Sveučilište u zagrebu
ŽENE AUTORICE I ČITATELJICE HRVATSKIH MOLITVENIKA OD 16. DO 19. STOLJEĆA
Yüklə 5,98 Mb.
|
ŽENE AUTORICE I ČITATELJICE HRVATSKIH MOLITVENIKA OD 16. DO 19. STOLJEĆA Znanstveno područje: humanističke znanosti Polje: filologija Grana: kroatistika
U izradi doktorskoga rada bit će korišteni teorijski i metodološki sustavi formalno – strukturalne analize hrvatskih molitvenika prema utvrđenom predlošku Zlate Šundalić (Studenac nebeski. Molitvenici u hrvatskoj književnosti od 16. do kraja 18. stoljeća (s posebnim osvrtom na Antuna Kanižlića, Split, 2003.) u razdoblju od 16. pa sve do 19. stoljeća. Pritom će se bitan naglasak dati molitvenoj i molitveničkoj kulturi toga vremena čiji su aspekti relevantni za otkrivanje spomenutih segmenata. Iz toga kompleksa izdvojit će se dva – Hortulus animae/Raj duše (Nikola Dešić, Hortulus animae (Što je reći Raj duše), Padova, 1560.) i Putni tovaruš (Catharina Frankopan Zrinſzka, Pvtni tovarvs ..., Benetke, 1661.). Temeljnu odrednicu rada čine poredbeno – tekstološke metode istraživanja, posebice analitičko iščitavanje molitvenih tekstova. Spomenuti molitvenici stavljaju se u odnos s drugim molitvenicima referiranoga razdoblja povezujući na taj način njihov format, strukturu, priloge, specifične književnojezične elemente, semantičko značenje, analizirajući, pritom, aspekte koji se odnose na: karakterizaciju ženskih protagonista – ponajprije autorice/autorica; npr. same Katarine Zrinske i one koja je za njezinu knjigu izradila likovne priloge (grafike E. Piccini u Putnom tovarušu) ili u većem broju svetica u molitveniku/molitvenicima, a zatim i neospornom mecenstvu u izdavanju nekoga molitvenika (poput Raja duše Nikole Dešića) ili, naravno, autorstvu nad molitveničkim djelom ne zanemarivši činjenicu da je većina muških autora molitvenika vršila prilagodbe ženskome liku. Književnoantropološkom analizom te bi forme trebale predstavljati specifičan kulturološki fenomen unutar hrvatske književnosti u kontekstu pripadanja, odnosno signifikantnoga značaja na razini europske molitvene kulture toga vremena. Stoga, značajno mjesto zauzima Ana Katarina Frankopan Zrinski, odnosno proučavanje njenoga literarnoga rada (svjetovne i duhovne pjesme – karakter molitvenih formi) koji se je na specifičan način odrazio na oblikovanje Putnoga tovaruša, odnosno daljnje utvrđivanje funkcija – žene svetice ili mučenice, karakterističnoga stilskoga izraza, značajnih književnojezičnih oblika poput forme – moliteljice, osobitoga izbora leksičkih jednica, uočavanja obrazovnih vrijednosti toga djela kao i prodiranje tih elemenata u strukturu komparativnih molitveničkih radova uz posebno zapažanje suodnosa (sličnosti, razlike, utjecaji) s molitvenikom Raj duše/Hortulus animae autora Nikole Dešića. Doista, malo je onih znanstvenika koji su se bavili proučavanjem molitvenoga i molitveničkoga područja hrvatske književnosti, a da su se, pritom, osvrtali na doprinos banice A. Katarine Frankopan Zrinski i njena ''Putnoga druga'' (Bartolić, Lehmann, Šundalić). Naime, do sada se nitko nije detaljnije bavio aspektima molitvenika veznanim uz žene, odnosno ženama autoricama i ženama čitateljicama; mentoricama, umjetnicama, priređivačicama, sastavljačicama, moliteljicama u tako ranom razdoblju hrvatske književnosti i na tako specifičnom korpusu, dakle, molitvenicima pa će se tako sustavnim izučavanjem relevantnih spoznaja različitih književnoznanstvenih disciplina, kao što je to: psihologija, sociologija, povijest, povijest umjetnosti te na temelju značajnih spoznaja spomenutih znanstvenika i starijih generacija kroatista (slavista), suvremenih teoretičara hrvatske i svjetske književnosti, pokušati rasvijetliti spomenuta problematika.
Disertacija bi trebala prikazati povijesni razvoj svojevrsnih ''ženskih'' elemenata u konstrukcijama analiziranih hrvatskih molitvenika u rasponu renesansnih početaka u 16. stoljeću nadovezujući se, pritom, na razdoblje baroka, odnosno odjeka Tridentskoga sabora, dakle, sve do 19. stoljeća. Ovim bi se doktorskim radom trebale odrediti značajke ženskoga diskursa (žene; autorice, moliteljice, čitateljice, pokroviteljice, svetice) u komparativnom suodnosu Raja duše (Hortulus animae) i Putnoga tovaruša, kao i utvrđivanje specifičnosti literarnoga izraza kojega je autorica Ana Katarina Frankopan Zrinski prezentirala u svojoj književnoj ostavštini. Analizirat će se utjecaj(i) ovoga(ovih) molitvenika na druge hrvatske molitvenike u spomenutom razdoblju u skladu s postavljenim odrednicama. Isto tako, jedan od bitnih kriterija bit će i utvrđivanje kulturološke vrijednosti kako Raja duše, tako i Putnoga tovaruša te onih molitvenika (npr. Molitvene knisicze Miklovuša Krajačevića ili Dvoi dussni kinch Boltižara Milovca) na koje je on/oni utjecao/utjecali registrirajući pritom receptivni doseg i varijabilnost recipijenata – recipijentica tih ''molitvenih knjižica'' dotičući se njegova/njihova didaktičkoga utjecaja unutar spomenutoga razdoblja.
