Da li je ličnost određena prirodom (poreklom) ili odgojem, okolinom,
gde najvažnije mesto zauzimaju detinjstvo i pubertet? Nemački psiholog
Johan Lang je smatrao da, ukoliko je ponašanje nasleđeno, onda bi se to
sigurno pokazalo u studijama ponašanja jednojajčanih blizanaca. Ovde
bi se moglo očekivati da se blizanci razvijaju i ponašaju na isti način jer
nose iste gene. S druge strane, ponašanje neidentičnih blizanaca, odnosno
dvojajčanih, sadrži različit skup gena, i pri poređenju bi pokazali samo
slučajno podudaranje.
Lang je proučavao 30 parova odraslih blizanaca koji su bili rastavljeni
odmah po rođenju. Ovih 30 parova su bili posebno odabrani; bar jedan
od blizanaca svakog para bio je poznati zločinac, što je učinilo poređenje
„prekretnica" u njihovim životima lakšim za poredenje.
Od 30 parova, 12 parova su bili jednojajčani, a 16 dvojajčani blizanci;
dva para su bila „nesigurna" (nije se moglo tačno utvrditi da li su jednojajčani
ili dvojajčani).
Od 16 parova neidentičnih blizanaca, 15 parova je pokazalo da je samo
jedan od svakog para blizanaca počinio zločin.
Kod 10 od 12 parova identičnih blizanaca, Lang je zaključio to da tamo
gde je jedan bio zločinac, bio je i drugi, i da je svaki počinio isti ili sličan
zločin u istom uzrastu. Kako kaže Lang, ponašanje jednojajčanih blizanaca
je nasledeno od roditelja.
Lang je verovao u to da se ponašanje mora dovesti u vezu sa nasleđem
zbog istog ponašanja jednojajčanih blizanaca. Ali ovde vidimo da je Lang
žrtva sopstvenog istraživanja; slika A2 pokazuje da se roditelji i rođena
braća ili rođene sestre ovih 10 para blizanaca manje-više pridržavaju
zakona, s izuzetkom porodice Kramer. Ako se ponašanje nasleđuje, onda
bi trebalo da i roditelji, braća i sestre blizanaca takođe budu kriminalci, sa
verovatnoćom 1 od 4, ne 1 od 10 kao što tabela pokazuje. Lang je napravio
laku i jednostavnu grešku; ponašanje je bilo genetsko, ali očigledno je nešto
uticalo na gene nakon što su nasleđeni od roditelja.
206
Slika Al-(na prethodnoj strani): Po *1 blizanac, od preostala dva para
(još neobjašnjena), blizanci Bol i Hierskorn, pretrpeli su povrede mozga zbog
čega su bili isključeni iz rezultata. Lang je pokazao da je ponašanje dvojajčanih
blizanaca bilo nezavisno, a jednojajčani su se ponašali u istom uzrastu na isti
način.
Slika A2: Evidencija 10 skladnih parova jednojajčanih kriminalnih bli-
zanaca kako je utvrdio lang, 1927.god. (Posle CD. Darlingtona, Genetika
i ljudi).
207
I 1 I _ I I . 1 1 1
1
Oboje su imali šećernu bolest.
2
Razdvojeni u osmoj godini prilikom usvajanja, ali razlika se pokazala jedino
1920-te godine kad se L. oženio vrlo jakom ženom. Obojica su bili slabog
karaktera. Imali su mnogo vanbračne dece.
3
Rano razdvojeni. Obojica bežali s posla u 15. Obojica operisali slepo crevo u
17-oj godini.
4
Obojica seksualno nezreli. G. pogođen u glavu u 18-oj, dakle kriminalni
prestupi.
5
Razdvojeni u 17-oj godini.
Jedini nehemijski činioci genetske mutacije jesu X-zraci
;
gama zraci,
mikrotalasi, magnetska i elektromagnetska energija. Astrolozi smatraju da
postoji 12 tipova ličnosti, svaki sa svojim zodijačkim znakom. Ako stvarno
postoji 12 tipova, onda negde mora postojati i 12 tipova mutacionog
zračenja, i oni na neki način moraju učestvovati u razvoju fetusa (zigota)
kako bi proizveli efekat, ako treba objašnjavati astrologiju.
Postavio sam zabranjeno pitanje o astrologiji i započeo naučno
istraživanje o mutacionim silama koje bi mogle uticati na razvoj ćelije u
momentu začeća.
U Superbogovima sam objasnio moju detinju zadivljenost golubovima-
pismonošama, što je otvorilo pitanje o tome kako te ptice koje su miljama
udaljene pronađu put do kuće. Često sam gledao sa strahopoštovanjem
kako nakon puštanja dvaput naprave krug pre nego što polete ka domu.
Odgovor na to pitanje saznao sam tek 11 godina kasnije kad sam kao
devetnaestogodišnji radio-oficir prvi put pristupio na brod. Tamo mi je,
jednog olujnog dana dok sam gledao upravljački sistem prilagođen praćenju
magnetskog odstupanja brodskog kompasa, postalo jasno da golubovi
naslućuju Zemljino magnetsko polje. Istraživanje će kasnije pokazati da
su varijacije u smeru bile registrovane u mozgu goluba i pretvorene u
hemikalije. Hemikalije su izazvale uznemirenost. Uznemirenost bi bila
najmanja kad bi se ptice vratile kući. Ptice jednostavno lete tamo gde se
osećaju najbolje.
I tako sam u svojoj osmoj godini započeo svoje prvo ispitivanje i
rasuđivanje.
U nedeljnoj školi sam slušao o tome kako je Bog stvorio svet za
sedam dana. Bog je bio dobar. Nije bilo razloga da sumnjam u to, bar dok
nisam krenuo da nahranim ptice zveckajući kao i uvek konzervom punom
kukuruza. Ali ništa se nije pomeralo. Nije bilo oblaka perja, gugutanja,
grebanja, lepetanja krilima, širenja repa u lepezu, nestrpljivog tapkanja ili
igranja, niti jutarnje dobrodošlice.
Tada sam zbunjeno pogledao u nebo i pitao se zašto bi Bog, dobroćudni
tvorac vasione, izabrao da ubije 62 goluba. Čime sam to zaslužio?
Posle nekog vremena, klupko se razmrsilo. Ipak ih nije ubio Bog: to je
uradila mačka. Ali, opet... Bog je poslao mačku, zar ne?
Ovako je počelo putovanje koje se završilo četrdeset godina kasnije sa
izdavanjem Proročanstva Maja a zatim i Superbogova, koje je po prvi put
pomirilo nauku sa duhovnošću; ono objašnjava zašto živimo, zašto umiremo
i zašto to tako mora da bude; objašnjava ko je Bog; šta se dešava u zagrobnom
životu; šta je to 'vreme'; šta je to 'karma'; kako funkcioniše reinkarnacija;
šta je to instinkt; šta je čežnja za domovinom; šta je to bioritam, astrologija,
plodnost, rak, ciklusi katastrofa, i još mnogo toga.
208