteno što pre prihvatam savet moje bake,
jer ima više smisla.
Ne bi bilo loše kad bi savremeni naučniti pokušali da objasne ove
zagonetke, ili kad bi dopustili drugima da to pokušaju njima da objasne,
bez neprijateljske i antagonističke reakcije kao da otkrića i vasiona na neki
način pripadaju jedino njima. Ali ne postoji ništa posebno u vezi s tim
ljudima koji, uprkos svoj njihovoj samoproklamovanoj prefinjenosti, ne
mogu čak da objasne zašto predmeti padaju na zemlju.
Prilikom govora pred forumom diplomaca na univerzitetu Prinston
u SAD-u, 14. oktobra 1953 godine, nekonformista i naučnik Imanuel
Velikovski izrekao je reči nadahnuća onima koji su se isto ovako osećali:
Nauka danas, kao i u vreme Njutna, prostire se ispred nas kao
veliki neucrtani okean, a mi nismo mnogo odmakli od obale neznanja.
U proučavanju ljudske duše naučili smo svega nekoliko mehanizama
ponašanja koja su vođena podsvesnim umom, ali mi i dalje ne znamo šta
je 'mišljenje' ili šta je 'pamćenje'. U biologiji ne znamo šta je 'život'.
Vrema osnovnih otkrića se još nije završilo, i zato se ne brinite za
to da ste stigli kasno i da nema šta više da se otkrije. Kako vas danas
vidim u velikom broju, neke od vas zamišljam, kroz deset, dvadeset ili
trideset godina, kao srećne pronalazače, i ovde mislim na one koji koji
vole izazov, koji imaju radoznao um, jaku volju i težnju da saznaju što
više.
Ne plaši se suočavanja sa činjenicama, i nikad nemoj prestati
sa postavljanjem pitanja: zašto? Kako? Ponašaj se kao dete... Sve
plodonosne ideje jesu zamisli nekonformista, kojima je poznato i dalje
nepoznato i koji se često vraćaju na početak, pored čega drugi prođu
sigurni na svom putu. Današnja istina je jučerašnja jeres.
Velikovski je svojevremeno objasnio kako su se mamuti, pre 10.000
godina u Sibiru, u mestu smrzli i izumrli sa ljutićem stisnutim među zubima.
204
Kakav bi to ledeni fenomen mogao da se dogodi i izazove tako iznenadnu
promenu klime, i oblast gde preovlađuju pašnjaci i umerena klima pretvori
u sleđenu pustoš - u trenutku? Kako su se na Antarktiku formirale naslage
uglja kad je tamo klima suviše hladna da bi se održao šumoviti kraj? Kako
su fosilne palme nekad mogle da uspevaju u ledenoj klimi Spicbergena?
Zdrav razum je usmerio Velikovskog na to da se Zemlja, nekada u prošlosti,
verovatno nagnula na svoju osu. Oblasti oko toplog ekvatora i polovi
jednostavno su zamenili mesta. Kao i priča o šalu, Velikovski je smatrao
da ovo ima smisla. Ali, kao i doktor, moderni „ortodoksni" naučnici i zdrav
razum uvek su se između sebe borili za prevlast. Oni su umesto toga smatrali
Velikovskog ludakom i, kako to „ortodoksni" naučnici rade sa onima čije
se ideje razlikuju, učinili su sve da unište i njega i sve ono za šta se zalagao.
U svojoj knjizi „Zabranjena arheologija", autor Majkl Kremo objašnjava
da ortodoksni naučnici ispituju nova otkrića, prihvatajući ona koja se slažu
sa aktuelnim mišljenjima i odbacujući, često vrlo prezrivo, ona koja se ne
slažu. Podrum Britanskog muzeja je pun „zabranjenih otkrića" o kojima
niko ne sme da progovori zbog straha od isključenja iz „naučne zajednice".
Kao i kod Velikovskog, moja lična otkrića su u najboljem slučaju
opisana kao „najgora naučna noćna mora koja se ostvarila", i u najgorem
slučaju kao ,,trn u oku modernih naučnika". Usudio sam se da pitam
zabranjena pitanja. Raspitivao sam se i kopao; preturao i nagovarao; tražio,
gonio i pratio moj plen sa nesmanjenom istrajnošću. A onda sam pronašao
odgovore na pitanja kojih su se plašili, i ona nisu bila ono što su hteli da čuju
- astronomi, kozmologisti, fizičari, biolozi, psiholozi, arheolozi, antropolozi,
čak ni astrolozi, kao da sam se usudio da zavirim kroz zabranjeni prozor
astrologije.
Tokom mojih 'morskih' dana uvideo sam da su tvrdnje sunčevih
znakova u astrologiji opravdane. Pojedinci su pokazali naklonost prema
mišljenju koje se povinuje astrološkom verovanju. Za mene nije bilo
sumnje u to da 12 tipova ličnosti sačinjavaju čovečanstvo, baš kao što su
narodi starog veka govorili proteklih 5000 godina. Ali moderni naučnici su
tokom poslednjih 100 godina odbacili to mišljenje. Naučnici to ne mogu
da vide, kao ni slepac koji zuri u zalazak sunca, stoga to ne može da postoji.
Po njihovom mišljenju, u slici 32 nema šifrovane trodimenzionalne slike,
niti ima šifrovanih slika u blagu Maja. Još gore, ako insistiraš na tome da
one postoje, mrzeće te.
Određenje ličnosti
Oko 1927. godine, bihevioralna nauka je zauzimala teritoriju, i sa
svojim kredibilitetom, prvenstveno kroz teorije uma, krčila put sa ranim
psiholozima Frojdom i Jungom. U ovakvoj klimi su drugi raspravljali o
prirodi i odgoju.
205