Cilj je ove disertacije utvrditi sezanje recepcije djela – Putnoga tovaruša te njegova važnost i funkcija, odnosno uloga u razdobljima koja slijede; utvrditi sve relevantne značajke koje molitvenik Ane Katarine Zrinske nesumljivo ima te kojima je utjecao na formiranje novih molitvenika, tj. molitvenika autora sljedećih razdoblja kao i uočavanje mogućih utjecaja na formiranje Putnoga tovaruša iz razdoblja prije njegova nastanka, a koji su važni za njegovo postojanje, poput, primjerice Raja duše. Nadalje, valja istaknuti i književnopovijesnu, povijesnoumjetničku, moralnodidaktičku, književnokomparativnu, estetsku, praktičnu i kulturološku vrijednost do sada zanemarivanoga korpusa molitvenih tekstova proučavanih kroz prizmu autorstva, mecenstva, publike kojoj je korpus namijenjen te svih specifičnosti koje proizlaze iz tekstualne analize, npr. ženski lik, žena moliteljica, žena svetica.
U izradi doktorskoga rada koristit će se ekspliciranje i definiranje opsega temeljnoga molitvenoga/molitveničkoga predloška – Raja duše i Putnoga tovaruša u kontekstu molitveničkoga korpusa spomenutoga razdoblja, tj. iznošenje teorijskih spoznaja o molitveniku/molitvenicima (opseg, struktura, forma, značenje, vrste, likovni prilozi, posebnosti), ali i o formalno – kompozicijskim i inim aspektima vezanih uz sintagmu ''žene autorice i žene čitateljice hrvatskih molitvenika'' poput kriterija, književnoumjetničkih, jezičnih, estetskih specifičnosti te analize korpusa prema unaprijed utvrđenom instrumentariju za značenje, opis, kompoziciju kao i druge osobitosti ovoga fenomena prezentiranoga u razdoblju unutar kojeg se sa svojim osebujnim literarnim izrazom ostvaruje Katarina Zrinska, a i njen prethodnik Nikola Dešić. Stoga se veći naglasak daje sinkronijskom proučavanju problematike analizirajući neposredne, dnevne (npr. osobne, privatne pobožnosti), odnosno životne elemente u specifičnom razdoblju ulazeći u njihov društveni i vjerski život. Od određenoga je značenja i važnosti dijakronijsko promatranje političkoga, religioznodogmatskoga, povijesnoga, psihološko – socijalnoga stanja tijekom spomenutoga perioda referirajući se i na svojevrstan segment tekstualne politike elemenata tzv. ''ženskih'' konstrukcija teksta (npr. forma moliteljice) i kroz određenu ''oznaku područja'' u kojem će jedan od elemenata spomenuti ''ženski'' segment ne zanemarujući suvremena promišljanja i odnose prema takvim, arhaičnim, specifičnim korpusima tekstova. Stavljajući molitveni/molitvenički korpus ovako interepretiranoga rada u kontekst europske kulture kao posebnosti jednoga razdoblja hrvatske književnosti rekonstruira se, pritom, i slika hrvatskoga društva u njegovim specifičnim odnosima.
Uloga ženskoga oblika u konstrukciji teksta, npr. forma moliteljice, grafički prilozi čiji je autor žena, svetice koje se javljaju te njihovo značenje u to vrijeme, kao i utjecaji Katarinina djela na molitvene strukture koje će tek slijediti (reizdanja njenih djela – dva ljubljanska izdanja iz 1687. i 1715.) oblikovani su u književnoj kulturi hrvatskoga naroda ako da stvaraju poseban odnos prema pobožnosti. Stoga, znanstveni doprinos ovoga rada treba povezati s isticanjem duge molitvene kulture na hrvatskim prostorima. Katarinina ostavština prezentira snažnu prisutnost, posebice duhovnosti kao i specifičan odnos prema njoj uz isticanje kako je(su) na hrvatskim prostorima postojala(e) žena(e) koja(e) je(su) sastavljala(e) i pisala(e) molitvenike te da to nije bio samo jedinstven fenomen jednoga razdoblja, već model koji nije ostao izolirana pojava te je svoj utjecaj proširio na mnoga područja društvenih i humanističkih znanosti, tako da će i signifikantan doprinos biti i analiza obilježja koja proizlaze iz tzv. diskursa žene(a), ali i propitkivanja opravdanosti analiziranja istoga unutar konstrukcije ''molitvenih knjiga''. Datum: 24. siječnja 2010. ______________ ____________________ _____________ Prof. dr. sc. Josip Bratulić Prof. dr. sc. Stipe Botica Alojzija Tvorić SVEUČILIŠTE U ZAGREBU FILOZOFSKI FAKULTET ODSJEK ZA FILOZOFIJU
1. Pristupnica Ana Maskalan upisala je 2005/6. godine Poslijediplomski doktorski studij filozofije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. 2. Izvršila je sve obaveze u skladu s programom poslijediplomskoga studija.
Utopija i njezini doprinosi suvremenim razmatranjima roda (Filozofska istraživanja. 2 (2009.) ; 505-524); Žene i znanstvena fantastika: analiza britanske i američke ZF-književnosti (Sociologija sela: časopis za istraživanja prostornoga i sociokulturnog razvoja Institut za društvena istraživanja u Zagrebu. 44 (2006), 174; 461-483).
3. Doktorski rad pristupnice Ane Maskalan Rod i utopija ima za cilj pojmove utopijskoga mišljenja, utopije i utopizma dovesti u vezu sa teorijama roda. Budući da su ti pojmovi izrazito kompleksni, pristupnica će ih u prvom dijelu rada, kroz konzultaciju i analizu relevantnih suvremenih i klasičnih filozofskih djela, kontekstualizirati i problematizirati. Na osnovi interpretacije utopijskih djela, s naglaskom na temu roda/spola, pokušat će pronaći odgovor na pitanje jesu li i u kojoj mjeri klasični utopisti kritički razmatrali nejednak društveni položaj žena i muškaraca, te jesu li ukidanje rodne/spolne nejednakosti smatrali relevantnom oznakom utopijske reforme. Sljedeći korak je problematizacija suvremene utopijske kritike i pokušaj utopijske rehabilitacije prisutne u radovima feminističkih teoretičarki. U tom smislu očekivani doprinos vezan je uz osvjetljavanje važnosti utopijskoga u modernim društvenim i političkim pokretima, a naročito u suvremenoj rodnoj teoriji i praksi. Tema je relevantna jer spada u područje redefiniranja androcentrične paradigme kao i njezinih zamki. 4. Izvještaju je priložen sinopsis kandidatkinje. Kako kandidatkinja ispunjava sve propisane uvjete predlažemo odobrenje teme njezina doktorskoga rada „Rod i utopija“, pod mentorstvom dr. sc. Jasenke Kodrnje i komentorstvom dr. sc. Nadežde Čačinovič. U Zagrebu, 18. siječnja 2010. Stručno povjerenstvo: Dr. sc. Jasenka Kodrnja, viša znan. sur. Dr. sc. Nadežda Čačinovič, red. prof. Dr. sc. Gvozden Flego, red. prof. Ana Maskalan Fakultetsko vijeće Nova Ves 48 Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu 10000 Zagreb Ivana Lučića 3 10000 Zagreb SINOPSIS DOKTORSKOGA RADA Rod i utopija Znanstveno područje: humanističke znanosti Polje: filozofija Grana: socijalna filozofija 1. Teorijska podloga rada Osnovnu teorijsku podlogu rada čini filozofijsko razmatranje pojma i povijesti utopije i utopijskoga mišljenja. Utopijsko je mišljenje imanentno ljudskoj biti, ono transcendira sadašnjost postuliranjem neke druge još-ne-sadašnjosti služeći se pritom kritikom, nadom i maštom. Klasični pisci utopija su polazeći od kritike vremena u kojem su živjeli vizionarski zamišljali radikalno drukčija društva u kojima su prikladno izmijenjeni politički, ekonomski, obrazovni i pravni sistemi mogli omogućiti egalitarno, mirno, slobodno i samostalno bivstvovanje. Neki od njih su bili koncentrirani na ideju da je jedan od uzroka društvene nepravde i nezadovoljstva nejednak društveni položaj žena, namjenjujući im pri tome veća prava, slobode i uloge koje u postojećem društvu nisu imale. Ipak, primjeri jasno pokazuju da autori nisu bili imuni na rodne predrasude i stereotipe vlastite kulture i vremena. U tom kontekstu zanimljivim postaje razmotriti ženski doprinos utopijskoj misli koji se tradicionalno zanemaruje i previđa. Autorice utopija su, domišljajući idealno ili bolje društvo, utopijskom mišljenju doprinijele svojim specifičnim odgovorom i pogledima na vlastiti društveni, pravni, seksualni i ekonomski položaj. Posljednjih desetljeća svjedočimo svojevrsnoj krizi utopije nastaloj propašću dijela teorijskih i praktičnih tvorevina određenih utopijskima. Iz tog je razloga potrebno uvesti pojmove utopizma i ideologije, te definiciju utopije dodatno proširiti uvođenjem pojmova aktivne ili kritičke utopije. Za modernu rehabilitaciju utopije i utopijskoga mišljenja zaslužne su mnoge političke i socijalne teorije i pokreti. Naglasak je pritom stavljen na feminističku filozofsku teoriju utopije, te na aktivne rodne utopije kao one koje ne samo doprinose očuvanju i razvoju utopijskoga mišljenja, već sa sobom donose njegove najbolje tekovine. 2. Uže područje rada Kao uže područje rada određena je interpretacija pojma i povijesti utopije (K. Kumar, E. Bloch, K. Mannheim, Z. Bauman, L. Mumford, itd.). Slijedi rodna analiza tradicionalnih utopija pisaca utopista (T. Morus, F. Bacon, T. Campanella, C. Fourier, itd.). Suvremena kritika utopije problematizira se kroz radove F. Fukuyame, R. Jacobya, M. Kangrge i G. Bosanac, a njezina rehabilitacija te značaj za feministički pokret i teorije roda na primjerima feminističkih teoretičarki i filozofkinja S. Benhabib, I. M. Young i D. Cornell. U raspravi o rodnim utopijama valorizirat će se i neka djela utopijske književnosti (C. de Pizan, M. Cavendish) te znanstvene fantastike (M. Piercy, M. Atwood, itd.). 3. Ciljevi i problemi istraživanja Nakon definiranja i kontekstualizacije pojmova utopije, utopizma i ideologije pokazat će se kako pisci utopisti problematiziraju društveni položaj žena u svojima djelima. Osnovna pretpostavka je da su u klasičnim utopijama žene većinom zanemarene kao politički i pravni subjekti. Ipak, pretpostavlja se da su pojedine utopije bile snažne nositeljice određenih impulsa promjene koji su utjecali na formiranje buduće rodne politike i prava. Polazeći od pretpostavke o suvremenoj krizi utopije cilj postaje pokazati načine i razloge kako se ona i zašto rehabilitirala unutar feminističke teorije i prakse. Pritom je bitno odrediti utopijske elemente feminističkog pokreta i rodne teorije, te razmotriti njihove moguće ideološke dimenzije. 4. Metodološki postupci Metodološki postupci podrazumijevaju kritičku analizu i komparaciju relevantnih teorija a u razmatranja će, također, biti uzete njihove recentne recepcije i reinterpretacije. Postupci obuhvaćaju konzultaciju klasičnih i suvremenih filozofskih djela, znanstvenih članaka i relevantnih dokumenata. Dio rada će činiti analiza i komparacija odabranih utopijskih književnih djela. 5. Očekivani znanstveni i/ili praktični doprinosi Provedenim istraživanjem mogao bi se ostvariti novi pogled na klasična djela utopista. Ujedno bi se moglo doprinijeti razumijevanju često zanemarenog doprinosa ženskih autorica utopijskom mišljenju u pogledu društvenog položaja žena, njihovih prava i identiteta. Radom bi se pokušao dati doprinos razumijevanju važnosti utopijskoga u modernim društvenim i političkim pokretima, te njegova utjecaja na modernu rodnu teoriju i praksu. Isto tako, predloženom bi se temom pokušalo ukazati na ideološke elemente pojedinih rodnih teorija koje se, premda obilježene utopijskim stremljenjima, nisu uspjele odmaknuti od partikularnih interesa koje često i same kritiziraju. Temeljem analize rodnih utopija mogli bi se detektirati novi pravci kojima bi se rodna teorija mogla okrenuti u budućnosti. 02. studeni 2009. Mentorica: Komentorica: ___________________ ___________________ Doc. dr. sc. Jasenka Kodrnja Prof. dr. Nadežda Čačinovič
___________________ ___________________ Prof. dr. Lino Veljak Ana Maskalan Dr. sc. Goran Pavel Šantek, doc., predsjednik povjerenstva Dr. sc. Nevena Škrbić Alempijević, doc., članica povjerenstva Dr. sc. Jadranka Grbić, red. prof., (znanstvena savjetnica, Institut za etnologiju i folkloristiku, Zagreb), članica povjerenstva VIJEĆU POSLIJEDIPLOMSKIH STUDIJA FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU Odlukom Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (klasa: 643-02/09-07/119. ur. broj: 3804-220-09-2), donesenom na sjednici održanoj 17. prosinca 2009. godine, imenovani smo u Povjerenstvo koje treba utvrditi ispunjava li Andrea Matošević sve uvjete predviđene programom Poslijediplomskoga doktorskoga studija etnologije i kulturne antropologije, može li mu se odobriti tema disertacije pod naslovom Rudarenje na Labinštini. Etnološki pristup rudarskom pozivu u XX. stoljeću , mentorica prof. dr. sc. Jadranka Grbić i može li mu se odobriti pravo na prijevremeni završetak doktorskoga studija. Nakon uvida u priloženu dokumentaciju (molba za prihvaćanje teme i sinopsisa, popunjeni obrazac DR.SC.-01, životopis s popisom objavljenih radova, presliku indexa, sinopsis disertacije i molbu za odobrenje prava prijevremenog završetka doktorskoga studija) povjerenstvo podnosi sljedeće IZVJEŠĆE Andrea Matošević podnio je Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu zahtjev za odobrenje teme i sinopsisa tj. izradbe i obrane disertacije u sklopu Poslijediplomskoga doktorskoga studija etnologije i kulturne antropologije i prihvaćanje teme pod naslovom Rudarenje na Labinštini. Etnologija podzemnog poziva u XX. stoljeću. Nakon javne obrane sinopsisa 15. prosinca 2009. godine, u suglasnosti s članovima povjerenstva pristupnik je korigirao naslov radnje u: Rudarenje na Labinštini. Etnološki pristup rudarskom pozivu u XX. stoljeću. Andrea Matošević rođen je 4. svibnja 1979.g. u Puli, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Studirao je u Italiji na Filozofskom fakultetu u Padovi (Facolta' di Lettere e Filosofia presso L'Universita' di Padova), gdje je 2003.g. diplomirao četvorogodišnji studij i stekao La LAUREA in Lettere koja je Rješenjem Agencije za znanost i visoko obrazovanje Republike Hrvatske (klasa: UP/I -602-06/06-02/0081, ur. br. 533-07-06-05 od 17. svibnja 2006.g.) priznata kao visokoškolska kvalifikacija koja se stječe završetkom studijskog programa književnosti te je izjednačena s diplomom diplomskoga sveučilišnog studija čijim se završetkom stječe akademski naziv magistar (mag.) književnosti. Na istoj visokoškolskoj instituciji pohađao je i poslijediplomski studij (međukulturalni studij) i u akademskoj godini 2003/2004. stekao naziv sveučilišnog magistra I stupnja. Na temelju navedenog Agencija za znanost Republike Hrvatske, odnosno Povjerenstvo za akademsko priznavanje inozemnih obrazovnih kvalifikacija Sveučilišta u Zagrebu, nakon priznavanja navedenih diploma Andree Matoševića odobrava mu stjecanje doktorata na poslijediplomskim studijima: 1. Etnologije i kulturne antropologije i 2. Pedagogije, pod uvjetima predviđenim općim aktom Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Nakon detaljnoga uvida u diplomski i magistarski rad pristupnika te njegove znanstvene i stručne radove, Povjerenstvo zaključuje da ti radovi nadilaze uobičajene zahtjeve koji se pred mladog znanstvenika postavljaju. Tomu u prilog govore i najviše ocjene diplomskoga i magistarskog rada izrađenih na studiju u Italiji. Na temelju visokoga prosjeka ocjena studija u cjelini, radnoga iskustva (kulturnoga medijatora u romskom kampu san Lazzaro u Padovi, novinara Glasa Istre, vanjskoga suradnika Etnografskoga muzeja Istre u Pazinu i asistenta na Pedagoškom fakultetu Sveučilišta Juraj Dobrila u Puli), kvalitete pojedinih izvornih znanstvenih radova, pristupnik je aplicirao i bio prihvaćen za vanjskog suradnika na znanstvenoistraživačkom projektu Instituta za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu, pod nazivom: «Genološki aspekti usmene i pučke tradicije». Voditeljica projekata je dr. sc. Tanja Perić- Polonijo, znanstvena savjetnica Instituta za etnologiju i folkloristiku koja je pristupniku, u istraživanjima unutar spomenutog projekata, konzultantica. Na poslijediplomskom studiju Andrea Matošević položio je sve ispite (prosjek ocjena 5,00), obavio sve druge obveze stoga predlažemo Vijeću da mu odobri pravo na prijevremeni završetak doktorskoga studija.
Pristupnik je predložio temu doktorske radnje i razradio sinopsis (naslov korigiran na temelju rasprave na javnoj obrani): Rudarenje na Labinštini. Etnološki pristup rudarskom pozivu u XX. stoljeću. Priloženi sinopsis pokazuje da će ovo istraživanje, u stoljetnoj povijesti hrvatske etnologije kao samostalne znanosti, biti prvo etnološko istraživanje o četiri stoljeća rudarenja u istočnom dijelu Istre. Kroz vizuru recentnih teorijsko-metodoloških pristupa - u Europi već etablirane discipline znane kao «antropologija industrije» - analizirat će se čitava paleta tradicije i običaja, specifična signalizacija i materijali, suživot čovjeka i podzemnoga životinjskog svijeta, «osluškivanje» stijena i voda i sl., tj. analizirat će se kultura podzemnoga poziva i njegov eho u načinu života rudara iznad zemlje, dakle sveukupni identitet rudarske zajednice. Priloženim sinopsisom pristupnik je istakao aktualnost teme i njezinu teoretsku podlogu te obrazložio praktičnu primjenjivost mogućih rezultata istraživanja vezanih uz predloženu temu. Uže područje predloženoga istraživanja smjestio je u domenu istraživanja identiteta, s naglaskom na profesionalnom identitetu, temeljenom na odnosu među radnicima, specifičnoj radnoj etici, prilagodbi na radni okoliš te procesu identifikacije kroz kreiranje posebnoga osjećaja zajedništva, a u opoziciji spram dvaju uvijek nezahvalnih i neblagonaklonih gospodara: uprave rudnika (koje su se mijenjale kao što su se na istraživanom području mijenjale države, granice i ideologije) s jedne strane te prirode s druge strane. Očekivani znanstveni doprinos je u promišljanju Labinštine kao važnog rudarskog područja, koje je kulturom rudarskog poziva bilo sastavni dio hrvatske, europske i svjetske rudarske i industrijske zajednice, ali uz posebnosti koje su se razvijale unutar povijesnoga i političkoga konteksta Istre. Prema tome, razvidno je da je riječ o iznimno relevantnoj temi koja bi trebala biti značajan doprinos hrvatskoj etnološkoj znanosti. Pristupnik je objavio sedam stručnih i znanstvenih radova, a tri su znanstvena rada u postupku objavljivanja: 1) Il multiculturalismo nello jugoslavismo della Jugoslavia socialista, završni rad mastera Interkulturnih studija objavljen na Internet stranici http://www.lettere.unipd.it/mediazione/, 2005. 2) Hrvatski strip '90ih. Etnološki aspekti, Etnološka tribina, 27-28, Vol. 34/35, Zagreb, 2004./2005. 3) Deveta umjetnost u opusu Antuna Motike, u zborniku radova Pazinski memorijal br. 28 (u postupku objavljivanja). 4) Podzemna zajednica. Antropologija rudarenja i kultura podzemlja na području Raše, Etnološka tribina, 30, Vol 37, Zagreb 2007. 5) Romi u Padovi. Prikaz rada u nomadskom kampu San Lazzaro, Zbornik: Pedagogija. Prema cjeloživotnom obrazovanju i društvu znanja, svezak 2, 2007. 6) Od vagine dentate do domaće inačice stahanovizma. Aspekti mitologije rudarstva, zbornik Hrvatskog etnološkog društva (u postupku objavljivanja). 7) Massimizzare la produzione e disumanizzare l’operaio - Anbinden, Bedaux, Stacanovismo. Sistemi (scientifici) di organizzazione del lavoro, zbornik Arsia 28 febbraio 1940., Circolo di cultura istro-veneta, Trieste, 2007. 8) La citta’ di fondazione tra l’ideologia e vita. Aspetti antropologici e socioculturali dell’Arsia, zbornik radova skupa Trent’anni di studi di italianistica a Pola: passato, presente e futuro, održanog u Puli 19. Rujna 2008. (u postupku objavljivanja). 9) Osjeti granicu-poveži prebivališta. Dijalektika studentskog identiteta (Između Istre i Veneta), na službenoj internetskoj stranici Foruma Tomizza - www.forumtomizza.com/hr/tekstovi-sudionika, 2009. 10) Regressus ad inferos. Sićušni rudar i mitologija kao interpretacija podzemnog radnog habitata, Narodna umjetnost 46/2, 2009. Pristupnik je u razdoblju od 2006.g. do 2009.g. sudjelovao na 12 domaćih i međunarodnih znanstvenih skupova: 1) Deveta umjetnost u opusu Antuna Motike, Čakavski sabor u Pazinu, 29. rujna 2006. 2) Mining as a source of ethnic heterogenity and pluricultural identity of Istria i Teachers' intercultural competence in education, XIII WCCES congress of comparative education societies u Sarajevu 7. Rujna 2007. 3) Romi u Padovi. Prikaz rada u nomadskom kampu San Lazzaro, prvi kongres pedagoga hrvatske u Zagrebu 19.rujna 2007. 4) Massimizzare la produzione e disumanizzare l'opreaio – Anbinden, Bedeaux, Stacanovismo. Sistemi (scientifici) di organizzazione del lavoro, izlaganje na skupu - Arsia 28 febbraio 1940. u Labinu 28. veljače 2008. 5) La città di fondazione tra l’ideologia e vita: Aspetti antropologici e socioculturali dell’Arsia, Izlaganje na skupu povodom tridesete godišnjice osnutka Studija na talijanskom jeziku u Puli - Trent’anni di studi di italianistica a Pola: passato, presente e futuro”, U Puli 19 rujna 2008. 6) 'Nek’ se topi!'. Etnološka interpretacija memorije i odnosa naspram rudarske prošlosti na Labinštini, izlaganje na II. Znanstveno-kulturološkom simpoziju - Istra i istrijanstvo u Umagu 28. ožujka 2009. 7) Istria – un’isola socio-culturale? Riflessioni sulla ricerca dell’identita’ regionale, izlaganje na znanstvenom skupu Identita’ Adriatiche, u Puli 27. travnja 2009. 8) Osjeti granicu, poveži prebivališta. Dijalektika studentskog identiteta (između Istre i Veneta), izlaganje na Forum Tomizza 2009., u Kopru, 28. svibnja 2009. 9) Gods in hell shaft, anonymous in history. Shock workers as a paradigm of ideological use and (mis)interpretation of body, Izlaganje na Performance Studies International, Conference 15 – Misperformance: Misfiring, Misfitting, Misreading, U Zagrebu 26. lipnja 2009. 10) Pronađeno u prijevozu: studentske osobne prakse i iskustva u autobusu između Pule i Padove, izlaganje na simpoziju Poslijediplomskoga doktorskoga studija etnologije i kulturne antropologije i Hrvatskog etnološkog društva u Zagrebu, 24. rujna 2009. 11) La città istriana di fondazione tra ideologia e vita: aspetti antropologici e socioculturali dell’Arsia, izlaganje na Corso di relazioni interadriatiche, Bari 1. listopad 2009. 12) Klasni voajerizam. Aspekti ideološke sublimacije radničkog tijela, izlaganje na znanstvenom skupu asistenata Odjela za humanističke znanosti i Odjela za studij na talijanskom jeziku Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli, Pula, 29. listopada 2009. ZAKLJUČAK 1. Na osnovi iznesenoga, Povjerenstvo zaključuje da je Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu nadležan za problematiku predložene teme disertacije i to u okviru kompetentnoga znanstvenog područja: etnologija i kulturna antropologija. 2. Povjerenstvo uvidom u dokumentaciju, proučivši sinopsis i priložene znanstvene radove utvrđuje da Andrea Matošević udovoljava svim uvjetima previđenima programom Poslijediplomskoga doktorskoga studija etnologije i kulturne antropologije te da mu se može odobriti predložena tema i sinopsis te prijevremeni završetak doktorskoga studija etnologije i kulturne antropologije i izrada doktorske disertacije pod naslovom Rudarenje na Labinštini. Etnološki pristup rudarskom pozivu u XX. stoljeću, mentorica dr. sc. Jadranka Grbić, red. prof., znanstvena savjetnica (Institut za etnologiju i folkloristiku, Zagreb).
Dr. sc. Nevena Škrbić Alempijević, doc., članica povjerenstva Dr. sc. Jadranka Grbić, red. prof., (znanstvena savjetnica Instituta za etnologiju i folkloristiku, Zagreb), članica povjerenstva Andrea Matošević Fakultetsko vijeće Rizzijeva 65 Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu 52100 Pula Ivana Lučića 3 10 000 Zagreb SINOPSIS DOKTORSKOGA RADA
Polje: Etnologija i antropologija Grana: Etnologija Teorijska podloga i aktualne relevantne spoznaje Rudari su najpoznatiji po nesrećama i štrajkovima koji su sastavni dio njihove svakodnevice, no ispod ta dva elementa koji čine opće mjesto radničkog identiteta kriju se puno složeniji procesi preživljavanja, oplemenjivanja i kreiranja radničke podzemne tradicije. Ona se najbolje izražava u „komunikaciji“ s radnim habitatom, povezanom sa strahopoštovanjem prema istome. Korištenje specifične signalizacije i materijala, suživot rudara i jamskih miševa osjetljivih na podzemni plin, „osluškivanje“ stijena i voda - samo su neki primjeri pokušaja rudara da se što duže i uspješnije zadrže pod zemljom, prežive te zadovolje dnevnu normu vađenja ugljena koju su kroz povijest XX. stoljeća zadavale austrijska, talijanska, jugoslavenska i hrvatska uprava ugljenokopa. Radovi engleskih (Freese, Knapp, Hoover itd), američkih (Lynch, Pigott, Hardesty, Douglass itd), talijanskih (Spagna) te hrvatskih autora (Županov, Vorano, Milevoj itd.) u posljednjih desetak godina svjedoče o potrebi sagledavanja rudarske tradicije iz etno-antropološkog kuta, čiji su rezultati i snažan poziv za komparativno istraživanje. Rad će stoga dijelom biti pisan kroz vizuru „antropologije industrije“ koja je polučila značajne rezultate u proučavanju rudarskih zajednica. Po zatvaranju posljednjeg rudnika, Tupljaka, velik se broj hrvatskih povjesničara i ekonomista počinje baviti bilancom poslovanja ili konkatenacijom relevantnih događaja unutar organizacije ugljenokopa, no u sadržaju i metodologiji nedostaje pristup koji bi točku s koje započinje analizu imao rudara/e te široku paletu tradicija i običaja koje su potonji, kao pripadnici europske i interkontinentalne rudarske zajednice, čija je glavna značajka velika mobilnost njenih pripadnika, razvili kroz četiri stoljeća rudarenja na istočnom dijelu Istre. Uže područje rada Odnos među radnicima koji su svoju dnevnicu ili plaću zarađivali na 700 metara ispod zemljine površine uvelike je uvjetovalo ekstremno okruženje u kojem su obavljali posao. Rezultat toga bila je specifična radna etika i prilagodba na radni okoliš koja se razvila u opoziciji s upravama koje su, često, „znanstveno i ideološki organiziranim“ radom (Anbinden sistem, Bedaux sistem, Udarništvo) iskorištavale rudare i rudnik, bez obaziranja na njihovu sigurnost, odnosno prezervaciju rude tamo gdje je to bilo nužno, što je uzrokovalo mnoge katastrofe, ali i stvorilo bazu na kojoj su radnici gradili specifičan osjećaj zajedništva – bitan element kompleksnoga rudarskog identiteta. Podzemna je svakodnevica rudara oscilirala između dva nikad zahvalna niti blagonaklona gospodara - uprave koja u radniku i rudniku nerijetko vidi samo sredstvo zarade te prirode pred kojom bi ga se moglo definirati tek uzurpatorom. U tom uskom prostoru između „kazne i obaveze“ leži domišljatost, čak i kreativnost, jednog od najnezahvalnijih i najtežih zanimanja, koja se prevodi u rudarsku i radničku podzemnu tradiciju, inherentna i specifična znanja čije elemente nalazimo i iznad površne koja je i opstala te se zahvaljujući njima mijenjala i razvijala. Ciljevi istraživanja Namjera je ovog rada istražiti ono što se može sažeti u ključnu sintagmu rudarskih zajednica – „promišljena interakcija“ čovjeka i njegova ekstremnog radnog habitata uzimajući u obzir specifičnosti koje nailazimo na području Labinštine (izrazito tvrda stijena kozina, prisutnost otrovnih plinova u podzemlju, visoka etnička heterogenost pripadnika rudarske zajednice, vlasništvo stranih uprava sve do 1945. godine itd.). Jednako važan cilj jest propitivanje identiteta žena koje su živjele od i oko rudnika (u manje slučajeva su radile u rudniku), kao i odnosa rudara s Labinštine i onih iz šire Istre – Vlaha, te stranaca pridošlih iz drugih država i (bivših) jugoslavenskih republika (Italija, Slovenija, Bosna, Albanija itd.). Očekujemo da će ovaj rad pokazati da je Labinština kao važno rudarsko područje bila sastavnim dijelom fluktualne europske i svjetske rudarske zajednice, ali i da su se na tom području razvile posebnosti uvjetovane povijesno-političkim dinamikama. Metodološki postupci Metodologija istraživanja obuhvatit će deskriptivno-komparativnu, analitičku te interpretativnu razinu. Empirijskom istraživanju, razgovoru s rudarima u formi kvalitativnih polustrukturiranih intervjua, prethodit će čitanje relevantne domaće i strane literature te arhivska istraživanja. Predviđa se i upotreba materijala iz tiskanih medija (Raški rudar, Glas Istre) dok će manjim dijelom biti korišten i medij dokumentarnog filma (filmski žurnali Instituta Luce). Očekivani znanstveni i praktični doprinos Smatramo kako će istraživanje radničke kulture na Labinštini pridonijeti kvalitetnijem prepoznavanju bogate tradicije podzemnog radništva, koja se manifestirala i iznad zemlje (sahrana rudara, komplementarnost s moreplovstvom i poljodjelstvom itd.) te da će kao takvo biti inkorporirano u širu paletu plurikulturalnog istarskog identiteta. Taj bi stav najbolji izričaj dobio otvaranjem rudnika u memorativne i turističke svrhe o čemu se posljednjih godina sve aktivnije govori. 28. prosinac 2009. Mentor: Voditelj studija: Kandidat: prof. dr.sc. Jadranka Grbić doc. dr.sc. Nevena Škrbić Alempijević Andrea Matošević Ines Jelovčić Fakultetsko vijeće Anina 38 Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu 10000 Zagreb Ivana Lučića 3 10000 Zagreb
SINOPSIS MAGISTARSKOG RADA SEMANTIČKA ANALIZA AMERIKANIZAMA U HRVATSKOME JEZIKU Znanstveno područje: humanističke znanosti Polje: jezikoslovlje Grana: anglistika/amerikanistika ¸ 1. Uvod. Riječi stranog podrijetla prisutne su u svim jezicima. Danas se zbog razvoja znanosti i tehnologije te utjecaja medija uglavnom radi o prisutnosti engleskih riječi tzv. anglizama koje u velikom broju ulaze u ostale svjetske jezike. U okviru kontaktne lingvistike, discipline koja se bavi proučavanjem jezičnih dodira, brojni radovi obrađuju ovu tematiku. U suvremenom svijetu i kulturi, međutim, brojna dostignuća, proizvodi i ideje, nastali su upravo na tlu SAD-a, gdje su i imenovani, a te pojmove, amerikanizme, preuzeli su drugi jezici. S obzirom da literatura koja obrađuje isključivo ove termine nije opširna, te je ovo područje prilično neistraženo u hrvatskom kontekstu, u radu će se istražiti pojam amerikanizam i analizirati vokabular koji potječe iz američke kulture. 2. Teorijska podloga i aktualne relevantne spoznaje. Da bi se objasnio pojam amerikanizam i njegovo značenje rad će ovu problematiku razmotriti s dva stajališta: jezičnog i kulturološkog. Kao jezična teorijska podloga analizirat će se literatura iz područja kontaktne lingvistike u kontekstu domaćih (Filipović, 1986.; Muhvić-Dimanovski, 1992.; Sočanac, 2004.) i svjetskih autora (Haugen, 1950/1972; Weinreich, 1968; Myers-Scotton, 2002.). Objasnit će se važniji pojmovi teorije jezičnih dodira, a glavni cilj rada bit će semantička analiza posuđenica. Objasnit će se pojam kulturnog posuđivanja kao mehanizma popunjavanja praznih mjesta u jezičnom sustavu. Također će se razmotriti i pitanje jezičnog purizma s jedne strane i jezične promjene uvjetovane posuđivanjem s druge strane. S kulturološkog stajališta prikazat će se relevantne spoznaje i radovi s područja antropologije, sociologije i sociolingvistike. Razmotrit će se različiti pristupi i stavovi prema kulturi i kako se takva viđenja kulture očituju u njezinom definiranju. Što je kultura, a što civilizacija? Postoje li univerzalni zakoni koji određuju ljudski razvoj ili kultura uvjetuje pojedinca? Što je materijalna, a što duhovna kultura? Konačno, naglasak će se staviti na odnos između jezika i kulture. Razmotrit će se posuđivanje u širem smislu kao mehanizam kulturne promjene i utjecaj globalne, materijalne civilizacije na promjene u individualnim kulturama, te u užem smislu jezično posuđivanje i promjene koje ono donosi tzv. malim jezicima kao što je hrvatski. Odnos jezika, kulture i društva promotrit će se kroz strukturalističku teoriju C. Levi-Straussa (1958) te etnološki, antropološki i sociolingvistički pristup u djelima F. Boasa (1940), D. Hymesa, (1964), H. Hoijera (1953), P. Trudgilla (1974) i nekih drugih autora. 3. Uže područje rada. Amerikanizmi će se, na osnovu teorijskih spoznaja o jezičnim dodirima iz navedene literature, utvrditi i definirati putem rječničke analize. Korpus se sastoji od riječi prikupljenih iz hrvatskog dnevnog i tjednog tiska, te elektroničkih medija. Analiza će se provesti na leksičkoj (semantičkoj) razini. Pojmovi će se grupirati po srodnosti tj. značenjskom polju kojem pripadaju (glazba, film, moda, politika, sport, ekonomija, gastronomija). Osim toga istražit će se podrijetlo pojma i objasniti kada i gdje je koja riječ nastala te promjene značenja riječi. 4. Ciljevi istraživanja. Glavni cilj rada je utvrditi amerikanizme koji su najzastupljeniji u hrvatskim tiskovnim i elektroničkim medijima. Ostali ciljevi istraživanja su: prikazati zastupljenost amerikanizama po tematskim područjima (politika, ekonomija, kultura, sport i gastronomija), utvrditi mogućnost zamjene amerikanizama hrvatskim riječima i njihovu ulogu (važnost) u hrvatskoj jezičnoj kulturi medija i svakodnevnog govora, kao i promjene značenja. 5. Metodološki postupci. U radu će se koristiti analiza prikupljenog korpusa, deskriptivna metoda, objašnjavanje pojmova i njihovog porijekla i upotrebe, usporedba s hrvatskim ekvivalentima, te pojašnjavanje zašto se u tom slučaju koristi strana riječ, a ne domaća. Na osnovu dobivenih spoznaja primjenom gore navedenih analiza i metoda korpusna građa će se sintetizirati i izvest će se relevantni zaključci. 6. Struktura rada. Rad će imati nekoliko cjelina. U uvodnom dijelu objasnit će se pojam amerikanizma u širem i užem smislu, te definirati osnovni pojmovi teorije jezičnih dodira. Sljedeća cjelina sadržavat će teorijski pregled spoznaja i rezultata istraživanja. U središnjem dijelu analizat će se korpus amerikanizama na semantičkoj razini. Završni dio rada ponudit će sintezu i zaključke o opsegu i ulozi amerikanizama u hrvatskom jeziku. U Zagrebu, 18. siječnja 2010. Mentor Voditelj studija Pristupnica Prof. dr. sc. Milena Žic-Fuchs Prof. dr. sc. Stipe Grgas Ines Jelovčić, prof.
Dr. sc. Vesna Muhvić-Dimanovski Suzana Ivančić Fakultetsko vijeće III. Retkovec 7 Filozofskog fakulteta Zagreb Sveučilišta u Zagrebu Ivana Lučića 3 10000 Zagreb Prijedlog sinopsisa magistarskog rada PEDAGOŠKI RAD ISUSOVACA U HRVATSKOJ (1918. – 1948.) Znanstveno područje: Društvene znanosti Polje: Pedagogija Grana: Opća i nacionalna povijest pedagogije 1. Uvod Povijesni podaci pokazuju, bez obzira na različite prosudbe, značajnu ulogu Katoličke crkve i njenih redovničkih zajednica u pokretanju i razvoju školstva na prostoru Hrvatske. Poseban je značaj Družbe Isusove (isusovaca), koji u prvom razdoblju svoga djelovanja (do ukidanja, 1773.) otvaraju prve javne gimnazije (Zagreb, 1607.; Rijeka, 1627.; Varaždin, 1636.; Dubrovnik, 1658.; Požega, 1698.; Osijek, 1765.) i akademije (Zagreb, 1662.; Rijeka, 1725.; Požega, 1760.), koje su bile jedan od temelja hrvatskog srednjeg i visokog školstva (Korade, 1992). Kada je 1814. godine isusovački red ponovno uspostavljen, njihovom drugom dolasku u Hrvatsku protivio se dio društvenih i crkvenih krugova. U skladu s povijesnim prilikama, upravu nad gimnazijom i sjemeništem u Dubrovniku (1854.– 1869. i 1876.–1887.) i Zadru (1865.–1908.) preuzeli su talijanski isusovci, a vodstvo sirotišta u Požegi (1858.–1871.) isusovci iz Austrije. Nakon brojnih pritisaka i optužbi, isusovci su bili prisiljeni napustiti te odgojne ustanove. Novo razdoblje kontinuiranog pedagoškog djelovanja isusovaca na ovim prostorima počinje 1937. godine, kada im je povjerena uprava nad biskupijskim sjemeništem i gimnazijom na Šalati u Zagrebu (koje su vodili sve do 1998. godine).
O dolasku i prvom razdoblju djelovanja isusovaca u Hrvatskoj objavljeno je više različitih djela – od članaka, manjih cjelina i poglavlja u knjigama do monografija – u kojima je veći naglasak stavljen na duhovnu, a znatno manje na pedagošku dimenziju njihova rada (Vanino, 1969, 1987; Korade, 1992, 1993, 1994). "Drugi dolazak" isusova-ca u Hrvatsku, osobito, njihov pedagoški rad skromno su zastupljeni u literaturi (Miklobušec, 2007). Pedagoško djelovanje isusovaca do ukidanja reda 1773. spominje se u najstarijim povijesno-pedagoškim monografijama hrvatskih autora (Novotny, 1867; Basariček, 1881; Adamović, 1885; Kirin, 1886; Štiglić, 1893; Turić, 1904; Cuvaj, 1905-1913), kao i u djelima iz druge polovice 20. stoljeća (Franković, ur., 1958.; Zaninović, 1988).
Rad će biti usmjeren na pedagoško djelovanje isusovaca nakon uspostavljanja Hrvatske provincije DI (1918.), prvenstveno na primjeru Nadbiskupske klasične gimnazije u Zagrebu od sklapanja ugovora sa Zagrebačkom nadbiskupijom po kojem isusovci preuzimaju upravu nad njom (1937.) do 1948. godine kada je gimnazija izgubila pravo javnosti. 4. Cilj istraživanja Osnovni cilj rada je sustavnim istraživanjem arhivske građe vezane uz pedagoški rad isusovaca u Hrvatskoj (u razdoblju od 1918. – 1948.), koji je - prema preliminarnoj analizi - vrlo malo zastupljen u literaturi, istražiti njihovo pedagoško djelovanje i doprinos razvoju hrvatskog školstva. 5. Metodologija istraživanja Sadržajnom i poredbenom analizom primarnih izvora pohranjenih u Državnom arhivu u Zagrebu (Školski ljetopisi /1937.-47./, Zapisnici sjednica nastavničkog zbora /1935.-48./, Razredni imenici /1922.-48./, Dokumentacija o ispitima /1931.-48./), arhivu Zagrebačke nadbiskupske gimnazije te u arhivu Hrvatskog školskog muzeja, omogućit će se utvrđivanje doprinosa isusovačkog pedagoškog rada razvoju školske prakse i pedagogijske teorije u Hrvatskoj (razvoj, struktura, učenici, profesori, nastavni planovi i programi, udžbenici, izvannastavne i ostale aktivnosti). 6. Primjena Rad bi trebao upotpuniti povijesni pregled i utvrditi doprinos pedagoškog rada isusovaca razvoju školstva i pedagogije u Hrvatskoj, u obuhvaćenom razdoblju. 7. Struktura rada Polazeći od već postojećih relevantnih činjenica o toj temi u uvodnom dijelu rada, u drugom poglavlju (Metodologija rada) precizirat će se cilj, zadaci, metode, postupci i instrumenti istraživanja. Nakon povijesno-pedagoškog prikaza obuhvaćenog razdoblja (treće poglavlje), u četvrtom dijelu rada analizirat će se svi značajni čimbenici pedagoškog djelovanja isusovaca. Zagreb, 6. siječnja 2010. Mentor: Voditelj studija: Kandidat: Dr. sc. Koraljka Posavec Prof. dr. sc. Vlatko Previšić Suzana Ivančić
Yüklə 5,98 Mb. Dostları ilə paylaş:
|